Imam 24 godine i ovo je moja prica:
Sa deset godina sam prvi put operisala stitnu zlezdu. Bila sam mala i nisam imala pojma sta mi se desava. Takodje, lekari su bili skrti na recima, pa sve sto su moji roditelji znali o tome je bilo "cvorici na stitnoj zlezdi, najbolje da se cela ukloni, da posle ne bude problema"..
Medjutim, sa 19 godina nalazi opet nisu u redu, posle nekih pretraga, punkcije i scintigrafije lekar mi opet preporucuje operaciju. Bolest se vratila. Operacija protekla u najboljem redu, mada mi je hirurg na budjenju iz anastezije rekao nesto otprilike ovako "ko zna, mozda se ponovo vidimo"..bas utesno..
Na sledecoj kontroli, lekar gleda patohistoloski nalaz i kaze: "pa da, pet od pet.." Pitam sta to znaci, kaze od pet zlezda koje su izvadjene, svih pet je bilo maligno. Super. Tek tad, posle ko zna koliko stotina poseta lekarima saznajem da sam u stvari imala tumor. Papilarni karcinom.
I onda jedna terapija radioaktivnim jodom, medjutim ne u potpunosti uspesna, pa druga i evo me sad kuckam ovde.
Hvala Bogu, vec 4 godine je sve u najboljem redu. Normalno, uz dozivotnu terapiju hormonima.
Nego, poenta ove price je: treba da budete optimisti, ja sam sve vreme bila pozitivna, nikad nisam kukala, nisam se plasila, nisam imala nikakve traume. Verujte da ce se sve zavrsiti dobro. I smejte se sto vise..
)))