Vrisak male Mirjane

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

tomcat318

Ističe se
Banovan
Poruka
2.412
Врисак мале Мирјане

То ни звијери не би могле да
ураде . A могли су и урадили су - људи. Aко се то уопште може рећи за тројицу муџахедина.
Оне који су у црно завили породицу Драгичевић , из Доње Биоче код Илијаша.
Био је 28. децембар ратне 1992. године. Уснуле мјештане Доње Биоче пробудила је
жестока пуцњава . Село је напао Други батаљон Седме муслиманске бригаде .
Праштало је на све стране.
Рафалима сасјечен, обливен крвљу, мртав пада цивил Никола Мићић. Рањене, на земљу су се стропоштале Милојка Драшкић и Ленка Скочо .
Два дана касније, Ленка умире. Љекари јој нису могли помоћи.
И то је био тек увод у зло које
ће се догодити .
У кућу Драгичевића упадају три
муџахедина . Пред очима Раде Драгичевић силују и убијају њену деветогодишњу кћерку Мирјану .

...
Тешко је Ради и данас да говори о оном што је видјела и преживјела . Да не осјећа дуг према истини, ћутала би.
- Пробудила нас је пуцњава, рано ујутру. "Радо, пуца се,пробуди дјецу" - чула сам
мајчин глас. Моја мајка Милојка Драшкић и тетка Ленка Скочо изашле су из куће . Убрзо су пале рањене.
Поново сам чула мајчин глас:
"Радо, чувај дјецу!" - сјећа се тог злојутра Рада Драгичевић .
Тек што је Милојкин глас утихнуо , у кућу су упала тројица странаца -
муџахедина.
-----------------
Politika genocida koju su sprovodile hrvatske ustaše u savezu sa muslimanima u drugom svetskom ratu, nastavila se i u ratovima protiv Srba, devedesetih.
Na putu politike zla i ubijanja,smetala su im čak i srpska deca.
 
- Двојица су ме ухватила, а
трећи је прошао поред мене.
Син Јанко, који је тада имао
12 година, побјегао је у другу
собу. Мирјана је, туго моја,
остала са мном - подрхтава
Радин глас док пребире по
стравичним сликама из
прошлости .
Двојица зликоваца су је
држала , а трећи је,
избезумљеног лица, кидао
одјећу са њеног беспомоћног
дјетета .
- Мирјана је вриштала и
звала ме у помоћ. Држали су
ме. Нисам могла да им се
отмем. Кад су окончали
крвави пир, тад су ме пустили.
Пала сам на кћерку, која је
већ била мртва. Тада су
пуцали у мене. Рањена сам у
стомак и ноге. Хтјели су да ме
убију. Неким чудом остала сам
жива - откидају се из мајчине
душе ријечи "тешке као
смола".
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ovaaaj ... Malo mi je teško da ne poistovetim islam i zlo, da ne kažem terorizam ...
Samo ovu dilemu razumem kod NewYorčana i amerikanaca uopšte ( a potekla oko džamije ).

Mada, najbolje bi, u stvari, bilo da se ameri i mudže međusobno istrebe, da ni jedni ni drugi nikad više ne kroče na ovve naše prostore.
 
Ne znam, i ne želim da znam, kako je ta žena preživela, kako joj srce nije prepuklo. Moja mlađa ćerka je sada tog uzrasta (9 god.). Mislim da ne bih preživeo, a ako ipak bih, ceo ostatak svoga bednog života bih proveo koljući stoku muhamedansku.
 
Ovo ne mogu da citam, moja kcerka je tog uzrasta, ne mogu da zamislim, ne smem....bezim....

I moja je, Biljo... Grozno je, ali baš zato treba da izdržiš i pročitaš, jer to nije film, fikcija, to se desilo stvarnom srpskom detetu.
Što se više zgroziš i uplašiš, to ti je dete sigurnije, jer im nećeš verovati, kao što su im verovali mnogi poklani Srbi u zadnjih 100 godina, iako su oni pametni, još stariji od njih, ne bez razloga, smislili izreku da je poturica gori od Turčina, a da se Latinu ne veruje, čak i kad poklone nosi. Srbin je glup, naivan, prostodušan... i to plaća na najgori način.
 
- Двојица су ме ухватила, а
трећи је прошао поред мене.
Син Јанко, који је тада имао
12 година, побјегао је у другу
собу. Мирјана је, туго моја,
остала са мном - подрхтава
Радин глас док пребире по
стравичним сликама из
прошлости .
Двојица зликоваца су је
држала , а трећи је,
избезумљеног лица, кидао
одјећу са њеног беспомоћног
дјетета .
- Мирјана је вриштала и
звала ме у помоћ. Држали су
ме. Нисам могла да им се
отмем. Кад су окончали
крвави пир, тад су ме пустили.
Пала сам на кћерку, која је
већ била мртва. Тада су
пуцали у мене. Рањена сам у
стомак и ноге. Хтјели су да ме
убију. Неким чудом остала сам
жива - откидају се из мајчине
душе ријечи "тешке као
смола".

Ja... ne znam... nije mi dobro,odmah sam pomislila na moju cerku...Uh,bas mi je sad lose! Ne znam kakva bih kazna bila za te iste, metak u celo je najbezbolnije..ne znam...:sad2:
Saosecam se sa ovom srpskom majkom.:(
 
I moja je, Biljo... Grozno je, ali baš zato treba da izdržiš i pročitaš, jer to nije film, fikcija, to se desilo stvarnom srpskom detetu.
Što se više zgroziš i uplašiš, to ti je dete sigurnije, jer im nećeš verovati, kao što su im verovali mnogi poklani Srbi u zadnjih 100 godina, iako su oni pametni, još stariji od njih, ne bez razloga, smislili izreku da je poturica gori od Turčina, a da se Latinu ne veruje, čak i kad poklone nosi.

Ja sam ovo postirala na mojoj temi "SPISAK POBIJENIH SRBA U SREBRENICI od......"a nisam do kraja procitala. Samo sam prenela, a ono sto mi je ipak doprlo do svesti, neizdrzivo je, i ne mogu. Ne mogu s tim da se nosim i da zamisljam svoje dete, i bilo cije dete, bas zato sto nije fikcija, i bas zato sto su zveri to stvarno ucinile. Nece moje dete verovati, ja sam tu da joj pomognem i usmerim u sta treba da veruje ili ne veruje, pa kad sam citala sta se desilo osmogodisnjoj devojcici u Srbiji, kako je silovana i ubijena, ja otad ne spavam mirno. Nemam poverenja vise ni u komsije, ni u prijatelje, a onda viids sam dokle moze da ide ta paranoja, a priznaces da ima razloga za istu. Samo treba biti dovoljno pametan i razborit pa tu paranoju ne preneti na dete, eto, i sam si otac deteta koje samo godinu dana mladje, sta da radim(O)? Ne umem drugacije, ne mogu da zamisljam kako moje dete trazi mene u odsudnom trenutku a ja ne mogu da joj pomognem, meni od toga pripadne muka, i pocne da mi se vrti u glavi:(
 
Mora da se zna sudbina svakog ubijenog srpskog deteta...koliko god da nam je teško,pomozimo konstruktivnim dijalozima.
Pričajmo svima.Da vidimo nad čijim grobovima treba da molimo za oproštaj?!Nad grobovima mudžahedina u Srebrenici,ili nad grobovima naše srpske dece!?
 
Mora da se zna sudbina svakog ubijenog srpskog deteta...koliko god da nam je teško,pomozimo konstruktivnim dijalozima.
Pričajmo svima.Da vidimo nad čijim grobovima treba da molimo za oproštaj?!Nad grobovima mudžahedina u Srebrenici,ili nad grobovima naše srpske dece!?

Ma sta da pricamo kada ovde na politici javno pozivaju i propagiraju kamenovanje zena,serijatske sudove i udaju devojcica os 13 godina.
Kome da pricamo?
:think::think::think:
Ja se kao jedina zena,ubih na takvim temama,ali izgleda ne vredi....
Sada ovo citam,i nije mi jasno da ovde ima najmanje komentara,a tice se nas,nase dece,nasih zena...:dash:
 
- Двојица су ме ухватила, а
трећи је прошао поред мене.
Син Јанко, који је тада имао
12 година, побјегао је у другу
собу. Мирјана је, туго моја,
остала са мном - подрхтава
Радин глас док пребире по
стравичним сликама из
прошлости .
Двојица зликоваца су је
држала , а трећи је,
избезумљеног лица, кидао
одјећу са њеног беспомоћног
дјетета .
- Мирјана је вриштала и
звала ме у помоћ. Држали су
ме. Нисам могла да им се
отмем. Кад су окончали
крвави пир, тад су ме пустили.
Пала сам на кћерку, која је
већ била мртва. Тада су
пуцали у мене. Рањена сам у
стомак и ноге. Хтјели су да ме
убију. Неким чудом остала сам
жива - откидају се из мајчине
душе ријечи "тешке као
смола".

zasto zlotvori nisu ubili zenu...ostavili su je da prica i polako umire...da se pamti---stil najvecih krvnika...
 
Mora da se zna sudbina svakog ubijenog srpskog deteta...koliko god da nam je teško,pomozimo konstruktivnim dijalozima.
Pričajmo svima.Da vidimo nad čijim grobovima treba da molimo za oproštaj?!Nad grobovima mudžahedina u Srebrenici,ili nad grobovima naše srpske dece!?
Slazem se, i cestitam ti na temi. Ja sam rekla kako se osecam, ali cu se potruditi da prenesem jos slucajeva ubijene srpske dece, da se ne zaboravi, da se izvuce pouka:hvala:
 
Ja se secam da sam kao devojcurak gledala prolazak kolona srspkih izbeglica iz Krajine, tim kolonama sam tada (i uvek kad se setim) dala ime TUGA, i secam se da sam sa majkom isla, posto su ih smestili u Halu sportova, da odnesemo odecu, obucu, cebe, hranu, sta je ko imao, i sedela sam dok je majka razgovarala s nekim ljudima, i sve vreme sam posmatrala jednu zenu koja je izgledala mlada a bila je seda, kao muchi i cuti a pokreti su joj bili cudni, ljuljala se kao malo dete, i nije govorila. Neki su pokusavali nesto da je pitaju, ona nije odgovarala,i tada je jedan covek (izbeglica tuzni) rekao da je ona nema, ali da nije takva rodjena, nego su joj kcerku silovali pred njenim ocima i ubili, a ona je otad nema, ne govori...Bilo mi je uzasno i tada, a majka je kasnije prokomentarisala ono sto sam joj ispricala: Nije jadnica imala vremena da se ubije pre nego sto ju je snaslo "ludilo", potrefilo je pre. Kad sad razmisljam o tome,razumem sta je htela reci, na zalost:(
 
Ja se secam da sam kao devojcurak gledala prolazak kolona srspkih izbeglica iz Krajine, tim kolonama sam tada (i uvek kad se setim) dala ime TUGA, i secam se da sam sa majkom isla, posto su ih smestili u Halu sportova, da odnesemo odecu, obucu, cebe, hranu, sta je ko imao, i sedela sam dok je majka razgovarala s nekim ljudima, i sve vreme sam posmatrala jednu zenu koja je izgledala mlada a bila je seda, kao muchi i cuti a pokreti su joj bili cudni, ljuljala se kao malo dete, i nije govorila. Neki su pokusavali nesto da je pitaju, ona nije odgovarala,i tada je jedan covek (izbeglica tuzni) rekao da je ona nema, ali da nije takva rodjena, nego su joj kcerku silovali pred njenim ocima i ubili, a ona je otad nema, ne govori...Bilo mi je uzasno i tada, a majka je kasnije prokomentarisala ono sto sam joj ispricala: Nije jadnica imala vremena da se ubije pre nego sto ju je snaslo "ludilo", potrefilo je pre. Kad sad razmisljam o tome,razumem sta je htela reci, na zalost:(

:sad2::sad2::sad2:
Uh,Boze zasto si spor kada je pravda u pitanju!!:dash:
 
Ja sam ovo postirala na mojoj temi "SPISAK POBIJENIH SRBA U SREBRENICI od......"a nisam do kraja procitala. Samo sam prenela, a ono sto mi je ipak doprlo do svesti, neizdrzivo je, i ne mogu. Ne mogu s tim da se nosim i da zamisljam svoje dete, i bilo cije dete, bas zato sto nije fikcija, i bas zato sto su zveri to stvarno ucinile. Nece moje dete verovati, ja sam tu da joj pomognem i usmerim u sta treba da veruje ili ne veruje, pa kad sam citala sta se desilo osmogodisnjoj devojcici u Srbiji, kako je silovana i ubijena, ja otad ne spavam mirno. Nemam poverenja vise ni u komsije, ni u prijatelje, a onda viids sam dokle moze da ide ta paranoja, a priznaces da ima razloga za istu. Samo treba biti dovoljno pametan i razborit pa tu paranoju ne preneti na dete, eto, i sam si otac deteta koje samo godinu dana mladje, sta da radim(O)? Ne umem drugacije, ne mogu da zamisljam kako moje dete trazi mene u odsudnom trenutku a ja ne mogu da joj pomognem, meni od toga pripadne muka, i pocne da mi se vrti u glavi:(

Uči svoje dete da svet nije bajka. Tako ćeš zaštititi i svoje dete i dete svoga deteta. Moraju da znaju... Veruj m i, deca to sa manje jeze prihvate nego mi stariji. Sećam se kada sam ja bio dete, i kada su mi stariji prepričavali šta su ustaše radile. Nisam imao ovaj osećaj užasa u stomaku, koji imam sada, kao stariji, ali sam dobro shvatio i upamtio, i mene nisu dobili na spavanju i odveli kao ovcui na klanje, a moga oca zamalo jesu, jer on nije hteo da veruje da nema bratstva i jedinstva i da se oni nisu promenili. U zadnjem momentu je uspeo da kupi izlazak iz grada, a već sutradan su dolazili u stan po njega. A, kada sam ja namirisao šta se sprema, i zvao ga da se sklonimo, on nije hteo da me sluša, i jedva je dozvolio da povedem sa sobom mlađeg brata. Skoro da smo se potukli zbog toga.
 
Slazem se, i cestitam ti na temi. Ja sam rekla kako se osecam, ali cu se potruditi da prenesem jos slucajeva ubijene srpske dece, da se ne zaboravi, da se izvuce pouka:hvala:

Pridruzujem se cestitkama za temu.

Primetno je da se teme na politici sistematski razvodnajvaju, ublazuju...da je ostrica otupela..Sta je uzrok tome...forumasi ili nesto drugo- ne znam.

Ne treba da imamo slab stomak za ovakve teme, jer one upravo i jesu ono o cemu ovde moramo da razgovaramo i da ne dozvolimo da se zaboravi.
 
Auuuh kako bih ja njih mucila... zver mi ne bi bila ravna!
A svo vreme bih im pustala na snimku snimak kako su oni ubijali silovali decu...
pa bih ih ostavila u zivotu ali kao "biljke" !!!

pa ja rekoh da je nazalost u ratu potrebna samo prva zrtva...posle krecu osvetnici i ocajnici...nema tome kraja...kad se uvidi besmisao osvete i pogleda iza sebe i narod postane svestan gorcine u ustima rat prestaje...nisam ja rekao da je covek najveca zivotinja...zivotinja ubija iz potrebe da prezivi da ne crkne gladna...covek zvani zivotinja ubija i kad je sit...ubija i iz zadovoljstva...u ratu na zalost isplivaju i bolesni---sadisti..pedofili i svi drugi...na zalost tih dana im je sve dozvoljeno...svojoj strani ne smetaju---upotrebljivi su za najprljavija nedela...
 
''Демократија'' каже да треба да заборавимо овакве ствари, здрав разум каже супротно.

Срби, оканите се толеранције и сулуде политике ''помирења'', помирење није могуће, непријатељ остаје непријатељ.
 
slusaj,slazem se..deca su deca,nebitno koje veroispovesti...
ali dosao si da provociras ovde na temu...
tvori temu o maloj Azri... kapiras?!

Nema male Azre...ne postoji mala Azra... da postoji, već bi ona vratila lopticu na isti način, nego ona priča o desetinama hiljada silovanih turkinja, kao da srpska vojska ništa drugo nije radila do silovala, a zna se čija je filozofija bila "siluj i drži u zarobljeništvu do pred porod, pa onda pošalji na razmenu, jer musliman gde god da se rodi i odraste shvatiće da je musliman".
 
Uči svoje dete da svet nije bajka. Tako ćeš zaštititi i svoje dete i dete svoga deteta. Moraju da znaju... Veruj m i, deca to sa manje jeze prihvate nego mi stariji. Sećam se kada sam ja bio dete, i kada su mi stariji prepričavali šta su ustaše radile. Nisam imao ovaj osećaj užasa u stomaku, koji imam sada, kao stariji, ali sam dobro shvatio i upamtio, i mene nisu dobili na spavanju i odveli kao ovcui na klanje, a moga oca zamalo jesu, jer on nije hteo da veruje da nema bratstva i jedinstva i da se oni nisu promenili. U zadnjem momentu je uspeo da kupi izlazak iz grada, a već sutradan su dolazili u stan po njega. A, kada sam ja namirisao šta se sprema, i zvao ga da se sklonimo, on nije hteo da me sluša, i jedva je dozvolio da povedem sa sobom mlađeg brata. Skoro da smo se potukli zbog toga.

Hvala ti na ovome sto si napisao, izvukla sam pouku, moza najvecu dosad, tvoj sam duznik..
I upravu si kad kazes da deca u tom uzrastu s manje jeze prihvataju neke stvari nego mi stariji, a to treba iskoristiti, jer zivot nije bajka a ni majka, neka se pripremi na svaku losu mogucnost a da pri tome ne propusta i onu lepsu stranu:hvala:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top