Једно су жеље, друго су могућности...

Šta je čovek bez mogućnosti? - Siromašak.
Šta je čovek bez želja? - Mrtvac.

Ono što ne možemo imati kompenzujemo željom za nečim što možemo imati. To je najlakši način. Na primer: poželiš put na Bahame, a pomiriš se sa 10 dana boravka na selu, a usput mantraš: jednog dana otići ću na Bahame ... jednog dana otići ću na Bahame ...
U principu, zavisi od želje: ako je realno dostižna, onda se za nju vredi boriti, makar crkli na tom putu ostvarenja. :mrgreen: I onda nam je život akcioni film sa tužnim završetkom.
Ako je želja nerealna, onda smo ... ludi?

Mnogi će ti reći: Fiamma, uskladi želje sa svojim mogućnostima. Računaj da je to najoveštalija fraza, koja samo znači mirenje sa činjenicom da su neke stvari/želje nedostupne i neostvarive. Eufemizam za takav krah zove se suočavanje sa realnošću.
Neki će ti reći da su želje = patnja, te da treba potpuno da se lišiš želja jer je to, zaboga, jedini put u duševni mir. Međutim, čovek nije mašina pa da isključi dugme za ostvarive i manje ostvarive želje i sedi na kamenu mudrosti ne želeći ništa osim da - ne želi.

Recimo: mogućnosti su promenljiva kategorija. Želje takođe. Ono što ti danas izgleda kao nikakva mogućnost i daleka plava zvezda, možda će sutra izgledati drugačije. Ako ne sutra, onda prekosutra.
 
... нажалост... :(

Како се помирити с тим?
Како компензовати оно што не можемо имати?

Како се ви борите с тим?

Težimo onome što je najsličnije neostvarenoj želji...Naravno, ima i onih koji vole da pokažu inat pa kažu ,,Kad ne mogu da imam to što želim, ne treba mi ni neka glupa zamena za to''. Ovo drugo...prilično nezrela reakcija ;)
 
... нажалост... :(

Како се помирити с тим?
Како компензовати оно што не можемо имати?

Како се ви борите с тим?

Veoma lako.....Cak sta vise ti ne treba ni da brines o tome...To tvoja psiha odradi posao za tebe a ti nisi ni svesna....
To su mehanizmi odbrane.....I to ni manje ni vise nego KOMPENZACIJA:mrgreen::mrgreen::mrgreen:

e a sad ces videti kako se kompenzuje u psihologiji:
Kompenzacija

Kompenzacija se sastoji od prikrivanja opaženih slabosti
ili stvaranja određenih pozitivnih osobina radi nadoknade ograničenja.
Tako, na primjer, deca koja ne dobivaju pozitivnu pažnju i priznanje
mogu razviti ponašanja namijenjena dobivanju barem negativne pažnje.
Ovaj mehanizam može imati izravnu prilagodbenu vrijednost, a može biti
i pokušaj osobe da kaže: “Nemoj gledati ono po čemu sam manje
vrijedan/na, već me promatraj kroz ono u čemu sam uspješan/na.”

Kompenzacija je prema Adleru, mehanizam nadoknađivanja nekog (stvarnog ili fiktivnog) telesnog, psihičkog ili društvenog nedostatka ili neadekvatnosti. Svaki pojedinac, u skladu sa svojim životnim planom, na svoj način kompenzuje osećanje inferiornosti. Prema Karl Gustav Jungu, spontana težnja da se nerazvijena svesna funkcija nadoknadi razvojem u nesvesnom. Jedan od mehanizama odbrane kod koga uspehom na jednom polju, osoba nadoknađuje osećanja neuspeha u drugom. Kompenzacija van psihologije podrazumeva plaćenu nadoknadu za pružene usluge.

Termin mehanizam odbrane je prvi upotrebio Sigmund Frojd da bi opisao borbu ega protiv bolnih i nepodnošljivih ideja i afekata.Termin mehaniyam odbrane kasnije je zamenio terminom potiskivanje, kada je izneo pretpostavku da je potiskivanje samo jedan od odbrambenih mehanizama ega.

Gledište Ane Frojd

Ego je medium kroz koji saznajemo ostale dve instance ličnosti.Mehanizmi odbrane su načini kojima se ego suprotstavlja neprijatnosti, postiže kontrolu na impulsima, ponašanjem, nagonskim potrebama i afektima.Mehanizme odbrane aktivira ankcioznost. Ona može biti izazvana nagonskim potrebama, super ego zahtevima i zahtevima spoljašnje sredine.

Ličnost kod koje dođe do javljanja ankcioznosti nastoji da se oslobodi tog neprijatnog stanja i izbegne slabljenje i gubljenje samopoštovanja, što se javlja kao posledica neuspeha u ostvarivanju postavljenih ciljeva, i zato bez svesne namere koristi različite vrste tkz. odbranbenih mehanizama.
Mehanizmi odbrane predstavljaju učenjem stečene načine reagovanja na frustracione situacije.

Dete koje plačem ili valjanjem po podu uspeva da dobije nešto što su mu roditelji branili, koristi takvo ponašanje i kasnije kad ne uspe da odmah ostvari svoj cilj.Čovek kome je prebacivanje krivice za svoj neuspeh na druge donosilo olakšanje i oslobađalo ga osećaja nesigurnosti koristće takve reakcije često kad bude frustriran i one mogu postati stalni način njegovog reagovanja na frustraciju.
Čovek se takvim načinima reagovanja, koje nazivamo odbrambenim mehanizmima , ne koristi svesnom namerom već ih po pravilu koristi automatski, ne znajući da se sa njima koristi kako bi pokušao da se oslobodi negativnih efekata frustracije.U takvom slučaju čovek umesto da preduzima akcije koje odgovaraju situaciji u kojoj se nalazi, on koristi odbrambene mehanizme i više nije u stanju da uspešno rešava zadatke i da seuspešno snalazi i prilagođava.Odbrambeni mehanizmi u ovakvom slučaju otežavaju obavljanje redovnih poslova i normalne odnose sa drugim ljudima i postaju jedan od simptoma neuroza.
Odbrambeni mehanizmi nisu uvek nekorisni i štetni načini reagovanja.Dok se samo povremeno koriste, oni pomažu da se održi samopoštovanje, da se čovek oslobodi ankcioznosti...
Korišćenje odbrambenih mehanizama zavisi od različitih faktora, pre svega od situacija u kojima se čovek nalazi i od osobina ličnosti.Neko ko se često nalazi pred zadacima koji su teški i koji prevazilazenjegove snage, češće će koristiti odbrambene mehanizme i za njega će reagovanje odbrambenim mehanizmima postati tipičan način reagovanja.Sposobnost čoveka da u situacijama kad naiđe na prepreke traži nove i korisnije načine rašavanja zadataka a da ne pribegava odbrambenim mehanizmima i drugim neadekvatnim reakcijama, naziva se u psihološkoj literaturi frustracionom tolerancijom.

U psihološkoj literaturi se pominje veliki broj mehanizama odbrane.
Među ostalim:

• Kompenzacija
• Intelektualizacija
• Racionalizacija
• Identifikacija
• Maštanje
• Negacija
• Pomeranje
• Humor
• Distanciranje- odvajanje ( dissociation)
• Zataškivanje ( suppression)

ITD ITD ako te ovo bude vise zanimalo google pa na proucavanje....Ima nekih knjizica i u temi nasa mala biblioteka psihologije
 
Zelje su po pravilu nesto sto se ne ostvaruje. Jer, kad se ostvari - prestaje biti zelja. To je realizovan cilj. Posle trenutnog zadovoljstva, nastaje pustos, a u toj pustosi se rodi druga "zelja", tj. postavi se cilj, sto moze biti surrealno, realno, polurealno i kako god. Mogucnosti su ono s cim raspolazemo da dodjemo do cilja, tj. da si ostvarimo zelju. Mogucnosti se menjaju - suzavaju, prosiruju, pa i ostaju iste. Mogu biti individualne ili kolektivne (tj. one koje se crpe iz okoline - porodice, prijatelja...). S onim sto ima, covek krece ka cilju. E, frustracija nastaje kad je cilj postavljen nerealno, kad su mogucnosti suzene, a covek zaboravi da vidi bilo sta oko sebe sem cilja. Car je u putu do cilja, makar nikad ne stigli do njega. U putu je kreacija i zivot, a ciljevi su samo markeri koji mogu da budu onoliko siroki i raznoliki kolika je nasa kreacija uz put(eve)...

Uostalom, neki kazu: Ako ti se zelja ne ostvari, to samo znaci da nisi dovoljno zeleo. A drugi: Pazite sta zelite, moze i da vam se ostvari.
 
Šta je čovek bez želja? - Mrtvac.

Neki će ti reći da su želje = patnja, te da treba potpuno da se lišiš želja jer je to, zaboga, jedini put u duševni mir. Međutim, čovek nije mašina pa da isključi dugme za ostvarive i manje ostvarive želje i sedi na kamenu mudrosti ne želeći ništa osim da - ne želi.
da je šopenhauer živ i da je na forumu :D, možda bi ovako replicirao -
čovek može želju za posedovanjem nečega zameniti željom za saznanjem....
dakle, sediš na kamenu mudrosti i uživaš u saznavanju raznih stvari, a oslobođen si želja za posedovanjem istih....

na šta bih se ja ubacio i rekao -
arture, pitam se koliko možemo saznati nešto ako ga ne posedujemo? npr šta možeš znati o ljubavi ako ne voliš.... ili o drogama ako ih ne probaš....

ostaje mi nepoznanica šta bi šopenhauer tada rekao...
 
... нажалост... :(

Како се помирити с тим?
Како компензовати оно што не можемо имати?

Како се ви борите с тим?

Ja sam ionako pesimista,pa mi svejedno,ne polazem nikad puno nade ni u sta.

Vodim se onom-`ko zna zasto je to dobro`,a ako mi je sudjeno jednom ce se spojiti moje zelje i mogucnosti.

Jednostavno se pomiris sa tim,i uzmes to zdravo za gotovo.:manikir:
 
... нажалост... :(

Како се помирити с тим?
Како компензовати оно што не можемо имати?

Како се ви борите с тим?

ко жели нађе начин, остали изговор...
како себе упознајемо тако жеље утихњују.
сурогат је незадовољство.
кроз 3 горње линије.
 
Ja uvek kazem - pazi sta zelis, mozda se i ostvari.

Balans izmedju zelja i mogucnosti je odlika zdrave i zrele osobe. Masta nam je potrebna da bismo se nosili sa nedacama svakodnevnog zivota, ali ako nasa mastanja predju granicu "realnosti" i odu u patologiju, tu vec imamo problem. Pod ovim ne mislim da zelje moraju nuzno da budu 100 % realne i 100% ostvarljive. Jer u suprotnom ne bismo imali izazov pred sobom i ne bismo pomerali granice svojih mogucnosti.
 
Samo promeniti cilj. :)
Nijedan konkretan cilj nije zapravo neostvarljiv, samo treba mnogo da se trudimo.
Ali ako ti shvatis da tebe taj cilj vise iscrpljuje, i da osecas da ga manje zelis kad osetis, ili shvatis kroz sta sve moras da prodjes da bi ga ostvario, onda je ipak potrebno biti malo i realniji i skromniji prema sebi.

Ja kad se recimo pocnem boriti za nesto... nekako mi zelja splasne, ukoliko shvatim da cu vise dati, nego dobiti kad ga ostvarim. Trazim neko racionalnije resenje, koje ce me isto tako usreciti. :)
 
Cuo sam od nekoliko uspesnih ljudi da onaj ko ne ume da komanduje sobom, ko ne ume da disciplinuje sebe, ne moze biti uspesan ni u jednom polju.
Iskreno verujem da je tako.
Primenjeno na zelje i mogucnosti, treba u odnosu na zelje videti od kojih mogucnosti polazimo i sta nam na tom putu jos treba.
Ako polazimo suvise nisko i ako nam treba suvise mnogo toga da bi zelju ostvarili, onda je ona mozda nerealna ili nesto sto su nam drugi naturili da zelimo i da ce nas ispuniti.
Ako je dostizna, onda se podrazumeva da trazi neki napor, upornost, disciplinu i strpljivost.
Sto opet zavisi od nasih motiva, jer ako su oni jaki, prepreke cemo savladati.

No....treba razdvojiti zelje od "wishful thinking" ponasanja.
Zelja podrazumeva i volju da se ista ostvari, spremnost na neki napor i strpljenje
Wishful thinking podrazumeva samo mastanje, bez ijednog konkretnog koraka, a cesto i bez prave volje da se cilj ostvari.
 

Back
Top