DANI: Koju odluku ili odluke iz perioda dok ste bili na vlasti, danas, sa naknadnom pameću, ne biste nikada donijeli?
IZETBEGOVIĆ: Mislim da nijednu stratešku grešku nisam napravio, taktičkih je bilo. Pod strateškim odlukama podrazumijevam one o ratu i miru. Nakon izlaska Slovenije i Hrvatske, o čemu se mi nismo pitali, imali smo izbor samo između krnje Jugoslavije sa Miloševićem i Karadžićem na čelu, i proglašenja nezavisnosti. Rat u BiH se nije mogao izbjeći čak i da smo prihvatili krnju Jugoslaviju. Sigurno bi došlo do hrvatsko-srpskog rata na teritoriji BiH. Zemlja bi i tada bila razorena, stanovništvo stradalo a Bošnjaci bi bili topovsko meso za dvije zaraćene strane. Dejtonski mir nije ni pravičan, ni dobar, ali je bio pravedniji i bolji od nastavka rata. Tako sam doslovno izjavio još na ceremoniji potpisivanja ugovora u Daytonu 21. novembra 1995. Kad je riječ o kritičarima Dejtonskog ugovora, ima jedan čudan fenomen: nikada ne kažu šta je trebalo učiniti. Da li je trebalo produžiti rat? Samo jedan političar, na vaše pitanje, dao je zagonetan odgovor. Rekao da on ne bi došao u situaciju da bude u Daytonu. Kako, nije objasnio, niti ste mu vi to potpitanje postavili. Nakon Srebrenice dao sam sebi riječ da ću učiniti sve da se rat zaustavi, jer slutio sam još jednu Srebrenicu, pa još jednu, dok čitava Bosna ne bi bila samo jedna velika Srebrenica. Zato vas molim, gospodine Pećanine, svaki put kada neki vaš sagovornik kaže da Dejtonski ugovor ne valja, što nije nikakvo otkriće, upitajte ga šta je, po njegovom mišljenju, trebalo učiniti. Odgovor ne interesira samo mene nego i javnost.