SAMOHRANE MAJKE

Fantina

Zainteresovan član
Poruka
228
Da, zanimljivo, ima nas dve vrste:
1. koje su a priori tako izabrale,
2. koje nisu a priori tako izabrale, tako ih je zadesilo.
I:
1. koje imaju očeve svoje dece
2. koje imaju pseudo-očeve svoje dece
3. koje nemaju očeve svoje dece
I:
Koje su razlike?
Koje su sličnosti?
Koje su društvene akcije oko ove posebne kategorije (ja sam dobila 1 dan više godišnjeg odmora od svoje firme, tako zakon predvidja, zamislite velikodušja)?
 
Zašto ste se ućutali?
Zar "samohrana majka" nije porodica?
Zar "samohrana majka" nije dom?
Jesam li promašila temu?
Davi vas ta tema, imate dosta svojih porodičnih i drugih briga, ko će još da filozofira o kategoriji "samohrana majka"?
Pa, u pravu ste... ima toliko domova prepunih dece bez roditeljskog staranja... ima toliko pasa lutalica... ima toliko beskućnika po kanalizacijama... ima toliko alkoholičara po ćočkovima... ko će još o tome da misli, nek' se snalazi svako kako zna i ume, a priroda čini svoju selekciju, iako je Darvin tu i tamo osporen...
 
Pa ljudi se uglavnom ucute kad ne mogu da pomognu, to je normalna reakcija. Razlika, evo mog misljenja: koliko god da su mozda srecne zene koje svoje bivse imaju tu negde, da mogu da ulete kad god zatreba (finansijski ili da se pricuva dete)toliko mislim da su jos srecnije one koje ga nemaju uopste. Prepustene su same sebi i bez obzira koliko je mozda teze u jednom periodu, kasnije ce sigurno biti lakse. Zasto, pa evo recimo, veruj mi ja (ali iskljucivo ja, ne moje dete) bih bila mnogo srecnija kada svog bivseg ne bih morala da gledam. Svaki kontakt sa njim bih najradije prekinula, ali ne mogu zbog klinca. Imam primer iz neposredne okoline, da je zenu koja je tad imala 19 god. ostavio muz sa bebom od 3 meseca. Ni dete ni ona nisu imali nikakav kontakt sa njim. Evo proslo je od tad 7 god. ona je sredila svoj zivot, klinka je krenuLa u skolu ove godine. Njih dve su upucene jedna na drugu i koliko god da je bilo teskih momenata, to su prevazisle. Dete je prihvatilo da nema oca i sa tim vrlo lepo izlazi na kraj, a i ona nema neku budalu koja ce sve da joj nabija na nos, s kojim da vodi rat oko vaspitanja itd. Sve u svemu mislim da ce to dete imati manje trauma, nego recimo neko drugo, koje roditelji predaju jedno drugom na vratima, stalno frkcu jedno na drugo i vec ne mogu ocima da se vide. Zato,ne znam sta da ti kazem, najbolja je porodica, ali ako je nema onda probati uspostaviti normalan kontakt (mada mislim da je to redak slucaj). Pa sad bas ako ni to ne moze, onda je bolje nemati ga uopste. Eto to je to, nisi jedina izdrzacemo mi , nista ne traje vecno. Pozdrav i izvini ako sam ja mozda pisala malo zbrda-zdola.
 
mrvica 2:
(ali iskljucivo ja, ne moje dete) .
Ćao, Mrvice,
nisi uopšte bila konfuzna, naprotiv, s jedne strane si sigurno u pravu.
Znaš, meni je samo frka to što imam muško dete koje sada ulazi u razvojnu fazu identifikacije sa roditeljem (trebalo bi istog pola), a nema nijedan stalni "muški model", pa me, eto, hvataju neke zabrinutosti (to je samo jedna od tema za razmišljanje, naravno).
A onda, nevezano za pomoć (a potpuno si u pravu da se ućutimo kad ne možemo da pomognemo), mislim da je ova tema iz raznoraznih razloga ovde kod nas pravi tabu,da ne govorim o tome da se majčinstvo u najširem smislu toliko ceni da će nas na kraju stvarno pojesti bela kuga.
 
Draga moja, ne birni za svog sina uopšte. Već sam na ovom forumu pominjala tu čuvenu fazu sexualne identifikacije koja traje od 3 do 5 godine. Nije njemu potreban isti pol, već različit. Sinovima su potrebne majke, a ćerkama očevi.


Ja sam samohrana majka. Mogli smo i danas da imamo 3članu porodicu, al sam presekla na vreme. Nažalost nisam imala dovoljno pameti da sakrijem trudnoću i ne dozvolim da on prizna moje dete. Pobrinula sam se da imam starateljstvo, tako da se on baš ništa ne pita, ako se nekad i zainteresuje (što se do sada nije desilo).
Ne mogu da kažem da mi je život težak, jer nije. Uživam sa svojim detetom i stvorila sam nam uslove da same lepo živimo. Ima naravno pomalo muke kad ona uđe u neku psihološku krizu, ali to imaju i deca koja žive sa oba roditelja (samo se njima jadnima tada ne bavi niko). Imam divnog dečijeg psihologa koji mi pomaže savetima i sve ide glatko. Šta da kažem kad malecka nije ni primetila kad joj je tata izašao iz kuće.

Samo da dodam još nešto što smatram vrlo važnim: dobra organizacija je pogotovo kod samohranih roditelja preka potreba.
Toliko za sad...
 
zasto te hvata panika?dete nema "model"u kuci?
pa sta?razgovaraj sa deckom,uspostavi prijateljske odnose i ne dozvoli da postoje tabu teme.razgovarati,razgovarati i samo razgovarati...
ja imam sina od 20 godina i sama sam ga odgajila.
jedino sam za njega uvek imala vremena i jedino sam njemu posvetila apsolutnu paznju.danas je to momak bez predrasuda,pametan,kulturan,obrazovan i ja sam ponosna na njega.
 
Hvala vam puno na podršci! :)
Potrebna su deci oba roditelja, i oba pola, ali, šta je tu je, ima i drugačijih modusa... hvala što mi predočavate da sve može da bude u redu. :)
Srca ste!
 
Muski model, ma o cemu pricas. Sad cu malo da te nasmejem. Desilo se meni da mi je olabavio ekser, koji je drzao sliku. Slucajno se tu zateko otac mog sina. Ja ga naravno naj ljubaznije zamolim da zakuca taj ekser, jer sam nesto kilava. On krene da zavrsi to, a moj sin pocne da urla kao blesav. Ostavi tajo, to je mamin cekic. Ne smes ti da kucas, udarices se, samo mama sme to da radi. Naravno, to ,,samo mama sme to da radi,, je cuo od mene, jer je par dana pre toga on pokusao nesto da majstorise, pa napravio rupu na zidu. Ja u svojoj kuci sve radim sama, veruj mi. Mislim da je mnogo bitnije da ga naucis, da zna sta treba da odradi u odredjenoj situaciji, nego ko ce ga tome nauciti. Da sam ostala u braku, nista se ne bi promenilo, i dalje bi mama bila ta ciji je cekic. Zato draga iskuliraj i uzivaj u svom detetu i onome sto radite zajedno. :lol:
 
Драга Мрвице, а ја мислила да сам ја једина мама која има ''свој'' алат ( и док сам била у браку!).
:? :D
 
mrvica 2:
Muski model, ma o cemu pricas. Sad cu malo da te nasmejem. Desilo se meni da mi je olabavio ekser, koji je drzao sliku. Slucajno se tu zateko otac mog sina. Ja ga naravno naj ljubaznije zamolim da zakuca taj ekser, jer sam nesto kilava. On krene da zavrsi to, a moj sin pocne da urla kao blesav. Ostavi tajo, to je mamin cekic. Ne smes ti da kucas, udarices se, samo mama sme to da radi. Naravno, to ,,samo mama sme to da radi,, je cuo od mene, jer je par dana pre toga on pokusao nesto da majstorise, pa napravio rupu na zidu. Ja u svojoj kuci sve radim sama, veruj mi. Mislim da je mnogo bitnije da ga naucis, da zna sta treba da odradi u odredjenoj situaciji, nego ko ce ga tome nauciti. Da sam ostala u braku, nista se ne bi promenilo, i dalje bi mama bila ta ciji je cekic. Zato draga iskuliraj i uzivaj u svom detetu i onome sto radite zajedno. :lol:
ura za mame majstore :lol: :lol: :lol:
 
Ja sam čak i police kačila na njegove oči. Hteo je on, al je prilikom bušenja prve rupe odlomio parče zida :wink: Toliko o muškom umeću.
Doduše ima i onih pravih "majstora" koji čekaju nas mlade mame 8) :D
 
:lol: :lol: :lol:
E, baš ste slatke i nasmejale ste me onoliko! :lol:
Naravno, nisam mislila na model za banalizovane posliće, mislila sam na ono što je čini mi se Litllefoot spomenula, ali nema veze, muškarci 21. veka su ionako sve feminizovaniji, pa ako i moj sin bude takav, neće mnogo štrčati :lol:
 
Pazi, može da ti se desi samo da on bude izraženo muževan i ništa drugo. Ti si mu model za izbor partnera kasnije u životu.
Zato je meni frka što moja malecka nema redovan kontakt sa tatom. Sva sreća što se moj otac prihvatio uloge konstantnog muškarca u njenom životu.


Ma nek su nam živi i zdravi, lepo vaspitani i pametni. Ostalo je sporedno...
 
Svaka zena, kao majka treba da je stub porodice, kao i u odnosima sa suprugom (da li sadasnjim ili bivsim), treba da je stub i toj deci bez obzira na probleme sa kojima se susrece. Koliko izlazi narkomana iz nazovi idilicne porodice i koliko izlazi boraca koji su sa majkama ili ocevima, svejedno. Potrebno je samo biti dobar roditelj i znati slusati svoju decu ...
 
severac:
Svaka zena, kao majka treba da je stub porodice, kao i u odnosima sa suprugom (da li sadasnjim ili bivsim), treba da je stub i toj deci bez obzira na probleme sa kojima se susrece. Koliko izlazi narkomana iz nazovi idilicne porodice i koliko izlazi boraca koji su sa majkama ili ocevima, svejedno. Potrebno je samo biti dobar roditelj i znati slusati svoju decu ...
ZIVEO GOVORNIK :lol: :lol: :lol: :lol:
 
E, pa, ja svog tatu nisam videla 26 godina, a sad mi je 28. I verujem da ga nikada necu ni videti. I nemam problem sa tim.
Koliko je otac vazan za decaka toliko je i za devojcicu. No ako ga nema - pa sta? Vasa deca su zilava, jaka, prilagodljiva, divna i koga nema bez njega se MORA!
Za sve samohrane majke - budite hrabre i ponosne na svoju decicu. Osluskujte ih i volite i u tatino ime. A tate ako su zaboravile put da se vrate ne zasluzuju decu koju imaju.
 
daxa:
E, pa, ja svog tatu nisam videla 26 godina, a sad mi je 28. I verujem da ga nikada necu ni videti. I nemam problem sa tim.
Koliko je otac vazan za decaka toliko je i za devojcicu. No ako ga nema - pa sta? Vasa deca su zilava, jaka, prilagodljiva, divna i koga nema bez njega se MORA!
Za sve samohrane majke - budite hrabre i ponosne na svoju decicu. Osluskujte ih i volite i u tatino ime. A tate ako su zaboravile put da se vrate ne zasluzuju decu koju imaju.
Upravo tako .. :D
 
daxa:
E, pa, ja svog tatu nisam videla 26 godina, a sad mi je 28. I verujem da ga nikada necu ni videti. I nemam problem sa tim.
Koliko je otac vazan za decaka toliko je i za devojcicu. No ako ga nema - pa sta? Vasa deca su zilava, jaka, prilagodljiva, divna i koga nema bez njega se MORA!
Za sve samohrane majke - budite hrabre i ponosne na svoju decicu. Osluskujte ih i volite i u tatino ime. A tate ako su zaboravile put da se vrate ne zasluzuju decu koju imaju.

naravno da smo takve inače ne bi bile Single Mom, zar ne?
 
zene, svaka vam cast!

mi sa strane vas tesko mozemo razumeti ili pomoci nekim savetom, i zaista mi je drago sto se (bar ovako i ovde) upoznajete. sigruna sam da jedna drugoj mozete pruziti najbolju podrsku i pomoc.

veliki pozdrav!
 
Ja sam samohrana majka,imam cerku,i dobro je sto smo same.Njenog taticu nisam videla dobre tri godine i mislim kad bi mi se pojavio na vratima da bih ga prebila,tako da bolje za njega da ne dolazi!Ako nije dosao onda kad je trebalo,nemora ni sada!U svakom slucaju dobro funkcionisem sa svojim detetom,i mislim da ta fraza samohrane majke,treba da se prevazidje,jer nama jeste tesko,ali za ime boga vecina zena i pored muza koji po ceo dan bleji u tv,i tu je samo kad treba da se dere na secu su samohrane,jer kako god okrenes zena odgaja decu,zena ih vaspitava,a muskarac,u nekim slucajevima pripomogne......tako da mozemo mi same.
 
Naravno da možemo same, da ne možemo ne bismo ni bile to što jesmo.
Junačimo se i tim junačenjem se uljuljkujemo, ma da, šta će nam kiselo grožđe!
Nije ovde reč o tome da samohrane majke ne mogu, mogu, ovde je reč o tome šta je manje naporno i šta je bolje i lepše, nije ovde reč o kačenju slika ili sastavljanju ormana, sve se može kad se mora, nije ovde reč o nama samima po sebi i manje-više neadekvatnim očevima naše dece, ovde je reč o domu i porodici, može, sve može, ima raznih modusa u životu, i svi ti modusi su, naravno, relativni, i dobro je što se junačimo, ali - imamo li izbora, to je pitanje, nude li nam se druge mogućnosti i imamo li hrabrosti da izaberemo i nešto drugo? Da li neko od vas poznaje samohranu majku koja živi u... Švedskoj, na primer? Kako je njeno dete zaštićeno, a kako su naša deca ovde?
Ma super nam je, sve možemo, sve smo mi balkanske Jovanke Orleanke i Amazonke!
Ali, nije poen gledati stalno u ono što je gore, treba početi piljiti i u ono što je bolje.
 
Svaka od nas je sama izabrala da bude sama-mama. Ja vidim samo pozitivne strane toga. Zaista mi nista ne pada tesko i ne razmisljam o varijantama sta bi bilo kad bi bilo.
Ajde malo konkretizuj svoju temu, jer ne verujem da tema treba da bude žalospev našim mukama (koje ja uopšte ne doživljavam tako).
Ja bih predložila da razmenimo iskustva oko organizacije, zabave i psiho-fizičkog stanja dece. Recimo kako deci objašnjavate da nema tate, kako se borite sa njihovim strahovima, kako izlazite na kraj što se deca preterano vezuju za same-mame?
 
Fantina:
littlefoot:
Ajde malo konkretizuj svoju temu
Kada sam otvorila temu, bila sam vrlo konkretna, samo se ona u dijalozima proširila: koje su društvene akcije oko ove posebne kategorije?

P.S.
Nije svaka samohrana majka izabrala da bude samohrana majka.


Nemoj da se ljutis, al ja ne smatram samohrane roditelje posebnom kategorijom i ne smatram da drustvo treba nesto posebno da reaguje. Pre bi trebali da pomazu hendikepirane, a ne nas. Postoji i socijalno, pa ko ne moze da izdrzava svoje dete neka izvoli po pomoc.
Meni ne treba nicija pomoc oko mog deteta. Ja mogu sve sama!!! I tako zelim da bude!

U vezi ps-a, mislim da su svi manje ili vise izabrali da budu samohrani. Da im ta opcija nije bila u glavi mozda bi malo bolje izabrali partnera tj roditelja za svoje dete.
Kako ja da krivim oca svog deteta kad sam ja jos vece ***** od njega. Dozvolila sam da on bude otac mog deteta, a to je jedino moja greska. Nije mene niko tukao po usima da ostanem trudna.
A da sam ja neka koja cuti i trpi on bi i dan danas ziveo sa nama. Al posto sam i ja namcor isterah ga iz kuce i kvit :D
 

Back
Top