Ne znam da li sam najbolje razumeo, i da li ovo spada u to sta pitas, ali reci cu ti za sebe nesto cega se ponosim:
Roditelji su mi radnicka klasa, i nikada me nisu cimali oko skole. Bio sam klasican los djak. Po par jedinica na polugodistu, ali nikada na kraju. Za filozofiju sam pricao "sta me briga sta je rekao neki covek pre 1000 godina". Za biologiju "sta me briga za razmnozavanje ameba" itd. Zezao sam ljude koji idu u gimnaziju, nazivao ih streberima...Nisam obracao paznju na muziku. Sta cujem, to slusam.
U meni se nesto prelomilo negde u drugoj ili trecoj godini srednje. Odjednom sam poceo da citam istorijske knjige. Mnogo sam se zainteresovao za nauku. Upisao sam fax i tada se sve promenilo. Citam mnogo, bavim se istorijom, filozofijom, psihologijom. Mnogo razmisljam o svemu u zivotu. Sviram i slusam jazz. Jednom recju, radim neke stvari za koje bi i oni koji ne rade, rekli da su dobre.
Gadim se granda, lose muzike, naperlitanih devojaka koje izbacuju sise od 12-te godine, decaka koji piju i puse vrlo mladi itd.
Vec sada razmisljam kako cu svoje dete okrenuti ka nauci. Uciti ih da budu dobri, moralni, da postuju prave vrednosti.
Hocu reci da meni roditelji danas pricaju kako se cude sto ja uopste citam nesto, jer su me oni videli kao fabrikanta, da budem klasican nastavljac dinastije