Sta si sve tek propustio od njega
Nije to ni bitno, moze da lupa do mile volje, vec je on poznat sirokom auditorijumu i niko ga ne uzima za ozbiljno, zato i ima potrebu da pravi nove naloge i lazno se predstavlja...tu treba reagovati
Sta si sve tek propustio od njega
Nije to ni bitno, moze da lupa do mile volje, vec je on poznat sirokom auditorijumu i niko ga ne uzima za ozbiljno, zato i ima potrebu da pravi nove naloge i lazno se predstavlja...tu treba reagovati
„Страст за истином прошлости је најбољи израз животне снаге у човеку и нарочит облик његовог поштовања самог себе“. (Иво Андрић)
Pa ako su Aleksandrove 15. i 16. divizija mogle u Crnoj Gori da 1918. godine pobiju 9000 Crnogoraca i zapale 6000 kuća, mogu misliti šta su radili po Makedoniji, Kosovu, Bosni i Hrvatskoj?
Depeše koje je Pašić slao svojim komandantima u Crnoj Gori bile su naslovljene "Srpskim okupacionim trupama za Crnu Goru. Pa kad je Petar izdao rodjenog dedu svoje dece, kakav li je taj smrad bio prema drugima.
Видео сам ја да га много људи прозива,али као што си рекао нов сам овде,па нисам упућен у велики број ствари који се дешавају на форуму
''ако пишеш ћирилицом значи да си фашиста
нисам ни фашиста,ни нациста
само Србин брате,родољуб,националиста
Прво,српска војска у то време није имала никакву 15. и 16. дивизију.Дивизије су онда носиле имена као што су Шумадијска,Дринска,Моравск а,Вардарска,Дунавска...Друг ,нису убијали невин народ,већ искључиво оне који су кренули у оружану побуну.Да си мало више читао историју знао би да је српска војска тог периода била најчеститија војска.
Poslednji put ažurirao/la Крагујевчанин : 28.11.2010. u 18:05
''ако пишеш ћирилицом значи да си фашиста
нисам ни фашиста,ни нациста
само Србин брате,родољуб,националиста
Greška, dupliran post, izvinjavam se moderaciji, ako je moguće izbrisati
Poslednji put ažurirao/la Savo Vlahovac : 28.11.2010. u 16:52
A ko se to pobunio Crnogorci u Šumadiji ili Crnogorci u nezavisnoj Crnoj Goru prvoj nezavisnoj zemlji na Balkanu?
Glupi Crnogorci koji su bez zadrške posle 12 sati od trenutka kad je Austrougarska objavila rat Srbiji objavili rat Austrougarskoj iako su ovi molili kralja Nikolu da ostane Neutralan i nudili Boku.
A Karadjordjeviće se zahvalili okupacijom, ubistvima, paljenjem kuća, pljačkom, silovanjima.
Treba dečko nešto znati da bi diskutovao.
Poslednji put ažurirao/la Savo Vlahovac : 28.11.2010. u 16:55
Da, baljezgas i pricas nesto sto si nacuo i vidio na TV. Moja preporuka je da vise razmisljas svojom glavom a manje gledas TV. jer su ti poprilicno isprali mozak..
Ustase da su mogle nesto da urade ne bi postojala Republika Srpska. Ustase kad vec pricas o danasnjoj situaciji, su najgore prosli. Nisu dobili treci entitet koji su zarko zeljeli. Sad zive sa muslimanima u federaciji a ne mogu jedni druge ocima gledati.. ha,ha..nisu bolje ni zasluzili.
Ne dao Bog da su neki takvi izdajnici kao ti branili narod..
Vi komunjare ste najgori olos, zbog nerasciscenih racuna od 41-45 je vodjen rat 91-95
Vase usrano bratstvo i jedinstvo je -prohujalo s vihorom-
Ма камо среће да је овај комуниста,бар би знали на чему смо.Мени он више личи на неког из ових либералних невладиних организација.Ако погледаш у оно што пише,видећеш да су само крвожедни Срби убијали,док су остали ту и тамо убили неког зато што су вероватно налетели колима на њега на пешачком.
''ако пишеш ћирилицом значи да си фашиста
нисам ни фашиста,ни нациста
само Србин брате,родољуб,националиста
Nevaspitan si ali to neka rešavaju tata i mama.
Kad smo se mi tukli /crveni, naši roditelji/ pre 65 godina i danas nas ustaše optužuju da smo ih samo u Sloveniji 45-te pobili pola miliona. Danas niko na svetu to ne pominje kao zločin i niko Srpskim komunistima ništa ne zamera /mislim na civilizovani svet ne na kolaboracioniste koji svašta izmišljaju/.
Pre nego su slavni četnici uzeli stvar u svoje ruke 1991. godine Bosna je katastarski bila 75% srpska a držali smo najmanje 30% Hrvatske i bili konstitutivni narod u obe republike. Albanci nisu ni u snu imali nezavisno Kosovo a Crnogorci su sami sebe sa Srbima tretirali kao jedan narod.Ako se sećaš, ako ne pitaj tatu i mamu, 95% gradjana Crne Gore se izjasnilo za skraćenu Jugoslaviju.
Što se tiče neraščišćenih računa od 1941. mi smo ih sa svima vama rasčistili. Vi ste u savezništvu protiv partizana u stvari zaboravili koliko se mrzite pa ste to nastavili 91. kad nas već uveliko nigde nije bilo.
Pa nismo vas mi 91. zvali četnici i ustaše nego ste se sami tako zvali, pogotovo ovi na 300 km od Beograda.
spodobo prestani da se predstavljas kao Srbin....vidis da se gadis ljudima...
Ti ces da pricas o Kosovu
Ko je zabranio povratak Srba?
Ekskluzivni dokumenti i fotografije: On nam je oteo Kosovo
Pressmagazin donosi ekskluzivne dokumente koji pokazuju da je posle Brionskog plenuma 1966., proterujući Srbe sa sastanka, Josip Broz tajno udario temelje za nezavisnu albansku državu u južnoj srpskoj pokrajini
Drugovi protiv Srbije... Tito s raskopčanom kravatom i Veli Deva s cigaretom u ustima, što je redak prizor opuštenosti na Titovim fotografijama
U maju će proći tačno trideset godina od kada su Srbi sahranili jedinog čoveka u svojoj istoriji koga su prihvatili kao svog vladara, a da nije bio Srbin. Neizlečive jugonostalgičare nikada nije napuštala ljubav prema Titu, a posle dve decenije teške političko-ekonomske krize na „zapadnom Balkanu" (Tito se verovatno prevrće u grobu na ovaj izraz) popularnost „druga Starog" ponovo oživljava širom nekadašnje države sa šest buktinja.
Upravo zbog te nostalgije prema Titovim vremenima koja će u maju dostići vrhunac u Kumrovcu i Kući cveća, Pressmagazin prvi u Srbiji otvara pitanje kakvo je zaista nasleđe koje nam je ostavio Broz, i da li svi problemi koji nas danas opterećuju imaju korene u njegovoj politici.
U prvom delu naš najpoznatiji istraživač i autor najvećeg broja knjiga o J. B. Titu Pero Simić otkriva prema njemu u narodu najmanje poznatu činjenicu, a to je - da je upravo vrata otcepljenja Kosova otvorio „najveći sin naših naroda i narodnosti" i to još šezdesetih godina, kao jedno od osnovnih sredstava obračuna sa srpskim rukovodstvom i Lekom Rankovićem. O tome Pera Simić nudi brojna dokumenta, počevši od dokumenta iz Titove arhive da je neposredno pre čuvenog Brionskog plenuma, Tito održao tajni sastanak sa albanskim rukovodiocima sa Kosova, na kom - suprotno pravilima - nisu prisustvovali predstavnici CK Srbije.
U tajnom protokolu prijema kod predsednika republike, Simić pronalazi izvod o pripremi sastanka iz 22. juna 1966. na kom su pored Tita trebalo da prisustvuju predsednik pokrajinske skupštine Stanoje Aksić, predsednik pokrajinskog komiteta za KiM Veli Deva i predsednik pokrajinskog Izvršnog veća Ali Šukrija. Sastanku je prvobitno trebalo da prisustvuju i predstavnici srpskih vlasti iz Beograda, ali su njihova imena u Titovom kabinetu naknadno precrtana.
- Prema redovnom planu, taj sastanak je zakazan u Beogradu 23. juna, ali je Tito u poslednjem trenutku pomerio sastanak za sutradan na Brionima. Očigledno mu je bilo potrebno mesto gde bi vodio diskretnije razgovore, a Brioni su bili mesto za to. Zavedeno je i da stenografske beleške nisu vođene - kaže Pero Simić.
Međutim, na fotografiji koju je ekskluzivno dostavio Pressmagazinu, vidi se da je postojao mikrofon koji je beležio o čemu su pričali.
- To govori da im nije odgovaralo da ostane zapis o tom razgovoru. Mislim da je prilično jasno o čemu su razgovarali, ako znamo da je u narednim danima na Brionima pripremana sednica za smenu srpskog rukovodstva - kaže Simić.
Leka Ranković je smenjen pod formalnim optužbama da je prisluškivao Tita, a za dokaze su uzeti i ozvučavanje nekih objekata koje je lično naredio Tito. Danas se već uzima kao istorijska činjenica da je Tito sklonio Rankovića zato što se osećao ugroženim, dok je komunistička propaganda kasnije sve nazivala obračunom s povampirenim srpskim naciponalizmom.
Od tada i u rečniku albanskih političara na Kosovu svi pokušaji jugoslovenske policije da spreči ilegalne aktivnosti albanskih separatista nazivaju se „terorom Rankovića i velikosrpskih nacionalista". Akcija jugoslovenske vojske koja je 1944. ugušila separatističku pobunu, baš kao i akcija oduzimanja ilegalnog naoružanja na Kosovu 1955/1956. koristiće se kao dokaz ugnjetavanje albanske manjine. Tada je već nebitno bilo što je te akcije odobrio sam Tito.
Spremaju otimanje Kosova... Tito, Veli Deva i Ali Šukrija 24. juna 1966. na Brionima u razgovoru na kome „nisu vođene stenografske beleške", iako se na slici jasno vidi mikrofon na stočiću ispred Tita
Inače, sve zaključke o deformacijama srpske državne bezbednosti na Kosovu zasnovane su na pojedinačnim tužbama, od kojih je najviše došlo iz sela Srbice, koje su partizanske snage još 1944. obeležile kao jedno od glavnih uporišta albanskih separatista. Pokrajinskom sekretarijatu je zamereno što je 1965. godine, dakle godinu dana pre smene Rankovića, zabeležio separatistička strujanja u pokrajini. A srpski republički sekretarijat za unutrašnje poslove je optužen zato što je kao neprijateljsko delovanje označio fizičke napade na Srbe i Crnogorce sa ciljem da se oteraju sa Kosova.
Tek posle Brionskog plenuma Šiptari (tada je to još bilo politički prihvatljiv naziv) počinju bezrezervno da podržavaju Tita i partiju, a Albanski vrh je poslao Titu pismo u kome se obavezao na sprovođenje odluka „istorijske brionske sednice". Februara iduće godine ponovo će ih primiti na Belom dvoru, a mesec dana kasnije odlazi u prvu posetu Kosovu. U tim prvim razgovorima na Belom dvoru 23. februara 1967. godine, arhivira se da je Titu u posetu došla delegacija Kosova i Metohije, a ne predstavnici pokrajinskog komiteta srpske partije. Što znači da je za Titov kabinet Kosovo već postalo nezavisan subjekt od Srbije.
Veli Deva je u tom razgovoru rekao Titu da su do tada širom pokrajine na Dan nezavisnosti Albanije 28. novembra redovno izbijali incidenti sa dizanjem albanske zastave, ali da se to prvi put nije dogodilo. Na taj način je Deva uveravao Tita da su posle Briona smireni i albanski nacionalisti. Albanac je, međutim, izdvojio samo ekscese do kojih je došlo u kafanama prilikom Srpske nove godine na šta je Tito odgovorio:
- Ta pravoslavna nova godina je uperena protiv nas gore.
Kako je Tito u međuvremenu dao pomilovanje Rankoviću, Veli Deva je napomenuo Titu da je posle abolicije Rankovića došlo do „opšteg straha i neizvesnosti", jer su ljudi počeli da govore da je drug Tito oprostio Rankoviću.
Tito je na to odgovorio: „Nisam oprostio Rankoviću. Tu su u pitanju mnogi razlozi, spoljnopolitički i drugi... Da smo Rankovića sudili i zatvarali, možda bismo doprineli da postane heroj. Sada se on sve manje pominje. To je teža likvidacija nego da je zatvoren, jer bi se u zatvoru osećao herojem..."
Iz Titove arhive se vidi da se posle 1966. godine za svako pitanje o Kosovu zaobilazi vlast u Beogradu. Tito je tih godina razgovarao sa predstavnicima Kosova više nego sa čelnicima bilo koje republike. Od 1966. do 1971. registrovano je pet zvaničnih susreta, više nego sa predstavnicima Srbije i Crne Gore zajedno. U jednom od tih razgovora, u jesen 1968. Tito im je rekao da ne razume zašto Srbija onemogućava Albance da Kosovo i Metohiju prozovu socijalističkom autonomnom pokrajinom, kada to „još nije opredeljenje za samostalnu državu", čime je praktično nagovestio da osamostaljenje Kosova postoji kao započet proces.
U ličnoj arhivi gde su zapisani Titovi susreti sa albanskim vrhom sa Kosova, zabeležen je zahtev predsednika pokrajinske skupštine Ilijaza Kurtešija iz 1971. gde je pismeno zahtevao da sastanku ne prisustvuju drugovi iz Srbije, na šta je Tito kratko odgovorio: „Saglasan. T."
- I na sastancima na kojima su prisustvovali takozvani srbijanski funkcioneri, bili su običan ukras. Petra Stambolića je 1968. godine Tito na kraju razgovora pitao ima li šta da kaže, a Marka Nikezića će 1970. kada su Albanci predsednika pozvali u posetu, ironično da upita: „Neće imati drugovi iz Srbije ništa protiv toga?" - objašnjava Simić.
U Titovom arhivu nalazi se i poverljivo pismo koje je predsedniku republike poslao Fadilj Hodža, predsednik skupštine Kosova, gde se zahteva ustavno prekomponovanje pokrajine, tako da odluke republičkih vlasti u Srbiji ne obavezuju pokrajinu, kao i da Kosovo treba da ima sva prava kao ostale jugoslovenske republike
Poslednji put ažurirao/la Koča : 28.11.2010. u 19:19
„Страст за истином прошлости је најбољи израз животне снаге у човеку и нарочит облик његовог поштовања самог себе“. (Иво Андрић)
U ovoj svojevrsnoj prepisci sa Titom, drug Fadilj je u opširnoj argumentaciji „objasnio" da Kosovo treba da ima mogućnost da donosi svoje zakone, da u skladu sa tim ima svoj vrhovni sud, a onda se po logici stvari došlo i do pitanja pokrajinskog ustava. Hodža je objasnio Titu da treba imati obzira prema posebnostima pravnog sistema Kosova, u kome vlada specifično običajno pravo koje se ne sme ignorisati. Najveći deo Hodžinog pisma, ipak, bio je usmeren na zahtev da se iz imena pokrajine Kosovo i Metohija, izbaci termin Metohija, što je obrazloženo brojnim istorijskim argumentima najviše zasnivanim na periodu turske okupacije. A kako je rečeno, ionako svi ljudi sa Kosova nezavisno da li su iz Peći ili Prištine, sebe nazivaju Kosovarima.
- U šiptarskoj topografiji uopšte ne postoji pojam Metohije ni u užem opsegu... Samo se u dokumentima Oblasnog komiteta KPJ pre oslobođenja upotrebljavao termin „Kosovo i Metohija"... u pogledu naziva AP KiM predlaže se sledeće: Da naziv AP bude „Kosovo-Kosova" što je adekvatniji naziv za teritoriju ove pokrajine i kao takav treba da bude zastupljen u ustavnim amandmanima... - piše Titu predstavnik albanskog rukovodstva. Tito je dakle, još pre četrdeset godina obavešten šta će albanska skupština da usvoji posle 1999. godine.
Ubrzo posle tog pisma, sastavljena je Komisija za proučavanje pitanja u vezi sa izmenama i dopunama Statuta KiM, gde je prihvaćen najveći deo zahteva Albanaca, a čak je i po pitanju mogućnosti naroda na samoopredeljenje ostavljena formulacija „zaključeno je da ovo pitanje iziskuje dalje zajedničke napore u pravcu daljeg izučavanja i iznalaženja najadekvatnijeg rešenja".
Tada počinju i teške godine za Srbe na Kosovu. Osim što je nastavljen stalan pritisak na Srbe da se iseljavaju, organizovane su demonstracije u kojima su Albanci tražili svoju republiku. Tito je redovno dobijao pritužbe srpskih seljaka na razna proterivanja i ubistva, ali u Titovom kabinetu su ta pisma uglavnom cenzurisana. U jednom pismu čak stoji žalba na sina druga Fadilja Hodže, koji je u hotelu „Božur", u Prištini, tražio da mu se na poslužavniku donese jedna srpska glava. U tim pismima Srbi se žale svom predsedniku da ih lokalni albanski funkcioneri maltretiraju, a kome se ne sviđa kažu mu „eno ti Šumadija".
Međutim, izgleda da je Titu mnogo više prijalo podilaženje albanskih funkcionera. U jednom razgovoru sa njihovom delegacijom, u aprilu 1970. godine Fadilj Hodža je rekao Titu da dok on nije podržao Kosovsko rukovodstvo, narod na Kosovu nije imao majku i da su u njemu i Savezu komunista gledali svoju majku, i da je to velika stvar.
Pero Simić kaže da Tito nije reagovao čak ni na izveštaje SDB-a, koji su govorili o tome da albanski rukovodioci bezbednjacima na Kosovu imaju informacije da se pripremaju separatističke demonstracije: to nije vaša briga, mi odgovoramo za to. U Titovoj arhivi i danas se nalaze ti izveštaji lično slati njemu iz kojih se vidi da iako su dobijali tačne informacije o vremenu i mestu održavanja demonstracija, albansko rukovodstvo nije želelo da reaguje.
Ustav iz 1974. godine samo je formalizovao stanje u kome Srbija „de fakto" nije bila prisutna na Kosovu. Tito je zakotrljao točak istorije kada je Albancima na Kosovu dao sve. Onaj točak koji je samo ubrzao Milošević pošto je pokušao da im, odjednom, oduzme to sve.
Kosovo nezavisan subjekt
U prvim razgovorima na Belom dvoru 23. februara 1967. godine, arhivira se da je Titu u posetu došla delegacija Kosova i Metohije, a ne predstavnici pokrajinskog komiteta srpske partije. Za Titov kabinet Kosovo je već postalo nezavisan subjekt od Srbije
Saglasno protiv Srba
U ličnoj arhivi gde su zapisani Titovi susreti sa albanskim vrhom sa Kosova, zabeležen je zahtev predsednika pokrajinske skupštine Ilijaza Kurtešija iz 1971, gde je pismeno zahtevao da sastanku ne prisustvuju drugovi iz Srbije, na šta je Tito kratko odgovorio: „Saglasan. T."
Produžite putem kojim ste krenuli
Tridesetak godina posle smrti Tito u svim delovima bivše Jugoslavije doživljava svojevrsnu reinkarnaciju. Njegovo ime sve se češće izgovara, u svim republikama Titove slomljene države sve je više njegovih poklonika i obožavalaca svih uzrasta i zanimanja.
Njegov lik je ugraviran na hiljadama znački i medaljona, na majicama i časovnicima, zastavama i grbovima, na vinima i rakijama. Šalovima i kapama, na tetoviranim ljudskim telima. Njegovu slavu od Đevđelije do Triglava obnavljaju hiljade parola i grafita, ispisanih u njegovu čast, svakim danom sve je više kafića i restorana, klubova i udruženja koji oživljavaju Titov kult.
Njegove nekad odbačene i prezrene biste i spomenici vraćaju se na svoja postolja, ulice mnogih gradova opet postaju Titove. Ruska spisateljica Nadežda Mandeljštam svojevremeno je govorila, aludirajući na Staljina, da su diktatori obično besmrtni do kraja života, a sad bi se moglo reći da Tito posle smrti postaje još besmrtniji.
Poseban kuriozitet predstavlja to što je među njegovim sve brojnijim obožavaocima sve više i onih koji nisu bili ni rođeni dok je Tito vedrio i oblačio Jugoslavijom. Svi se oni, i staro i mlado, i golo i boso, i dobro obezbeđeno i ušuškano, već mesecima spremaju da maja ove godine, kad se navršavaju tri decenije od Titovog odlaska, krenu u pravu invaziju na Beograd i Kumrovec. Mnogi će Titovoj „Kući cveća" i njegovoj rodnoj kući pohrliti i iz inostranstvu, a svoj dolazak su, kažu, najavili i mnogi jugovići koji žive na drugim kontinentima. Po svemu sudeći, biće ih mnogo više nego bilo koje godine od raspada Titove Jugoslavije. Više i od rekordne 2007, kada je samo Titov grob u beogradskoj „Kući cveća" posetilo više od 138.000 ljudi.
To pokazuje i „Fejsbuk", na kome je registrovano čak 500 grupa Titovih fanova, više nego što ih imaju svi bivši i sadašnji lideri svih naroda i država bivše Jugoslavije. Titomanija je slična onoj 1980, kada su mnogi Jugosloveni nudili Titu i najvitalnije organe samo da „najveći sin naših naroda i narodnosti" produži svoj život. Među njima je bio i 32-godišnji Živojin Pavlović Mićo, koji se lekarima javio iz daleke Australije, moleći ih da mu uzmu oba bubrega i presade ih drugu Titu. A dozvolio je da mu ugrade i njegovo srce, samo „da drug Tito ozdravi".
Pozivnice za identifikaciju sa Titom više ne ispisuje ni njegova bolest, ni strah od njegovog biološkog kraja, čak ni Titova „ličnost i delo", koje se srušilo kao kula od karata samo desetak godina posle njegovog kraja.
Danas mnogo više priziva oskudica i nemaština, strah od sutrašnjice, teskoba i usamljenost jugoslovenskih naroda koji su od demokratije očekivali mnogo više nego što su dobili. Tita u život vraća i olaka potkupljivost i preterana pohlepa mnogih demokratskih vođa bivših jugoslovenskih republika, njihova povodljivost za bledim evropskim činovnicima, neuporedivo manji značaj i uticaj novih jugoslovenskih država u Evropi i svetu u odnosu na Jugoslaviju. I ništa manje surova tranzicija koja bogate preko noći čini bogatijima, a siromašne siromašnijima.
Među narodima i manjinama eks-Jugoslavije postoje, naravno, i ne male razlike u percepciji Tita i njegove države. Makedoncima je priznao naciju, Crnogorce je pretvorio u zaseban narod, muslimanima jugoslovenskog porekla omogućio je da etnički identitet otkriju u svom verskom opredeljenju. Slovencima je omogućio da u bivšoj jugoslovenskoj zajednici ostvaruju znatno veći uticaj od onoga koji im je pripadao, a sa Srbima i Hrvatima situacija je mnogo složenija. Hrvati mu nikako ne mogu oprostiti Blajburg, a Srbi imaju mnogo razloga da mu ne oproste koketiranje sa albanskim separatizmom na Kosovu i Metohiji.
Čini se da je on čak upalio i zeleno svetlo secesionisičkom pokretu kosmetskih Albanaca. U jesen 1968, uoči prvih separatističkih demonstracija na Kosovu i Metohiji, Tito je otvoreno podržao zahtev vođa albanskih komunista da se Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija, po uzoru na jugoslovenske republike, nazove Socijalističkom Autonomnom Pokrajinom. Obrazloženje je bilo više nego indikativno: „Sam naziv Socijalistička Autonomna Pokrajina JOŠ nije opredjeljivanje za samostalnu državu"!
Mesec i po dana kasnije, kada se na prvim separatističkim demonstracijama na Kosovu i Metohije, kroz glavni politički zahtev albanskih secesionista „Kosovo - republika" došlo do tog „opredjeljivanja", Tito je amnestirao vođe tog pokreta: „Riječ je o jednoj grupi koja je nahuškala jedan manji dio omladine i studenata, koji su razbijali izlog, kao što to čine na Zapadu ili u gotovo svim zemljama. Malo ko nema takvih stvari. Šta sada tu treba dramatizirati?"
Godinu i po dana kasnije, aprila 1970, kada je bilo više nego očigledno da komunistički lideri kosmetskih Albanaca stoje iza zahteva separtista, Tito kaže: „Produžite vi tim putem kojim ste krenuli!"
Pero Simić
http://www.pressonline.rs/sr/vesti/m...eo+Kosovo.html
ajde nakarado sad se prijavi kao sabljar pa odgovori...
„Страст за истином прошлости је најбољи израз животне снаге у човеку и нарочит облик његовог поштовања самог себе“. (Иво Андрић)
A o bratskoj saradnji tvog naroda, hrvatskih komunista i ustasa protiv Srba, koja datira jos deceniju pre Drugog svetskog rata, imas citavu temu
http://forum.krstarica.com/showthrea...-usta%C5%A1ama
___________
inace za jedno si u pravu gore...UVELIKO VAS NEMA...niti ce vas ikada vise biti...zauzecete pocasno mesto na smetlistu istorije, kada je ovozemaljski zivot u pitanju, a negde gore cete odgovarati za svoje grehe...to je konacna pravda...i sam si je svedok...
Poslednji put ažurirao/la Koča : 28.11.2010. u 19:23
„Страст за истином прошлости је најбољи израз животне снаге у човеку и нарочит облик његовог поштовања самог себе“. (Иво Андрић)
Suradnja četnika i ustaša...
Sada ti iskopaj iz knjiga famoznog Miloslava Samardžića tekst koji to opovrgava..Đujic je sa ustašama poceo pregovarati u decembru 1941. kad je u Kninu posjetio velikog župana velike župe Bribir i Sidraga Davida Sinčića. Ministar vanjskih poslova NDH Mladen Lorković je odobrio pregovore i saradnju. Naredio je Sinčiću da Đujicu i još trojici vojvoda isplati po 100.000 kuna. Sporazum o “borbenom sadejstvu” postignut je 9. juna 1942. Sincic je 10. juna aktom BT 16/185 obavijestio poglavnika Pavelića: “Jučer sam trima glavnim vodama cetnika, koji se bore protiv partizana, Momčilu Đujicu, Branku Bogunoviću i Mani Rakviću dao svakome po 100.000 kuna radi organizacije borbe protiv partizana” (dokument je u Arhivu Vojnoistorijskog instituta , kutija 195. broj registra 12/6-1 - dalje AVII 12/1).
sta, ovu notornu izmisljotinu...smesno da bi se uopste razmatralo
mislim da ljudi vec znaju sta predstavljaju znaci.net...odakle crpite sve ove splacine...
samo ti nama navedi nemacki dokument koji govori o borbama cetnika i ustasa protiv partizana, kao sto to postoji u slucaju partizana i ustasa protiv cetnika...navedi nam koje su to borbe koje se gore spominju...
pise jos decembra 41. a dogovor pao juna 42...lol...Nemci s druge strane izvestavaju o nizu zajednickih napada partizana i ustasa na cetnike tokom februara, marta i aprila 1942....toliko o verodostojnosti toga sto si kopirao sa znaci.net
Treba da te bude sramota...tvoje ustase su poklale na stotine hiljade Srba...cetnici su deo tog naroda koji je ustao u odbranu od totalnog unistenja u NDH...sljamu hrvatski...
______________
ps
ne kaze se Suradnja nego Saradnja...
Poslednji put ažurirao/la Koča : 28.11.2010. u 21:04
„Страст за истином прошлости је најбољи израз животне снаге у човеку и нарочит облик његовог поштовања самог себе“. (Иво Андрић)
Ovde fali Rade Radić sa 200.000
Isplate Mihailoviću od strane Nedićevih organa vlasti počele su još u julu 41. I Ljotić je pomagao. Grupi koja se povlačila iz Bosne za Srbiju od prvog dana se priključio jedan poručik za koga je, po stavovima koje je zastupao, poručnik Ratko Martinović odmah zaključio da je Ljotićevac. On se nije ni peo na Ravnu Goru nego je odnah nastavio za Beograd. Postao je stalna i pouzdana veza Mihailovića sa Ljotićem.
Inače pregovori sa Nemcina posredstvom abverovog kapetana dr Jozefa Matla Draža je počepo avgusta 1941. godine, neposredno posle učvršćivanja kontakta sa Milanom Nedićem, preko obaveštajnog pukovnika Brane Pantića.
IZVEŠTAJ MAJORA SLAVOLJUBA VRANJEŠEVIĆA OD 3. FEBRUARA 1943. MAJORU ZAHARIJU OSTOJIĆU O VOJNO-POLITIČKOJ SITUACIJI U ČETNIČKIM ODREDIMA ZAPADNE BOSNE I SARADNJI SA NEMAČKIM I USTAŠKO-DOMOBRANSKIM JEDINICAMA1
spominju se neki ugovori izmedju cetnika i ustasa/domobrana....EMCI
Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća.
Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove.
Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe.
Njihova nemoć oseća se.
HRVATI34
Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare.
Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu.
Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se.35 Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatih kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina.
Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.
http://www.znaci.net/00001/4_14_2_27.htm
Nisam proveravao rejting foruma "Krstarice" ali mislim da je veliki /mrtva trka izmedju "Krsratice" i B92/ pa zato treba voditi računa dab zbog nekih članova ovde ne izadje na loš glas, foruma koji toleriše klerofašističke izjave izvesnih srbskih polupismenih patrijota koji su u deficitu pameti i nemoći u diskusiji u stanju da vredjaju čitave narode, i lično sagovornike na verskoj i nacionalnoj osnovi.
Zbog takvih kjleronacionalista i šovinističkih baraba smo i izašli na zao glas u svetu. Sledećih 50 godine neće više biti dobri amerikanci i loši nemci, nego dobri Amerikanci i zli Srbi.
Te barabe su takav imidž napravili i gomili naše svetske, nacionalno neoperećene srpske dece koje će se decenijama boriti za status normalnih osoba u razvijenom svetu.
Znači molim moderaciju da malo obuzda ove srbove partiJote od zanata.
Uostalom ako ima neko u ovoj zemlji ko još ne zna kakvi su četnisi neka posredstvom JuZjuba pogleda neku "proslavu" na Ravnoj goru. Nisu im komunisti gurali noževe u zube pred slikanje.
Poslednji put ažurirao/la Savo Vlahovac : 28.11.2010. u 21:16
mada trebalo bi dva smajlija...ajd sto nije nemacki izvestaj, nego sto su znaci.net...
pa jos jedan sto pise da se ne sme znati da su u vezi sa Drazom...naravno kad su Nemci u stalnoj poteri za njim
bas te 43...zamisli
______________________________
pa jos jedan sto si ovo izostavio
HRVATI34
Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare.
Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu.
oces da nam dokazes prelazaka ustasa u partizane...
ustase dakle nalaze spas u komunizmu...pa to sam vec znao![]()
Poslednji put ažurirao/la Koča : 28.11.2010. u 21:22
„Страст за истином прошлости је најбољи израз животне снаге у човеку и нарочит облик његовог поштовања самог себе“. (Иво Андрић)
PISMO KOMANDANTA 4. ČETNIČKE BRIGADE OD 11. SEPTEMBRA 1943. ČETNIČKOM PREDSTAVNIKU KOD USTAŠKO-DOMOBRANSKIH JEDINICA O SARADNJI USTAŠA, DOMOBRANA I ČETNIKA U BORBI PROTIV NOVJ NA PODRUČJU GOSPIĆA1
http://www.znaci.net/00001/4_14_3_1.htm»»»Kolo sreće u okoli vrteći se ne prestaje ko bi gori pade a ko doli gore ustaje«««. — Ako si nam jošte u životu, preg-ni na posao (sada kao nikada. Izveštavaj nas o daljem razvoju događaja. Onda: Šta je sa majorom g. Kapetanovićem3 Lju-bojevićem? Šta je sa kurirom Nikolicom Njegovanom, koji je odavde otišao 10. tek. mca. — Sta je sa našom čet. komandom gde je štab4 i.t.d.).? Sta je sa našom radio stanicom5.? Sta je sa majorom g. Oklopdžijom? Šta je sa našom municijom. — Ako budu hrvatske jedinice6 nadirale prema Počitelju, Divose-lu, Čitluku, bilo bi dobro, da nam je doture, a mi bi dejstvovali njihovoj akciji. — Kuriri se teško probijaju, pa bi dobro bilo za naše kooperacije, da nam Hrvatska komanda pozajmi jednu svoju radio stanicu. — Municiju, so i ostale nužne potrebe Hrvatska komanda mogla bi nam da doturi sa avijonom. U koliko bi Hrvatske jedinice morale da napuštaju Gospić, mogu se osloniti na našu stranu, pomoć i saradnju. — Ovo je momenat, kada moramo jedni i drugi da budemo dorasli tome momentu i kada moramo sve učinjeti. Kurire vraćaj najhitnije, a ne da oni tamo ostaju koliko se njima prohte. — Hartiju i šapilograf tražim od kako smo ovde došli. Ako se nemože kupiti, može se dobiti u nekome nadleštvu. — Imam pozitivnih podataka, da partizani nameravaju zauzeti Gospić po svaku cijenu a onda bi se obrušili na četničke jedinice. Četničke jedinice nadiru sa pravca Lapca i G. Dalmacije (severne). — Mi ćemo biti u stanju u najskorijem vremenu da ovladamo srpskim naseljima ovoga kraja. — Potrebno je da i jedinice Hrvatske vojske zauzmu što više svojih naselja. — Ne vidimo razloga zašto bi se Hrvatske jedinice dozvolile blokirati, kada im se pruža mogućnost, da se naslonom na naše jake četničke jedinice stave u pokret i počnu partizanima da nanose udar za udarom. — Mi bi smo odavde lično preduzeli korake kod tamošnje Hrvatske komande u tom pravcu, ali ne znamo, kakva je sada momentalna situacija, njihove instrukcije ... namjere te njihovo raspoloženje. — Za to ostavljamo tebi, da se ti prema situaciji (u tom pogledu) snađeš i uradiš sve što je korisno i dobro po naše obostrane interese. —
Postojeći ugovor ovd. četnika sa tamošnjom Hrvatskom komandom, sa naše strane ostaje još uvijek u važnosti.7 — Interesuje nas kako se o tome imade mišljenje na njihovoj strani. U slučaju dolaska Nemaca (što je malo vjerovatno) potrebno je znati, kako u tome slučaju imamo (Hrvati i mi) da radimo a naročito u vezi postojećeg ugovora.8
Gdje su tvije komunjare bile 91 sto nisu zastistile narod?
Sto nisu sacuvale -hibridnu-Jugoslaviju?
Da, Bosna je od pamtivijeka bila vecinski srpska. Do 1.s.rata Srbi su bili najbrojniji narod u BiH.
Poslije dva svijetska rata i GENOCIDOM sto se desio od 41-45(Jasenovac) brojno stanje se drasticno promjenilo. Zahvaljujuci ustasama koje ti ovdje podlo i skriveno branis.
Sto se tice vas crvenih vi ste izumrli 91. Davno su vas oplakali. Ako se neko slucajno povampiri, zasluzuje glogov kolac..
Mi smo se 91.92 zvali srpska vojska, i branili smo svoje ognjiste. Muslimani, Hrvati i izdajnici takvi kao ti su nas nazivali cetnici.
Svaki Srbin treba da se ponosi jer su cetnici sacuvali ovaj narod u 2.s.ratu.
Za razliku od tebe ja znam ko sam i sta sam, a ti i takve prodane duse jos uvjek -lutate- u vremenu i prostoru, i zivite u iluzijama.
IZVEŠTAJ KOMANDE VRBASKE BRIGADE OD 23. AV-GUSTA 1944. KOMANDANTU ZAPADNE BOSNE I KOMANDANTU 1. SBEDNJOBOSANSKOG KORPUSA O DEJ-STVIMA BRIGADE I USTAŠKO-DOMOBRANSKIH SNAGA PROTIV 53. DIVIZIJE NOVJ NA PROSTORU SKENDER-- VAKUF—KOTOR-VAROŠ1
http://www.znaci.net/00001/4_14_4_39.htm21 o.m. II bataljon prema sporazumu sa Hrvatima iz Kotor Varoša,5 trebao je u 3 sata u jutro da napadne na partizane na Dragiševcu.8 U isto vrijeme trebao je da udari i treći bataljon, ali kako je kasno doznato za akciju i kurir nije mogao u toku noći naći snage III. bataljona, te je naređenje dobio danas oko 6 časova i sa I i 3 četom došao je zamenik komandanta brat Gojko Lakić, ali je borba bila završena, i povratio se nazad u Agino selo, 2 četa ostala je na istim položajima 1 vod na Pijetlovu Gaju, a 2 kao na bio Vrbasa u Krminama.
DESETODNEVNI IZVEŠTAJ 718. PEŠADIJSKE DIVIZIJE OD 26. JANUARA 1943. O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI, BORBAMA PROTIV SNAGA NOV I POJ I ČETNIČKO-USTAŠKOJ SARADNJI U BOSNI[1]
http://www.znaci.net/00001/4_12_3_15.htm
Pošalji link