Ispovesti Srpkinja silovanih u Sarajevu

Ispovesti Srpkinja silovanih u Sarajevu


Novinska agencija Srna počela je da objavljuje ispovesti Srpkinja koje su tokom građanskog rata u BiH 90-ih godina silovali muslimani – pripadnici Armije BiH, komšije i poznaninici.

107052_sarajevo_f.jpg
Sarajevo
Srna navodi da se u istraživanju koristila direktnim izjavama silovanih Srpkinja koje su dale pravosudnim organima Srbije, materijalima iz arhive srpskog Tužilaštva za ratne zločine, podacima nekadašnjeg Komiteta za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovečnosti, te podacima Ginekološko-akušerske klinike u Višegradskoj ulici u Beogradu, gde su primane silovane Srpkinje radi prekida trudnoće.

Ta agencija u nastavcima prenosi direktne iskaze nekih od silovanih Srpkinja (navodeći samo njihove inicijale - da ne bi bio narušen integritet žrtava), ali i iskaze drugih zatvorenih Srpkinja, svedoka zlostavljanj.


Posle silovanja rodila dete

Frizerka S.K. (1970) poznavala je Ismeta Bajramovića Ćelu odranije, hteo je da se sa njom "zabavlja", a ona ga odbijala.

Nju su 25. aprila 1992. na ulici, dok je išla s drugaricom, zaustavili Ćelo i još dvojica muslimana, zatvorili je u šupu, kraj jedne kuće u Pofalićima. Tu je bila i devojčica Jelena, koju su takođe silovali, kao i još devojaka, kojima je čula glasove.

Tu su bila desetorica muslimana, tzv. "ljiljani", sa nadimcima: Alibaba, Kemo, Ari. Ćelo joj rekao: "Ipak ćeš biti moja, kučko, treba vas poubijati, bolje niste zaslužili. Vi ste pogan narod, treba vas uništiti", pokidao je odeću sa nje i silovao je. On i još sedmorica.

Izašla je iz tog zatvora u maju, na intervenciju muslimana E.T. - muža njene koleginice.

Ostala je trudna. A kad je bila u drugom mesecu, otišla je u bolnicu na Koševu da abortira. Međutim, rekli joj da će to uraditi ako pristane da dođu novinari i da kaže da su je silovali Srbi. Lekar se zvao A. N.

U novembru 1992. godine stigla je u Beograd, porodila se 21. novembra u GAK-u, u Višegradskoj ulici. Rodila je žensko dete, koje nije htela da prihvati.

Lečila se u psihijatrijskoj bolnici "Laza Lazarević" u Beogradu, a psihijatrijski nalaz od 21. novembra 1992. godine glasi: "Od euforije do utučenosti. Plače. Govori: Dete ne mogu da vidim, to ne mogu da podnesem, to me podseća na sve što sam preživela".

Silovane u podrumu zgrade

Udovica B.A.J., majka dvoje dece, stanovala je u ulici Đure Đakovića, a u podrumu te zgrade više puta je silovana, sa još osam žena iz iste zgrade, koje su bile zatvorene tu od juna 1993. godine.

Kad je bila u poodmakloj trudnoći, abortirala je u GAK-u u Višegradskoj ulici u Beogradu, a u njenom psihijatrijskom nalazu navodi se da je bila "u teškom psihičkom stanju, sa suicidnim tendencijama".

Početkom 1992. počela su uznemiravanja, upadi u stanove, pljačke... Odveli su joj muža, koga više nije ni videla, rekli su da je poginuo, a u proleće 1993. godine sve Srpkinje iz njene zgrade smestili su u podrum te zgrade. Bilo ih je osam. Ona bila najmlađa, a bilo ih je i starijih od 60 godina.

Prvo su prale veš i radile razne druge poslove. Bile su maltretirane mesec dana. Prvo su napastvovali Ružicu (60 godina) jer je protestovala zbog neljudskog ponašanja, a onda su počeli da ih sve siluju, danju-noću, uz tuču, pretnje noževima da će im seći dojke, uši i druge delove tela.

Jedna žena, najstarija, imala više od 60 godina, umrla je nakon zadobijenih batina (u avgustu 1993).

Žena koja nam je dala izjavu ne zna imena zločinaca, samo nadimke. Zna jedino komšiju iz susednog ulaza, on bio glavni, određivao je kako će biti napastvovane i mučene, zvao se Asim Čampara ili Čapara (35-40 godina), crnog izgleda, ostali su bili Čenga (28-29), Aka (30), Zika (Zimić).


Nakon silovanja pomokrio se po njoj

Dvojicu braće daktilografkinje S.K. iz Pazarića kod Hadžića u maju 1992. godine uhapsili su muslimanski vojnici i odveli u logor Silos u Tarčinu, a ona i majka ostale su u kućnom pritvoru i svakodnevno maltretirane.

Drugog septembra 1992. ova devojka i njena majka zatekle su u kući K.K, gde je bila i dvogodišnja kćerka i svekrva te K.K. Oko ponoći na vrata su im zakucala dvojica muslimanskih policajaca i zapretili da će ubaciti bombu ako ne otvore.

Kada su ušli, pretili su nožem da će da ih zakolju, a potom su izveli K.K. i silovali je, a posle su izveli i S. K. I nju su silovali. Jedan je nožem rasekao spavaćicu, malo zasekao iza vrata, pa je krvarila, a nakon seksualnog iživljavanja nad njom, pomokrio joj se na glavu, udario je nogom i šutnuo.

S.K. i K.K. sutradan su krenule da prijave silovanje u policiju u Pazariću, a putem ih je napao komšija Kemo Šarić. U policiji u Pazariću, kada su prijavile silovanje, inspektor i policajac Mujo Fatić rekao im je: "Šta hoćete, ostale ste žive".

"Nisam se udavala, ostala sam osramoćena, bez kuće i budućnosti", kaže S.K. u iskazu, navodeći da je obolela od raka.

K.K. je u svom iskazu potvrdila priču S.K., navodeći da su joj u kuću upala dvojica, koji su preko lica imali crne čarape, silovali je uz pretnju nožem - jedan, a zatim i drugi.

http://www.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/94759/Ispovesti-Srpkinja-silovanih-u-Sarajevu-

monstrumi pod blagosolovom izetbegovica
 
Ispovesti Srpkinja silovanih u Sarajevu (2)


Novinska agencija Srna počela je da objavljuje ispovesti Srpkinja koje su tokom građanskog rata u BiH 90-ih godina silovali muslimani – pripadnici Armije BiH, komšije i poznaninici.


104935_sarajevo_f.jpg
Poprište na kome su žene silovane svakodnevno: Sarajevo​


U prethodnom tekstu možete pročitati svedočenja o silovanju frizerke S. K. koje je, sa još sedmoricom muškaraca, počinio Ismet Bajramović Ćelo. Žena je ostala trudna, porodila se novembra 1992. godine u GAK-u u Višegradskoj ulici, ali dete nije mogla da prihvati. Lečena je u psihijatrijskoj bolnici Laza Lazarević.


Stanovi za silovanje

Poseban metod terora u Hrasnici i Sokolović Koloniji bilo je silovanje srpskih žena od 16 do 60 godina, a u toku prve dve godine rata (1992-93); za vreme najvećih ubistava i progona Srba u tim naseljima kod Sarajeva silovano je više desetina žena.

Ipak, zbog moralnih obzira vrlo teško se dolazi do podataka i pristanka na svedočenje - stoji u prijavi MUP-a Rogatica i Bijeljina protiv 39 pripadnika Armije BiH u Hrasnici i Sokolović Koloniji.

U krivičnoj prijavi od 12. jula 1996. godine pominju se imena 12 silovanih Srpkinja iz Hrasnice i Sokolović Kolonije, među kojima je i jedna učenica, koja je ubijena nakon silovanja.

Silovanja su vršena u za to pripremljenim stanovima, ali samo za interne potrebe, tj. "za elitu komande Četvrte motorizovane brigade", zatim prilikom upada u stanove i u kancelarijama zatvora.

U sastavu Četvrte motorizovane brigade bili su "hosovci", to je 15 ljudi pod komandom Hajrudina Fazlića - Bate, a logor je bio na stadionu "Famosa" i u školi "Aleksa Šantić".

Silovane su B.M, Z.H, M.Ž, S.M, Z. K, B.P, S.M, B.H, R. M, S. V, M.D, i učenica B.L. Jedna od silovanih (S.M.) je uhapšena, jer joj je u stanu nađena dečija igračka "voki-toki", a u hrasničkom zatvoru je provela 18 meseci.

Pretresi stanova vršeni su po nalogu komande Četvrte motorizovane brigade, čelni ljudi su bili Enes Zukanović, a posle Fikret Pljevljak (tokom 1992), pretresima i pljačkom rukovodili su komandir vojne policije Admir Šabović, njegov zamenik Nermin Bajramović - Baki, saradnici i izvršioci vojni policajci Pero Šutalo - Ustaša, Mirsad Sarajkić - Kuba, Mirsad Bašalić - Cinci, Fehim Belko, braća Senad i Samir Agić - zvani "miševi", te Munib Hodžić - Muna, Edin Kapetanović - Kina, hosovci na čelu sa Hajrudinom Fazlićem - Batom.

Javne kuće za internu upotrebu su bila dva stana, gde su dovođene pretežno devojke i mlađe žene - od 16 do 20 godina za komandni kadar, jedan stan iza škole "Aleksa Šantić" i drugi preko puta visočke prodavnice u Hrasnici.

Glavni organizator za privođenje devojaka bio je islednik u hrasničkom zatvoru i oficir bezbednosti - bivši piljar Mustafa Gegaj. On je za svoje potrebe privodio za jednu noć više, pretežno maloletnih devojaka - jedna mu je spremala hranu, druga ga služila na kolenima, treća spremala stan, a nad četvrtom se seksualno iživljavao.

U stanovima su silovanja vršila maskirana lica, pa se pretpostavlja da su to bili poznanici i komšije - stoji u prijavi.

Žrtva B.P. silovana je u pripremljenom stanu, po nju su došli vojni policajci Suad Dedović - Ciko, Adnan Memić - Kefa, sa još dvojicom nepoznatih, pod izgovorom da je vode na saslušanje u policiju, ali su je odveli u stan i naizmenično silovali.


Silovanja u zatvoru

Silovanja su vršena u kancelarijama uprave zatvora. Pored kancelarije upravnika zatvora nalazila se prostorija sa dva kreveta koja su služila za silovanja.

Privođenjem Srpkinja i seksualnim iživljavanjem bavili su se pojedinci iz komande Četvrte motorizovane brigade - Mustafa Gegaj, Suad Dedović, Hamo Lokvančić - Brile, Mirsad Sarajkić - Kuba. Oni su više puta u stan Hame Lokvančića dovodili D.Č. i B.G. koju su prvo tukli, a onda su je silovali Hamo, Suad i još trojica neidentifikovanih muškaraca.

Učenica B.L. je stanovala kod prijateljice muslimanke M.K. u Hrasnici kada je grupa pripadnika Četvrte motorizovane brigade - Haris Ibrahimović, Pero Šutalo - Ustaša, Suad Dedović - Ciko, Albin Lokvančić - Done - u noći krajem maja i početkom juna 1992. organizovala žurku u stanu u Školskoj ulici, Lamela 5, u Hrasnici, gdje su priveli B.L., silovali je i ubili iz vatrenog oružja.

Ubistvo je pripisivano Harisu Ibrahimoviću, koji je posle, navodno, kratko bio u muslimanskom pritvoru, ali je pušten, jer je "dokazano" da je B.L. uzela Harisov pištolj i izvršila samoubistvo, dok se u Hrasnici pričalo da ju je ubio Pero Šutalo - Ustaša, nakon silovanja.

Leš učenice B.L. nađen je u garaži Save Mandića, u ulici Hrasnički put, zakopana je blizu mosta, pored puta koji vodi prema muslimanskom groblju na Kovačima.

Ženu čiji su inicijali S.M. uhapsili su u maju 1992. (sa 15-godišnjim sinom); privedena je u kancelariju Harisa Ibrahimovića, uhapsili su je Suad Dedović, Albin Lokvančić, Tucaković - zvani Čičak, a optužba je bila da je "snajperista, da ima radio-stanicu".

Sa sinom su je prebacili u svlačionicu Rukometnog kluba "Famos", tu doveli grupu muslimana, njenih sugrađana, oba pola i svih uzrasta, koji su je kao Srpkinju i "četnikušu" pljuvali i psovali. Više puta noću odvođena u zatvorske kancelarije, gde je seksualno zlostavljana.

Udovica S.M. (majka dvoje dece) uhapšena je 8. avgusta 1992. pošto su joj našli dečiju igračlu "voki-toki" pri pretresu. U vojnoj policiji je ispitivao Nezir Agan, optužujući je da to "nije igračka, već radio-stanica", a od nekih muslimana kasnije čula je da je uhapšena kako bi joj se oduzeo stan, u koji je odmah po njenom hapšenju uselio Fehim Belko.

U prijavi se navodi da postoje indicije da je silovana, ali ona to nije priznala. Tučena je i zlostavljana.

Prema toj krivičnoj prijavi, zatvor za Srbe u Hrasnici bila je fiskulturna sala škole "Aleksa Šantić". Sa grede su visili logoraši. Tukli su ih džakom punim olova, gvozdenim šipkama, vezivali oko stolice u klupko, pa tukli...Šef logora bio je Amir Šabović.

Tu su i zatvori: samački hotel, garaže između dva nebodera. Huso Mujanović je bio upravnik.

U blizini je bio rovokopač za odvoženje i ukopavanje leševa, kojim je upravljao Šefik Lokvančić. Leševe je odvozio u pravcu izvora Bunice i na druga mesta noću.


(nastavak sutra)

http://www.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/94950/Ispovesti-Srpkinja-silovanih-u-Sarajevu-2
 
Иначе силоватељи и педофили (без обзира на националну припадност) су нешто најодвратније пред мојим очима. Силовати немоћну и слабију особу могу само кукавице и дно дна људске личности. Да се ја питам, све силоватеље бих ЈАВНО вешао уз директан ТВ пренос. Сумњам да се жене и девојчице више икада могу ослободити те трауме. :(
 

Back
Top