Tuga me obuzima...

gost 112926

Ističe se
Poruka
2.223
Ne znam kako da pocnem ovu temu,mozda mi treba neka vrsta podrske ili savet...
Ja se trenutno nalazim u Italiji,daleko od doma...Ali se u Sredu vracam za Srbiju. I danas sam saznala da je moj bivsi muz naprasno oslepeo. Mislim bio je los u braku prema meni,ali sam ga volela i naravno da jos uvek postoje neka osecanja,pogotovo sada.
Medjutim moja cerkica je bila sa njim,kada je kako kaze "tata video samo mrak"
I ona je sada u decijem soku. Ja sam za dva dana kod kuce. Ali mnogo mi je tesko,srce mi se steglo,ne znam odakle mi ovoliko suza. Sto se tice toga,doktori ne znaju razlog zbog cega je relativno mlad covek (36) izgubio vid. I nas dvoje nismo u ok odnosu,on ima neku devojku koja mu brani bilo kakve kontakte,jedino nesto malo oko cerke.
Imate li neki savet (molim vas za malo ozbiljnosti,zaista mi je potreban iskren savet)
 
Teška situacija zaista, ali priroda se postarala da deca imaju DVA roditelja. Sada spada na Vas da preuzmete brigu o detetu. Mislim da je to jedini način da detetu ublažite krizu u koju je ni krivo ni dužno zapalo. A brigu o Vašem bivšem neka vodi njegova sadašnja družbenica,
 
Teška situacija zaista, ali priroda se postarala da deca imaju DVA roditelja. Sada spada na Vas da preuzmete brigu o detetu. Mislim da je to jedini način da detetu ublažite krizu u koju je ni krivo ni dužno zapalo. A brigu o Vašem bivšem neka vodi njegova sadašnja družbenica,

Ja sama brinem o njoj vec 4 godine od kada sam ga napustila...
A inace ja nikada nisam branila da ona ide kod njenog tate,i bila je kod njega u gostima kada se to dogodilo,posto sam ja trenutno van zemlje. Ona zivi samnom,ja je sama podizem (pomazu mi roditelji kada ja imam posla) ja se staram o njoj od slolice,finansija i vaspitanja.
Nije to problem,vec sam ja u soku... jednostavno nisam ovo ocekivala,mnogo je nezgodno i "boli me" ...
Mozda ne umem da se adekvatno izrazim kako se sada osecam.
 
Nerviranjem i brigom ništa nećeš postići.
Razmišljaj o tome šta treba preduzeti kada se vratiš.
Sad je pomoć potrebna svima, naravno i tebi.
Ne paniči.Panika ne rešava probleme.
Sa detetom samo treba dugo i lepo pričati.....a muž, pomozi ako želi.Ako neće, na silu mu nema pomoći.
 
možda ću ispasti nehumana, gruba.....
al mislim da se ja ne bih toliko sekirala što je bivši bolestan
jedino bih brinula dal je sa detetom sve u redu, dal je dete na bilo koji način patilo zbog njegove bolesti naravno uzela bih dete
al za njega se ne bih sekirala, pa tu mu je ssad ta nova devojka pa neka one misli na to.....
izvinte ako sam gruba
 
možda ću ispasti nehumana, gruba.....
al mislim da se ja ne bih toliko sekirala što je bivši bolestan
jedino bih brinula dal je sa detetom sve u redu, dal je dete na bilo koji način patilo zbog njegove bolesti naravno uzela bih dete
al za njega se ne bih sekirala, pa tu mu je ssad ta nova devojka pa neka one misli na to.....
izvinte ako sam gruba
Potpuno se slazem sa tobom,i nisi gruba,vec realna!Samo je dete vazno!Njemu mozes ponuditi pomoc,samo ne znam na koji nacin mu mozes pomoci,ako lekari ne znaju sta je sa njim!?Da mu se vratis?To je tek bez veze,jer i sama kazes da je u braku bio los!Nisi ti ni odgovorna ni kriva za njegovo zdravstveno stanje,pa je suludo da osecas bilo kakvu krivicu!Sazaljenje za bilo koga u takvom stanju je uredu,ljudski je da osecas tugu jer je covek bolestan!Ali...Nisi mi bas jasna po pitanju osecanja prema njemu!Kazes 4 god ste razdvojeni,ali narocito sada imas neka osecanja prema njemu!?I ja sam razvedena,ali jos pre razvoda prestala sam da gajim osecanja prema tom coveku,jer ljubav se u toku braka u jednom trenu pretvorila u mrznju,ali i ona je izbledela i ja prema njemu ama bas nista ne osecam!
 
Tvoje osecanje je sasvim normalno,bude ti zao komsije a ne coveka za kog si bila udata i imas dete.Ovo je verovatno i za tebe sok,i verovatno podsvesno razmisljas i o tome kako ce tvoje dete sutra dozivljavati oca i koliko ce se on promeniti zbog ovog hendikepa.
Odabrala si svoj zivotni put koji treba da sledis,tesko jeste,ali na prvom mestu je tvoja briga za dete i njena dobrobit.Ono sto treba da nastavis to je da njoj omogucis i dalje kontakt sa njim, da njoj objasnis i pomognes da ne dozivi to kao nesto strasno i tragicno,sve to naravno ukoliko ga on zeli.Pomoci ces (ako zelis,mozes i osecas da treba) u onoj meri koliko mozes...pomogne se neznancu a kamoli ocu svog deteta,ali ne preuzimaj nikakve obaveze niti treba da imas bilo kakav osecaj krivice za to sto se njemu na zalost dogodilo.
 
Poslednja izmena:
Ti i dalje budi skoncentrisana na dete, pomoći ćeš bivšem mužu ako to on bude želeo i koliko je to u tvojoj moći. Njemu je trenutno najteže. Ti ne možeš unapred da predvidiš njegove reakcije. Oslepeti, samo on zna kako mu je. Očajan. Nervozan. Uplašen.
 
Situacija je stvarno neobična, ali definitivno treba brinuti o detetu. Ne mogu da se zamislim u ovoj situaciji, ali mislim da bih peške krenula kući da se meni (ne daj Bože!) ovo desilo. Jako bih brinula za dete i mislim da joj u ovom trenutku majka treba više nego ikad.
 
Tebe kao da su više zbunila tvoja osećanja prema njemu nego bilo šta drugo? Kao da si samo zbog tih osećanja koja su ti se javila u šoku, a ne zbog činjenice da se nešto ovako strašno dogodilo nekome iz tvog okruženja.
Nije mi ni najjsanije koji savet tražiš...ali ok, nađi njegov broj, pozovi ga ili ćeš ga videti kada budep otišla po dete, kaži mu šta osećaš, pruži mu podršku, i budite u dobrim odnosima jer zajedno morate da pomognete svom detetu da traumu i stres koji je nesumnjivo doživela, uspe što pre da prebrodi.
 
Pokusala sam...
ali ni na jedan broj koji ja imam nije dostupan,a ja nisam u kontaktu ni sa kim iz njegove blizine... Ne znam,videcu kada se vratim... Trenutno se bas lose osecam... :eek::sad2:

biće dostupan u nekom trenutku :ok:
ako je on zaista bio loš prema tebi, onda je to što ćeš ga nazvati i ponuditi pomoć za bilo šta, najviše što bih ja uradila.
rekla bih mu to, i povukla se
eto
 
polako, to je tek pocelo. za sada si preduzela sve sto je u tvojoj moci a sto se njega tice, on ce tek prolaziti kroz razne faze - strah, bes i svasta jos... sa sadasnjom devojkom. u zavisnosti od situacije, tj da li je trajno oslepeo ili je to samo simptom necega sto se da leciti i bar delimicno popraviti.
imas vremena da razmislis o vasem buducemo odnosu, uostalom videces ga kada sledeci put odvedes dete tamo pa iskoristi priliku i reci mu kratko ono sto bi sama volela da cujes u takvoj situaciji. treba ti vise informacija o dijagnozi da bi znala kako da se postavis.
nemam osecaj da si zadovoljna vasim odnosom, pa razmisli da li zelis da nesto promenis nezavisno od situacije.
 
Sto se tice tvoje brige za dete ona je sasvim normalna, ali sto se tice tvoje brige za njega mislim da je malo preterana. U redu je da ti je zao, ali ne bi trebalo da budes u panici. Kad odes kuci razgovaraces s njim, ako je potrebno razgovaraj i sa lekarima, recimu da moze da racuna na tebe, ali nemoj to toliko emotivno dozivljavati. Ipak je on tebi BIVSI muz, a to znaci da njegove brige ne mogu i ne smeju biti i tvoje. Ti bi trebalo da se posvetis detetu i pravljenju svog zivota, posto kako shvatam on ima devojku, nije sam
 
Potpuno se slazem sa tobom,i nisi gruba,vec realna!Samo je dete vazno!Njemu mozes ponuditi pomoc,samo ne znam na koji nacin mu mozes pomoci,ako lekari ne znaju sta je sa njim!?Da mu se vratis?To je tek bez veze,jer i sama kazes da je u braku bio los!Nisi ti ni odgovorna ni kriva za njegovo zdravstveno stanje,pa je suludo da osecas bilo kakvu krivicu!Sazaljenje za bilo koga u takvom stanju je uredu,ljudski je da osecas tugu jer je covek bolestan!Ali...Nisi mi bas jasna po pitanju osecanja prema njemu!Kazes 4 god ste razdvojeni,ali narocito sada imas neka osecanja prema njemu!?I ja sam razvedena,ali jos pre razvoda prestala sam da gajim osecanja prema tom coveku,jer ljubav se u toku braka u jednom trenu pretvorila u mrznju,ali i ona je izbledela i ja prema njemu ama bas nista ne osecam!

Pa nisam ni ja... cak me nije zanimalo sta se desava sa njim,do sada... ipak sam ja sa njim delila hleb sedam godina,ne znam zaista... zao mi je... iskreno... Kazu da je ljudski oprostiti a ne zaboraviti,sve sam mu ja oprostila. Nisam ni mislila da mu se vratim,da ja budem medicinska sestra pored njega sada kada mu je najteze... pa i meni kad je bilo najteze on nije bio tu...
Ali,nekako zao mi je, pa nisam od kamena...
Ne znam kako ce cerkica to prebroditi jer je jos malena 6 god.
Eto...
Nisam ni mislila da mu se vratim,niti bilo sta slicno... danas sam stupila u kontakt sa njegovom majkom,javila sam se... samo tuzna sam... valjda je to normalno osecanje,tuzna sam za ljude koje ne poznajem kada im se nesto ruzno dogodi a ne za meni nekad bliske...
 
biće dostupan u nekom trenutku :ok:
ako je on zaista bio loš prema tebi, onda je to što ćeš ga nazvati i ponuditi pomoć za bilo šta, najviše što bih ja uradila.
rekla bih mu to, i povukla se
eto

Hvala,i ja sam na to planirala...
danas sam pozvala njegovu majku,malo popricala sa njom.
Nista vise.
Ja sam dostojanstvena zena.
Samo,rekoh,tuzna sam...
podelila sam sa vama moja osecanja.
 
Tebe kao da su više zbunila tvoja osećanja prema njemu nego bilo šta drugo? Kao da si samo zbog tih osećanja koja su ti se javila u šoku, a ne zbog činjenice da se nešto ovako strašno dogodilo nekome iz tvog okruženja.
Nije mi ni najjsanije koji savet tražiš...ali ok, nađi njegov broj, pozovi ga ili ćeš ga videti kada budep otišla po dete, kaži mu šta osećaš, pruži mu podršku, i budite u dobrim odnosima jer zajedno morate da pomognete svom detetu da traumu i stres koji je nesumnjivo doživela, uspe što pre da prebrodi.

Naravno da mi je mnogo zao sto je izgubio vid!
Ali ja sam ovde da bih malo lakse prebrodila ovaj sok za mene,zato sam postavila temu i zato pricam sa vama...
Naravno da je strasno,i naravno da sam tuzna.
samo ja sa njim dugo nisam u kontaktu,tj u bas losem odnosu..i do sada me nije zanimalo sta se desava sa njegovim zivotom.
Iskrena sam...
Pa boze,dva dana ne mogu da dodjem sebi ne mogu da jedem da spavam,samo razmisljam kako cu se sutra vratiti kuci...
 

Back
Top