Rehabilitacija, istina o streljanju i grobu Draže Mihailovića

ajde Koco sta bi sa stranom iz "wartime" , strana 248, i 249.....sta ono djilas komentira o tome, kada si vec poceo?. u medjuvremenu da se vratimo na drazu....

Na primer, pred raskid od 1. XI 1941, Mihailović je eksplicitno doneo odluku koju nikad
nije opozvao - naime, odluku da suspenduje sve moguće sukobe sa naci-fašističkom
koalicijom do trenutka njihove kapitulacije ili makar do nastupanja njihovog rasula.
Od tog trenutka, a o tome se govori na mnogo mesta, svi njegovi napori usredsređeni su
na to da spreči da neko drugi ne ojača u međuvremenu - odnosno, usredsređeni su na
građanski rat.
Ova strateška orijentacija dovela je do nesporazuma, napetosti, i na kraju, do raskida sa
Saveznicima. I to ne, na primer, sa SSSR-om, nego upravo sa zapadnim saveznicima.
Jer su oni sledili suprotnu stratešku orijentaciju prema kojoj je rat i vojni poraz
hitlerovske koalicije imao apsolutni primat nad svim političkim pitanjima.
Čavoški i drugi u svom skorašnjem zahtevu za rehabilitaciju citiraju da je "У говору за
Нову 1943. годину Хитлер је рекао „да је рат у Африци изгубљен услед саботаже
свих комуникација преко Балкана."
To, međutim, nema nikakve veze sa Srbijom i četnicima, nego, na primer, sa rušenjem
mosta na Gorgopotamosu 25. XI 1942. Ničeg sličnog nije bilo u Srbiji u to vreme.
U Srbiji, u njenom najvećem delu, nakon gerilskih i frontalnih borbi iz 1941. vođenih sa
promenljivom umešnošću i uspehom, partizanska organizacija je u dubokoj ilegali. Sve
vreme do leta 1944. komunisti su pokušavali da ponovo uspostave organizaciju, da bi
ponovo počeli sa formiranjem ozbiljnijih jedinica.
Sve vreme do leta 1944. četnici su proveli pokušavajući da ih u tome spreče.
Nakon pada Italije komunikacije kroz Srbiju su za saveznike još više dobile na
strateškom značaju. One su povezivale dve nemačke armijske formacije - 2. oklopnu
armiju u NDH (i Crnoj Gori i Sandžaku) sa Armijskom grupom "E" u Grčkoj. Za sve
to vreme, u užoj Srbiji uglavnom nije bilo ni jedne nemačke borbene jedinice.
Postojala su dva alternativna plana savezničkog iskrcavanja na Balkanu: u Grčkoj, ili u
Dalmaciji. U prvom slučaju, komunikacije kroz Srbiju bile su od vitalnog značaja za
snabdevanje nemačke armije u Grčkoj, a u drugom za njeno izvlačenje iz Grčke i
suprotstavljanju invaziji u NDH.
Iako ovi planovi nikad nisu ušli u operativnu fazu, saveznička Komanda Srednjeg Istoka
pridavala je vrlo veliki prioritet kontroli nad ovim komunikacijama.
Svojim nepokolebljivim odbojnim stavom prema bilo kakvim dejstvima na ove
komunikacije, Mihailović je objektivno postao protivnik savezničkog ratnog napora
na Balkanu. Time su njegovi korpusi objektivno postali spoljna linija odbrane
nemačkih vitalnih komunikacija.
Zbog toga ga general Vilson u svom poznatom telegramu-ultimatumu od 9. XII
1943. upozorava:
"Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za
prevoz trupa i izdržavanje istih, nepodnošljiva je."
Ovo je dovelo do toga da je početkom 1944. Komanda Srednjeg Istoka (od 1944.
Komanda Mediterana) za jedan od svojih prioriteta proglasila jačanje i
snabdevanje partizanskih jedinica u Srbiji, na položajima sa kojih mogu ugroziti
moravsku i ibarsku komunikaciju.
Ovi zajednički napori NOVJ i saveznika doveli su do zajedničkog odgovora - niza
operacija pod nemačkom komandom od marta do avgusta 1944, u kojima su, pored
nemačkih, bugarskih, nedićevskih, ljotićevskih i RZK-jedinica, organizovano
učestvovale i glavne snage đenerala Mihailovića. Ovo naročito zbog toga što su one
na tom terenu predstavljale najznačajniju formaciju.
Na taj način se đeneral Mihailović sa svojim snagama i subjektivno svrstao protiv
saveznika, na stranu Hitlera.
Ova se linija sukoba kasnije samo produbila.
Mihailovićeve snage su predstavljale glavninu nemačke odbrane u zapadnoj Srbiji
septembra 1944.
Tokom novembra i decembra 1944 svojim bočnim dejstvima iz pravca Rogatice prema
Zvorniku i Tuzli znatno su olakšali izvlačenje nemačkog 34. armijskog korpusa sa
"kraljevačkog mostobrana" na Sremski front, gde su ove izvele poznate protivnapade 3. i
17. januara 1945.
Dakle, čak i kad ostavimo po strani nespornu kvislinšku delatnost četnika u Crnoj Gori,
Sandžaku i NDH, nema nikakve sumnje u to na čijoj strani i protiv koga se Mihailović
borio u ratu. U tome ništa ne mogu izmeniti pojedine slike ili fotomontaže.
Đeneral Mihailović borio se protiv Saveznika, a na strani naci-fašističke koalicije.
Građanski rat bio je apsolutno neizbežna posledica ovog njegovog opredeljenja.
Jedina njegova veza sa saveznicima bila je - i ostala - njegova želja da mu saveznici na
tanjiru donesu pobedu i vlast.
 
Ekshumacija Draže iz naftalina
02.05.2009. 23:04
Glavni problem Srbije u ovom momentu, kad bismo sudili po naslovnim stranama
glavnih srbijanskih medija, je odgovor na pitanje gdje je u julu 1946. godine strijeljan
Dragoljub Draža Mihailović, pa je u tu svrhu osnovana i Državna komisija sa zadatkom
da pronađe Mihailovićeve posmrtne ostatke. Tako je Srbija, uprkos ogromnim žrtvama
koje je pretrpjela tokom Drugog svjetskog rata, postala jedina zemlja na svijetu koja hoće
da poništi svoj antifašistički pokret, pišu Dani.
Ako je suditi po naslovnim stranama beogradskih medija, izgleda da je, uprkos teškim
ekonomskim i socijalnim prilikama u zemlji, novim neartikuliranim ispadima šefa srpske
diplomatije ili finansijskim skandalima u Crvenoj zvezdi, u ovom momentu glavni
problem Srbije - gdje je u julu 1946. godine strijeljan Dragoljub Draža Mihailović. Ta
višemjesečna medijska kampanja, koja liči na namjerno skretanje teme s važnih pitanja,
rezultirala je odlukom o formiranju Državne komisije koja će, kako navodi Politika,
"ispitati moguća mesta pogubljenja i počivališta prvog čoveka Jugoslovenske vojske u
otadžbini". Na prošlonedjeljnom sastanku održanom u Ministarstvu pravde Srbije, kojem
su, osim državnog sekretara spomenutog Ministarstva, Slobodana Homena, prisustvovali
i republički tužilac Slobodan Radovanović, visoki predstavnici Vojnobezbednosne
agencije i Bezbednosno informativne agencije, kao i Zagorka Dolovac okružni tužilac u
Beogradu, dogovoreno je da Državna komisija počne s radom u ponedjeljak, 27. aprila
2009. Za članove Komisije imenovani su Slobodan Homen, Momčilo Pavlović, direktor
instituta za savremenu istoriju, Miladin Milošević, direktor Arhiva Jugoslavije u
Beogradu, Miladin Gavrilović, upravnik Zadužbine kralja Petra Prvog na Oplencu i
Dragan Vlahović, istoričar i novinar lista Politika.
Krečana Pozivajući se na razgovor kojeg su početkom devedesetih godina sa
Slobodanom Krstićem Učom, funkcionerom OZN-e (Odeljenje za zaštitu naroda) i
svjedokom pogubljenja Mihailovića vodili Miladin Gavrilović i novinar Mile
Nedeljković, kao i na neimenovanog "višeg inspektora MUP-a u penziji, koji čeka
blagoslov ministra pravde da ga oslobodi zaveta ćutanja", Politika navodi da je
"Dragoljub Draža Mihailović, načelnik glavnog štaba Jugoslovenske vojske u otadžbini,
pogubljen 17. jula 1946. u ranim jutarnjim satima, na beogradskoj Adi Ciganliji, a
njegovo telo je bačeno u krečanu pokraj ograde zatvora koja je posle nekoliko dana
zatrpana". List dodaje da je centralnom milicijskom četom, koja je obavila pripremu
strijeljanja, rukovodio Radivoje Lazić, dok su samom činu prisustvovali ministar
unutrašnjih poslova Srbije Slobodan Penezić Krcun, tužilac FNRJ, Josip Hrnčević, vojni
tužilac, pukovnik Miloš Minić, predsjednik sudskog vijeća Mihajlo Đorđević, Slobodan
Krstić Uča, ljekar po službenoj dužnosti i malobrojni, javnosti manje poznati oficiri
OZN-e. List, međutim, ne dodaje da je Mihailović prethodno osuđen po osam tačaka
optužnice, među kojima i zato što je "od početka druge polovine 1941., pa za sve vreme
rata i neprijateljske okupacije, organizovao i rukovodio oružanim četničkim formacijama,
poznatim pod imenom 'četnici Draže Mihailovića' i, takozvanom, Jugoslovenskom
vojskom u otadžbini, koje su imale za cilj da s oružanom akcijom i terorom, u saradnji s
okupatorom, podrže okupaciju i uguše oružani ustanak i oslobodilačku borbu srpskog i
ostalih naroda Jugoslavije".
Navode Politike o vremenu, načinu i mjestu na kojem je Mihailović strijeljan odmah su,
nastavljajući polemiku, osporili pojedini istoričari, javne ličnosti i političke partije.
Negacija antifašizma General Jugoslovenske narodne armije, nosilac Partizanske
spomenice i narodni heroj, Jovo Kapičić, koji je, kao zamjenik ministra unutrašnjih
poslova Jugoslavije Aleksandra Rankovića, uhapšenog Dražu Mihailovića predao Krcunu
Peneziću, šefu srpske UDB-e, aktueliziranje priče o mjestu Mihailovićevog pogubljenja
smatra političkom manipulacijom.
"Stvarni cilj ujdurme nije pronalaženje groba nekadašnjeg saradnika okupatora, nego
pokušaj da se ponište tekovine Narodnooslobodilačkog rata i da se kvislinškom
četničkom pokretu obezbijedi drugačije mjesto u istoriji", kaže za Dane general Kapičić.
"Draža Mihailović nije bio nikakva nacionalna veličina, nego mali obavještajni oficir koji
je, u namjeri da stvori etnički čistu veliku Srbiju, računao na pomoć Nijemaca i Hitlera.
Nikada mi neće biti jasno zašto su Srbi, uprkos ogromnim žrtvama koje su pretrpjeli
tokom Drugog svjetskog rata, jedini narod na kugli zemaljskoj koji hoće da poništi svoj
antifašistički pokret."
Međutim, bivši član studentske organizacije Otpor, danas državni sekretar u Ministarstvu
pravde, Slobodan Homen, ne misli tako. Napominjući da je njegov djed, advokat
Slobodan Subotić, bio dio tima odbrane Draže Mihailovića, Homen tvrdi da cilj
novoformirane Komisije nije da se bavi političkom ili ideološkom pozadinom u
četverogodišnjem ratnom vihoru, već da slučaj istraži do kraja.
"Trebalo bi jednom za sva vremena otkriti tu strogo čuvanu tajnu i konačno staviti tačku
na priču o sudbini Draže Mihailovića. I ne samo njega, već i svih ostalih koji su nevini
stradali u prvim posleratnim danima", poručuje državni sekretar Ministarstva pravde
Srbije.
Revolucionarna pravda "Tačka na ovaj slučaj je davno stavljena" - smatra general Jovo
Kapičić. "Da nije, Draža Mihailović, koji je četiri godine služio okupatoru, pojavio bi se
u Beogradu 15. maja 1945. na velikoj antifašističkoj paradi." Ocjenu da je Mihailović
"nevino stradao", Kapičić smatra skandaloznom. "Zahvaljujući hrabroj oslobodilačkoj
borbi od 1941. do 1945., Jugoslavija i Tito su obezbijedili sebi mjesto u svjetskom
antifašističkom Panteonu, u kojem su bili ugledni, poštovani i uvažavani. To je bio opšti
sud. Umjesto tog suda, ovi nesrećni jugoslovenski narodi, u naletu nacionalističkog ludila
i želje da ponište sve ono čime bi se svaki civilizovani narod dičio, izabrali su da o
njihovoj hrabrosti i junaštvu danas sudi Haški tribunal! E, svaka im čast!"
Da li se iza priče o "konačnom stavljanju tačke" na jedan istorijski događaj i pronalaženja
groba "prvog gerilca Evrope", kako ga nazivaju današnji sljedbenici, zaista krije namjera
da se rehabilitiraju četnički pokret i Draža Mihailović?
Pokušavajući da odgovori na to pitanje, istoričarka Dubravka Stojanović kaže da je,
uprkos mogućim manipulacijama, obezbjeđenje prava na grob svakom čovjeku, bez
izuzetka, ono što razlikuje civilizirana društva od onih koja to nisu. Gostujući u emisiji
Poligraf na TVB92, Stojanovićeva je objasnila da "svaka revolucionarna vlast, u strahu
da se od njega ne napravi neka vrsta svetilišta, insistira da se nikada ne sazna mesto gde
je stradao pobeđeni neprijatelj" i dodala da ne vjeruje da će se, uprkos veoma "politički
upotrebljivoj priči", do istine o mjestu gdje je strijeljan Draža doći tako lako.
U međuvremenu, u beogradskom Okružnom sudu je prošle nedjelje održano prvo ročište
povodom zahtjeva Vojislava Mihailovića za rehabilitaciju njegovog djeda, Draže
Mihailovića, tokom kojeg je privatnom tužiocu predata disketa s više od šest hiljada
dokumenata sa spornog suđenja iz juna i jula 1946. godine. Unuk i bivši gradonačelnik
Beograda, Vojislav Mihailović, istovremeno je dao saglasnost da se njegovom zahtjevu
za rehabilitacijom djeda pridruže članovi Udruženja Jugoslovenske vojske u otadžbini,
Udruženje žrtava komunističkog režima, Srpska liberalna stranka, a učešće na suđenju su
najavili predstavnici SUBNOR-a.
Politika kao sudbina "Nikome u Francuskoj ili Norveškoj, kao što je to ovde, nažalost,
slučaj, ne pada na pamet da rehabilituje 'višijevce' ili Quislinga", kazao je u intervjuu za
Dane istoričar i šef Katedre za istoriju Jugoslavije Filozofskog fakulteta u Beogradu,
Đorđe Stanković. Profesor smatra da se problem rehabilitacija u Srbiji, kako u društvu
tako i u nauci, tijesno prepliće sa stavovima i utjecajem predstavnika, tzv., revizionističke
istoriografske škole koja, umjesto kritičkoj istorijskoj nauci, podliježe politici današnjeg
vladajućeg establišmenta. "Politika je ta koja određuje način na koji se govori o Milanu
Nediću, Draži Mihailoviću, partizanima, Drugom svetskom ratu... U divljoj balkanskoj
tranziciji, naša, tzv., konzervativna građanska opcija traži nekakvo nacionalno pomirenje.
U tom smislu, ovde su zvanično izjednačeni partizani i četnici, što je, s istorijskog i
naučnog stanovišta - neprihvatljivo."
Bilo kako bilo, istražujući duže od mjesec dana gdje je strijeljan Dragoljub Draža
Mihailović i objavljujući kao udarne vijesti rezultate svoje "istrage", beogradski mediji
istovremeno podsjećaju da od završetka Drugog svjetskog rata država nije preduzimala
nikakve radnje kako bi utvrdila istorijske činjenice kojima će se od ponedjeljka, na opću
radost, baviti novoformirana Državna komisija. Oni, međutim, i dalje ne odgovaraju na
pitanje zašto je, nakon šezdeset tri godine "počivalište" Draže Mihailovića postalo tema
broj jedan.
Može, ali ispada da Srbija trenutno nema većeg problema!
................
 
Rehabilitacija nije istorijsko pitanje, niti je uopšte činjeničko pitanje.
Sve relevantne činjenice su dobro poznate. Štaviše, bile su poznate još 1943.

Još aprila 1943. vlada Turske uložila je demarš kod izbegličke vlade Jugoslavije povodom četničkih organizovanih pokolja nad Muslimanima.
Još 28. III 1943. je predsednik vlade Čerčil u oštrom tonu upozorio da je ustanovljeno da se Mihailovićeve snage organizovano i sistematski bore zajedno sa fašistima protiv antifašističkih snaga, te da se vara ako misli da će Velika Britanija to tolerisati.

Znači, još s proleća 1943. bila je u svetu poznata činjenica da snage Draže Mihailovića vrše masovne zločine nad civilima, i da se bore rame uz rame sa fašistima.

Iako za sve ovo postoji pravo obilje dokaza u velikom broju slučajeva, iako nije otkrivena ni jedna činjenica koja bi ovo osporila, krajem osamdesetih srpsku javnost zapljusnuo je talas revizionizma. Ovo je dobilo razmere prave medijske kampanje.

I nije bilo slučajno. Cilj je bio da se u narodu razvije nesigurnost u pogledu sopstvenog položaja, nepoverenje u državu i međunacionalne odnose koji su do tada vladali, i da se uspostavi bolesno stanje svesti koje karakteriše paranoja i verovanje u famoznu ANTISPSKU ZAVERU. U tom kontekstu, Draža i četnici predstavljeni su kao ispravni nacionalni borci koji su bez svoje krivice žrtvovani od strane unutrašnjih i spoljašnjih činilaca, da bi se time naškodilo "srpskim nacionalnim interesima".

NAŽALOST, OVAJ JE PODUHVAT USPEO – STVORENA JE ODGOVARAJUĆA KLIMA ZA FAŠISTIČKI GENOCIDNI RAT.

Nastavak je takođe opštepoznat. Kampanja je imala svoj vrhunac u brutalnom zločinačkom organizovanom fašistčkom etničkom čišćenju opština Bijeljina, Zvornik, Bratunac, Vlasenica, Foča, Čajniče, Rudo, Gacko, Prijedor, Sanski Most, Ključ, okolina Sarajeva, Modriča, Derventa, Brčko, Jajce, Trebinje... I na kraju Srebrenica. Stotine hiljada proteranih, desetine hiljada pobijenih, milion izbeglica.

Sva "novooslobođena" mesta "ukrašena" su spomenicima i ulicama đenerala Draže i njegovih vojvoda.
Nimalo slučajno.

Ali zašto danas, dve hiljade devete? Zar nismo konačno digli ruke od fašističkih projekata etnički čistih zemalja, pogroma i ratova?

Demoni prošlosti - demoni koji su izazvali užase devedesetih - današnji trenutak doživljavaju kao pravo vreme da se stare "nacionalne vrednosti" - one iste koje je uzgajao "Srpski kulturni klub" Slobodana Jovanovića, one iste iz kojih je proistekao ravnogorski pokret, one koje su uništile Jugoslaviju, one koje su blagoslovile krvari nož u zločinačkim rukama devedesetih - konačno legalizuju kodifikuju i institucionalizuju.

1. Uspostavljena je baza u javnom mnjenju - generacije od sedamdesete naovamo, koje su uspešno sačuvane od uticaja bilo kakve istorijske istine, plus stari revanšisti i miloševićevci, dodatno raspaljeni "vekovnom nepravdom nad srpskim narodom".
Koje je Mihailovićeva sudbina samo deo.

2. Uspostavljena je institucionalno legalistička baza, nakaradnim zakonima o izjednačavanju četnika i partizana (septembra 2004) i zakona o rehabilitaciji (aprila 2006). Oni biranim licemernim izrazima otvaraju put da jedan notorni fašista i masovni ratni zločinac bude, bez rasprave o njegovom liku i delu, kodifikovan i legalizovan kao nacionalni uzor i velikan.

3. Izbegnuta je opasnost diskontinuiteta. U najdelikatnijem momentu, 5. oktobra 2000, kad je najuren Milošević, postojala je opasnost da s njim bude uzdrman i vladajući nacionalizam. da bi to sprečili, opozicionari su Miloševića tretirali kao diktatora i "komunistu", a ne kao pokrovitelja fašizma i nacionalistu, kako su ga videli svi ostali. Na taj način je odeljen "Milošević" od "nacionalizma", i nacionalizmu je omogućen opstanak i procvat i u post-miloševićevskoj eri.
Uostalom, ni jedan od petooktobaraca nikad se nije usprotivio genocidu i etničkim čišćenjima. Štaviše, mnogi od njih su učestvovali, bilo u aktivnom potpaljivanju rata, bilo u podržavanju prekodrinskih fašista kad je Milošević vršio pritisak na njih.

Dakle, srpska elita - samozvani intelektualci i korumpirani političari - imaju osećaj da je konačno došao trenutak da ozakone srpski nacionalni projekat, sa svim pratećim užasima i zločinima.

Rehabilitacija đenerala Draže, srpskog čiče, predstavlja ključni, centralni i neodvojivi stub te legalizacije.

Vreme je da krvavu kamu koja je usmrtila desetine i desetine hiljada civila, hiljade i hiljade dece, uz zvuke himne i uz najsvetija državna i nacionalna obeležja, svečano predamo u ruke naše dece.
Kao našu i njihovu najsvetliju tradiciju.

To što će ta rehabilitacija predstavljati uvredu za žrtve, preživele, rodbinu, za sve kojima je na srcu ravnopravnost, tolerancija, zajedništvo, prijateljstvo - za nas milione - utoliko gore po nas.

OVO JE TRENUTAK KAD JE U NAJVIŠI ODGOVORNIM KRUGOVIMA SRBIJE - VLADE, SUDSTVA, TUŽILAŠTVA, PARLAMENTA, KONAČNO SAZRELA REŠENOST DA NAM SE SVIMA BEZOBZIRNO PLJUNE U LICE.
I da se iskaže bezobzirni prezir prema gomilama mrtvih u masovnim grobnicama iz četrdesetih, i prema još živim ranama iz devedesetih.

Zločinačku neodgovornost prema sopstvenoj deći kaja se tako uvlače u ovu jezivu priču, da i ne pominjem...
..................
 
naravno da ce reagovati...malom crvenom ustasi treba stati na put, da ne spominjem spamovanje teme iz ciste nemoci

nastavi da demonstriras frustriranost...

frustiranost sa cime? da ti trebas moderatora da te vadi? :hahaha:

i cemu to beskonacno vredjanje "crveni ustasa" ?

Predsednik (nastavlja pretres): Optuženi Mihailoviću, je li vam poznato da su vaši komandanti u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni, Hercegovini, Lici, Dalmaciji i San-džaku izvršili čitav niz zlocina?
Optuženi: Ono što sam ja znao mogao sam doznati o radu Pavla Đurišića. Za ostale zločine ja nisam znao. Sve sam doznao, kažem, iz njegovih izveštaja.
Predsednik: Je li to sve što ste znali?
Optuženi: Ja mislim, da. Iz optužnice znam sve.
Predsednik: Je li vam poznato da su komandanti četničkih jedinica vršili pokolje, pljačke, paljevine, ubijanje nevinog civilnog stanovništva?
Optuženi: Iz optužnice vidim, ali ja bih prvo izjavio sledeće: da nikada otkako sam vojnik pa sve do kraja ovoga rata, nikad nisam dozvolio da se ubije neprijateljski vojnik ili borac koji je pao u naše ruke, a još manje ranjenik ili civilno stanovništvo. Ja i Dragiša Vasić zgranjavali smo se nad izveštajima Pavla Đurišića kada je pošao po jednom zadatku, a vršio je nešto što zbilja ide u zločin. U tome često učestvuje i sam narod, tako da svi ti masovni zločini koji su izvršeni nisu samo proizvod vojničkih jedinica, nego i čitavih narodnih masa, koje su bile izazvane ustaškim pokoljima izvršenim ranije. Ja ću da kažem nekoliko slučajeva pre nego što počnem ...
Predsednik: Ja sam vas pitao da li vam je poznato da su komananti četničkih jedinica sa svojim jedinicama vršile pokolje, pljačku?
423Optuženi: Tek iz optužnice. Verovatno da sam mogao i ranije doznavati, ali u mnogo slučajeva nisam verovao. U mnoge izveštaje svojih komandanata nisam verovao.
Predsednik: Dobro, je li vam poznato da su vaše jedinice i komandanti četničkih jedinica u saradnji sa okupatorom vršili ubijanje civilnog stanovništva, paljevinu i pljačku?
Optuženi: Samo mi je poznato o radu Pavla Đurišića kada je pošao za Drinu i na desnu obalu Lima. I to tek docnije, kada je podneo izveštaj o onome što je uradio.
Predseđnik: Dobro, šta su vam to trojke?
Optuženi: Ja nisam dovoljno upoznat sa materijalom koji sam imao o trojkama koje su bile stvorene. Uglavnom one trebalo je da očiste, naročito po varošima, one koji su nam, naročito iz redova kvislinških, smetali. Te trojke su izvršile u mnogo slučajeva veoma dobro svoje zadatke, kao što je ubistvo Masalovića, ubistvo Ceke Đorđevića, ubistvo vojvode od Rtnja, ubistvo popa Bulića u Čačku.
Predsednik: Jesu li te trojke nazivane crne trojke?
Optuženi: Ja ne znam. Ja mislim da ne.
Predsednik: A je li vam poznato da su u narodu poznate kao crne trojke?
Optuženi: Ja nisam imao podataka o takvom radu. Mogle su se nazvati, ali ja ne vidim to.
Predsednik: Interesuje me zbog toga, jer odakle bi došao taj naziv 'cme trojke' ako bi one vršile razračunavanje samo sa izdajnicima, kako vi rekoste? Praktično:
Jesu li cme trojke vršile ubistva pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i sim-patizera narodnooslobodilačkog pokreta?
Optuženi: Po mom naređenju nikad.
Predsednik: A jesu li ipak vršile?
Optuženi: Ja ne znam. Po mom naredenju nikada, ali da U su vršile, ja ne ziiam.
Predsednik: A ko je bio šef crnih trojki u Jugoslaviji?
Optuženi: Ja sam u 1942. godini, težeći da zaplašim one koji su po varošima radili protiv nas iz redova nedićevaca, ljotićevaca, Pećančevih, izmislio to slovo 'Z', tako kao jedno malerozno slovo koje bi moglo da se različito tumači. Zaplašiti to je moje mišljenje bilo. 1 stvamo, uspeli smo da u mnogo slučajeva zaplašimo.
Predsednik: Ali ja sam vas pitao ko je bio šef crnih trojki u Jugoslaviji?
Optuženi:' Preko Radio-Londona ja sam želeo da se stvori jedna misteriozna ličnost, koja će tako da bude nezavisna ma od koga, a šef crnih trojki nije ni postojao. Ali za Radio-London mi smo javljali da bi na taj način propagandom preko Radio-Londona zastrašivali one koji rade u kvislinškim redovima i isto tako da bi oni čak i bili ubijeni.
Predsednik: Dobro, pa ipak nam odgovorite na pitanje: Ko je bio šef crnih trojki u Jugoslaviji?
Optuženi: Nije bio niko, ja sam redigovao te izveštaje preko Radio-Londona.
Predsednik: Vi ste redigovali, a jeste li izdavali naređenja za stavljanje pod slovo 'Z'?
Optuženi: Naređenja za stavljanje pod slovo 'Z' išlo je samo preko Radio-Londona, a na osnovu podataka koje su starešine sa terena dostavljale o pojedinim ličnostima iz kvislinških redova koje su zaslužile da se tako s njima postupi.
Predsednik: Kako u čitavoj stvari izgleda vaša uloga? Jeste li vi taj koji stivlja pod slovo 'Z'?
OptuSeni: Ja sam dostavljao Radio-Londonu da se taj i taj stavi pod slovo 'Z'.
Predsednlk: Jeste li vi svaki predlog vaših komandanata o stavljanju pod slovo 'Z' bez ikakve rezerve usvajali?
Optuženi: Sasvim, ukoliko je objasnio. A u pogledu kvislinga nisam imao šta da mislim.
Predsednik: A otkuda ste znali uvek da je u pitanju kvisling?
Optuženi: Ja sam verovao podacima.
Pređsednik: Malopre ste kazali da su izveštaji komandanata bili lažni, a sada kažete da ste verovali tim izveštajima.
Optuženi: Bilo je mnogo lažnih.
Predsednik: Znači li to da ste vi svaki predlog vaših komandanata o stavljanju pod slovo 'Z' bez ikakve rezerve usvajali i prenosili emigrantskoj vladi da odmah objavi preko Radio-Londona?
Optuženi: Na to se slovo 'Z' najviše žalio Nedić, čak i preko radija.
424Predsednik: Ja sam vas drugo pitao. Za Nedića ne biste ni pogrešili da ste ga stavili, a niste ga stavili.
Optuženi: Nisam razumeo pitanje.
Predsednik: Prosto-naprosto, ko je bio stvarni šef crnih trojki u Jugoslaviji?
Optuženi: Ne postoji. Izmišljena, misteriozna ličnost.
Predsednik: A tako! Čija je ovo depeša koja je zavedena kod emigrantske vlade pod DVK br. 116, a primljena iz vrhovnog štaba takozvane jugoslovenske vojske u otadžbini od 27. jula 1942. godine. Ona glasi: 'Pretsedniku jugoslovenske vlade. Veza vaša 158. Broj naše depeše 2726. Na imenovana lica primenite slovo 'Z'. Šef trojki u Jugoslaviji poručuje trojkama da suviše kuražno prilaze spreda, a obratno, treba da prilaze s leđa. Slovo 'Z' je znak za izdajnike čiji rad i kretanje treba da prate trojke, i da im strahom onemoguće izdajnički rad, pri čemu da se ne izlažu opasnosti idući spreda, nego da prate njihov rad s leđa, što je razumljivo za naše ljude. General Mihailović.' Je li to vaša depeša?
Optuženi: Jeste.
Predsednik: Vi kažete: 'Šef trojki u Jugoslaviji poručuje trojkama.' Ko je, dakle, šef trojki?
OptuSeni: Misteriozna, izmišljena ličnost, a ja sastavljam te depeše radi zastrašivanja preko Radio-Londona.
Predsednik: Poklapa li se ta misteriozna, Izmišljena ličnost sa stvarnom ličnošću Mihailovića?
Optuženi: Poklapa se!
Predsednik: Prema tome, ko je bio šef crnih trojki?
Optuženi: Ja sam bio, ali nikakva naređenja nisam davao sem onih koja sam davao Radio-Londonu, a kojima je trebalo da se zaplaši onaj kvislinški elemenat.
Predsednik; Ja sam vas pitao ko je bio šef crnih trojki i vi niste odmah na to odgovorili. U istrazi ste kazali da ste bili vi, a kad vas pitam ovde o tome, vi tek posle dužeg razgovora kažete da ste bili vi. Pred sudom treba biti iskren.
Optuženi: Ja sam smatrao da treba objasniti, a ne samo rećl 'da' ili 'ne'.
Predsednik: Vi možete da se branite kako hoćete. Možete da budete iskreni ili neiskreni, ali iskrenost se uvek uzima kao olakšica i kao dobra strana. Šta znači siovo "Z"!
Optuženi: Jedno malerozno slovo.
Predsednik: Šta znači?
Optuženi: Zaplašiti.
Predsednik: A ne zaklati?
Optuženi: Ne mora. Nijedan od kvislinga koji je ubijen nije bio zaklan, već su svi bili ubijeni puškom, a samo je kapetan Terzić zaklan nožem.
Predsednik: Slovo 'Z' znači, dakle, zaplašiti?
Optuženi: Zaplašiti. Neka tumači kako ko hoće.
Predsednik; Nije li možda sva teškoća bila u tome što je slovo 'Z' moglo značiti i zaplašiti i zaklati?
Optuženi: I inače je to misteriozno slovo. Ima to u kodeksima.
Predsednik: Na koji način su bile organizovane crne trojke?
Optuženi: Ja znam za crne trojke koje su obrazovane. Znam da je bilo u Beogradu nekoliko koje su radile. Bilo je i u Kragujevcu.
Predsednik: U Kragujevcu crne trojke? Zašto?
Optuženi: Jeste. Jedan, ne znam mu ime, koji je radio sa Nemcima ubijen je usred Kragujevca.
Predsednik: Je li ubijen Marisav Petrović?
Optuženi: Ne Marisav Petrović, ali drugi jedan, čijeg se imena ne stećam, ubijen je i bio je vrlo važan.
Predsednik: Kako su bile organizovane crne trojke?
Optuženi: Ja se ne sećam detalja, niti sam o tome naročito razmišljao. One nisu smele da budu poznate.
Predsednik: Je li postoji kakav vaš raspis ili naređenje gde kažete jedinicama: treba organizovati crne trojke.
Optuženi: Verovatno, ali sadržaja tih naređenja ja se ne sećam.
Predsednik: Kakav je odnos unutar crnih trojki i koji su ljudi odabirani za crne trojke?
Optuženi: Svakako odvažni ljudi, hrabri ljudi.
Predsednik: Jesu li se znali članovi crnih trojki između sebe?
Optuženi: U našem narodu ne može se ništa sakriti. Za Mila Marinca, koji je izvršio nekoliko zadataka, znao je ceo kraj.
Predsednik: Je li se možda on hvalio time?
Optuženi: To je sigurno.
 
frustriranost, kao i kompleksi kod tebe su vise nego ocigledni....:mrgreen:

nije nikakva uvrede vec realnost...reci su precizno birane i apsolutno te opisuju...ne razumem cak ni zasto ti smeta...

iz cega da me vade? :hahaha:

hehehe...citiraj dok mozes...montirani proces uskoro bice tamo gde mu je mesto, na smetlistu :mrgreen:....dakle, presuda sramnog suda bice ukinuta...zato se ovako koprcas...poslednji trzaji...

Svetska javnost o njemu je dala svoj sud...cela knjiga ovde:

Shameful Betrayal of General Draza Mihailovich

dokaz kolika je velicina Draza bio :D

66188236.jpg
 
Poslednja izmena:
Мирослав Лазански
Србија као Холивуд

Шта је значило бити Србин у Другом светском рату? Јасеновац, Крагујевац, или спасавање америчких пилота?

Хоће ли Влада Србије подржати идеју министра одбране Драгана Шутановца да Србија финансира снимање филма о спасавању америчких ваздухопловаца током Другог светског рата? Хоћемо ли добити српску верзију „Спасавања редова Рајана”?Обилазећи недавно село Прањани, одакле је са импровизованог аеродрома 1944. године авионима Ц-47 евакуисано више од 500 америчких пилота и навигатора, министар одбране се заложио за снимање филма о том догађају рекавши да је уверен да ће влада дати средства за тај филм. Из владе, за сада, ни речи о томе. Вероватно влада има пречег посла у смиривању штрајкова, или неки у влади можда мисле да Пентагон треба да одвоји паре за тај пројекат. А ови у Пентагону ћуте, изгледа да им не пада на памет да то финансирају. Нешто нисам приметио ни да је америчка амбасадорка госпођа Мери Ворлик, обилазећи село Прањани, обећала паре за тај филм. Одмах да се разумемо, ја подржавам идеју министра одбране Драгана Шутановца, али ме муче неке дилеме. Главна је, шта желимо да докажемо тим филмом.

Није спорно да су амерички ваздухопловци спасени у Србији и да је то била једна од највећих таквих операција у Другом светском рату. Истина, око 200 америчких пилота спасено је скоро у истом временском периоду и у Словенији, спасили су их партизани и евакуисали са импровизованог аеродрома у Белој Крајини. Један авион Ц-47 и данас стоји тамо на ливади као споменик. У Љубљани се још нико није сетио да о томе сними филм. Можда зато што је то, ипак, у принципу, била једна логистичка операција. А логистичара баш и нема у филмовима о Другом светском рату. За Спилберга или Камеруна то и није нека посебно атрактивна филмска прича. Пилоти погођених авиона спустили се у земљу Србију, спасили их сељаци, вероватно није било љубавних заплета ни амерички гледано херојских тренутака. Можда би се филмски могла искористити секвенца када народ убрзано равна терен пољског аеродрома, а Немци као желе да заузму тај простор. Само, питање је колико би то било у дослуху са чињеницама.

Но, хајде да снимимо тај филм. Како ћемо приказати четнике који су организовали евакуацију америчких пилота?Хоће ли на филму бити и генерал Дража Михаиловић?Јесу ли ти четници били Југословенска војска у отаџбини или само српски четници? Хајде да редефинишемо ко је у Другом светском рату победио на овим просторима. Шта значи бити победник? Да поделимо победу у том рату? Или, шта је значило бити Србин у Другом светском рату? Јасеновац, Крагујевац, или спасавање америчких пилота? Хоћемо ли тај филм снимати због интереса политичке елите Србије и наше љубави са Америком, или због вредности сећања? Коначно, на крају свих ратова победничке силе пишу историју и снимају филмове тако да то увек буде у интересу њихових елита. Тако је било и у Титовој Југославији, „Неретва”, „Сутјеска”. Наравно, при томе се мање ласкава сећања увек потискују. Опасно је дотеривати истину и историју да би је усагласили са идеолошким фантазмима. Може ли један филм негирати колаборацију? Или ће политика бити садржај историје? Која од сваког новог режима на овим просторима увек почиње изнова.

Хајде да снимимо тај филм о спасавању америчких пилота, али шта ћемо са југословенским краљем Петром Другим? Хоћемо ли жртвовати краља у име Драже? Као што је Милошевић жртвовао Тита у име себе. Хајде да величамо Краљевину Југославију на рачун бивше СФРЈ као неуспешног комунистичко-социјалистичког експеримента. Али зашто се онда нико није сетио да се сними филм о херојима са монитора „Драва”, који нису прихватили капитулацију и који су се борили против Вермахта у априлском рату 1941. Филм о хероју, поручнику бојног брода прве класе Александру Берићу који је поздрављајући југословенску заставу потонуо заједно са бродом. Или филм о херојима са разарача „Загреб”, поручницима бојног брода Сергеју Машери и Милану Спасићу, који су одбили да разарач предају Италијанима, дигли га у ваздух и потонули са бродом. Или, филм о пилотима Југословенског краљевског ваздухопловства који су херојски бранили Београд у априлу 1941. Ваљда тај филм смемо да снимимо, ако већ не можемо о пилотима који су бранили земљу 1999.

Је ли неко размишљао да сними филм о припадницима Црвене армије који су гинули ослобађајући Београд? Или сам ја наиван? Размишља ли неко у Србији да сними филм о Јасеновцу?

Не смемо доћи у ситуацију да отвaрaмо врата за рехабилитацију разних колаборационистичких снага које су током Другог светског рата сарађивале са окупатором. Јесу партизани и четници у Србији законом изједначени, али било је апсурдно објашњење да су се и једни и други борили за Србију. Колико знам, званично, борили су се за Југославију.

Дакле, да снимимо тај филм и запевамо песму: „Два светска рата и једно спасавање”.
Мирослав Лазански
објављено: 16/10/2010
...............
 
Pitao bih poznavaoce lika i djela tog covjeka.

Zbog cega taj covjek, Draza, zasluzuje ista danas? Jel ga vi slavite zato sto je spasio 500 pilota? :dontunderstand:

Mislim ne slavite ga valjda kao komandanta i vodju, covjeka koji priznaje da se nije pitao sa svojim jedinicama kolko pjan s gacama covjek "cije" su jedinice razulareno cinjeli svasta poklali tolko mudzoskih zena djece i staraca...... cinjeli zlocine, prijeki sudovi, strijeljanja, svao crnogorsko selo je imalo svoj zatvor za vrijeme cetnika....

covjek bez imalo harize, autoriteta..... kazete nije znao za pokolje nad nejaci, pa sta je znao?
kakav je to neobavjesteni komandant? Jeli on ista znao?
Ajde molim vas recite mi jeli icim nako tih 500 pilota zasluzio da mu se oaje ikakva pocast, danas , 60 godina kasnije.
 
jos malo odgovora na lazi sabljara i uopste komunsiticke propagande u vezi odnosa cetnika prema saveznickim avijaticarima

americki avijaticar Ricard L. Felman, koga su spasili cetnici, posto je polozio zakletvu svedocio je:

...Posto su Nemci otisli, cetnici su uzeli telo, pozvali jednog visokog svestenika iz Beograda, zaboravio sam mu ime, da ga opoji. Pogrebu je prisustvovalo oko osam stotina osoba. Snimili su pratnju kako bi sliku mogli poslati njegovim roditeljima jer su smatrali da to sto je tako pristojno sahranjen moze biti neka vrsta utehe; obelezili su mu grob, stavili njegovo ime, cin, broj i kucnu adresu...

Rec je o mitraljescu Ricard Felmana koji nije preziveo pad aviona, a do njega su prvi stigli Nemci, opljackali ga i bacili u jamu...

Ne samo da su cetnici spasavali pilote, sto danas predstavlja najvecu akciju spasavanja iza neprijateljskih linija u II sv.ratu, nego su one koji ne bi preziveli dostojno sahranjivali, poput pravih, cestitih vojnika i Srba.

n.d. str 353

Evo i jedne slike sa pogreba jednog pilota koga su Nemci srusili 44. u okolini Cacka

file.php


avijaticar Viliam Lejn Rodzers svedoci o svom slucaju:

...Da, moj se avion srucio u plamenu, medjutim cetnicima je toliko bilo potrebno oruzje i municija da su poleteli avionu i uspeli da izvuku iz njega jedan od mitraljeza od 50 kalibra; ali su Nemci takodje bili u potrazi za nama; U okrsaju koji je tada nastao, poginula su 3 Nemca a cetnici su izgubili 4 coveka, a bilo je i ranjenih....

n.d. str 381
 
Poslednja izmena:
Pukovnik Albert Sajc o borbama sa cetnicima protiv Nemaca i ustasa (neprocenjivo, iz prve ruke...i krajnje iskreno)

Rec je o izvestaju za Ministarstvo rata i O Es Es

Drugog oktobra 1943, predstavnici misije, brigadir Armstrong, Marko [potpukovnik Hadson], major Dzek i ja pridruzili smo se potpukovniku Ostojicu i njegovoj maloj ceti i posli u susret cetnickim snagama u cilju napada na tu varos [Visegrad]. Cilj nam je bio dvojak, prvo da unistimo nemacki i ustaski garnizon i dokopamo se njihove vojne opreme i drugo, da unistimo veliki gvozdeni most na sest milja jugozapadno od varosi, cime bismo presekli saobracaj na pruzi Sarajevo-Beograd, preko Kragujevca.

Napad koji je pripremio i kojim je komandovao pukovnik Ostojic pruzio mi je izvrsno priliku da posmatram gerilsku taktiku cetnika, kao i obuku i borbeni duh oficira i vojnika.....

Ne treba zaboraviti da su cetnici raspolagali samo puskama, lakim mitraljezima i rucnim granatama, naredjenja su izdavana ljudskim glasom ili preko kurira ili raketi. Na tom brdovitom terenu izracunao sam da je kuriru trebalo pola sata da predje hiljadu metara. Uprkos svemu narocito tom sporom opstenju, juris na varos je uglavnom bio uspesan. Elektricna centrala je odmah na pocetku bila izbacena iz upotrebe.

Video sam cetnike, donekle zasticene puscanom vatrom svojih drugova, kako jurisaju na neprijateljske betonske bunkere, cupaju igle iz bombi, cekaju dve sekunde i bacaju ih kroz nisanski prorez bunkerskog zida. To nije bio posao za malodusne i mnogi su stradali. Dva vojnika pogodjena u trbuh povukla su se da zatraze pomoc. Nismo mogli nista za njih uciniti. Docnije sam ih video kako leze po trbuske, mrtvi, sa poluosmehom na licu blizu zestoko branjenog bunkera do koga su pod vatrom bili dopuzili da se bore.

To sto su mnoge ustase bile tu sa porodicama nije ni u najmanjoj meri ublazavalo zestinu borbe, zene su cesto ginule uz muzeve; a deca pokosena smrtnom, unakrsnom vatrom, lezala su nema, mrtva, sa uzasom u ocima.

Jedna topovska baterija verovatno klaibra 105 milimetara, postavljena na jedan breg preko reke, bas na ivici jednog kukuruznog polja zadavala nam je veliku glavobolju dok ih nije jedna cetnicka brigada sa te strane isterala na cistinu, ali sve po propisu raznevsi prvo topovske zatvarace dok su oni grabili uz planinu. Sutradan je major Dzek dovrsio tu bateriju , malo baruta u celjusti, malo pozadi i ode baterija. Staro gvozdje! Onda smo se povukli nazad, uz malu pomoc nase artiljerije, odnosno jednog jedinog bacaca od 46 milimetara bez nisana. Bacacem su upravljala dvojica koji su bili u bivsoj redovnoj vojsci i to sjajno, zasipajuci vatrom barake i stovarista preko reke.

Iduceg jutra, posto smo pobedonosno usli u varos, prokrstarili smo je da vidimo stanje. Konji su rzali nad jos tinjajucom [nedostaje rec]; mrtvi Nemci i ustase, sa gvozdenim slemovima i crnim cizmama, mnogi jos uvek opasani redenicima, zakrcavali su ulice.

Ubili smo oko 350 Nemaca i ustasa a od smrtne paljbe stradali su i mnogi civili. Oko 150 neprijateljskih vojnika bezalo je uz planine ali su ih cetnici goneci ih skoro sve pobili, opsednuti slikom milih i dragih koje su ti isti, skoro pred njihovim ocima, poklali. Milosti prema njima nije bilo. Turci su u trinaestom ili cetrnaestom veku naredili da se sagradi most preko duboke i brze reke Drine, masivan i lep. Preko toga mosta presli smo na drugu stranu gde je bio smesten nemacki garnizon. Stale su bile pune konja za zapregu i za jahanje, oko 65 grla prezivelih uprkos teskoj vatri. Nalazila se i jedna lepa bolnica, odlicno snabdevena, ducani i intendantsko stovariste.

Pre nego sto su se povukli, Nemci su zapalili zgrade ali su odvazni Srbi prodrli u njih i posrcuci pod teretom iznosili teske sanduke sa municijom i bacackim granatama. Zaplenili smo dva poljska topa, veliki broj automatskog oruzja, 500 pusaka, 2 vagona, 2 automobila, 4 motorna camca, 3 gumena camca, 7 velikih i 12 malih bacaca, 1 radio stanicu i ogromnu kolicinu municije. Na nesrecu, skoro sav bolnicki materijal bio je vatrom unisten. Posle smo u glavnom hotelu raskosno obedovali. Srbi su bili razdragani i ja sam im cestitao na vesto izvedenom poslu.

Iduceg popodneva krenuli smo stazom ka mostu istocno od Sarajeva. Prosli smo pored strugare i stovarista drvene gradje koji su dan pre toga bili zahvaceni vatrom. Po gomili osmudjenog, cadjavog, jos nedogorelog drveta kao i po ostecenim zgradama, bilo je jasno da opravke mostova i slobodnog prolaza tuda, nece biti u dogledno vreme. Natovarili smo bili na tovarnu stoku 650 funti plastika a sa nama su bili i dva jugoslovenska pionirska oficira za koje se ispostavilo da su pre rata bili rudari.

Zaustavili smo se u jednom seocetu visoko nad recnom klisurom sve do ponoci kad smo krenuli da sve pripremimo za napad u dva sata po ponoci. Visoko iznad mosta lezali smo potrbuske i cekali na signal za napad na zastitne buknere s obe strane reke. Nista se nije dogodilo te smo Marko i ja psovali prokletu maglu koja je pokrivala sve izuzev dve slabe svetlosti sa obe strane mosta. Kao da je providjenje poslalo bilo tu maglu da nas sakrije i dozvoli nam da se neopazeno privucemo sasvim blizu kada ce granate i paljba automatskog oruzja prolomiti noc i unistiti bunkere i garnizon. Najzad su odjeknuli plutoni isprekidane puscane paljbe ali je tek oko pola jedanaest izjutra ono sto je od neprijatelja ostalo zivo pocelo da se povlaci dalje recnom obalom, ostavljajuci bez odbrane nas cilj, most.

To je bio celicni most plemenitog oblika ciji se luk izdizao nekoliko stotina stopa iznad bujne, penusave vode reke Lima. Major Dzek je trljao ruke u veselom iscekivanju.

Posto smo premerili most, zakljucili smo da ce 450 funti plastika biti sasvim dovoljno za nas posao i u jednom od dva tunela sa nase strane otvorili smo radionicu odvlaceci mrtve Nemce s puta da nam ne smetaju. Posto sam jedno vreme posmatrao kako pionirci seprtljaju oko upaljaca umesao sam se ja; za to vreme Marko i Dzek posto su se jedno vreme raspravljali sa ona dva pionirska oficira, preduzeli su da sami postave eksploziv; kada su oni bili gotovi i moj je upaljac bio na mestu. Sproveli smo zicu koja je imala da potpali eksploziv u roku od dva minuta pa smo se pazljivo i brzo povukli koji u tunele a koji nizbrdo u strazaru. Sve se rasprstalo i jedno ogromno parce gvozdja samo sto nije ubilo jednog cetnika koji je stajao na otvoru tunela u kome sam ja bio. Kad smo pogledali most je bio prelomljen a delovi su lezali u recnom koritu.

Nedelju dana potom culi smo preko Bi Bi Sia kako su partizani podigli taj most u vazduh a naivni svet je to verovao.

n.d.
str 408-411


6V.jpg


7V.jpg


8V.jpg


12V.jpg



оstale slike

http://www.pogledi.rs/galerija/bc2/1.php
 
Poslednja izmena:
Pukovnik Albert Sajc o borbama sa cetnicima protiv Nemaca i ustasa (neprocenjivo, iz prve ruke...i krajnje iskreno)

Rec je o izvestaju za Ministarstvo rata i O Es Es

Sajc je izjuren sa akademije West Point, i radio je u kanadskoj gorskoj policiji, i sa te pozicije i dobivenim cinom , samo za tu misiju je otisao kod mihailovica. Nije merodavan da govori o bilo kakvoj taktici, ili da daje ocene.najbolje sto pozna je prenos kanadskog viskija iz kanade u ameriku, za vreme prohibicije

Freeman je napisao svoju knjigu , pre par godina. Cekao covek tolike godine, pa eto da malo ispravi srbijanski imidz posle srbijanskog debakla po hrvatskoj i bosni , da napise ( placeno od srbobrana iz cikaga..), ovu proznu zvaku, zvanu zaboravljenih 500

inace covek pise , ima i websajt



Lay This Body Down: The 1921 Murders of Eleven Plantation Slaves

Sailors to the End: The Deadly Fire on the USS Forrestal
and the Heroes Who Fought It

voli da pise herojske price...:D

misija "halyard" nije nikakav dokaz mihailovicevog antifasizma, nego njegovog politickog oportunizma, da izvuce maksimalni politicki i propagandni kapital. posto je izgubio podrsku engleza, sa rusima nije nikada nista imao, ostali su mu jedino amerikanci kao karta da se ukrca na voz pobednika i da usicari nesto ( u ime licne ambicije).

da se podsetimo na datume:

britanci su u maju 1944 definitivno prestali da sluzbeno podrzavaju mihailovica
1 juna 1944 godine, subasic radi vladu, i mihailovic nije clan vlade.
28 augusta 1944 godine, ukinuta je "vrhovna komanda" i funkcija nacelnika staba vrhovne komande,kraljevskim dekretom, pa draza mihailovic postaje privatno lice ( na listi nezaposlenih, no posto je armijski djeneral, onda je na raspolozenju i prima platu /penziju)
12 septembra 1944 kralj petar poziva sve da se stave pod komandu marsala tita

amerikanci su uspostavili konatakt sa njim, 20 jula 1944 godine, i 2 augusta musulin spusten padobranom, a 9 augusta lalich. 9 i 10 augusta, 1944, 16 transportera evakuiraju vazduhoplovce i evakuacija se nastavlja sledeca 3 meseca (tako da je to veliko pojedinacno evakuisanje). zadnji let je bio 27 decembra sa aerodroma boljenicic pokraj doboja.
znaci u razmaku od 9 augusta 1944 do 27 decembra 1944, evakuisano je sa cetnicke teritorije 343 ljudi, (Headquarters MAAF, the history of MAAF,1st september 1944-9th may 1945chapter XV, air crew recovery,p.319),sto za 4 meseca nije neki impresivni broj. u isto vreme sa partizanske strane je evakuisano skoro 2000 ljudi. lalich je podneo izvestaj o misiji halyard 10 januara 1945 godine, koji se nalazi ovde; RG 226 , OSS file No XL5727. jos o tome ima u "vuckovic, the rescue of american fliers" i u dva vojna izvestaja.
za ucesce , koje je bilo minimalno, dobio je snabdevanje, i bilo mu je placeno u zlatu. amerikanci nisu imali samostalne obavestajne podatke o balkanu, nego su zavisili od britanskih podataka na terenu. istovremeno kada su poslali misiju "halyard" kod cetnika, poslali su drugu misiju kod tita i partizana
u ovom periodu stize i americki pukovnik mcdowell (bez znanja britanaca, i sa pismenim naredjenjem generala donovana, da skupi obavestajne podatke). zajedno s njim dolaze milodragovich, kramer (posle kod keserovica), rayacich , i lalich koji je koordinator misije "halyard je stavljen pod njegovu komandu, sto je signifikantno.
mcdowell ima 7 septembra sastanak sa rudolfom starkerom , nemackim obavestajcem abwehra, , koji je licni predstavnik neubachera, nemackog plenipotentnog za srbiju, i to u pranjanima, uz prisustvo mihailovica
napuhavanje tog minornog dogadjaja, je cista politicka propaganda, koja koristi cetnickoj struju u politici srbije, i amerikancima, koji nakon bombardovanja srbije, objasnjavaju da oni vole srbe, da su srbi heroji, najbolji prijatelji...itd. u medjuvremenu, dali su kosmet albancima, pokupili vojne baze u srbiji na 99 godina, i zabranili srbiji da ih ikada tuzi bilo kojem sudu za gadjanje civilnih ciljeva u srbiji. ali vazno je da su cetnici zadovoljni. izmedju interesa srbije i cetnika, zna se, cetnici imaju primat
 
Poslednja izmena:
:hahaha:

cemu ponavljanje splacina na koje je vec odgovoreno...tema je tu, nigde nece pobeci....:mrgreen:

nadam se da si bar popio kafu pre jutarnjeg baljezganja...ili izgleda nisi :lol:

uozbiljimo se i drzimo istorijskih cinjenica...manimo se gluposti i izmisljanja...

____________

Dakle, Albert Sajc je americki pukovnik, nadlezan za Americku misiju...svakom ko procita postavljeno jasno je da se ne radi ni o kakvoj oceni i taktici, vec imamo izvestaj, pricu iz prve ruke o borbama protiv Nemaca i ustasa, oslobadjanju i sabotazama u kojima je licno ucestvovao...jadni pokusaji manipulacije kiselog su vec svima poznata stvar, dalja lupetaranja u vezi Sajca (viski, itd.) vec nisu vredni bilo kakvog ozbiljnog komentara...:)

Jasno da je Albert Sajc trn u oku komunista kao svedok desavanja u II sv.ratu na ovim prostorima (bio prvo kod Tita pa kod Draze), koji nije cutao pred izdajnickom politikom saveznika, i koji je godinama nakon rata napisao knjigu Obmana ili Junak u kojoj iznosi istinu o hrabrosti i casnosti Draze Mihailovica i njegovih cetnika u borbi protiv okupatora.

Na neznanom grobu generala Mihailovica, koji je zauvek u srcima onih koji su ga voleli i postovali mogao bi se staviti epitaf njegove vecne uspomene koji bi bio sinteza njegovog zrtvovanja - Sloboda ili smrt. Ti, citaoce, sam presudi!

Na ovoj temi imamo nebrojeno slika saveznickih avijaticara i uopste pripadnika saveznickih misija sa Drazom i cetnicima....

http://forum.krstarica.com/showthread.php/273115-Савезничке-мисије-у-2-светском-рату

Operacija Halijard iz pera Dejvid Martina - Mreza dezinformacija

hajlard1.jpg


hajlard2.jpg


hajlard3.jpg


hajlard4.jpg


hajlard5.jpg


hajlard6.jpg


hajlard7.jpg


hajlard8.jpg


Dejvid Martn, Mreza dezinformacija - Cercilova jugoslovenska greska

_________________

Sto se tice knjige Gregori Frimana (a ona nije jedina o najvecoj akciji spasavanja iza neprijateljskih linija u II sv.ratu) ona je pisana na osnovu svedocenja spasenih avijaticara i bila je najprodavanija knjiga u SAD (cisto kao osvrt na baljezganja kiselog) :)
 
Poslednja izmena:
Sajc je izjuren sa akademije West Point, i radio je u kanadskoj gorskoj policiji, i sa te pozicije i dobivenim cinom , samo za tu misiju je otisao kod mihailovica. Nije merodavan da govori o bilo kakvoj taktici, ili da daje ocene.najbolje sto pozna je prenos kanadskog viskija iz kanade u ameriku, za vreme prohibicije

Freeman je napisao svoju knjigu , pre par godina. Cekao covek tolike godine, pa eto da malo ispravi srbijanski imidz posle srbijanskog debakla po hrvatskoj i bosni , da napise ( placeno od srbobrana iz cikaga..), ovu proznu zvaku, zvanu zaboravljenih 500

inace covek pise , ima i websajt



Lay This Body Down: The 1921 Murders of Eleven Plantation Slaves

Sailors to the End: The Deadly Fire on the USS Forrestal
and the Heroes Who Fought It

voli da pise herojske price...:D

misija "halyard" nije nikakav dokaz mihailovicevog antifasizma, nego njegovog politickog oportunizma, da izvuce maksimalni politicki i propagandni kapital. posto je izgubio podrsku engleza, sa rusima nije nikada nista imao, ostali su mu jedino amerikanci kao karta da se ukrca na voz pobednika i da usicari nesto ( u ime licne ambicije).

da se podsetimo na datume:

britanci su u maju 1944 definitivno prestali da sluzbeno podrzavaju mihailovica
1 juna 1944 godine, subasic radi vladu, i mihailovic nije clan vlade.
28 augusta 1944 godine, ukinuta je "vrhovna komanda" i funkcija nacelnika staba vrhovne komande,kraljevskim dekretom, pa draza mihailovic postaje privatno lice ( na listi nezaposlenih, no posto je armijski djeneral, onda je na raspolozenju i prima platu /penziju)
12 septembra 1944 kralj petar poziva sve da se stave pod komandu marsala tita

amerikanci su uspostavili konatakt sa njim, 20 jula 1944 godine, i 2 augusta musulin spusten padobranom, a 9 augusta lalich. 9 i 10 augusta, 1944, 16 transportera evakuiraju vazduhoplovce i evakuacija se nastavlja sledeca 3 meseca (tako da je to veliko pojedinacno evakuisanje). zadnji let je bio 27 decembra sa aerodroma boljenicic pokraj doboja.
znaci u razmaku od 9 augusta 1944 do 27 decembra 1944, evakuisano je sa cetnicke teritorije 343 ljudi, (Headquarters MAAF, the history of MAAF,1st september 1944-9th may 1945chapter XV, air crew recovery,p.319),sto za 4 meseca nije neki impresivni broj. u isto vreme sa partizanske strane je evakuisano skoro 2000 ljudi. lalich je podneo izvestaj o misiji halyard 10 januara 1945 godine, koji se nalazi ovde; RG 226 , OSS file No XL5727. jos o tome ima u "vuckovic, the rescue of american fliers" i u dva vojna izvestaja.
za ucesce , koje je bilo minimalno, dobio je snabdevanje, i bilo mu je placeno u zlatu. amerikanci nisu imali samostalne obavestajne podatke o balkanu, nego su zavisili od britanskih podataka na terenu. istovremeno kada su poslali misiju "halyard" kod cetnika, poslali su drugu misiju kod tita i partizana
u ovom periodu stize i americki pukovnik mcdowell (bez znanja britanaca, i sa pismenim naredjenjem generala donovana, da skupi obavestajne podatke). zajedno s njim dolaze milodragovich, kramer (posle kod keserovica), rayacich , i lalich koji je koordinator misije "halyard je stavljen pod njegovu komandu, sto je signifikantno.
mcdowell ima 7 septembra sastanak sa rudolfom starkerom , nemackim obavestajcem abwehra, , koji je licni predstavnik neubachera, nemackog plenipotentnog za srbiju, i to u pranjanima, uz prisustvo mihailovica
napuhavanje tog minornog dogadjaja, je cista politicka propaganda, koja koristi cetnickoj struju u politici srbije, i amerikancima, koji nakon bombardovanja srbije, objasnjavaju da oni vole srbe, da su srbi heroji, najbolji prijatelji...itd. u medjuvremenu, dali su kosmet albancima, pokupili vojne baze u srbiji na 99 godina, i zabranili srbiji da ih ikada tuzi bilo kojem sudu za gadjanje civilnih ciljeva u srbiji. ali vazno je da su cetnici zadovoljni. izmedju interesa srbije i cetnika, zna se, cetnici imaju primat

Да, за Косметом треба да нариче Хрват, и то баш онај који се час представља као комуниста час усташа. Боље се питај ти прво ко је 1944. наводио авионе на српске градове и ко је забранио прогнаним Србима повратак на Космет 1946. А онда када нађеш одговор на то питање онда се запитај ко је срушио Југославију-мртав Дража или твоји земљаци и идеолошки истомишљеници који су од комуниста и Југослаовена показали своје право усташко лице(Туђман, Шекс, Ђодан, Кухарић и остали). А онда се запитај ко је проузроковао то бомбардовање-мртав Дража или комуниста Милошевић, исти онај који је са такође комунистом и црвеним усташом Туђманом кусао у Карађорђеву и продавао српске земље.
На крају, укидање Врховне команде је нелегално јер ју је прогласила влада једног човека коју су прогласили Енглези а не краљ.
 
10 Commonwealth Government to Cranborne
Cablegram 12 CANBERRA, 11 January 1944
MOST SECRET


The Australian Government has been following closely your recent
telegrams on the situation in Yugoslavia, Greece and Italy and
much appreciates detailed advice of developments.
2. In general we fear that unless great care is taken Allies may
lay themselves open to the charge of endeavouring to return to the
pre war status quo in these countries and bolstering up old
regimes to which the majority of the populations concerned are
violently opposed.

3. YUGOSLAVIA
We fully realise the desirability of preserving the State of
Yugoslavia as an independent entity although all the trends are in
the direction of a loose-knit confederation consisting of at least
three and possibly five or six units.
At the same time we are extremely doubtful whether continued
British backing of the King of Yugoslavia [1] will help towards
Yugoslav unity. In this connection we note in particular the views
expressed by the Head of the British Military Mission to the
Partisan Movement [2], and the British Ambassador to the Yugoslav
Government [3] (D.O. tele gram 1182 of 27th December [4]) that
'the dynasty would not be a unifying factor in Yugoslavia and its
return would be bitterly opposed by the majority of the nation',
that 'the King has been personally discredited in the eyes of the
Partisans', and that 'he is irreparably compromised with the
Partisans and a sudden volte face on his part at this stage would
not affect their attitude'.
With regard to General Mihailovitch [5] we have noted particularly
your telegram (D.1062 of 6th December [6]) giving your analysis of
his position stating that he 'is not only of no military value to
the Allies but has also become a standing obstacle to any sort of
Yugoslav unity either now or in the near future'; and also Mr.
Churchill's statement to the King of Yugoslavia on 10th December
that 'we had irrefutable evidence that General Mihailovitch was
collaborating with the enemy'
.In the light of these views it seems to us that the time has come
to withdraw support finally from Mihailovitch and to consider very
serious ly whether it should not also be withdrawn from the King
and Government, henceforward concentrating support on Tito [7] and
his National Committee and allowing the question regarding the
monarchy to stand over for decision by the Yugoslav people after
the war. in particular we feel that it would be ineffective and
imprudent to send the King to Tito's headquarters.

http://www.info.dfat.gov.au/info/historical/HistDocs.nsf/vVolume/793ACDA8B2DB7337CA256B7E001E46D5
 
Боље се питај ти прво ко је 1944. наводио авионе на српске градове и ко је забранио прогнаним Србима повратак на Космет 1946

ako to ide Tita , nije navodio nikakve avione na srpske gradove. Ali tvoj jedini Mihailovic je 1942 godine trazio bombardovanje Beograda :D

Danas znamo, na osnovu dostupnih istorijskih izvora i prvih naučnih radova dr Milana
Terzića, da je bombardovanje Beograda, kao i drugih ciljeva u Jugoslaviji, prvi tražio od
Britanaca, preko emigrantske vlade u Londonu, njen ministar vojske Dragoljub
Mihailović i to već od marta 1942. godine. Do početka 1944. godine uputio je vladi oko
30 takvih depeša sa precizno naznačenim ciljevima
. Da li je taj \"prvi gerilac Evrope\"
znao da su u navedenom razdoblju Nemci imali prevlast u vazduhu i da su njegovi
zahtevi bili neizvodljivi? Posebno je uveravao predsednika vlade Slobodana Jovanovića
\"da Srbi neće žaliti civilnih žrtava\".
Pronađeno je nekoliko depeša koje je komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini
poslao i engleskoj komandi Istoka u Kairo, a zatim od kraja 1943. i komandi 15.
američke armije kojaje osvajala Južnu Italiju. Sve navedene komande su te zahteve
primale \"k znanju\" i nisu se na njih osvrtale. Saveznici su imali jasno razrađene svoje
strategijske planove kao i pojedinačne vazdušne \"taktičke misije\", posmatrajući ratna
dejstva na globalnom planu.

iz Filozofski fakultet, Beograd
\"REVIZIONISTI\" I SAVEZNIČKO BOMBARDOVANjE BEOGRADA 1944.
GODINE

da li sada imas sta da kazes
 
Poslednja izmena od moderatora:
ako to ide Tita , nije navodio nikakve avione na srpske gradove. Ali tvoj jedini Mihailovic je 1942 godine trazio bombardovanje Beograda :D



iz Filozofski fakultet, Beograd
\"REVIZIONISTI\" I SAVEZNIČKO BOMBARDOVANjE BEOGRADA 1944.
GODINE

da li sada imas sta da kazes

Дража је тражио бомбардовање рудника у Трепчи и Бору и неких важних мостова, такође четници из западних крајева су прецизно наводили локације усташких упоришта.
Дај ми бар једну депешу која доказује да је Дража тражио бомбардовање БГ-а.
 
Srbinu bronzana zvezda

Đorđu Vujnoviću (95) dodeljen američki orden. Priznanje za spasavanje 512 savezničkih pilota iz Pranjana

Kapetan Đorđe Vujnović bio je komandant vojne operacije „Vazdušni most“, koja je ušla u američku istoriju kao jedna od najuspešnijih tajnih misija armije SAD. Čast mi je da ovu prestižnu medalju uručim kapetanu koji je sve nas Amerikance učinio ponosnim.

Uz ove reči, kongresmen Džozef Krovli je, pred nekoliko stotina zvanica u srpskoj crkvi Sveti Sava u Njujorku, uručio Đorđu Vujnoviću visoko američko priznanje. Vujnović, inače, živi u Americi.

Svečanost u srpskom pravoslavnom hramu na Menhetnu bila je prilika da se američka javnost putem medija, koji su o ovom događaju izveštavali, podseti na značaj akcije u kojoj su četnici Draže Mihailovića 1944. godine i članovi američke tajne vojne misije spasli 512 američkih pilota u zoni Pranjana.

Kako je nedavno napisao „Njujork tajms“, bila je to najveća akcija spasavanja američkih vojnika iza neprijateljskih linija u Drugom svetskom ratu. Komandant te složene operacije bio je baš Đorđe Vujnović.

Sam Vujnović je insistirao da mu američki orden bude dodeljen u sali sabornog hrama Svetog Save u Njujorku, u kome je bio predsednik crkvenog upravnog odbora i za koji je izuzetno vezan.

http://www.novosti.rs/vesti/planeta.70.html:304131-Srbinu-bronzana-zvezda

:D
 

Back
Top