@jeca
Nikada ne zahtevam niti ocekujem, sto sama nisam spremna da ispunim.
Ovo povlaci neiskrenost u smislu precutkivanja....
a kad dodas ostalo iz teksta ispada da je iskrenost samo oblik pasive sa ocekivanjem zadovoljenja.
Ne verujem da ne ustuknes, da ne odradis "ko zna sta ce onaj pomisliti", kad vidis da ti se ne ispunjava zelja...
Takva iskrenost prema taji (tati) postoji kod nasih devojcica, kao ideal, malo teze u praksi, tj u praksi je pracena sa nekim drugim osobinama koje bas i nisu pozitivne niti lake za svarivanje...
Ne kritikujem niti ocenjujem, samo pokazujem sta neprimetno znaci recenica "volim da mi se kaze i sta mislis da ce me obradovati i (sta nece)", ali nemoj to da ti se desi previse cesto...
Izuzetci su tako retki i moraju da budu hrabri, a ne selektivni...
Kod sunasca osecam komponentu selektivnosti vise nego hrabrosti, zato ovo kazem...
U danasnjem svetu iskren mora da bude ili lud ili lider...
Kao lider mora da usmerava i sebe i oko sebe.
A ne da ceka da oko njega cene iskrenost....
P.S. Sve reklamacije na procenu jece rado primam na pp.....
Baš zato što ne umem da prećutim ama baš ništa, zato i kažem tamo...da najpre sama ništa ne ostanem nikada ne dorečena pa zato volim da su i drugi samnom takvi u komunikaciji. Pa, neiskreno je očekivati da ja prećutkujem nešto a da očekujem da neko onda bude samnom u komunikaciji iskren...I mislim da je posve prirodno negde želeti da i drugi požele da imaju onda iskren odnos samnom, ako ja sve iskreno njima kažem u lice, zar ne milsiš? Čak i ako ne žele tako, ja opet neću da se ljutim jer i na moju iskrenost svako ima pravo da odreaguje neiskreno ako misli da je tako njemu ok.Neiskreno bi bilo da sam rekla, super ja sam tako..malo po malo prećutkujem, ponešto guram pod tepih, a želim da mi ti kažeš sveeeeeeeeeeee....
Ne ide to tako. I nikoga ja tu en slim niti teram. ja po mome pričam šta milsim i osećam, nekome se to en dopada , neko ne želi kao ja, neko se plaši da vodi otv orenu komunikaciju i to je ok po meni, jer nisu i ne mogi sve milsiti kao ja, niti trebaju i različitosti su u redu a i istina je da se slični sebi traže, pa je negde normalno da se osećam bliskija sa nekim ko ima razmišljanja sličnim mojima ali da mogu razumeti i različitosti kao i da shvatam da i od drugačijih mogu štošta naučiti.
Isktenost nije oblik pasive već način i stil života, gde tako živim jer se tako osećam slobodnom, jedino ako govori šta milsim i osećam. Pasivno je ne govoriti šta milsiš i osećaš, već život provestu učauren u prvidi iskrenosti gde se taj neko zapavo plaši iskrenosti. Ja ne očekujem niti medalju niti priznanje što tako živim, to je moj izbor i sve prednosti i mane takvog stila života su na meni i ja to prihvatam. Ne ustuknem. Zbog čega bih ustuknula? Sako će da milsi šta želi da milsi nakon onoga što ja kažem , to je svačije pravo i sloboda,što da to mene sekira? Nema to veze sa idealom oca, kako ti tamo navosiš, ama ništa. To si tako naučen, takav si sam, to su geni, shvataš? Ili si takav ili nisi.ja zaista volim da mi se kaže sve...i nije tako kako ti kažeš..jer po tvome postu ja ispednem kao slatka i medena koja je nenormalno isključiva i selektivna a nisam takva..i najviše volim da mi se kaže gde grešim..i premotam ja to kasnije..sednem ja i porazmilsim, na kraju krajeva kakko da naučim i ispravim greške ako ću da slušam samo laskanja..mogu ja da podnesem i ono što mi ušicama ne prija odmah na prvu loptu, jer imam razum i dovoljno sam sigurna u sebe, da kada mi neko kaže nešto što mi se ne dopada da mogu usvojiti kritiku i nastojati sebe da poboljšam...Grešiš tu jako, ali dobro, ne poznaješ me,pa ne možeš znati kakva sam ja istinski. Samo kažem da ti je utisak pogrešan. Volim da mi se kaže ama sve. i lepo i loše, zbog čega ne bi htela? Ne volim da guram stvari pod tepih i sa 27. smatram da su jedino takve osobe vredne da sa njima provedem život...jer ako mene taj neko poznaje onda će mi sigurno reći i nešto lepo, i šta ga je rastužilo, i šta mu smeta kod mene, iliga iritira, požaliti se šta ga muči..to je ta iskrenost koju ja volim, koju sama priužam i koju volim da neko ispoljava i u komunikaciji samnom, o tome je pišem..Znaš kako kazu, da iskrenost govore samo deca ili ljudi ljudi..pa ako uzmem u obzir da ja govorim ptvoreno šta milsim o svemu i svačemu imam stav, onda ispadam i kao dete i kao neka ludica...
Odlika lidera je da usmerava a ne da očekuje...po navedenoj definiciji, ja sam onda ipak jedan "opaki lider" jer najpre na svom primeru pokazujem koliko cenim iskrenost, istinitost milsi i dela u kompoziciji koja je celovita i jedinstvena a svakako malo pozeljna pa čak i štaviše opasno u današnjem svetu. Ja ne čekam da to neko ceni. Jer svi smo različiti i neko ume to da prepoznaje neko ne ume. neko je sličan meni neko nije. I to je posve u redu. Ja volim takve, koji su slični meni i na njih trošim vreme i energiju jer mi prijaju a ove druge ne osudjujem niti smatram lošijima što nisu sve umeli to u meni da prepoznaju, već ih puštam od sebe .