"Pretprazničko veče" recimo može da ti bude osnov za sastav o usamljenosti, nekim tamnim slikama života podređenog samoći, ali i tome kako je umetnost zapravo odlazak od nje, pesme drugovi i porodica, a stvaralaštvo način da se zasnuje jedan ispunjeni život. Ako si upućena u Šantićevu biografiju, verovatno znaš čime je pesma podstaknuta i koliko je njen sadržaj blizak sa pesnikovom sudbinom, njegovim unutrašnjim jadima i utehom i opravdanjem koje nalazi u umetničkoj delatnosti. "Veče na školju" je jako lepa pesma istog pesnika i takođe je obojena jednim tonom mraka, u smislu onog "trne zadnji rumeni zrak" i sl. Ali ako ne osećaš ono što izbija iz sve te simbolike možda je bolje izabrati drugu temu.
Dučićevi "Jablanovi" mogu da ti posluže za pisanje o odnosu čoveka i prirode, što je ujedno i suština te pesme. Sa druge strane, i njegova pesma "Zalazak Sunca" može poslužiti za jednu simboličnu sliku zalaska, za neki tvoj doživljaj istog i tumačenje pesnikovih reči.
Što se opštijih tema tiče, "Sve mi je novo, a ipak poznato" recimo može da se predstavi kroz priču o nekom putovanju, kako negde daleko, u drugoj zemlji, druge kulture, sve izgleda novo, drugačije, impozantno, a ipak se svodi na isto, poznato i proživljeno. Zgrade su možda lepše, ali su ipak zgrade, ljudi govore drugi jezik, ali iste stvari.
"Opšti pogled na život" bi mogao da se zasniva na filozofiranju o njegovom smislu, o moralnim vrednostima, o očekivanjima, o nadama, uspehu, promašajima... Svemu onom što je sadržano u reči "život" i tvom doživljaju tog termina i pojave.
"Kada sam bio mali (bila mala
)" može da se koncepira kao priča tebe kao starije osobe koja se priseća detinjstva, tadašnjih strepnji, zabluda, milsli, prohteva... Ili obratno, da se smesti u perspektivu malog deteta koje čineći prve korake u ozbiljan život suočava sa svim onim što on nosi i nagađa o svojoj budućnosti, naivno i lakomisleno, jedva nazirući šta mu ona donosi.
"Pogledi o meni", je tema koja bi mogla da se pretoči u razmišljanja o tome kakva si, a kakvom te drugi doživljavaju, ima li tu kvalitativne razlike, zbog čega, da li je čovek ono što jeste ili onakav kakvim se drugima čini, koliko drugima značiš i šta zapravo pogledi drugih o tebi govore, koliko dobro otkrivaju tvoju stvarnu prirodu i da li su je možda i bolje spoznali nego ti sama.
"Život običnog čoveka" je sastav koji može da veliča prosečnost, ili naprotiv da o njoj govori u negativnom smislu. Biti jedan od mnogih, ili prosto jedan, pripadnik mase ili individua. Da li je život običnog čoveka i život za tebe, da li su prolaznici koji izgledaju beznačajno i prosečno nekada težili da dostignu nešto više, a ipak su ostali prosek i ništa više od toga? Ili razmišljanje kako takav "običan život" sadrži sve ono što i život velikana samo u drugom obliku i ispunjen je podjednako koliko i njihovi.
Mislim da je ovo sasvim dovoljno. Naravno, teme i izlaganje treba prilagoditi tvom načinu razmišljanja, za koji ne znam kakav je. Ipak, mislim da su dovoljno kreativne i opšte da bi se u njima svako mogao pronaći.