ronac
Obećava
- Poruka
- 74
Jovane, tvoj YouTube spot samo potvrđuje ono što sam ranije već rekao da nisu na JNA napadali i pljuvali je samo Hrvati, već i vi (neki kao ti) Srbi u Hrvatskoj. A i spot ti je sigurno u vezi sa onim tvojim " Postavi novu temu, ođe se raspravlja o krivici Vasiljevića i JNA" ? Ti hoćeš da raspravljaš o umišljenoj krivici ( iako nije tema krivica nego pitanje "A ko je...") a ubi sve nas sa tvojim kilometarskim postovima na "srbskom" i engleskom i po ko zna koji put sa podatcima Butrosa, naknadnom pameću Šuvara i raniim radovima Čička i ostalih. A, kada se ja pozovem na neki podatak iz Wikipedije, ti je odmah nazoveš hrvatskom i malte ne ustaškom propaganandom.
E, sada bih te zamolio , ali ako možeš samo kratko i bez spotova, da mi kažeš da li se ti ne slažeš sa ovim tekstom koji se nalazi u toj "hrvatskoj" Wikipediji, pa me makar uputi na neku vašu krajišku istinu:
"Događaji neposredno pred rat
Oko pedeset godina pre ovog sukoba, tokom Drugog svetskog rata, u tadašnjoj NDH, bila je sprovođena ustaška politika da se jedna trećina Srba pobije, jedna trećina pokrsti, a jedna trećina raseli. Nakon pobede HDZ na izborima 1990. godine, Hrvatska je otvorila vrata za povratak ljudi koji su sprovodili ustašku politiku tokom Drugog svetskog rata. U Zagreb su se vratili neki od bivših ministara Ante Pavelića (Vinko Nikolić)[4] i mnogobrojni visoki službenici ustaškog režima, među kojima i Ivo Rojnica, komandant Dubrovnika u Drugom svetskom ratu.[5][6] Srpski narod u Hrvatskoj 1990. osetio se ugroženim zbog ponovne pojave ustaških simbola, koji su bili simbol straha i genocida počinjenog prema srpskom i drugim narodima u Drugom svetskom ratu, te povratka ljudi u državu koji su sprovodili takvu politiku i moguće restauracije države u kojoj bi bio ugrožen njihov opstanak
Dana 30. septembra 1990. Srpsko nacionalno veće je proglasilo „autonomiju srpskog naroda na etničkim i istorijskim teritorijama na kojima on živi, a koje su unutar sadašnjih granica Republike Hrvatske kao federalne jedinice Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije“.[10]
Parlament Hrvatske je 22. decembra 1990. izglasao novi Ustav, sa promenom statusa Srba u Hrvatskoj koji su tako od konstitutivnog naroda postali nacionalna manjina[11]. Na osnovu popisa iz 1991. (Popis stanovništva domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gospodarstava 31. ožujak 1991), u Hrvatskoj je živelo oko 12% Srba[12][13] od ukupno oko 4,7 miliona stanovnika. Za vreme popisa 1910. u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je 24,5% Srba [14]. Do pada broja Srba došlo je usled sprovedenog genocida u Drugom svetskom ratu. Rezultate novog popisa hrvatska vlast je koristila kao argument za oduzimanje pravnog statusa srpskom narodu u Hrvatskoj što je podstaklo dalje zaoštravanje hrvatsko-srpskih odnosa. Nakon ratifikacije Ustava mnogi Srbi su počeli da gube posao u državnoj administraciji u Hrvatskoj. Ovo je izazvalo dodatne tenzije.[15][16]"
E, sada bih te zamolio , ali ako možeš samo kratko i bez spotova, da mi kažeš da li se ti ne slažeš sa ovim tekstom koji se nalazi u toj "hrvatskoj" Wikipediji, pa me makar uputi na neku vašu krajišku istinu:
"Događaji neposredno pred rat
Oko pedeset godina pre ovog sukoba, tokom Drugog svetskog rata, u tadašnjoj NDH, bila je sprovođena ustaška politika da se jedna trećina Srba pobije, jedna trećina pokrsti, a jedna trećina raseli. Nakon pobede HDZ na izborima 1990. godine, Hrvatska je otvorila vrata za povratak ljudi koji su sprovodili ustašku politiku tokom Drugog svetskog rata. U Zagreb su se vratili neki od bivših ministara Ante Pavelića (Vinko Nikolić)[4] i mnogobrojni visoki službenici ustaškog režima, među kojima i Ivo Rojnica, komandant Dubrovnika u Drugom svetskom ratu.[5][6] Srpski narod u Hrvatskoj 1990. osetio se ugroženim zbog ponovne pojave ustaških simbola, koji su bili simbol straha i genocida počinjenog prema srpskom i drugim narodima u Drugom svetskom ratu, te povratka ljudi u državu koji su sprovodili takvu politiku i moguće restauracije države u kojoj bi bio ugrožen njihov opstanak
Dana 30. septembra 1990. Srpsko nacionalno veće je proglasilo „autonomiju srpskog naroda na etničkim i istorijskim teritorijama na kojima on živi, a koje su unutar sadašnjih granica Republike Hrvatske kao federalne jedinice Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije“.[10]
Parlament Hrvatske je 22. decembra 1990. izglasao novi Ustav, sa promenom statusa Srba u Hrvatskoj koji su tako od konstitutivnog naroda postali nacionalna manjina[11]. Na osnovu popisa iz 1991. (Popis stanovništva domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gospodarstava 31. ožujak 1991), u Hrvatskoj je živelo oko 12% Srba[12][13] od ukupno oko 4,7 miliona stanovnika. Za vreme popisa 1910. u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je 24,5% Srba [14]. Do pada broja Srba došlo je usled sprovedenog genocida u Drugom svetskom ratu. Rezultate novog popisa hrvatska vlast je koristila kao argument za oduzimanje pravnog statusa srpskom narodu u Hrvatskoj što je podstaklo dalje zaoštravanje hrvatsko-srpskih odnosa. Nakon ratifikacije Ustava mnogi Srbi su počeli da gube posao u državnoj administraciji u Hrvatskoj. Ovo je izazvalo dodatne tenzije.[15][16]"