Ko su splitski vlaji?

Uostalom, prestižni Univerzitet u Severnoj Kosovskoj Mitrovici javio je da su se etnički romanski Vlasi odupirali hrvatizaciji pa, iako su im imena pohrvatili, oni su silom zadržavali svoje vlaške sufikse (Dražnul od Dražen, Bratul od Brat, Prvul od Prvi, Krstul od Krsto, Radul od Rade, Vladul od Vlade i sl.) potplaćujući pisare povelja (inače, potplaćivanje je stari vlaški običaj). Naravno, treba reći da je sve to jako komplikovano, pa tupava zamlata poput tebe nikad neće pornići u srž problema etničkih turbulencija, finih i suptilnih demografskih kretanja i izoglosa uzrokovnih, najverovatnije, oralnom zoofilijom praćenom ekstatičkim eksklamacijama tipa "odi nja!".

Dalje iz Lopašića:

Vojujući kralj Matija u Bosni, podieli listinom izdanom g. 1463. u Jajcu
Ivanu sinu Pavla Čubretića od Vrhrike svekolike Vlahe od plemena
Tulića u kotaru Vrhričkom34. G. 1471. darova rečeni kralj svojemu Vlahu
(Walacho nostro) Martinu Dehonijeviću od Koprivna i njegovu rodu
pustoselinu, Lovazići zvanu, u Cetinskoj županiji35.

Ti Vlasi, imenom Radić Guljević, Radmil Babić,
Mozgota Guljević, Radovan Skalić, Matija Terehimčić, Tome Kalčić bili
su si prisvojili zemlje Keglevićeve u Brdarih, Balitićih i u Konšćici, a te
zemlje dosudiše po kralju Matiji u Hrvatsku odaslani sudci Gašpar Bodo
i Ivan Korotna g. 1486. na sudu u Senju vlasteli Ivanu i Petru Keglevićem.
Nečekajuć da sud ovrši izrečenu odsudu, ustupili su Vlasi Bartol
Trhunac, Toma Garčić, Milovan Pilipović, Jakov Radković i Ivan Pavlović
selo (villu) Konšćicu g. 1487. Šimunu Kegleviću, priznavši i sami
pred kaptolom Kninskim, da su to selo nepravedno držali36.

Najviše je pako bilo Vlaha na prostranih imanjih glasovitih knezova
Nelipića. Kako povelja kralja Sigismunda od g. 1412. i listina kaptola
Kninskoga od g. 1434. svjedoče, bila su dobra knezova Nelipića: Sinj
i Travnik na Cetini, Knin, Čačvina, Omiš, Visuć, Kamičac, Ključ u Petrovom
polju i Zvonigrad u Odorji pored hrvatskih podanika napučena
takodjer Vlasi (Morevlahi et Catunarij).37 Ove su Vlahe držali knezovi
Nelipići ujedno sa prostranimi imanji sve do g. 1435., kad no izumreše
posljednjim Ivanišem Ivanovićem38. Nelipićevi Vlasi spominju se najviše
u savremenih mletačkih spisih, jer su dolazili i kao pastiri i ratari u
doticaj sa gradskimi stanovnici u dalmatinskom primorju, dosadjujući
im često kao razuzdana gorska čeljad.

Kralj Sigismund zaboravi brzo
zasluge Frankopana i Nelepića u ratu i u novčanih nevoljah, osobito odkako
je u Ferrari 7. aprila g. 1433. Dalmaciju mletačkoj republici prodao, pa
nakrene svoju kraljevsku milost Dubrovačkim štićenikom, tim više, što
oni kralja takodjer u novčanih neprilikah pomogaše i za turskoga rata život
mu spasiše. Ali Frankopan nije si dao tako lako pravedno stečenu baštinu
oteti, pa je tako nastala borba izmedju njega i četa kraljevih i banovih pod
zapoviedi braće Talovaca. Znajući Frankopan, kako su vrstni ratnici Vlasi,
koji su već g. 1322. bana Mladena Šubića u vojnah pomagali, a g. 1412.
oteli bili za kralja Sigismunda od Mlečana znameniti grad Ostrovicu više
Skradina: htio je Vlahom ugoditi i svojemu ih rodu bolje privezati, potvrdivši
na 18. marta 1436. stare vlaške zakone, koje ovdje priobćujemo.
Vlahe je nova potvrda zakona ne samo obradovala, već i obodrila, da po
običaju udaraju na obližnje mletačko područje u Primorju, na što ban Matko
Talovac iz Bišća pod 2. julijem 1436. obznani hrvatskim Vlahom, da je
sa republikom mletačkom mir sklopljen, pa da je zabranjeno prodirati na
mletačko zemljište45.

Neimamo potanjih viesti o borbi, koja je u to doba
nastala izmedju Talovaca i Frankopana, i svršila smrću potonjega, ali se
spominje, da je borba osobito kod grada Sinja u Hrvatskoj bila žestoka i da
su braća Talovci Matko i Petar u njoj izgubili mnoge svoje odlične vojvode
i službenike46. Još na 31. oktobra 1436. bješe knez Hanž darovao svojim
pristalicam, knezima Vignu, Grguru i Mikloušu Dubravčiću “za prave i
verne službe, kojom nam služiše i nam ugodiše” zemlje na Cetini pod Si-
njem47

Talovci stekoše radi okupacije hrvatskih gradova veliku hvalu kralja Sigismunda,
a pošto ovaj malo zatim (9. decembra 1437.) u Znojmu preminu, nadari u
mjesto kraljevo vojvoda Albert austrijski g. 1438. braću Talovce za stečene
zasluge gradom Gjurgjevcem u hrvatskoj Podravini i gradovi Srebrnikom
i Barkazadom u Usori49.

Zakon Cetinskoga kneza Ivaniša Ivanovića za Vlahe od g. 1436. vrlo
je zanimljiv spis za poznavanje života i družtvenoga položaja hrvatskih
Vlaha. Zakon Vlaški bio je jur prije toga puno godina u kreposti. Sam
Frankopan kaže, da su potvrdjeni po njem zakoni Vlahom bili navadni i
da su valjali za njih bivšega gospodina bana Ivaniša Ivanovića i za njegova
otca kneza Ivana, dakle da potiču još iz druge polovice četrnaestoga
vieka. I priobćeni zakon potvrdjuje, da su Vlasi prije svega bili pastiri
(stočari) i ratnici, ali u njemu ima takovih detalja o pravih i dužnostih
Vlaha, koje nismo doslije toli potanko poznavali. Vlaški zakon nije toliko
urbar, koji uredjuje odnošaj Vlaha prama vlasteli Nelipićem, koliko
ujedno i statut, u kojem su pobilježena osobna prava Vlaha, neke zakonske
ustanove i postupak kod suda.
Cetinski Vlasi bili su bez dvojbe mnogo samostalniji i slobodniji,
nego li ostali hrvatski i srbski Vlasi. Lički Vlasi imahu g. 1433. “kneze i
vladike” rodjene Hrvate Antuna Tunkovića i Ivana Herendića, ali Cetinski
Vlasi bijahu sasvim odlučeni i zaštićeni od hrvatske gospode. Birali
su si sami izmedju sebe kneza, vojvode za vojsku i sudce. Po Vlaškom
zakonu bilo je dopušteno Hrvatu da može držat samo jednoga Vlaha za
svoga bravara (čobana). Da su se prava Vlaha glede izbora kneza poštivala
i poslije četrdeset godina, dokazuje listina kneza Cetinskoga i
Kliškoga Lacka s Talovca od 25. decembra 1476., koju pod II. takodjer
u cielosti priobćujemo.
Služba vojnička uredjena je bila od prilike onako, kako u kasnije
doba radi turske nevolje kod vlastele u Hrvatskoj. Stari Vlasi bili su neka
vrst kasnijih slobodnjaka.
Vlasi Cetinski nisu davali tlake i u obće radnje u naravi, već razmjerno
malenu daću u novcu te kao čast ovcu ili sir. Trgovine i travnine (travarine)
u zimišćih (mjesta, gdje su u zimi stoku pasli) niesu Vlasi plaćali.
Pojedine ustanove zakona dokazuju, da su Cetinski Vlasi ipak bili
podčinjeni ljudi i da nisu uživali sva prava slobodnih državljana. Vjeresija
njihova bila je omedjašena, a nije bila častna za njih ustanova, da
Vlah nemože biti “ni svidok, ni porotnik ni nitkor od njih da ni časnik”.

Sledi zakon za Cetinske Vlahe...

PS. Evo, upravo je javio radio Univerziteta u Severnoj Kosovskoj Mitrovici, da te mole da prestaneš sa nanošenjem neporocenjive štete srpskoj nauci i da se okaneš zavođenja naivnih čitalaca. Ono što ne kažu, a to je da ti ne shvataš suštinu naučnog rada, iz čega proizlaze tvoji problemi sa definisanjem kategorijalnog aparata i nekritičkim korišćenjem već postojećih paradigmi. Takođe, ti ne razumeš proces generisanja i reprodukcije pojedinih ideja i njihovog formulisanja u apstraktne konstrukte kojima se onda objašnjavu istorijska kretanja.
 
Lopašić izražava sumnju u njegovu potpunu verodostojnost, ali to nam je što nam je:

Zakon za cetinske Vlahe od g. 1436.

(izvornik pisan ćirilski u manastiru na trsatu.)

(1894)​


U KLISI, GOD. 1436. MARTA 18.

BAN HRVATSKI HANŽ FRANKOPAN (FRANKAPAN) KNEZ KRČKI, MODRUŠKI, CETINSKI I KLIŠKI, POTVRDJUJE VLAHOM NJIHOVE NAVADNE PRAVE ZAKONE.

VA IME OCA I SINA I SVETOGA DUHA AMEN. MI KNEZ HANŽ FRANKAPAN, KRČKI I MODRUŠKI, CETINSKI I KLIŠKI KNEZ I VEĆE, BAN DALMACIE I HRVAT, DAMO VIDITI VSAKOMU ČLOVIKU, KOMU SE DOSTOI, PO SEM NAŠEM OTVORENU LISTU, DA PRIDOŠE PRID NAS POČTENI I DOBRI MUŽI, BIVŠE VIRNE I PRAVE SLUGE BANA IVANIŠA IVANOVIĆA, VSI DOBRI VLASI: VIGAN DUBRAVČIĆ, NINOE SANKOVIĆ, TOMAŠ ROČEVIĆ, MATIAŠ VUKČIĆ, MILIĆ OSTOIĆ, DRAGIĆ PRODANIĆ, BLAŽ KOČIĆ, HRELA GOLEŠEVIĆ, VUKAT VOINOVIĆ, IVANIŠ GROBAČIĆ, BUDAN GRUBŠIĆ, BILOSAV DRAŽEVIĆ, ELOVAC DRAŽIVOEVIĆ, RADIVOI VITKOVIĆ, BULÂT KUSTRAŽIĆ, IVAN POZNANOVIĆ I INI VSI DOBRI VLASI PITAJUĆE I IŠĆUĆE OT NAS DOBRIH I POČTENIH ZAKONOV SVOIH NAVADNIH, KI IM SU BILI ZA NIH BIVŠEGA GOSPODINA BANA IVANIŠA IVANOVIĆA I ZA NEGOVA OCA, KNEZA IVANA. I MI SMISLIVŠE SE I VIDIVŠE PRAVO I PODOBNO ISKANIE I PITANIE NIH PRIJASMO VIŠE REČENE DOBRE MUŽE, BIVŠE VIRNE SLUGE BANA IVANIŠA, SEBI ZA SLUGE I SVOMU OSTANKU, I UČINISMO IM I DASMO I POTVRDISMO POČTENE I DOBRE I PRAVE NIH NAVADNE ZAKONE, KI IM SU BILI NAIPRAVII I NAIBOLI ZA NIH BIVŠEGA GOSPODINA BANA IVANIŠA I ZA NEGOVA OCA KNEZA IVANA, I KIMI SU ZAKONI NIM SLUŽILI ONI I NIH STARII; A VO I SU ONI DOBRI ZAKONI:

1. NAIPRI DA NI NAD NIMI KNEZA POSIONOGA.

2. S NAMI SE ZGOVARAE, KNEZ, KI BI IM MRZAK, DA GA SU VOLNI PROMINITI.

3. KI VLAH IMA SELO, DA SLUŽI S UNČOM.51

4. A KI NIMA SELA, TAI NA KONI ŠĆITOM I S MAČEM, ALI STRILAMI I S MAČEM.

5. KI NE IDE NA VOISKU, A ZAPOVI MU SE, ŠEST LIBAR PLAĆA; OD TOGAI GRE
VOIVODI VLAŠKOMU DESETO.

6. DA IM SE NE UZME KON VOINIČKI U PODSADU52 NI ZA NIEDNU KRIVINU.

7. A DA NE VOJUJU OT STIPANA DNE DO MARTINA.

8. A KADA GREDU NA VOISKU, DVA DILA VOINIKOV DA GRE, A TRETI DIO DA E NAPRALA53 BRAŠNOM I KOBILAMI.

9. I DA NI NAD NIMI NIEDAN HRVATIN VOIVODA, NER EDAN IZMEU NIH DA E VOIVODA NAD NIMI, KI NIM ZAPOVIDA, S NAŠIM SE KNEZOM DOGOVARAE.

10. I DA IM E PITANIE PODAV SINEM, A NA NIH PITANIE DA NE SIDA NIEDAN HRVATIN, NER NIH KNEZ I SUCI NIH.

11. I DA IMA NIH KNEZ SUCI DVA KRAT U GODIŠĆU PO VLASIH POITI, PO VSIH EDINO VIŠE REČENIH.

12. I DA NI MEU NIMI OPLINIKA ZATISKOM,54 NER ŠTO BI KOGA PRAVA PRAVDA DOPITALA.

13. I OT VSAKOGA OSUDA DA IM SE TRETINA OSTALA, A SUCEM DESETO GRE OT OSUDOV.55

14. A OT NAŠEGA DOHOTKA KNEZU DESETO LI OT OSUDOV.

15. I TKO BI OSUDA DOPAL, DA MU SE UZME OVCA ZA LIBRU, A KRAVA ZA ŠEST LIBAR.

16. I DA MU SE IMA ROK UČINITI DO DVADESET DAN, A AKO E DOTLE NE ISKUPI, DA E ZGIBLO.

17. DA IMA DATI VSAKI STAN O JUREVOI OVNA ALI OVCU, A OVNA PRIHODNIKA,56 TER SIR, A TKO E TOLI UBOG TER SIRA NIMA, A ON VRVČU.57

18. TER PODIMNI DUKAT, PO NIH ZAKONU SEDAMDESET I ČETIRI BOLANČE, TKO IMA KULSE I TRIDESET BRAV, A TKO E UBOŽIJI I DA DUKAT ALI IMRI.58 I ESENI O MARTINOI DA IMAJU DAVATI PO VSOM ZAKONU OT VSAKOGA KLUSETA DINAR, DALE KATUNARI59 I DVORNIKOV.

19. A U CETINI DA NE DAJU NIGDIR TRGOVINE.

20. I DA NI OT NIH OBIŠENIKA NI ZA EDNU KRIVINU.

21. I DA VIŠE REČENI MUŽI, VSI DOBRI KATUNARI, OT VSOIH LUDI POL DOHODAK SEBI DA USTALAJU60 DUKATOV, KAKO NO IM E BILO ZA NIH BIVŠEGA GOSPODINA BANA IVANIŠA.

22. I DA NE MORE OTDATI VLAH NA VLAHA STO LIBAR, KI SAM NIMA STO LIBAR.

23. I DA NEMORE OTDATI NAJAMNIK61 NI LOVAS62 NA GOSPODARA.

24. I SRBLIN DA NE MORE OTDATI NA VLAHA, NI VLAH NA SRBLINA.

25. I DA NI MEU NIMI KU. A STAV… OVIĆ63 NI SVIDOK NI POROTNIK, NI NITKOR OT NIH DA NI ČASNIK.

26. NI DA E VIROVAN MIMO ČETIRE BOLANČE.

27. I DA NE DAJU TRAVNINE NA PLANINI, NI U ZIMIŠĆIH, NI INDI, GDI NISU DAVALI ZA BANA IVANIŠA, KADA E E NAKON SEBE OSTAVIL.

28. I DA NE DRŽE HRVATI VLAHOV MIMO EDNOGA BRAVARA.

DALE KNEZ VLAŠKI I VSI VIŠE PISANI DOBRI MUŽI, VSI KATUNARI, NAM PRIAŠE I ZAVEZAŠE SE VIROM I DUŠOM SVOOM, DA HOTE NAM VIRNO I NAŠEMU OSTANKU, A MI SE NIM OBITOVASMO I NA TOI PRIASMO NAŠOM RIČJU GOSPOCKOM, DA E HOĆEMO U VSIH NIH VIŠE PISANIH ZAKONIH TVRDITI I UDRŽATI VIKU VIČNIM ZAKONOM, NE I NIH OSTANAK, DOKLE NAM PRAVO I VIRNO SLUŽE. I NA TO IM DASMO TAI NAŠ OTVOREN LIST, ERE VSI OVI VIŠE PISANI DOBRI MUŽI KATUNARI SVOOM BRAĆOM I SVOIMI KATUNAMI I SVOIMI OPĆINAMI OBITOVAŠE SE I PRIAŠE I OBEZAŠE VIRAMI I DUŠAMI SVOIMI, DA NAS I NAŠ OSTANAK ONI I NIH OSTANAK HOTE VIRNO I PRAVO SLUŽITI SVOIMI GLAVAMI I SVOIM BLAGOM I SVOM SVOOM MOĆJU I NEOSTAVITI NAS I NAŠ OSTANAK PROTIV VSAKOMU ČLOVIKU.

PISAN NA KLISI, MISECA MARČA OSMI NA DESTE DAN VA LITIH ROISTVA ISUKRSTOVA 1436. LITO. I NA VSE OVO I VIŠE REČENO PRIASMO IM TVRDO, DALE ŠTO BI I NIH ZAGOVOROM
I Š NIH DOBROM VOLOM BILO.
 
Cetinski Vlasi jos po Nigriju govore iskvarenom verzijom latinskog jezika ali najvaznije je sebicno prisvojiti i posrbiti sve zivo i nezivo (pa cak i po Hrabaku, porijeklom arbanasko, vlasko epirsko i tesalijske stanovnistvo hercegovackih katuna, itd. :mrgreen:) sto postoji u istorijskim izvorima... ;)

nigrii.jpg


Dominicus Marius Niger, Geographiae Commentariorum, Libri XI, 1557, str. 103.

Da su napaljeni internetski klinci citali vise kriticku istoriografsku literaturu, a manje masturbirali na literalne splacine i budalastine izuzetno ogranicenih i patoloskih umova toliko ogrezlih u bolesnoj ideologiji krvi i tla, mozda bi nesretni Srbi ostali u tim krajevima i danas...

mankrka.jpg


Milenko Pekic, Manastir Krka: postanak, Kosovska Mitrovica, 2002, str. 111.
 
srbincrnogorac:
Hercegovacki vlasi su arbanaskog porekla ?
Na kraju cemo svi ispasti Arbanasi i Hazari :lol::confused:
Ozbiljno??
Kliknite za proširenje...

Da, to je Mrkaljev izvor (vidi citate odnosno naziv rada na prethodnoj stranici, a mozes i na ovoj, od Bogumila Hrabaka) odnosno recenica koju je "zaboravio" da napomene, a ne moja... :mrgreen: Arbanasi, Vlasi Epira i Tesalija, pogledaj samo gore grupnjak koji se desio na podrucju Hercegovine... Jadna majko.
 
Tandoori Masala:
Da, to je Mrkaljev izvor (vidi citate odnosno naziv rada na prethodnoj stranici, a mozes i na ovoj, od Bogumila Hrabaka) odnosno recenica koju je "zaboravio" da napomene, a ne moja... :mrgreen: Arbanasi, Vlasi Epira i Tesalija, pogledaj samo gore grupnjak koji se desio na podrucju Hercegovine... Jadna majko.
Kliknite za proširenje...

Uf ,meni je i ovako sve konfuzno u vezi tih Vlaha :neutral:
Cudno mi je da su Arbanasi toliko rasprostranjeni ,mora da ima neka razlika izmedju Vlaha i Arbanasa(naravno da ima ,ali mislim na hercegovacka plemena koja se pominju kao vlaska ).
 
Mrkalj:
Šezdeset godina prě Save Tekelije, u svojem Viaggio in Dalmazia Alberto Fortis, 1774 (citiram prema hrvatskom prěvodu, Josip Bratulić, 1984) će reći:

– riječ Vlah nema nikakve sveze s latinskim,
– glavnina dačanskoga stanovništva, unatoč kolonijama što ih je ondje osnovao Trajan, kako svatko zna, bila od ljudi slavenskoga jezika, isto kao i narodi koji su tamo nagrnuli u kasnijim stoljećima;
– da slavenski osvajači, ako su imali dati ili ostaviti neko ime pobijeđenim narodima, ne bi tim narodima nikad bili dali ili ostavili ono ime koje znači plemenitost i moć, kako su nužno kanili, jer je to čista i prava slavenska riječ
​

... koja primarno označava nižu "vlačnu" klasu – težaka, slugu, něku vrstu roba.

Od latinskih gospodara odběgli robovi běžali su i povlačili se u brda i otud njihova sklonost ka stočarstvu – jedinom mogućem načinu dužeg opstanka u brdima.

Takođe, ovo objašnjava zašto su za vrěme srědnjověkovne Srbije, pod imenom vlah podrazuměvali nižu klasu.
Kliknite za proširenje...

Mislim da je iz svega ovoga jako teško zaključiti tko je koga osvajao i tko je koga tjerao u planine i tko je kome bio rob. Po Albertu Fortisu se može zaključiti da su prvo slaveni pobjedili latine a nakon toga da su ti isti slaveni bježali u planine pod naletima latinskih gospodara.

Ali znakovito je to kad Alberto Fortis opisuje razlike i izgledu Morovlaha ili Vlaha čak između pojedinih područja i sela koja su danas realno udaljeni max. 100 km.
Jedni su bili niski i crni a drugi visoki i stasiti i plavi. Jedni su bili bučni i okretni a drugi su bili plahi i mirni. Znakovito je to sto je taj čovjek bio medu stanovništvom i što je ih je on vidio a ne samo pisao o njima prema nekim predajama. Znači ne drži vodu to što Mrkalj želi reci da su to sve Srbi (iako ih je sigurno bilo i ima ih i sada medu vlajima) vec je to miks svih onih koji su kroz vremena naseljavali ta područja; većinom Hrvata i Latina i Srba katoličke i pravoslavne vjere. I što je najbitnije je da su to bili ponosni ljudi koji su bili spremni uvijek pružiti utočiste svakom strancu koji dolazi.

Zagora je u Dalmaciji a Dalmacija je u Hrvatskoj i to je ono sto je bitno i sto će biti bitno za vijeke vjekova. Vlaj sam iz Dalmatinske Zagore i ponosim se time kao što se i ponosim sa tim što sam Hrvat.
 
kodiak:
Mislim da je iz svega ovoga jako teško zaključiti tko je koga osvajao i tko je koga tjerao u planine i tko je kome bio rob. Po Albertu Fortisu se može zaključiti da su prvo slaveni pobjedili latine a nakon toga da su ti isti slaveni bježali u planine pod naletima latinskih gospodara.

Ali znakovito je to kad Alberto Fortis opisuje razlike i izgledu Morovlaha ili Vlaha čak između pojedinih područja i sela koja su danas realno udaljeni max. 100 km.
Jedni su bili niski i crni a drugi visoki i stasiti i plavi. Jedni su bili bučni i okretni a drugi su bili plahi i mirni. Znakovito je to sto je taj čovjek bio medu stanovništvom i što je ih je on vidio a ne samo pisao o njima prema nekim predajama. Znači ne drži vodu to što Mrkalj želi reci da su to sve Srbi (iako ih je sigurno bilo i ima ih i sada medu vlajima) vec je to miks svih onih koji su kroz vremena naseljavali ta područja; većinom Hrvata i Latina i Srba katoličke i pravoslavne vjere. I što je najbitnije je da su to bili ponosni ljudi koji su bili spremni uvijek pružiti utočiste svakom strancu koji dolazi.

Zagora je u Dalmaciji a Dalmacija je u Hrvatskoj i to je ono sto je bitno i sto će biti bitno za vijeke vjekova. Vlaj sam iz Dalmatinske Zagore i ponosim se time kao što se i ponosim sa tim što sam Hrvat.
Kliknite za proširenje...

Aj sto jedva gde koji Srbin ispliva ,al kud su Hrvate tu iskopao, kad ni Srbi koji su po svoj prilici bili ipak vecina u odnosu na te etnicke vlahe ne mogu dokazati to u potpunosti .:confused:
 
Vlasi su centralno pitanje srpske istoriografije
koja još uvek ne postoji​

Pre nego što krenem na Lopašićevu obradu ZAKONA ZA LIČKE VLAHE OD G. 1433 (1890), moram reći da sam ovde primetio neosnovane i međusobno kontradiktorne optužbe ("Mrkalj svuda vidi Slovene" : "Mrkalj svuda vidi Srbe"), na koje ne nameravam da trošim vreme sem što ću reći da sam izostavljao sve nereferencirane podatke i zaključke autora sa kojima se ne slažem a počinju sa “najverovatnije”, “po svoj prilici”, dok ni jedan jedini dokument niti jedno jedino u njemu zasvedočeno ime nisam izostavio. Dakle, neki ovde ne vide balvan u sopstvenom oku.

Veoma je indikativno da se olako preskaču ozbiljna pitanja koja postavljam, a koja dovode u težak problem postavku o dominantno romanofonim Vlasima (samim tim ja ne negiram prisustvo etničke papaz-janije među njima, ali je moj stav da su Dinarski Vlasi (i Moro-Vlasi) dominantno slovenofoni i da su dominantno autohtoni etničko-jezički Srbi; a da li je taj procenat dominacije 70% ili 90%, ja tu nemam interesa da arbitriram).

Takođe, mora se reći da je srpska istoriografija, budući da je epski uskraćena za izvore, ostala fragmentarna, dakle, moj je stav da je još uvek nema, pa stoga, kako bi popunila praznine, mahom preuzima postavke jedine alternative, prohrvatske istoriografije. Sistem prohrvatske istoriografije propada bez triju usko skopčanih dogmi: (1) svi Vlasi su autohtoni Rimljani (2) svi Sloveni na Balkanu su došljaci i (3) svi katolici srpskog jezika su Hrvati. A, bez te prohrvatske istoriografije propada (izvinjavam se na terminološkoj izlizanosti) germansko-vatikanski koncept (otud “prohrvatska” a ne “hrvatska”) polit-istoriografskog slabljenja srpske državotvorne ideje jačanjem hrvatske ideje kojoj je to, uostalom, raison d'être.

Po tu su se cenu oni (Sakcinski i Rački) odrekli, a sve iz čisto političkog oportunizma, i hrvatske autohtonosti (ilirizma) i hrvatskog autorstva glagoljice, i eventualnog hrvatskog (panonskog) porekla staroslovenskog jezika, pa su i Albancima prepustili (može se reći i naturili) ilirsku autohtonost, jer je novi fiktivni koncept državotvornog hrvatizma i "hrvatskoga naroda", na koji su bez puno emocija i olako prešli nakon propalog pokušaja ilirizma, morao da posluži onemogućavanju obnove srpskog srednjovekovnog carstva nakon što je na Balkanu pukao Otoman. Takvo bi carstvo ugrozilo interese Vatikana jer bi imalo potencijal da nametne srpsko pravoslavlje kao državnu religiju, a germanski bi interes ekonomskog i političkog uticaja na Balkanu, izlasku na Sredozemlje i putu ka Istoku bio trajno kompromitovan.

Onima koji ne shvataju njenu klimavost, približiću paradigmu prohrvatske istoriografije romanofonih Vlaha i masovnog doseljenja Hrvata i Srba na Balkan analogijom sa fiktivnim turkofonim Vlasima. Ta bi istoriografska paradigma bila potpuno analogna s potonjom samo bi bila pomerena u vremenu za (samo!) 700 godina unapred i išla bi, u grubim crtama, otprilike ovako:

“Turkofoni Vlasi
Srbi i Hrvati su se doselili na Balkan 1400. godine iz Velike ili Bele Hrvatske i Srbije na poziv turskog cara Bajazita. Kad su stigli na Balkan, dočekali su ih turkofoni Vlasi koji su imali tipična turska prezimena (Kujundžić (Kulundžić), Tatarević (poštar), Terzić (terzija, krojač), Abadžić (abadžija, takođe vrsta krojača), Topčagić, Balugdžić (ribar), Tamburija (svirač u tamburu), Bakalović, Telalbašić (dobošar), Halačević (jorgandžija), Baštovanović, Saračević (kožar), Pijade (pešadinac), Samardžić, Tufegdžić (puškar), Bojadžić, Tabaković (kožar), Sapundžić, Sapundžija, Kovandžić, Kovančić (pčelar), Barudžija (proizvođač ili prodavac baruta), Čaušević, Baščaušević, Odadžić (poslužitelj, sobar), Bazarović, Baždarević (carinik), Sarafijan (menjač novca), Kasapović, Ćopić (bez noge ili hrom), Čolo, Čolić (bez ruke), Čuljić, Čuljak (bez uha), Šišmanović (debeo, trbušast), Džudžić, Džudža (niskog rasta), Uzunović (visokog rasta), Ćelić (bez kose), Ćorić, Ćorović (bez oka ili slep), Čangalović (štrkljast, dugonog), Čustović (hitar, okretan) , Šerbedžija (kako to da zaboravim), Dunđerović (zidar), (H)Ećimović (vidar, travar), Surudžić (kolski pratilac, preteča konduktera), Dogandžić, Dogančić (sokolar), Nalbantin, Nalbantić (potkivač), Čamdžić (čudno je da je čamac turska reč), Ulak (poštar, glasnik), Tahmiščić (onaj koji prži i prodaje kafu), Kestendžić, Nedžarić (nedžari - majstori graditelji), Jemendžija, Jemendžić (papučar), Lagumdžija (kopač, miner), Mutapčić, Mutavdžić (neka vrsta tkača, koji pravi prostirke od kostreti), Dumendžić (kormilar, krmanoš), Džamdžić (staklar) – hvala Bastijaniju na ovom spisku!). Takođe, zbeležene su mnoge turske reči koje su i nakon nekoliko stoleća sistematske slovenizacije ovog autohtonog turkofonog elemnta na Balkanu preostale – radi se o čak osam hiljada turskih reči kao što su mangup, galama, kutija, oluk, čivija, turšija, ćevap, kiosk, tepsija, čaršaf, jorgan, neimar, čelik, čekić itd.) Iz svega navedenog mora se zaključiti da su Vlasi bili etnički Turci koji su govorili vulgarno turkmenskim dijalektima. Dokaz su etnički Turci koji i danas postoje na ovim prostorima, npr. na Kosovu.”​

I sad, s tim u vezi, još jedno pitanje, na koje ja (kao "odvratno tendenciozna i bezobrazna neznalica"), nisam našao odgovor u literaturi, pa molim poznavaoce literature za pomoć – na pitanje kako nastaju ova imena: Dražnul, Bratul, Prvul, Krstul, Radul, Vladul i sl. molim logičan odgovor (naravno, sa referencom u literaturi za slučaj da nisam opet o ovome pisao prvi :zper: ).

Još ću dodati da standardni jezik kojim govorimo ima kao organsku osnovu upravo jezik “vlaških” brda, i da je upravo u tim brdima fonološki doteran gotovo do savršenstva sa ciljem što efikasnije i što jednoznačnije komunikacije na daljinu. Odatle i četveroakcenatski sistem sa dužinama. Otud i diftongizacija jata (to ne znači samo ijekavski refleks već dvosložan izgovor ijekavskog refleksa) nastala usled razvučene artikulacije koju komunikacija na daljinu podrazumeva. Otud i gubljenje etimološkog h-a te njegova zamena sa v, odnosno j, a koja nema nikakve veze s etničkim poreklom ili navodnim primarnim jezikom govornika, nego čistom i primenjenom fizikom zvukova srpskog, slovenskog, vlaškog govora.

Eto, neka nešto ostane i za drugi put. :)
 
Poslednja izmena:
Bravo Mrkalj,

Uistinu se dobro trudiš dokazati da su Vlaji 60-70% etnički Srbi, ali mislim da ta tvoja teorija svakako pada u vodu. Ti se trudis sa svih strana povezati raznorazne djelove raznih dijela kroz stoljeća i tako kombinirajući te izvadke pokušavas nas uvjeriti da je tu bila većina etničkih srba medu Vlajima. Bilo je Srba ali ne u većini. Ja kad razgovaram sa svojim ocem koji je dosta star i koji se još dobro sjeca sto mu je govorio njegov pradjed i njegov djed i koji su kao trgovci kožama prošli dobar dio Dalmacije i Dalmatinske zagore iz njegovih se priča može jako dobro razaznati tko je bio Hrvat a tko je bio srbin i tko je bio turskog "podrijetla" (da li pravi Turčin ili poturčen) itd. Recimo u djelu Dalmatinske Zagore odakle sam ja ima jedno prezime koje odudara od drugih prezimena i za njih se od uvijek govorilo da su "Turci". I kada ja oca pitam reci mi tko su Srbi on i danas jako dobro zna reći koja su srpska sela i ona su uistinu u manjini a ne u većini tako da ta tvoja teorija ne stoji nikako.

Ti Srbi su ti vec stoljecima i nisu mjenjala svoju vjeru ni svoja prezimena. Recimo područje odakle sam ja porijeklom u tom području nema ni jednog od ovih prezimena koje si ti naveo. Moji su u tom području od 1600 pa nadalje (po zapisim franjevaca).
 
Mrkalj:
Vlasi su centralno pitanje srpske istoriografije
koja još uvěk ne postoji​

Prě nego što krenem na Lopašićevu obradu ZAKONA ZA LIČKE VLAHE OD G. 1433 (1890), moram reći da sam ovdě primětio neosnovane i međusobno kontradiktorne optužbe ("Mrkalj svuda vidi Slověne" : "Mrkalj svuda vidi Srbe"), na koje ne naměravam da trošim vrěme sěm što ću reći da sam izostavljao sve nereferencirane podatke i zaključke autora sa kojima se ne slažem a počinju sa “najvěrovatnije”, “po svoj prilici”, dok ni jedan jedini dokument niti jedno jedino u njemu zasvědočeno ime nisam izostavio. Dakle, něki ovdě ne vide balvan u sopstvenom oku.

Veoma je indikativno da se olako prěskaču ozbiljna pitanja koja postavljam, a koja dovode u težak problem postavku o dominantno romanofonim Vlasima (samim tim ja ne negiram prisustvo etničke papaz-janije među njima, ali je moj stav da su Dinarski Vlasi (i Moro-Vlasi) dominantno slověnofoni i da su dominantno autohtoni etničko-jezički Srbi; a da li je taj procenat dominacije 70% ili 90%, ja tu nemam interesa da arbitriram).

Takođe, mora se reći da je srpska istoriografija, budući da je epski uskraćena za izvore, ostala fragmentarna, dakle, moj je stav da je još uvěk nema, pa stoga, kako bi popunila praznine, mahom prěuzima postavke jedine alternative, prohrvatske istoriografije. Sistem prohrvatske istoriografije propada bez triju usko skopčanih dogmi: (1) svi Vlasi su autohtoni Rimljani (2) svi Slověni na Balkanu su došljaci i (3) svi katolici srpskog jezika su Hrvati. A, bez te prohrvatske istoriografije propada (izvinjavam se na terminološkoj izlizanosti) germansko-vatikanski koncept (otud “prohrvatska” a ne “hrvatska”) polit-istoriografskog slabljenja srpske državotvorne ideje jačanjem hrvatske ideje kojoj je to, uostalom, raison d'être.

Po tu su se cěnu oni (Sakcinski i Rački) odrekli, a sve iz čisto političkog oportunizma, i hrvatske autohtonosti (ilirizma) i hrvatskog autorstva glagoljice, i eventualnog hrvatskog (panonskog) porěkla staroslověnskog jezika, pa su i Albancima prěpustili (može se reći i naturili) ilirsku autohtonost, jer je novi fiktivni koncept državotvornog hrvatizma i "hrvatskoga naroda", na koji su bez puno emocija i olako prěšli nakon propalog pokušaja ilirizma, morao da posluži onemogućavanju obnove srpskog srědnjověkovnog carstva nakon što je na Balkanu pukao Otoman. Takvo bi carstvo ugrozilo interese Vatikana jer bi imalo potencijal da nametne srpsko pravoslavlje kao državnu religiju, a germanski bi interes ekonomskog i političkog uticaja na Balkanu, izlasku na Srědozemlje i putu ka Istoku bio trajno kompromitovan.

Onima koji ne shvataju njenu klimavost, približiću paradigmu prohrvatske istoriografije romanofonih Vlaha i masovnog doseljenja Hrvata i Srba na Balkan analogijom sa fiktivnim turkofonim Vlasima. Ta bi istoriografska paradigma bila potpuno analogna s potonjom samo bi bila poměrena u vrěmenu za (samo!) 700 godina unaprěd i išla bi, u grubim crtama, otprilike ovako:

“Turkofoni Vlasi
Srbi i Hrvati su se doselili na Balkan 1400. godine iz Velike ili Běle Hrvatske i Srbije na poziv turskog cara Bajazita. Kad su stigli na Balkan, dočekali su ih turkofoni Vlasi koji su imali tipična turska prězimena (Kujundžić (Kulundžić), Tatarević (poštar), Terzić (terzija, krojač), Abadžić (abadžija, takođe vrsta krojača), Topčagić, Balugdžić (ribar), Tamburija (svirač u tamburu), Bakalović, Telalbašić (dobošar), Halačević (jorgandžija), Baštovanović, Saračević (kožar), Pijade (pešadinac), Samardžić, Tufegdžić (puškar), Bojadžić, Tabaković (kožar), Sapundžić, Sapundžija, Kovandžić, Kovančić (pčelar), Barudžija (proizvođač ili prodavac baruta), Čaušević, Baščaušević, Odadžić (poslužitelj, sobar), Bazarović, Baždarević (carinik), Sarafijan (menjač novca), Kasapović, Ćopić (bez noge ili hrom), Čolo, Čolić (bez ruke), Čuljić, Čuljak (bez uha), Šišmanović (debeo, trbušast), Džudžić, Džudža (niskog rasta), Uzunović (visokog rasta), Ćelić (bez kose), Ćorić, Ćorović (bez oka ili slep), Čangalović (štrkljast, dugonog), Čustović (hitar, okretan) , Šerbedžija (kako to da zaboravim), Dunđerović (zidar), (H)Ećimović (vidar, travar), Surudžić (kolski pratilac, preteča konduktera), Dogandžić, Dogančić (sokolar), Nalbantin, Nalbantić (potkivač), Čamdžić (čudno je da je čamac turska reč), Ulak (poštar, glasnik), Tahmiščić (onaj koji prži i prodaje kafu), Kestendžić, Nedžarić (nedžari - majstori graditelji), Jemendžija, Jemendžić (papučar), Lagumdžija (kopač, miner), Mutapčić, Mutavdžić (neka vrsta tkača, koji pravi prostirke od kostreti), Dumendžić (kormilar, krmanoš), Džamdžić (staklar) – hvala Bastijaniju na ovom spisku!). Takođe, zbělěžene su mnoge turske rěči koje su i nakon několiko stolěća sistematske slověnizacije ovog autohtonog turkofonog elemnta na Balkanu prěostale – radi se o čak osam hiljada turskih rěči kao što su mangup, galama, kutija, oluk, čivija, turšija, ćevap, kiosk, tepsija, čaršaf, jorgan, neimar, čelik, čekić itd.) Iz svega navedenog mora se zaključiti da su Vlasi bili etnički Turci koji su govorili vulgarno turkmenskim dijalektima. Dokaz su etnički Turci koji i danas postoje na ovim prostorima, npr. na Kosovu.”​

I sad, s tim u vezi, još jedno pitanje, na koje ja (kao "odvratno tendenciozna i bezobrazna neznalica"), nisam našao odgovor u literaturi, pa molim poznavaoce literature za pomoć – na pitanje kako nastaju ova imena: Dražnul, Bratul, Prvul, Krstul, Radul, Vladul i sl. molim logičan odgovor (naravno, sa referencom u literaturi za slučaj da nisam opet o ovome pisao prvi :zper: ).

Još ću dodati da standardni jezik kojim govorimo ima kao organsku osnovu upravo jezik “vlaških” brda, i da je upravo u tim brdima fonološki dotěran gotovo do savršenstva sa ciljem što efikasnije i što jednoznačnije komunikacije na daljinu. Odatle i četveroakcenatski sistem sa dužinama. Otud i diftongizacija jata (to ne znači samo ijekavski refleks već dvosložan izgovor ijekavskog refleksa) nastala uslěd razvučene artikulacije koju komunikacija na daljinu podrazuměva. Otud i gubljenje etimološkog h-a te njegova zaměna sa v, odnosno j, a koja nema nikakve veze s etničkim porěklom ili navodnim primarnim jezikom govornika, nego čistom i priměnjenom fizikom zvukova srpskog, slověnskog, vlaškog govora.

Eto, neka něšto ostane i za drugi put. :)
Kliknite za proširenje...

Nemoj se nigdje kretati jer ces se samo obrukati svojom prepoznatljivom jeftinom i skolskom demagogijom koju svaki diskutant prodje u prvoj godini internetskog bivstvovanja, senzacionalistickim i nenaucnim pristupom, isto kao sto si se ovdje zestoko obrukao pozivajuci se na Hrabaka. "Vlasku tematiku" nije moglo da rijesi 400 eminentnih imena i strucnjaka (za razliku od tebe, istinskih mozgova, koje iz cuga mogu da izbrojim, a ogroman broj je pao na ispitu) a kamo ces ti, osvjedoceni diletant koji je umislio da nesto zna.
Jos nesto, imao si prilike da pariras (ne)znanjem strukovnjakinji deme kad je dala svoje vidjenje da "istocnogercegovacki jezik" (Hrvatski jezik u "loncu za taljenje" tema) nije srpski niti hrvatski, stajao si po strani, prema tome, utrosi energiju na nesto lijepo i korisno jer i ovdje samo gubis vrijeme. Sto se tice neosnovanih optuzbi, mogao bi na trenutak da provjetris tu prostoriju u kojoj godinama kiselis mozak, i drugi su ti prigovarali (cak i pripadnici naseg naroda na ovom Forumu, nema potrebe da imenujem ljude)... :mrgreen:
Bolje objasni znatizeljnim citaocima zasto Hrabak pise za Hercegovinu: "poromaniti", "posloveniti", "najstariji sloj vlaskih katuna Hercegovine... etnicki u znatnijoj meri arbanaski", itd.
 
kodiak:
Bravo Mrkalj,

Uistinu se dobro trudiš dokazati da su Vlaji 60-70% etnički Srbi, ali mislim da ta tvoja teorija svakako pada u vodu. Ti se trudis sa svih strana povezati raznorazne djelove raznih dijela kroz stoljeća i tako kombinirajući te izvadke pokušavas nas uvjeriti da je tu bila većina etničkih srba medu Vlajima. Bilo je Srba ali ne u većini. Ja kad razgovaram sa svojim ocem koji je dosta star i koji se još dobro sjeca sto mu je govorio njegov pradjed i njegov djed i koji su kao trgovci kožama prošli dobar dio Dalmacije i Dalmatinske zagore iz njegovih se priča može jako dobro razaznati tko je bio Hrvat a tko je bio srbin i tko je bio turskog "podrijetla" (da li pravi Turčin ili poturčen) itd. Recimo u djelu Dalmatinske Zagore odakle sam ja ima jedno prezime koje odudara od drugih prezimena i za njih se od uvijek govorilo da su "Turci". I kada ja oca pitam reci mi tko su Srbi on i danas jako dobro zna reći koja su srpska sela i ona su uistinu u manjini a ne u većini tako da ta tvoja teorija ne stoji nikako.

Ti Srbi su ti vec stoljecima i nisu mjenjala svoju vjeru ni svoja prezimena. Recimo područje odakle sam ja porijeklom u tom području nema ni jednog od ovih prezimena koje si ti naveo. Moji su u tom području od 1600 pa nadalje (po zapisim franjevaca).
Kliknite za proširenje...

Vidi ako cemo biti realni i objektivni ,(ne zelim pricato o tvom licnom primeru ,to je intimno ), ne zelim ulaziti u pricu o vlasima jer ne poznajem materiju dovoljno , ali sto se tice hercegovine i delova o kojima govorimo , zaista ja ne vidim da tamo ima nekog veceg pomena Hrvata , stanovnici Hercegovine u vecoj meri mogu biti ili srpskog ili vlaskog porekla .
 
TARAS BULJBA:
Hercegovci su prosječno najviši ljudi u europi
Kliknite za proširenje...
Znam ja to, ali nije Bogumil znao da može jeftino da padne na genezi Hercegovine od krivonogih sa abartovanim guzicama.



kodiak:
Bravo Mrkalj,

Uistinu se dobro trudiš dokazati da su Vlaji 60-70% etnički Srbi, ali mislim da ta tvoja teorija svakako pada u vodu. Ti se trudis sa svih strana povezati raznorazne djelove raznih dijela kroz stoljeća i tako kombinirajući te izvadke pokušavas nas uvjeriti da je tu bila većina etničkih srba medu Vlajima. Bilo je Srba ali ne u većini. Ja kad razgovaram sa svojim ocem koji je dosta star i koji se još dobro sjeca sto mu je govorio njegov pradjed i njegov djed i koji su kao trgovci kožama prošli dobar dio Dalmacije i Dalmatinske zagore iz njegovih se priča može jako dobro razaznati tko je bio Hrvat a tko je bio srbin i tko je bio turskog "podrijetla" (da li pravi Turčin ili poturčen) itd. Recimo u djelu Dalmatinske Zagore odakle sam ja ima jedno prezime koje odudara od drugih prezimena i za njih se od uvijek govorilo da su "Turci". I kada ja oca pitam reci mi tko su Srbi on i danas jako dobro zna reći koja su srpska sela i ona su uistinu u manjini a ne u većini tako da ta tvoja teorija ne stoji nikako.

Ti Srbi su ti vec stoljecima i nisu mjenjala svoju vjeru ni svoja prezimena. Recimo područje odakle sam ja porijeklom u tom području nema ni jednog od ovih prezimena koje si ti naveo. Moji su u tom području od 1600 pa nadalje (po zapisim franjevaca).
Kliknite za proširenje...

Super, da nisu tvoji tu kojim slučajem od 1602. konkretno?
 
Marin80:
Dio tih Vlaha su postali Hrvati i to nije sporno, ali velika vecina njih su postali Srbima pod utjecajem SPC.
Kliknite za proširenje...

Sporno je sto se radi o manjini , a ne o vecini .Po cemu znas da je vecina asimilirana u Srbe , zato sto su iz Krajisnici mahom iz Hercegovine ?Priznajes da je Hercegovina srpska oblast :per:
Onda su i danasnji Hrvati iz Hercegovine srpsko-vlaska kombinacija , a boga mi i dobar deo Dalmatinaca, Slavonaca ... :)
Opet osta samo Zagorje (delimicno ) i po koji otok .
Cudi me kako nas nema 20 miliona , kako SPC nije uspela tiliko da nas napravi , kad je tako mocna.
 
srbincrnogorac:
Sporno je sto se radi o manjini , a ne o vecini .Po cemu znas da je vecina asimilirana u Srbe , zato sto su iz Krajisnici mahom iz Hercegovine ?Priznajes da je Hercegovina srpska oblast :per:
Onda su i danasnji Hrvati iz Hercegovine srpsko-vlaska kombinacija , a boga mi i dobar deo Dalmatinaca, Slavonaca ... :)
Opet osta samo Zagorje (delimicno ) i po koji otok .
Kliknite za proširenje...

Ja ti samo hocu reci da je velika vecina hrvatskih srba vlaskog porijekla.

Ovdje se to djelimicno priznaje.

http://dokumenta.scd-lunjina.org/free/Srbi,_Hrvati,_Vlasi.pdf
 
Poslednja izmena:
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Nikita Kulganov
U toku ww2 na teritoriji Jugoslavije, Partizani su bili jedini borci koji su se borili besplatno!
Odgovora
16
Pregleda
281
Nenad1331
Nenad1331
Sensei
Da li je istina da su komunisti spalili biblioteku manastira Morače 1952. godine?
2
Odgovora
41
Pregleda
495
Nenad1331
Nenad1331
Nina
Samo Srbi nisu naplatili što su u Nemačkoj bili robovi
Odgovora
19
Pregleda
463
Zlatko 01
Zlatko 01

Back
Top