Koliko ja znam, ovi koji proizvode stereoskopske slike nisu boz zna šta. Čitava tehnologija se zasniva na ideji da se sa ravne 2D površine projektuju 2 jednake slike pod različitim uglovima - jedna za levo oko, a druga za desno, čime se kod posmatrača stvara iluzija prostornosti (zbog pojava paralakse - različitog viđenja slike zbog različitih uglova gledanja).
I dok su kod 2D grafike rezultati prilično impresivni sve dok se glava drži u tačno određenom položaju u odnosu na sliku (ne sme se pomerati više od 2 - 3 cm u stranu), 3D grafika izgleda očajno (kako kažu ljudi koji su testirali te monitore).
Imaš više o tome
ovde.
A ima i još jedna vrsta 3D monitora - oni se sastoje od velike staklene kugle u kojoj rotira 2D površina velikom brzinom. Tek su oni za prosečnog korisnika neupotrebljivi - zahtevaju poseban hardver i magistrale ogromnog bandwidtha. Više informacija
ovde .
Prva vrsta ima da se kupi u serijskoj prodaji u Americi, Japanu, a verovatno i Evropi, druga je experimentalna (za naučne laboratorije i sl.).