Зависност од књига?

Svecovek

Ističe se
Poruka
2.345
Скептичан сам према Фројдовој лаж-науци и генерално према психолозима, мада поштујем Карла Јунга, Ратибора Ђурђевића и Владету Јеротића. Шта је уопште психологија? To је европска, хуманистичка наука о души. Наука о души која не признаје постојање душе! Може ли бити већег апсурда?! Елем, да престанем са филозофирањем и да пређем на ствар. Покушаћу да изложим лични проблем, а да притом не угрозим своју приватност. Пре извесног времена добио сам отказ и од тада живим са старим родитељима, који ме издржавају са својим пензијама. Пошто не могу да пронађем запослење, приморан сам животарити са родитељима, барем док не прође ова криза. Отац ми је тежак инвалид, а мајка има проблем са желудцем. Ја сам здрав, барем физички, али имам утисак да сам се залудио са књигама, дакле читам буквално цео дан, у просеку 7 – 14 сати, остатак дана проведем спавајући или обављајући ситне кућне послове или евентуално одем у природу... (иначе тв не гледам, штампу не читам...), једног дана сам "Рат и мир" од Толстоја читао без престанка 21 сат, да и речима двадесет и један сат, можда ми нећете веровати, али немам ниједан разлог да лажем. Да не останем недоречен, дакле желим да вас питам колико ви читате и како то усклађујете са обавезама? И наравно колико је нормално читати 1, 2 сата? Колико времена проведу са књигом писци, интелектуалци...? Да ли постоји зависност од књига, то је кључно питање?
 
Bolje 21 sat sa knjigom nego 21 sat ispred televizora.

Dobro, neki ne provode sve vreme ispred televiozora, nego naprave par sati pauze uz fejsbuk.

Teze se stvara zavisnost od necega sto trazi napor, nego od necega gde se razmislja na nivou kicmene mozdine.

Neprilagodjen, u danasnje vreme, nedvosmisleno znaci mentalno zdrav.
 
Neki ljudi su apsolutno posveceni citanju...jedna moja drugarica u stanju je da cita i do 10 h dnevno..
ali za 24 bas nzm xD ljudi koji inace vole knjige,citaju duze i cesce..ali uvek imaju vremena za obavljanje fizioloskih potreba,licne higijene,ne zapostavljaju drustvo,okolinu...ako si ti jedan od njih ,nema razloga za paniku xD
umerenost treba da postoji u svemu..nekontrolisane radnje su neka vrstsa zavisnosti..
odmori malo od citanja,bavi se drugim aktivnostima i primetices da li je zapravo to opsednutost,potreba...ili ljubav i hedonizam prema knjizi :)
 
Poslednja izmena:
To je samo trenutno jer si bez nekih ozbiljnih obaveza u zivotu. Ja mislim da trebas da cinis ono sto te cini srecnim. Svako ima svoj neki vid zadovoljstva u zivotu a ocigledno je tvoje igranje knjiga.

Neko voli da gleda filmove, neko tv, neko serije, neko cita casopise, neko igra video igre. Mislim da je to samo jedan vid ubijanja vremena.

A kod sveg toga vazi jedno pravilo a to je da ne preterujes. Ni u cemu. Po mojim nekim merilima, koja licno ako mogu primenjujem to je da preko 5-6 sati ne radim jednu stvar. Ja sam kao manji igrao video igara puno sto sa drustvom sto sam, sada se to punjo smanjilo usled mnogo faktora. Igrao sam i po preko 10 sati uzastopno, a najcesce preko 6 sigurno.

Kazu da ako nad necim nemas kontrolu, onda to tebe kontrolise. Ali najbitnije je zadrzati razum. Sta god radio.
 
Čitanje je zaista prelep način da se provede slobodno vreme :D. Popunjeno knjigama slobodno vreme dobija jedan potpuno novi smisao uzimajući u obzir unutrašnje bogatstvo koje nam knjige daruju :ok: . Volim da čitam, trenutno čitam manje no što bih želela, ali prosto savremeno doba nameće i neke nove vidove zabave. Nije lako ostati bez posla i tebi knjige mnogo pomažu da prevazidješ situaciju u kojoj se nalaziš. Naravno, ne treba preterivati. Svaka čast tvojim očima koje izdrže tako dugo čitanje :think: . Ja mogu da čitam najviše dva tri sata u kontinuitetu. U svakom slučaju vreme provedeno u čitanju nikada ne može biti izgubljeno vreme.
 
Normalno nije reč koja treba da stoji uz umetnost.
Normalno je čitati koliko god ti duša ište. Čitanje nije gubljenje vremena, ali može biti sladak beg iz stvarnosti, prelaz iz iluzornog života u drugi oblik iluzornog života. Umetnost je jedina korisna iluzija, jedina lepa laž koja ne škodi već oplemenjuje.

Zašto volim da čitam? Zato što je čitanje – svakodnevno ili povremeno, površno ili studiozno, s razumevanjem ili bez razumevanja pročitanog – prolaz kroz Čistilište, način da se dođe do arteficijalnog Raja. Bez preterivanja mogu da kažem da tokom čitanja postajem sasvim drugi entitet. Volim da čitam. Ne štopujem sebi vreme. Ako mi se knjiga dopada, čitaću je dok je ne pročitam. Mada ... U poslednje vreme sam zapazila novi momenat: prosto mi je žao da odmah pročitam knjigu koja mi se sviđa, nego se mučim i odričem čitanja, cepkajući ga na čitanje ujutru, popodne i uveče. Ali taj momenat sam uvela jer je sve manje sjajnih knjiga, pa kad naletim na neku, moram da je gustiram jer će se, u suprotnom, brzo "potrošiti". Celog života mi se neke knjige muvaju po noćnim stočićima, po podu, pored jastuka, i u glavi. Interesuje me kako drugi ljudi hijeroglife svojih duša pretaču u slova i reči. Knjiga je nečiji glas. Zahvaljujući čitanju neke od tuđih misli su se prosto zalepile za mene i pokazale izvanredno svrsishodnim u određenim životnim fazama. Ali, još nisam naišla na knjigu koja mi je promenila život. Ili ću je naći, ili ću je sama napisati.

Pisac ti otvara granice svog sveta, a ti uđeš, prošetaš, negde se zadržiš, i kad na kraju izađeš iz knjige, osećaš se kao da si bio na jedinstvenom putovanju, smišljenom samo za tebe, na kome niko drugi nije bio, jer je to putovanje promenljivo i za svakog čitaoca drugačije. Dakle, čitanje mu dođe kao neko međusobno ukazivanje časti: pisac poklanja svoje misli, svoj svet, a čitalac- počasni gost već samom svojom željom da sazna i razume, imponuje autoru. Ujedno, čitanje je i avantura, pošto nikad ne znaš šta će se sve dogoditi na tom putu, kako će se knjiga završiti i, što je još važnije, kakve će posledice čitanje imati po nas.

I čitanje je posao. Rad na sebi.
 
Скептичан сам према Фројдовој лаж-науци и генерално према психолозима, мада поштујем Карла Јунга, Ратибора Ђурђевића и Владету Јеротића. Шта је уопште психологија? To је европска, хуманистичка наука о души. Наука о души која не признаје постојање душе! Може ли бити већег апсурда?! Елем, да престанем са филозофирањем и да пређем на ствар. Покушаћу да изложим лични проблем, а да притом не угрозим своју приватност. Пре извесног времена добио сам отказ и од тада живим са старим родитељима, који ме издржавају са својим пензијама. Пошто не могу да пронађем запослење, приморан сам животарити са родитељима, барем док не прође ова криза. Отац ми је тежак инвалид, а мајка има проблем са желудцем. Ја сам здрав, барем физички, али имам утисак да сам се залудио са књигама, дакле читам буквално цео дан, у просеку 7 – 14 сати, остатак дана проведем спавајући или обављајући ситне кућне послове или евентуално одем у природу... (иначе тв не гледам, штампу не читам...), једног дана сам "Рат и мир" од Толстоја читао без престанка 21 сат, да и речима двадесет и један сат, можда ми нећете веровати, али немам ниједан разлог да лажем. Да не останем недоречен, дакле желим да вас питам колико ви читате и како то усклађујете са обавезама? И наравно колико је нормално читати 1, 2 сата? Колико времена проведу са књигом писци, интелектуалци...? Да ли постоји зависност од књига, то је кључно питање?


ja mislim da ti citajuci bezis od svoje situacije,od suocavanja...jednostavno se osecas bolje uz njih i ne razmisljas,redukujes na taj nacin napetost...Zavisan si mozda od njih jer u njima nalasis spas...
 
Znala sam kao klinka po ceo dan da citam, nekad procitam i po dve knjige dnevno.
Moja komsinica je radila u biblioteci, pa sam tamo odlazila nekoliko puta nedeljno, pomagala joj da brise police, knjige. Obozavam miris biblioteke.
Danas, priznajem da ne citam onoliko koliko bih zelela, jer nemam vremena toliko, ali sad evo razmisljam sto su me toliko privlacile knjige...i jeste beg od stvarnosti, daleko od toga da je bila losa, naprotiv, samo sam imala bujnu mastu. Nikada nisam volela savremenu knjizevnost jer u takvim knjigama ne mogu da se izgubim, odlutam. Volim klasike i danas.
U svakom slucaju, mislim da i ti bezis od stvarnosti, ali svakako je pohvalno sto za to koristis knjige, umesto televizije.
Bice bolje kad se ponovo osetis korisnim ,pronadjes posao. Zelim ti da se to sto pre desi.
 
Ja mislim da je to neki tvoj mehanizam odbrane kako bi pobegao od surove realnosti i upao u neki svet koji ce sto manje da te podseca na probleme....To sto ti se trenutno knjige svidjaju kao narkomanu droga je zato sto te psiha hoce spasiti od surove realnosti inace bi skrenuo...Da se to ne bi desilo ti si poceo da citas i "navukao" se na njih...A to navlacenje je samo mehanizam odbrane...Nista se ne brini proci ce to kada ti se zivot popravi....

Jedino sto ne valja u toj celoj prici je da je to preveliki napor za oci kao i za um - veliki broj informacija i ne kretanja sto je lose po fizicko zdravlje....Uzmi bar obezbedi dobru stonu lampu lepo osvetli knjigu dok citas a danju citaj blizu prozora da ti pada prirodna svetlost.....

I pocni da trcis poslepodne pridvece...Izbacices iz sebe frustracije osujecenja negativnu energiju,toksine preko znoja,mozak ce se odmoriti i dobiti vise kiseonika pa ces bolje i citati i razumevati.....Sprecices i neminovno gojenje koje se javlja kada se ovoliko cita (ne krece)
 
ja mislim da ti citajuci bezis od svoje situacije,od suocavanja...jednostavno se osecas bolje uz njih i ne razmisljas,redukujes na taj nacin napetost...Zavisan si mozda od njih jer u njima nalasis spas...

Ah cico cico sad videh tvoj post!!!:hahaha::hahaha::rotf::rotf:

Kao da si me iskopirala tj kao da sam ja tebe posto si poslala pre mene..:hahaha:

U svakom slucaju ovo je dobar savet koji nije daleko od istine i ako nisi psiholog samo da ti kazem da imas smisla ili pak veoma dobro rezonujes 9zaboravih strucni izraz :mrgreen:)
:ok:

:bye:
 
Ja mislim da je to neki tvoj mehanizam odbrane kako bi pobegao od surove realnosti i upao u neki svet koji ce sto manje da te podseca na probleme....To sto ti se trenutno knjige svidjaju kao narkomanu droga je zato sto te psiha hoce spasiti od surove realnosti inace bi skrenuo...Da se to ne bi desilo ti si poceo da citas i "navukao" se na njih...A to navlacenje je samo mehanizam odbrane...Nista se ne brini proci ce to kada ti se zivot popravi....

Jedino sto ne valja u toj celoj prici je da je to preveliki napor za oci kao i za um - veliki broj informacija i ne kretanja sto je lose po fizicko zdravlje....Uzmi bar obezbedi dobru stonu lampu lepo osvetli knjigu dok citas a danju citaj blizu prozora da ti pada prirodna svetlost.....

I pocni da trcis poslepodne pridvece...Izbacices iz sebe frustracije osujecenja negativnu energiju,toksine preko znoja,mozak ce se odmoriti i dobiti vise kiseonika pa ces bolje i citati i razumevati.....Sprecices i neminovno gojenje koje se javlja kada se ovoliko cita (ne krece)
Ово је отприлике и моје мишљење.

Било је периода о мом животу кад нисам књигу испуштао из руку док је не прочитам. Не мислим да је то зависност.
Добро је читати али треба имати меру. Здравље треба сачувати.
Могао бих само још да додам да нипошто немој заменити ноћ за дан тј. читај једино дању и ако је могуће само на дневној светлости.
И желим ти да што пре нађеш нови посао.
 
Ah cico cico sad videh tvoj post!!!:hahaha::hahaha::rotf::rotf:

Kao da si me iskopirala tj kao da sam ja tebe posto si poslala pre mene..:hahaha:

U svakom slucaju ovo je dobar savet koji nije daleko od istine i ako nisi psiholog samo da ti kazem da imas smisla ili pak veoma dobro rezonujes 9zaboravih strucni izraz :mrgreen:)
:ok:

:bye:

hvala,hvala...:rumenko: pohvala na moj racun je zapravo pohvala namenjena tebi,jer imamo isti nacin sagledavanja tj.rezonovanja ...:super:
 
Скептичан сам према Фројдовој лаж-науци и генерално према психолозима, мада поштујем Карла Јунга, Ратибора Ђурђевића и Владету Јеротића. Шта је уопште психологија? To је европска, хуманистичка наука о души. Наука о души која не признаје постојање душе! Може ли бити већег апсурда?! Елем, да престанем са филозофирањем и да пређем на ствар. Покушаћу да изложим лични проблем, а да притом не угрозим своју приватност. Пре извесног времена добио сам отказ и од тада живим са старим родитељима, који ме издржавају са својим пензијама. Пошто не могу да пронађем запослење, приморан сам животарити са родитељима, барем док не прође ова криза. Отац ми је тежак инвалид, а мајка има проблем са желудцем. Ја сам здрав, барем физички, али имам утисак да сам се залудио са књигама, дакле читам буквално цео дан, у просеку 7 – 14 сати, остатак дана проведем спавајући или обављајући ситне кућне послове или евентуално одем у природу... (иначе тв не гледам, штампу не читам...), једног дана сам "Рат и мир" од Толстоја читао без престанка 21 сат, да и речима двадесет и један сат, можда ми нећете веровати, али немам ниједан разлог да лажем. Да не останем недоречен, дакле желим да вас питам колико ви читате и како то усклађујете са обавезама? И наравно колико је нормално читати 1, 2 сата? Колико времена проведу са књигом писци, интелектуалци...? Да ли постоји зависност од књига, то је кључно питање?

ma, opusteno...mos citas koliko oces...to sto ti citas ionako nisu...knjige
vec kojekavi manifesti, pamfleti, ludjakovi zapisi i kolazi mokrih snova dijasporaca....
od toga nema sanse mozak da ti strada...erbo je vec..."klinicki mrtav"...
eventualno ces ocoraviti, al
to nije nista sto par iljada evra ne moze sanirati...;)
 
ono sto mnogi nikad nece razumeti jer im je mozak na nivou paramecijuma ma koliko i sta citali, to je da se sa iskustvom menjaju preferencijali u svemu pa i u odabranoj literaturi... ko sa 50 guta zanrovsku beletristiku zreliji je za lazu od onoga ko u istom dobu manijakalno prati neki cartoon... jer ko sto pokojni hitch reche na pitanje novinara sta trenutno cita... kaze, nista izmisljeno samo istoriju i biografije.. to je sustina jer je samo u tome i izvor ali da bi se to razumelo treba imati poprilicno citalacko iskustvo bas kao i zivotno a 90 posto citalacke populacije su metastazirani qreteni koji gutaju svakojaka sranja samo da bi imali kliseiranu svest da su knjizevno obrazirani....
 
Ranije sam bas dosta citala. Danas ne stignem ni casopis na koji sam pretplacena da procitam. Stoje vec tri broja netaknuta.

Dok sam citala intenzivnije knjiga mi je bila odmor za mozak. Uglavnom sam citala (i citam kad stignem) avanturisticke romane. Sada trenutno citam "Kci pustinje". Onako, nije lose da se prekrati vreme. Uzmem je u ruke na jedno sat vremena. Ne mogu da sedim satima i satima i da citam. Nisam takav tip.

Organski ne podnosim knjige iz popularne psihologije.
 

Back
Top