Pricaj mi...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Nesi

Domaćin
Poruka
3.767
...o SEBI

O ljubavi, o danu, o suncu,
o cvecu, o suzama, u oku,
o zelji, o snazi, o kisi,
otkri neku svoju tajnu duboku...
Pricaj o tome sto te boli,
o hrani, o slatkisima,
pricaj o onome ko te voli,
o knjigama i dervisima,
o smrti, o duhu, o postojanju,
pricaj o sebi, o izgubljenim danima,
o greskama, o radostima, o smehu,
o bolu i o kanjanju...jer meNe zanima...:wink:

PRICAJ MI O SEBI...

Pricaj mi o dudu, i o salasu,
o prvom poljupcu i o zvezdama,
o decijim mastanjima, o snovima,
pricaj mi o princOvima i o princezama...

PRICAJ MI NESTO LEPO...O SEBI...
 
VREMEPLOV

Ne zelim vremeplov.
Mogla bih da odem u proslost i ispravim sve svoje greske.
Onda bi sve bilo u savrsenom redu.
Mogla bih da odem u buducnost i vidim KOGA cu da volim.
Kako onda da patim, ako ne zgresim, kako da znam sta je bol i spoznam sta je sreca?
Kako da se nadam, ako znam cemu?
Kako da ne osecam?
Onda bi sreca imala drugo ime i ne bi se srecom zvala i ljubav bi bila dosada, a moj zivot bi ziveo neko drugi.
 
Uzela sam kamen s puta. Ucinio mi se tako lep i gladak. Prolazeci pored jezerca, napravila sam zabice. Mirana povrsina se namreskala. Iz talasica me je gledala grdoba, cudoviste neko, jedva shvatih da je to moj odraz...:lol: Kamen se uplasio i pao na dno. Dzabe sam ga dozivala da se vrati. Iza ledja sam cula vodu kako se smeje. Naglo sam se okrenula i tako namrstila da mi je prestrasena voda skocila u narucje. Uzela sam bambus i istukla nevaljalu vodu. Pocela je da place i suzu po suzu isplakala se u jezerce. Povrsina je opet bila mirna i glatka kao ogledalo...nevremena nigde nije bilo...a meni su ostale mokre pantalone...:lol:
 
Nesi:
Uzela sam kamen s puta. Ucinio mi se tako lep i gladak. Prolazeci pored jezerca, napravila sam zabice. Mirana povrsina se namreskala. Iz talasica me je gledala grdoba, cudoviste neko, jedva shvatih da je to moj odraz...:lol: Kamen se uplasio i pao na dno. Dzabe sam ga dozivala da se vrati. Iza ledja sam cula vodu kako se smeje. Naglo sam se okrenula i tako namrstila da mi je prestrasena voda skocila u narucje. Uzela sam bambus i istukla nevaljalu vodu. Pocela je da place i suzu po suzu isplakala se u jezerce. Povrsina je opet bila mirna i glatka kao ogledalo...nevremena nigde nije bilo...a meni su ostale mokre pantalone...:lol:

Poznavajući tebe, meni su ostale suve, jer sam ih na vreme, skinuo !!! :lol:
 
krvolok:
Poznavajući tebe, meni su ostale suve, jer sam ih na vreme, skinuo !!! :lol:

Vrlo poucno...:? :twisted:

Necu tako da se igram...

Smrcnula sam...a nije mi bilo hladno...ni suza nije posla sama od sebe...ucinilo mi se tek onako...i nista mi nije bilo jasno...ni zasto mama drzi sibu u ruci...
 
Zavrti me nezno i pomirisi
lagano, vise puta, uzivaj u svakom trenu,
osmotri boju, boju krvi i ruza,
sve druge arome iz cula izbrisi,
pa me usnama upi nezno kao penu,
nek te slast i gustina moja razoruza.

Miluj me jezikom,
nek skliznem tecno u tvoje bice,
pa cu sa vatrom u obraze da se dignem,
da ti ispunim grudi muzikom,
pomislices da sam zena a ne rajsko pice,
do svakog damara plameno...Mmmmmm cu da stignem. :P

I vodicemo ljubav u trenu,
uhvaticu tvoj zaljubljeni pogled,
tvoja sigurna ruka milovace moje obline, moje sapi,
i grlices me kao sto ljubavnik grli zenu,
i burno, prateci neki nevidljivi sled,
gutljaj po gutljaj, ispices me zudno do poslednje kapi...

Jer mene dobrim vinom ces zvati...:wink:
 
Volela sam ga vise od svih drugih, ali mu to nikada nisam rekla. Bojala sam se da i on mene voli vise od svih drugih. Onda ne bih imala vise o cemu da sanjam. A sta ce mi zivot bez sna?
A onda me je on probudio i nasla sam se na postelji od trnja...Ruzica?! Tesko meni...:lol: :wink:
 
Kisa je padala danima. I sunce je nekako cudno izlazilo, ne uvek na istoku...
Trcala sam za dugom u krug, a onda nisam vise znala na kojoj strani je bajka...ovde ili tamo...
:?
 
E, a ja cu tebi da ispriracam pricu o jednom danu. Danu koji se rodio sam, u jedno praskozorje, pa je umesto da pocne da place kao svaka beba, navukao osmeh na svoje lice. I s njim se onda smejalo i sunce i polja i smejale su se i ptice, i smejale su se ulice...Samo je plocnik napravio kiselo lice. Polivali su ga smrkom, i nije mu bilo do smeha, dok nije umio svoje lice, samo je u jednom uglu ostao trag nacrtane skolice. I kamen. Dan je poceo da skakuce na jednoj nozi. Do kraja i nazad. Stavio je kamen u dzep. A onda ga je hitnuo u vazduh i uz prasak razbio jedan prozor. Brzo se sakrio iza coska. Nije znao da je to prozor jednog Boska. Koji je posao u peti razred. I nije znao za jednu Milicu iz cetvrtog dva. Ne voli nju Bosko tek da se zna. Samo je eto tako, bez veze nacrtao jedno srce u svesci. Polako se dan podigao na prste i jednim okom virio u sobu. Urednu sobu jednog decaka. Jednog petaka. Zalizao je pramen obesenjaka, jer danas je poseban dan. Danas je resio da Milici ponese knjige iz skole. Al' ima jedan problem strasan. Milica ide popodne u skolu, a on se plasi mraka. Kakva sramota za jednog decaka. Zato je namestio ljutito lice. I stegao je cvrsto male pesnice. I dok ga tako ziska pece, poce lagano da se spusta vece. Trgnu se dan. Zar da propadne decacki san. Pa brzo otrca do sunca. Zasmeja ga do vrhunca, a onda ode da zagrli mesec i odvede ga lagano u mrak. I zvezde pozva sa sobom i nali im rumenog vina. Od kog se rumene obrazi. Ne nisu virili iza coska, gde su se Bosko i Milica drzali za ruke...I napokon osmeh je sleteo i na njegovo lice. Zar on da se plasi mraka. I podje ispred devojcice da pokaze kako je jak i kako je velik i kako je sam uplasio mrak. Devojcica ga je poljubila u obraz i pred kucom ponudila zvaku svome junaku. I dok se vracao kuci, trsavo mu je na obraz pao pramen obesenjaka, i dok je sutirao kamencice, seti se mraka, pa pozuri tek onako...bez razloga, da mu se mraka ne uplasi baka, koja ga vec nestrpljivo ceka.
A mesec i zvezde su pevali i namigivali dugo u noc, samo je dan pozurio da spava, da ne zaboravi sutra da svane u neki novi deciji san.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top