Da li je neko zaista promenio sebe?

Truman

Elita
Poruka
22.709
Dakle, tražim lično iskustvo forumaša...Da li je neko promenio sebe za barem 90 stepeni, ako ne za 180. Pošto priča se kako da bismo promenili sopstveni život treba da pođemo od sebe, ali to je teorija...mene zanima da li je to zaista moguće. Da li je moguće da zmija sebe ugrize za rep...
 
Dakle, tražim lično iskustvo forumaša...Da li je neko promenio sebe za barem 90 stepeni, ako ne za 180. Pošto priča se kako da bismo promenili sopstveni život treba da pođemo od sebe, ali to je teorija...mene zanima da li je to zaista moguće. Da li je moguće da zmija sebe ugrize za rep...

Ne znam da li sam najbolje razumeo, i da li ovo spada u to sta pitas, ali reci cu ti za sebe nesto cega se ponosim:

Roditelji su mi radnicka klasa, i nikada me nisu cimali oko skole. Bio sam klasican los djak. Po par jedinica na polugodistu, ali nikada na kraju. Za filozofiju sam pricao "sta me briga sta je rekao neki covek pre 1000 godina". Za biologiju "sta me briga za razmnozavanje ameba" itd. Zezao sam ljude koji idu u gimnaziju, nazivao ih streberima...Nisam obracao paznju na muziku. Sta cujem, to slusam.

U meni se nesto prelomilo negde u drugoj ili trecoj godini srednje. Odjednom sam poceo da citam istorijske knjige. Mnogo sam se zainteresovao za nauku. Upisao sam fax i tada se sve promenilo. Citam mnogo, bavim se istorijom, filozofijom, psihologijom. Mnogo razmisljam o svemu u zivotu. Sviram i slusam jazz. Jednom recju, radim neke stvari za koje bi i oni koji ne rade, rekli da su dobre.

Gadim se granda, lose muzike, naperlitanih devojaka koje izbacuju sise od 12-te godine, decaka koji piju i puse vrlo mladi itd.

Vec sada razmisljam kako cu svoje dete okrenuti ka nauci. Uciti ih da budu dobri, moralni, da postuju prave vrednosti.

Hocu reci da meni roditelji danas pricaju kako se cude sto ja uopste citam nesto, jer su me oni videli kao fabrikanta, da budem klasican nastavljac dinastije :)
 
''U meni se nesto prelomilo negde u drugoj ili trecoj godini srednje. ''

Hvala na učestvovanju u temi. Ukoliko se u tebi to prelomilo prirodno onda ne mislim na to :) Mislim na SVESNU, VOLJNU promenu. Ne na nešto što je nesvesna promena ili kako to već da nazovem već ovako kako sam opisao.
 
Pa nekako nemam osecaj da se menjam nego vremenom postajem mudriji..nisam pravio nikakave gluposti da bih se u tom smislu mogao menjati..ali uopsteno sam s jedne strane meksi i pogadja me nepravda i nesreca..a s druge zbog tudjih greski i iskustava grublji i zatvoreniji..mnogo oprezniji..e sad svaka promena je dobra ali treba proceniti dal je to na bolje..a to ko kaze da je u nasim rukama da promenimo zivot na bolje..kao materijalno ili da budemo srecniji je nebuloza u danasnje vreme..moras se na gore u dusi promeniti da ti bude bolje..e ako si toga svestan to je napredak na bolje ali samo u glavi
 
jeste u trecoj godini srednje. Tad sam odlucio da ne trpim nista od nikog,a pre toga sam bio u stanju da istrpim bilo sta i nisam mario oko toga,e u trecoj je bilo dosta svega i onda sam otkacio staro drustvo koje me vredjalo,branio sam sebe i silom,namerno nisam hteo ni da ucim,pravio sam i gluposti,nikog nisam kacio ni 2%. Ne kacim ni sada ebem mater kad neko zasluzi. Zaokret za 180 stepeni,a onda sam stekao bolje drustvo,postovanje,dusevni mir,pocele su i ribice da se nizu,ma milina. I sta sad? Ja sam promenio sebe i svoj zivot i svet,sad sam na drzavnom faksu da ne bude zabune da sam neki tupak! Msm cemu ova tema?
 
Menjam se na bolje...
zivim sa teskim zdravstvenim stanjem i trudim se da samu sebe ojacam i da zivim kao da sam zdrava potpuno.
okrenula sam moju samocu ka dobrim stvarima,da ne gledam tako crno "sto sam sama..." vec da vise vremena pronalazim za sebe,za citanja,putovanja,sopstveni mir...
ucim se na svojim greskama,i trudim se da ih ne ponavljam.
i pocela sam da sve gledam na bolje... polako i stici ce mojih pet minuta...da ne gubim nadu odmah...
 
Dakle, tražim lično iskustvo forumaša...Da li je neko promenio sebe za barem 90 stepeni, ako ne za 180. Pošto priča se kako da bismo promenili sopstveni život treba da pođemo od sebe, ali to je teorija...mene zanima da li je to zaista moguće. Da li je moguće da zmija sebe ugrize za rep...

бол се мења али човек остаје исти.
покајање је промена, ретки схватају.
змија нема свесност, само нагоне.
 
Dakle, tražim lično iskustvo forumaša...Da li je neko promenio sebe za barem 90 stepeni, ako ne za 180. Pošto priča se kako da bismo promenili sopstveni život treba da pođemo od sebe, ali to je teorija...mene zanima da li je to zaista moguće. Da li je moguće da zmija sebe ugrize za rep...

Moguce je ja sam promenila svoj zivot ne znam za koliko stepeni ali sve u cemu sam gresila...
I poznajem puno ljudi koji su to uradili... i to za najmanje 60 %..
 
Mislim da truman misli na diskontinuitet promene licnosti...
Evoluciju licnosti imate stalno...
On misli na svesnu namernu revoluciju licnosti...
A sam ne veruje u nju....
Osim ono sto dolazi posle sloma kad se zove okretanje novog lista...ali to i nije revolucionarna promena licnosti vec promena ponasanja licnosti....obicno u 99% pa tek preko toga u kratkom vremenskom periodu prilagodjavanje promenjenomm modelu licnosti dovodi do promene licnosti...

Priznajem da je lakse menjati licnost ne voljno nego voljno preko discipline promene ponasanja licnosti....
To vecina radi....lakse je....

Ja nisam radio to,ali sam radio ono teze, jer nisam imao mogucnost da radim promenu ponasanja iskljucivo jer je priroda promene bila emotivna a ne relaziciona ili refleksivna(bioloski smisao)...

Ne bi preporucio nikome ko nije apsolutno zadovoljan, bezbrizan i rasterecen....
Trazi potpunu dekonstrukciju licnosti i konstrukciju nove....a to je haos odraditi u nesredjenim okolnostima jer kad krene dekonstrukcija onda se ruse jos neki zidovi, ne samo jedan....
Ako tada nastupa spoljni uticaj,nikad nece konstrukcija biti valjano odradjena...
Mislim ima toliko zahtevnosti i krivina gde mozes da se vratis nazad, tako da preporucujem ovaj opsti model ako moze....da odradi stvar.....
Specijalni model daje rezultate za 1 godinu dana i malo vise....znaci potpuno okretanje,ali ovi drugi opsti modeli , oni daju rezultat postepeno , ako i sve, a totalno je tek kroz 10 godina i vise, jer i ne deluju na psihu vec na rutinu....a tek rutina na psihu, tako da je ciscenje motivatora na kraju i cesto i ne sprovedeno uopste....
 
Poslednja izmena:
Za voljnu promenu licnosti je potrebna snaga i jak cilj da bi promena bila uspesna. Ali, promena moze stvoriti patnju, ako ta licnost, koja se stvara, nije deo ukupne licnosti. Npr. ja sam osoba koja bas i nije prakticna, nikada me svakodnevne obaveze nisu zanimale, glava u oblacima. Mislim da sam sebe voljno promenila, ali ta promena, iako je realno promena na bolje, ne cini me bas srecnom....nedostaju mi moji oblaci. Pretpostavljam da prakticnost, u sustini, nije deo mene.
 
Promena preko discipline promene ponasanja licnosti je nesto slicno vojsci...
Definises vecinu situacija gde zelis odredjeno , osmisljeno reagovanje.
Novo nastale situacije analiziras kasnije kad se dese i eventualno dodajes...
Ali je mnogo bitnije ono sto je zacrtano odraditi...
Tu je podela na dve vrste, nerazmisljajucu i razmisljajucu, a preko toga ide i ona interaktivna...
Nerazmisljajuca je za slabije voljne...karaktere....
Tu se kreira rutina da bi se izbegla potreba za voljom...koja je labilna i slaba...
Razmisljajuca je kao kodeks....kao filmska uloga, ali napominjem da nikako ne sme da se tako shvati...
Ja nemam iskustva licna sa ovom drugom , imam sa ovom prvom zbog drugih stvari a ne promene licnosti, ali mi je trebala kao metoda...
Ova prva je cak i medinciski upotrebljavana , kod psiho bolesnika,radna terapija...
Ne kod nas, jer kod nas ne veruju u nadjacanje prirodne nagonske psihe u odnosu na licnost ili socijalnu psihu...ali je koriste kao skretanje misli...

Druga je opasna zbog jacanja alter ego razmisljanja...Ako se shvati kao uloga u filmu...
A ako se shvati kao zadatak koji trebas da obavis, nova situacija u zivotu , onda nije alter ego vec izgradjivanje nove licnosti, kao novog dela stare licnosti....
Setnju do parka mozete shvatiti kao davez do dolaska u park, priliku da osetite vetar, vreme za razmisljanje, nesto nebitno , mogucnost za nesrecu itd....
Svako shvatanje donosi promenu vase licnosti....i drugacija je kao komplet...
Promenom jedne kockice menjate kontekst cele licnosti...kao i bljestece tacke , tacke koje su privukle paznju trenutno u zivotu...
 
Dakle, tražim lično iskustvo forumaša...Da li je neko promenio sebe za barem 90 stepeni, ako ne za 180. Pošto priča se kako da bismo promenili sopstveni život treba da pođemo od sebe, ali to je teorija...mene zanima da li je to zaista moguće. Da li je moguće da zmija sebe ugrize za rep...

ja sam prilicno lijena u izvrsavanju obaveza, i jedini nacin da kontrolisem situaciju jeste da sebi postavljam rokove do kojih nesto mora biti zavrseno... i to ja smatram jednim vidom promjene

odlicno kontrolisem bijes, ali je jedan period zivota zahtijevao da razrijesim odredjene odnose, i moje zapazanje je bilo da ce promjena moje reakcije na tudju agresiju, rijesiti problem... prisilila sam sebe da reagujem na isti nacin kao agresor, i to jeste bilo resenje...
sada si me naveo na razmisljanje o tome
napisala sam da sam prisilila sebe na reakciju... medjutim, takva reakcija je mnnogo jednostavnija nego sto je kontrola koja je moj obrazac ponasanja, zahtijeva mnogo manje energije, razmisljanja... kontrola meni nije urodjena, vec je to ponasanje steceno... samim tim bi se moglo reci da je svaki vid kontrolisanja sebe promjena za, kao sto napisa, makar 90stepeni
 
Ne znam da li sam najbolje razumeo, i da li ovo spada u to sta pitas, ali reci cu ti za sebe nesto cega se ponosim:

Roditelji su mi radnicka klasa, i nikada me nisu cimali oko skole. Bio sam klasican los djak. Po par jedinica na polugodistu, ali nikada na kraju. Za filozofiju sam pricao "sta me briga sta je rekao neki covek pre 1000 godina". Za biologiju "sta me briga za razmnozavanje ameba" itd. Zezao sam ljude koji idu u gimnaziju, nazivao ih streberima...Nisam obracao paznju na muziku. Sta cujem, to slusam.

U meni se nesto prelomilo negde u drugoj ili trecoj godini srednje. Odjednom sam poceo da citam istorijske knjige. Mnogo sam se zainteresovao za nauku. Upisao sam fax i tada se sve promenilo. Citam mnogo, bavim se istorijom, filozofijom, psihologijom. Mnogo razmisljam o svemu u zivotu. Sviram i slusam jazz. Jednom recju, radim neke stvari za koje bi i oni koji ne rade, rekli da su dobre.

Gadim se granda, lose muzike, naperlitanih devojaka koje izbacuju sise od 12-te godine, decaka koji piju i puse vrlo mladi itd.

Vec sada razmisljam kako cu svoje dete okrenuti ka nauci. Uciti ih da budu dobri, moralni, da postuju prave vrednosti.

Hocu reci da meni roditelji danas pricaju kako se cude sto ja uopste citam nesto, jer su me oni videli kao fabrikanta, da budem klasican nastavljac dinastije :)

Divim se tvojim roditeljima ali mi je zao tvoje dece.....
 
Dakle, tražim lično iskustvo forumaša...Da li je neko promenio sebe za barem 90 stepeni, ako ne za 180. Pošto priča se kako da bismo promenili sopstveni život treba da pođemo od sebe, ali to je teorija...mene zanima da li je to zaista moguće. Da li je moguće da zmija sebe ugrize za rep...


Nije to teorija, nego realnost....Zelis da promenis svet, promeni prvo sebe. Zelim da promenis sebe, zagledaj se duboko u sebe. Kada budes dovoljno duboko pogledao u sebe, vise neces zeleti da promenis svet.
 
Za voljnu promenu licnosti je potrebna snaga i jak cilj da bi promena bila uspesna. Ali, promena moze stvoriti patnju, ako ta licnost, koja se stvara, nije deo ukupne licnosti. Npr. ja sam osoba koja bas i nije prakticna, nikada me svakodnevne obaveze nisu zanimale, glava u oblacima. Mislim da sam sebe voljno promenila, ali ta promena, iako je realno promena na bolje, ne cini me bas srecnom....nedostaju mi moji oblaci. Pretpostavljam da prakticnost, u sustini, nije deo mene.

Ovako nekako..
Sposobna sam da promenim sebe, ali teško mi pada i dok su te promene realno bile dobre, meni nisu donosile zadovoljstvo.
 
Nesto u vezi promena...

Dobro je pridev koji je subjektivan...
Ko se menja radi dobrog, on i ne mora da se menja...samo se prepusti...
Svako drugo "dobro" ce doneti lose....jer je kontra svih...

Ne postoje ljudi koji cene istinski iskrenu, istinski otvorenu, istinski postenu, istinski .......istinski....
Svaka osoba koja je spreman i zivot da da za neki ideal moralnosti....u glavi cene taj ideal do maksimuma, ali u praksi ne....u praksi se cene samo svoji kompromisi, i upravo u sukobu sa tim kompromisima ce vas mrzeti , jer ce postati jasno da njihova u glavi potpuna predanost nije to sto celim bicem veruju da jeste...
A niko ne moze da podnese da mu rusite snove....snove da je idealno posten, idealno vernik ili sta ja znam vec ,neki od idealizama..
Tako da ko hoce da se menja da bi se izgradjivao , obicno to cini da bi se samo malo popravio....a ne da bi se izgradio ....

Drustvo i svi pojedinci u drustvu ne podnose izgradjene osobe...nijedan....
Osnovni razlog je sto sve tumace preko ideja, tj vasu reakciju ce jedva cekati da protumace kao odstupanje od njihovog idealistickog, a u stvari su puritanci ili dogmate ili nesto u tom fazonu , izvestaceno , idealizovano kao filozofi sto postave sliku zamrznutu u vremenu , a striktnu u definicijama....a suplju i nemogucu u realnosti...

Najbolje sto mozete da dobijete je "njegov nacin" tj izgradjenost shvataju kao vase ludilo...
Posto sumnjam , i zbog psiholoskog profila autora i zbog psihologije ucesnika da je to cilj, pretpostavicu da je cilj unapredjenje, nesto kao nadjacavanje neke mane, ispravljanje ustanovljene rutine....a ne duhovni preporod....

Neke od religija imaju razlicite puteve za postizanje duhovnosti....medjutim to nije duhovnost u smislu izgradjenog duhovnog preporoda, vec duhovnost u smislu unapredjenja sopstvene duhovnosti...
Hod ka proseku nadproseka, a ne hod ka visokom duhovnom kriterijumu...
Svaka od religija , cak i kad prodjete sve etape, dovodi do mediokritetskog duhovnog , samo sto to mediokritetsko nije public, vec za usrednjene sposobnosti ljudi....inteligenciju , snagu, volju, vrednosti....mediokritetsko po sposobnosti....

To medjutim je bukvalno ogranicenje dometa duhovnosti prema vecini , a ne prema vama i to je razumljivo....
U suprotnom bi vernici popucali.....zato i postoji opsta vera , vera za obican svet, za ovce....
A svi oni koji po svojim sposobnostima nadmasuju obican svet, moraju ici svojim putem....i oni ce videti malo drugacijim ocima obicnu veru....
Ako preteraju, razocarace se...kao i kod svakog nerazumevanja...

Ili ce upasti u neku idealizaciju, kao sekte, kao magijsko......misticno....
Naravno u misticno upadaju i oni koji zele da budu vanprosecni , a nemaju sa cim....
U kapitalizmu i trzistu se sve nateze do maksimuma, pa je povecan broj misticnih.....
I odmah imate zamene teza , u startu....
U skoli se sprema predstava da se deca ukljuce u umetnicko, a onda to postane cilj prikazivanja direktorskih mogucnosti rezisera predstave.......onaj koji nesto cini bez licne novcane koristi se automatski prikazuje kao humanitaran....totalne nebuloze stereotipa...i rutine...

Vezanost za moralno jeste tu negde kod promena, ali to su vec metode pre promena, tj osmisljavanje gde ste, sta hocete , zasto hocete, sta necete, zasto necete....nije to bas sve jednostavno...
Naravno da je dobro igranje , hajde da vidimo sta se dobija ako na godinu dana budem ovo....ali da mozete da se vratite na staro....

Mislim da su zene ubedljivo najzagrizenije za ovu vrstu igara, "da probamo igre..."
Ali one to cine tako opiceno glupo da ja to zovem golim dupetom u trnje...
Totalno bez promisljanja, planiranja, dubokih razloga, alavo i sa precenjivanjem sebe....
Uvek precenjuju sebe...od kad se rode....uvek imidz, uvek da izgledaju bolje nego sto mogu da ponude, pa radije potrose 6h na mimikriju , nego 3h na unapredjenje....

Te imidz rutine im omogucuju bolju glumu , ali na kraju su toliko dobre da veslaju i sebe....potpuna samoobmana...
 

Back
Top