Video igre i moral

oziman

Veoma poznat
Poruka
11.564
Video igre. Nekada sam bio odusevljen njima. I danas se ponekad igram ( uff.kako ovo zvuci :) ). Recimo, Doom 3 prelazio sam godinu dana. Ono, predjem nivo, pa pauza i tako celu godinu i vise..
Uveliko se vode rasprave da li su video igrice umetnost ili ne. U neku ruku jesu, jer pruzaju mogucnost nadilazenja individualne volje identifikacijom sa virtulenim likom u virtuelnom svetu. Naravno, takvu estetsku kontemplaciju (koja je ipak najnize vrste) naci ce samo oni koji je traze, dok po pravilu ljudi pocinju sa time ne bi li zadovoljili svoje egoisticne zelje koje se sastoje u tome da ako imas motiv ....opravdano je da pobijes gomilu botova i da ispadnes heroj na kraju. :neutral:
Mizerija ljudskog roda kojom se nazalost rukovodi vecina tkz. "postenih gradjana" kojima smo okruzeni svi. Pogledajte komentare vesti po online novinama. Ako je neko nesto zgresio, javlja se gomila "pravednika" zapenušalih od mrznje, iskezenih zuba , koji bi da linčuju, muče, nabijaju na kolac, posalju u kamenolom itd. Slika pravednika ..postenog gradjanjina ..
Jednom sam ostavio komentar da ne podrzavam patnju nijednog zivog bica. Ma sta da je neki covek uradio, neka se po zakonu osudi, zatvori , verovatno leči, ali ne i muči i linčuje. Na to sam dobio stotinak minusa i samo par pluseva.
Ljudi su oprhvani mrznjom, i sto je najgore, sebe smatraju pravednicima.
Upravo takvi nalaze svoj ventil u video igricama. Povredjen sam..imam motiv, posto nazalost ne postoje gladijatorske arene u Rimu, postoje bar video igrice.

Takodje, stravicna je slika klinca od samo 3 ili 4 godine koji igra GTA, COD i slicno, gde ubijaju ljude na ulici tek tako. To je doba gde se formira licnost . Prica mi jedan poznanik kako njegovo dete igra takve igre i jednom ga u kolima za vreme voznje pita" Zasto ne pregazis tog coveka na trotoaru? :neutral:

Da li ce urodjeni moral...temelj morala, biti u mogucnosti da zaustavi tako formiranu licnost u najranijem detinjstvu veliko je pitanje. Mozda je fenomen video igrica mnogo ozbiljniji problem nego sto izgleda, pogotovu ako se dopusti da se generacije vaspitavaju na njima.


Vidim problem u tome sto video igre, kao i scenariji filmova, osim klasicne podele na dobre i lose, na crne i bele, takodje uz tu podelu serviraju i nazovi "moral" koji kaze da ako imas motiv, ako si na strani "dobra", sve je opravdano a na kraju filma bivas heroj.
To su neke vrste sublimiranih poruka. Priprema ljudi za zrtvovanje u ratu. Priprema za preuzimanje uloge "topovskog mesa".
Pravi moral nema nista sa tim. Vratiti zlo zlom nije moralno.
Ako si ugrozen, ako trpis nepravdu, imas pravo da se branis, da agresora odbijes svim sredstvima ali nemas prava da agresora mucis i najgore od svega nasladjujes se tim mucenjem nad njegovom patnjom. Na sta to lici, ta scena... a najgore od svega vecina ljudi tako shvata moral i misli da time vrsi dobra dela sve u slavu postenog gradjanstva.

Pravo nije zasnovano na osveti nego na sprecavanju nepravde. I hvala bogu sto je tak,o i sto se masa ne pita i ne presudjuje vec je covecanstvo doslo do Teorije prava koja koliko toliko po cenu gubitka izvesnih sloboda svih, pojedinca stiti od trpljenja nepravde.

Da li vi u video igrama i filmovima takve vrste, podlezete tom nazovi "moralu" tj. trazite nasladu osvete "pravednika" ili pokusavate naci estetsku kontemplaciju koju bi svaka umetnost trabala da pruza?
 
Ja sam se u video igrama vecinom igrao Napoleona i ostalih vojskovodja ili se nadmudrivao sa prijateljima :D
Estetka kontemplacija je veoma retka kada su u pitanju video igre jer video igre retko pruzhaju "pauze" za takav vid uzhivanja , a i sam estetski dozhivljaj je sekundaran kada su u pitanju video igre.

Ova tema je ipak vishe na polju sociologije ili psihologije.
 
живот је игра, најчешће губимо, зато га и не волимо.
нису деца крива што нема ко да их упути. одувек је систем правио робове, у складу са техничким могућностима.
табула раза, духовност... како сејемо тако жањемо.
 
Video igre su sigurno ostavile veliki uticaj na omladinu od 80-ih pa na vise a mislim da jos nismo spremni da ih analiziramo jer nemamo dovoljno podataka.

Ja igre igram sigurno od svojih najmladjih nogu, ali one na mene nikada nisu ostavljale neki uticaj van cistog avanturizma i zanimacije. svaka igra mi je bIla kao neka sLagalica koja se treba resiti.

Jedna stvar je sigurna a to je da u komplesnOstI necega kao sto je fIlm ili pesma a ponajvise igra mogu da ostave daleko razlicite uticaje zavisno od osobe do osobe.

stvar je izuzetno kompleksne prirode, koja zahteva duboko kontempletiranje. da je bezazleno nije, i veoma treba voditi racuna o tome. GTA je najgori tip igre, jer u samoj igri igras kniminalca koji je apsolutno bez milosti.

Bez neke osnovne svesnosti o zivotu (duhovnosti) apsolutno bih trebali da vodimo racuna, pogotovu po pitanju nase dece i omladine uopste.

nisam igrao nove video igre dugo a ovaj snimak mi jasno ukazuje na to da svetski elitisti upravo koristi taj medij sve vise i vise za srozavanje ljudskog morala.
 
Poslednja izmena:
Ranije sam mnogo igrala, i to svašta.
Onda se desilo da sam na letovanju s klincima otišla u igraonicu i dočepala se konzole koja je simulirala pištolj. Na opšte zaprepašćenje onih koji su se s tom igrom mučili i pritajeno se smejuljili očekujući da ću da kiksnem, iz prve sam prešla nekoliko nivoa. A da bih prešla tih nekoliko nivoa, morala sam (u igri :lol:) da poubijam gomilu likova koji su iskakali sa svih strana. Moja deca su bila zaprepašćena: otkud mi takvi refleksi, zar moje alatke nisu varjača i kutlača a ne pištolj? Refleksi su verovatno bili rezultat prethodnih godina igranja raznih arkadnih avantura ... ali novootkrivena veština ciljanja i pogodaka u metu je i za mene bila otkriće. Najviše me je šokirala spoznaja da sam to radila skoro automatski, i da ni u jednom trenutku nisam razmišljala u koga i zašto pucam, i ko sam ja u toj nazovi-priči. Više nisam igrala ni tu, niti ijednu sličnu.

Imam svoj ukus po pitanju odabira igrica - kao što imam ukus i po pitanju odabira knjiga i filmova. O moralu (u kontekstu igrica) nisam razmišljala; pre o vaspitnoj i edukativnoj ulozi ... a to je, kao što reče seducer, vrlo kompleksno pitanje.
 
Najviše me je šokirala spoznaja da sam to radila skoro automatski, i da ni u jednom trenutku nisam razmišljala u koga i zašto pucam, i ko sam ja u toj nazovi-priči.

a i mogli bi karijeru da napravite... znam neke ljude kojima trebaju osobe u koje nikad ne bi posumnjali a one mac hekler i koh iz cegera za pijacu pa po okolini :lol:


na temu da ne spamujem vise

moral je direktno ugrozen ako adolescenti sede ko manijaci neprekidno uz lcd i pucaju ko blesavi. on se ne ogledava u tome da ce igre da deluju na njih da postanu slika i prilika aktera odredjenog gejma mada i to nije redak slucaj, vec u tome da ce im metabolizam i sve vegetativne funkcije zakrzlkati na sebi svojstven nacin da ce se deformisati sto fizicki a sto psihicki i postace predmet zaebancije okoline... e onda se jednog dana desi kvrc i pocne predumisljaj ili klasicno odlepljivanje.

onda to citamo u novinama i kazu.... a bio je tako fin ili fina nikad nismo videli nista ruzno da je uradio/la samo je sedeo u kuci i igrao se/la. zato bacimo kompove kroz prozor i izadjimo medju svet. ja odo prvi. poz
 
Hehe ...
Da li bi isti efekat bio da sam ispričala kako sam do besvesti igrala Jazz Jack Rabbit, iako mi je bilo muka i vrtelo mi se u glavi ... pa sam se na kraju ispovraćala? (I, naravno, više nikad nisam igrala tu igru.) Ili kako sam jedne noći, nakon celog dana igranja Silent Hill-a, imala košmare? A jedanput sam slagala prijateljicu da sam bolesna – samo da ne bih išla kod nje nego ostala kod kuće da dovršim Blair Witch ... :rumenko::sad2:

O pucačinama da i ne pričam: viđala sam ljude koji samo takve igre i igraju (i to nazivaju "ventilom"), kao i ostrašćenih navijača sa strane, onih što viču: Ubij ga, ubij ga! Pretpostavljam da su svi koji su igrali (ili igraju) igrice ponekad bili u situaciji da pređu neke granice; poenta je u tome da li smo svesni tog prelaska i da li ćemo ga ponoviti, i ako hoćemo – zbog čega.

Moji klinci (sad više i nisu klinci) nikad nisu bili ljubitelji igara tipa GTA ili FPS (First Person Shooter). Mislim da bih bila vrlo zabrinuta da jesu.


U cegeru nosim beretu. Tako lepo leži u ženskoj ruci.
A na glavi šeširče umesto beretke – da se bolje zakamufliram.
 
A jedanput sam slagala prijateljicu da sam bolesna – samo da ne bih išla kod nje nego ostala kod kuće da dovršim Blair Witch ... :rumenko::sad2:

Tu Blair Witch sam i ja igrao...ima valjda tri dela nezavisna jedna od drugih, ja sam uzeo prvi. Iako je u trecem licu, iako je zapravo point and click avantura poslednji nivo je stavrno bio jezovit i jos uvek ga se secam.

O pucačinama da i ne pričam: viđala sam ljude koji samo takve igre i igraju (i to nazivaju "ventilom"), kao i ostrašćenih navijača sa strane, onih što viču: Ubij ga, ubij ga! Pretpostavljam da su svi koji su igrali (ili igraju) igrice ponekad bili u situaciji da pređu neke granice; poenta je u tome da li smo svesni tog prelaska i da li ćemo ga ponoviti, i ako hoćemo – zbog čega.

Ne samo igrice nego i filmovi , romani imaju tu nazovi psihologiju u sebi da ako si pravedan, ako si na strani "dobra" imas pravo da ubijas neprijatelje (i ono sto je najproblematicnije u tome) uzivas u mucenju onih koji nisu dobri poput tebe. To je taj nakaradni "moral" koji zivi u srcima vecine postenih gradjana kojima smo okruzeni i koji zastrasuje.
Dovoljno je da "postenom gradjaninu" das motiv koji je drustveno odobren kao ispravan i da se on pretvori u Markiza de Sada i da jos misli da cini dobra dela kaznjavanja zla.

Ako ti ovo zvuci pretereno otidi na sajt nekih online novina i pogeldaj komenatare pravednika nad nekim gresnikom. Ubij, lincuj,vratite smrtnu kaznu, posaljte na robiju, nabijte na kolac...itd ,itd, i takva je vecina komentatora .
 
viđala sam ljude koji samo takve igre i igraju (i to nazivaju "ventilom"), kao i ostrašćenih navijača sa strane, onih što viču: Ubij ga, ubij ga!

to i ja videh bas u vasoj kafani kad je bilo ono semioticko krljanje a klonovi vikali nekim vasim pretpostvljenim sve vreme slicno... ma jos i gore... game is a life, zar ne?


U cegeru nosim beretu. Tako lepo leži u ženskoj ruci.

a ja bio ubedjen da sadrzaj zenske tasne sadrzi ama bas sve osim malih zrna... :lol: imam dve posle pretnji koje dobih... jednu za po danu a drugu nocnu sa slonovomm koskom na drsci i ugraviranim M pardon B da se ono kako se kaze falim kad sam na omiljenom mi splavu


na temu... igram samo cod, doom mi bio jedno vreme interesantan zbog zapleta al sam ga se zasitio
 
Ja sam igrač i ovo je moje mišljenje.

Smatram da video igre mogu naučiti igrača da koristi mašinku u istoj meri kao što, recimo, akcioni film može da nauči gledaoce kako se upravlja avionom.

Uz heavy metal, horor filmove i "mračne" knjige, video igre su konstantno bile meta napada nakon incidenata. Nakon Columbine pucnjave, razne stvari su nazivane "pravim krivcima": Marilyn Manson, igre tipa Doom, Mortal Kombat i Counter Strike, serije tipa South Park. Ja smatram da osobe koje postaju nasilne i dovode do smrti mnogih već imaju određenu predispoziciju za to, samo su određene stvari "okidač".
U tom slučaju, nisu u pitanju video igre, već, generalno, "okidački" aspekt i uticaj medija, vršnjaka, okoline. Razmislimo malo o tome kakve sve stvari čujemo u vestima.

Isto je i sa društvenim igrama - Dungeons and Dragons je često bila meta raznih grupa koje su smatrale da ta igra promoviše razne sekte zbog okultne sadržine. Najveći broj igrača uopšte nije bio zainteresovan za to, bilo im je jedino bitno da imaju zabavan način provođenja vremena. Neko bi pomislio da su u pitanju neke skrivene poruke unutar igre i da će igrači to smatrati prihvatljivim nakon izvesnog vremena, ali igra nigde nije promovisala ubijanje nedužnih ljudi, nego monstruma i prikazivala religijsku simboliku u druge svrhe.
Dakle, to što se neki krvožedni monstrum nalazi na koricama knjige ne znači da čitalac treba da se identifikuje sa njim i da i sam počne da radi isto što i on.

Mene, GTA serijal nije nešto posebno privlačio iz više razloga. Jedan od njih jeste bila tematika, ali same igre nisu bile toliko originalne i kvalitetne. Tematika je bila jedini način da se privuče pažnja medija i, samim tim, zarada. Međutim, treba uočiti i da su prve dve igre tog serijala uglavnom kritikovane, ali ne zbog teme, već zbog toga što nisu bile interesantne. Kada je uvedena (skoro) potpuna sloboda kretanja i 3d okruženje, igre su postale hit. U suštini, bilo je igara sa ovakvim mogućnostima (igrač preko svoje personifikovane figure u igri može da uradi šta god želi) i ranije. Prva stvar koja mi pada na pamet je Ultima serijal iz osamdesetih - prisutni su skoro svi aspekti GTA, s tim što su u malo apstraktnijem obliku. I on je jedno vreme bio meta napada, ali zbog "okultne" sadržine. Interesatno, počev od četvrte igre, serijal je uveo ideju "vrlina" i promovisao ih igračima - postoji mogućnost napadanja nedužnih ljudi, ali se igrač "kažnjava" ako to uradi.

Na kraju, treba razmisliti koliki je ukupan broj igrača, kolika je prosečna starost igrača, a zatim o tome koliko njih je postalo nasilno nakon igranja igara i kolika je prosečna starost tih osoba. Sličan rezultat se dobija kada se uporedi broj ljudi koji imaju brkove i ubica među njima.
 
Video igre. Nekada sam bio odusevljen njima. I danas se ponekad igram ( uff.kako ovo zvuci :) ). Recimo, Doom 3 prelazio sam godinu dana. Ono, predjem nivo, pa pauza i tako celu godinu i vise..

Jos se igras? Mator covek pa se igra kao malo dete... ccc... (Salim se, nemoj sad da osujes paljbu na mene iz svih oruzja.)
Godinu dana, au, meni nijedna igrica ne drzi interesovanje toliko dugo... Mozda jedino ove sa star wars tematikom, ali i njih mogu maksimum da igram mesec dana pa da napravim pauzu da bih opet igrao...

Uveliko se vode rasprave da li su video igrice umetnost ili ne. U neku ruku jesu, jer pruzaju mogucnost nadilazenja individualne volje identifikacijom sa virtulenim likom u virtuelnom svetu. Naravno, takvu estetsku kontemplaciju (koja je ipak najnize vrste) naci ce samo oni koji je traze, dok po pravilu ljudi pocinju sa time ne bi li zadovoljili svoje egoisticne zelje koje se sastoje u tome da ako imas motiv ....opravdano je da pobijes gomilu botova i da ispadnes heroj na kraju. :neutral:

Mozda su umetnost za neke pasionirane igrace. Estetsku kontemplaciju ce naci oni koji mogu da je nadju, neko ce mozda traziti ali nece moci. Nekome je mozda potreban neki visi vid umetnosti. Nema nista lose u tome da pobijes gomilu botova... :) Sve dok to ne pocne da utice na tvoj psiholoski sklop. E sad, kod jos neizgradjenih licnosti - dece, predugo igranje takvih igara moze da bude opasno jer se razvija odredjena forma svesti da je opravdano boriti se protiv zla vecim zlom.

Mizerija ljudskog roda kojom se nazalost rukovodi vecina tkz. "postenih gradjana" kojima smo okruzeni svi. Pogledajte komentare vesti po online novinama. Ako je neko nesto zgresio, javlja se gomila "pravednika" zapenušalih od mrznje, iskezenih zuba , koji bi da linčuju, muče, nabijaju na kolac, posalju u kamenolom itd. Slika pravednika ..postenog gradjanjina ..

Psihologija grupe u svom najgorem obliku. Svi vole da se identifikuju sa pravednicima ali niko ne zeli da bude izopsten pa se tako lako utopi u grupu.

Jednom sam ostavio komentar da ne podrzavam patnju nijednog zivog bica. Ma sta da je neki covek uradio, neka se po zakonu osudi, zatvori , verovatno leči, ali ne i muči i linčuje. Na to sam dobio stotinak minusa i samo par pluseva.

Nazalost, izgleda da je potrebno je da grupa koja lincuje bude lincovana da bi promenili svoj stav, ma koliko to varvarski izgledalo.

Ljudi su oprhvani mrznjom, i sto je najgore, sebe smatraju pravednicima.
Upravo takvi nalaze svoj ventil u video igricama. Povredjen sam..imam motiv, posto nazalost ne postoje gladijatorske arene u Rimu, postoje bar video igrice.

Naravno da su ophrvani mrznjom kad im se svaki dan na tv-u u vestima govori da je majka ubila sina, da je sin ubio oca itd sto im dodje na ionako losu situaciju u kojoj se nalaze sklapajuci kraj s krajem. Ali bolje da nadju ventil u igricama nego u necem drugom...

Takodje, stravicna je slika klinca od samo 3 ili 4 godine koji igra GTA, COD i slicno, gde ubijaju ljude na ulici tek tako. To je doba gde se formira licnost . Prica mi jedan poznanik kako njegovo dete igra takve igre i jednom ga u kolima za vreme voznje pita" Zasto ne pregazis tog coveka na trotoaru? :neutral:

Igra jer su mu roditelji dozvolili, sto mu lepo ne kazu da je zdravije igrati fudbal ili neki od sportova sa drugom decom... Ili da ga podmite tj da svaki put kad ode napolje da se igra dobije nesto, cokoladu ili sta vec...

Da li ce urodjeni moral...temelj morala, biti u mogucnosti da zaustavi tako formiranu licnost u najranijem detinjstvu veliko je pitanje. Mozda je fenomen video igrica mnogo ozbiljniji problem nego sto izgleda, pogotovu ako se dopusti da se generacije vaspitavaju na njima.

Zavisi od mnogo faktora, od roditelja tog deteta, od okoline, od druge dece sa kojima se to dete druzi itd...

Vidim problem u tome sto video igre, kao i scenariji filmova, osim klasicne podele na dobre i lose, na crne i bele, takodje uz tu podelu serviraju i nazovi "moral" koji kaze da ako imas motiv, ako si na strani "dobra", sve je opravdano a na kraju filma bivas heroj.

Ako je dozvoljeno ciniti zlo ako si dobar onda je to siva zona.

Ako si ugrozen, ako trpis nepravdu, imas pravo da se branis, da agresora odbijes svim sredstvima ali nemas prava da agresora mucis i najgore od svega nasladjujes se tim mucenjem nad njegovom patnjom. Na sta to lici, ta scena... a najgore od svega vecina ljudi tako shvata moral i misli da time vrsi dobra dela sve u slavu postenog gradjanstva.

Ali ljude religija isto uci da ce oni losi biti muceni u ognju pakla. Mislim da je to deo starog zaveta: "Oko za oko, zub za zub." Znaci, namece im se jedan model rasudjivanja.

Da li vi u video igrama i filmovima takve vrste, podlezete tom nazovi "moralu" tj. trazite nasladu osvete "pravednika" ili pokusavate naci estetsku kontemplaciju koju bi svaka umetnost trabala da pruza?

Ne. A taj visi osecaj retko kod koje igre...
 
Како се заштити од кича и шунда и квазиморала који нам се намеће кроз целу назови "уметност"?

Ево, гледао сам неки филм, један од милион других, чији се плот своди на ову шему. Црно и бело; добри и лоши момци. Онда ови други нанесу неку неправду неком од ових "добрих". Самим тим тај "добри" тиме је стекао сву сатисфакцију и оправдање да мрзи, гони и на крају убије тог "лошег"( још боље ако претходно он буде мучен, јер публика тада још више ужива). Наравно, то је и врхунац дела, јер док "добри" убија "лошег", публика доживљава "катарзу". После те ,ако се шалимо, "катарзе" смирено излази из биоскопа...срећна и задовољна.

На ово се своди веровали или не сво оно ђубре које нам стиже из Холивуда па и од свуда запараво. Како онда погледати право уметничко дело и не бацати своје време на шитове, небулозе и идиотарије? Или да су бар то, него неко очито смишљено намеће маси систем вредности у коме је оправдано мрзети свако људско биће једино под условом ако је тај "зао" по мерилима оних "добрих".

Колико је то заправо узело корена у народу можемо видети из коментара онлине новина где читаоци осуђују неког грешника. По правилу је ту жал за смртном казном, позив на линч, наслађивање патњом коју ће тај грешник трпети у затвору итд.итд.
И при свему томе те индивидуе, запенушане од мржње, жедне крви, себе сматрају морално добрим особама. Оним борцима против сила зла.

Требало би да свако преиспита свој дух да се не би затекао заједно са онима који под маском очигледно смишљене камапање наметања таквих вредности, мисле да су морални а заправо су црни да црњи не могу бити.

Што се тиче питања како се заштити од гомиле шунда којим смо окружени мислим да је једини начин тражити класике. Оне који су у своје време били обично били потпуно непознати а њихова дела незапажена, али која су се временом пробила као вредна захваљујући оним који могу да их разумеју, иако их већина и данас гледа бело и најрадије би их спалила да нема психологије СНОБОВА која влада.

Други начин је гледати коментаре, гласања и мишљења публике и бирати она дела која су добила највише негативних критика јер су по правилу та најбоља или још боље уопште не гледати критике и пустити свом суду да одлучи и оцени.Јер, на пример један од најбољих филмова које сам гледао "Минотаур" на ИМДБ добио је оцену само 3.


Тако је по правилу са свим вредним делима.
 
Како се заштити од кича и шунда и квазиморала који нам се намеће кроз целу назови "уметност"?

Ево, гледао сам неки филм, један од милион других, чији се плот своди на ову шему. Црно и бело; добри и лоши момци. Онда ови други нанесу неку неправду неком од ових "добрих". Самим тим тај "добри" тиме је стекао сву сатисфакцију и оправдање да мрзи, гони и на крају убије тог "лошег"( још боље ако претходно он буде мучен, јер публика тада још више ужива). Наравно, то је и врхунац дела, јер док "добри" убија "лошег", публика доживљава "катарзу". После те ,ако се шалимо, "катарзе" смирено излази из биоскопа...срећна и задовољна.

На ово се своди веровали или не сво оно ђубре које нам стиже из Холивуда па и од свуда запараво. Како онда погледати право уметничко дело и не бацати своје време на шитове, небулозе и идиотарије? Или да су бар то, него неко очито смишљено намеће маси систем вредности у коме је оправдано мрзети свако људско биће једино под условом ако је тај "зао" по мерилима оних "добрих".

Колико је то заправо узело корена у народу можемо видети из коментара онлине новина где читаоци осуђују неког грешника. По правилу је ту жал за смртном казном, позив на линч, наслађивање патњом коју ће тај грешник трпети у затвору итд.итд.
И при свему томе те индивидуе, запенушане од мржње, жедне крви, себе сматрају морално добрим особама. Оним борцима против сила зла.

Требало би да свако преиспита свој дух да се не би затекао заједно са онима који под маском очигледно смишљене камапање наметања таквих вредности, мисле да су морални а заправо су црни да црњи не могу бити.

Што се тиче питања како се заштити од гомиле шунда којим смо окружени мислим да је једини начин тражити класике. Оне који су у своје време били обично били потпуно непознати а њихова дела незапажена, али која су се временом пробила као вредна захваљујући оним који могу да их разумеју, иако их већина и данас гледа бело и најрадије би их спалила да нема психологије СНОБОВА која влада.

Други начин је гледати коментаре, гласања и мишљења публике и бирати она дела која су добила највише негативних критика јер су по правилу та најбоља или још боље уопште не гледати критике и пустити свом суду да одлучи и оцени.Јер, на пример један од најбољих филмова које сам гледао "Минотаур" на ИМДБ добио је оцену само 3.


Тако је по правилу са свим вредним делима.

Nemoj da ti smeta što se i ja slažem sa svime šta si izrekao,a posebno ovaj video klip je indikativan-govori o uništavanju istorije,o bezobzirnom zatiranju tragova.S tobom je lako složiti se kad se baviš konkretnim temama...(Več rekao)
Lončar je otvorio temu "Stara Gospa"-temu o dekadenciji civilizacije i mogućem izumiranju.Priveli smo je kraju,ali bi,verovatno ,s ovog aspekta,bilo moguće još što-šta reči...
A što se tiče "onih"psihologa,ne zameram ti,verovatno bih i ja reagovao (instiktivna samoodbrana zabrinutosti za ja-evo ti malo Sartra-verovatno i njega ne voliš...).
 
Poslednja izmena:
Толико је тај назови "морал" укорењен у свест људи да просто звучи чудно када неко каже да треба опростити а не кажњавати. Ма шта да је неко урадио немамо права да му пожелимо патње. Наравно, у циљу заштите друштва, треба га изловати али не и мучити. Освета није врлина и она нема ама баш никакве везе са темељем морала. Освета је показатељ злобе и недостатка моралности ма колико индивидуа мислила да ако је претрпела неправду има права да се свети.


И не ради се овде само о указивању на прост шунд и кич а који промовише импулсе индивидуалне воље, већ о самом темељу моралности и слављењу злобе која се под маском општеприхваћеног протура као нешто нормално под свим видовима наводне уметности.
 
Hmm... 6 godina igranja WOW-a od toga u igri provedeno vise od 2 godine /cry ,ali ko nije igrao ne zna sta je igrica.13 eura mesecno,od igle do lokomotive ima u samoj igri. Raidovi sada po10- 25 ljudi nekada 40,organizacija -svako ima svoju vrlo bitnu ulogu,rase ,klase...Prijatelji iz cele evrope...Ali sagledavajuci sebe psihoanaliticki koliko lepog mi je donelo toliko je i loseg.
Opet se sve svodi na meru,treba biti u ravnotezi i umeren u svemu.
Inace od 6 godina igranja bio sam svo vreme Healer-Paladin -lecio druge dok su se borili... I tu se opet sve svodi na karaktere,svacije srce ne kuca isto.Koji su uzroci tome ,pa svi znamo i osecamo...
Pa se ipak zapitam ponekad ,posto je LJubav sve sto osecam prema svima,kako bi to izgledalo da smo svi dobri,lepo odgajani,vaspitani(sto ne znaci da ja zelim ovime sto navodim uzdizati sebe ,ne,ne,ne,ja sam samo u svom umu skrenuo na tu stranu :) jer osecam ... )...Koliko bi to bilo zanimljivo...I neminovnost je da do defekta mora kad tad doci...Biti isti,biti poseban,biti slobodan,biti samo svoj,hmmm...
Sve ima svoju dobru i losu stranu.Nozem secemo hleb ali nekome koristi da povredi drugu osobu...Uzvratiti istom merom ili okrenuti i drugi obraz...Uzdici se iznad svega sto nazivamo "normalnim" a bazira se na lazi i prevarama i sto je u isto vreme apsolutna istina.Kako ziveti a osecati ,videti sve to,mozda napraviti sopstveni svet u kom vlada LJubav i svima Ljubav pruzati,kroz osmehe ,sale,cak i ako primetim da to nekima deluje cudno-"nenormalno"nastaviti,gurati,nepredati se,jer samo to mozda i postoji,jer to je mozda moje zaduzenje od strane Boga i siguran sam da jeste ,koliko god to drugima zvucalo...
Ziveti a ne disati to je tragedija.
Moral,savest,svet,video igre...Sve je upravo kako i treba biti,male izmene su u isto vreme i ogromne,mozda to neprimecujemo dovoljno ali i bolje je tako.
Razumeti nerazumljivo je prelepo ali i zastrasujuce,ipak gledati pozitivno,truditi se maksimalno.
Kakava crna negacija volje Ozi brate,to ne vodi u dobro...Ljubav je iznad svega toga,iznad dobra i zla ,jedina apsolutno apsolutna istina. Iznad klasa,rasa,nacija...svih ideologija koje su zlo ali u isto vreme i dobro jer nam pruzaju nesto za sta se vredi boriti u zivotu

Igra je toliko ogromna i igra se preko neta ,pa da bi odigrali samo jednom sve sto ima u njoj treba vam jedna godina. A zamislite da znate sve napamet,teritorije kao i nasa planeta-gde se sta nalazi,hiljade Boss-eva i za svakog taktiku ...ccc...
"Bacite pogled"

Sve je to teret napretka,koji u drugu ruku nosi i odredjena olaksanja...Da mi je neko ranije pricao da teret moze biti u isto vreme i olaksanje,hmm...ne bih verovao...
Ali sagledati sve dualno i iz drugog ugla ,sto je u isto vreme jednina,nisam siguran da li je blagoslov ili kletva.Ali sam siguran da ce biti ono sto mi licno izaberemo da bude :) pa neka kod mene bude 90% prvo i 10% drugo...
 
Толико је тај назови "морал" укорењен у свест људи да просто звучи чудно када неко каже да треба опростити а не кажњавати. Ма шта да је неко урадио немамо права да му пожелимо патње. Наравно, у циљу заштите друштва, треба га изловати али не и мучити. Освета није врлина и она нема ама баш никакве везе са темељем морала. Освета је показатељ злобе и недостатка моралности ма колико индивидуа мислила да ако је претрпела неправду има права да се свети.


И не ради се овде само о указивању на прост шунд и кич а који промовише импулсе индивидуалне воље, већ о самом темељу моралности и слављењу злобе која се под маском општеприхваћеног протура као нешто нормално под свим видовима наводне уметности.

I opraštanje je osveta,samo prikrivena.Kako to da ne znaš?
 
Evo se pitam:ko je ovde idealista?
Normalno bi bilo da ja zastupam racionalno pravo i to ono u interesu države,te time i u interesu svakog građanina.a to bi bio moralni princip pozitiviste...
Međutim,bez dvojenja i zadrške prvi etički princip mi je integritet svakog pojedinca.Kroz ličnost pojedinca (slično idealistima)procenjujem svaku moralnu normu.Od ovog mesta bi Patak (pretpostavljam) te norme počeo da grana i da im suprotstavlja negativne koegzistencijalne faktore.Grananje (intelektualno zbog razumevanja)je OK jer ima stotine lex spetialis normi.ALI STOJI DA SU NORME MORALA od najfinijih fluida bez obzira što potiču, uglavnom,od egzistencijalnih i koegzistencijalnih obrazaca ponašanja...Preopširno je(čim zađem u društvene odnose).
Radi se o tome da norme morala za ovu ljudsku aktivnost još nisu iskristalizovane.A pošto su globalna (iformatička)dešavanja-to ćr ići još sporije...
 
Poslednja izmena:
A jel igrao neko Dead Space?




Bio sam uzasnut kad sam video ovo, autori su u igru ubacili kreature koje izgledaju kao deca i bebe, i sama pomisao da moram da ubijem nesto sto lici na 'bebu' mi je bila odvratna.
Ipak, to je jeftin ali odlican psiholoski trik koji se koristio i u mnogim filmovima za stvaranje 'instant straha'. Zanimljiva igra, vredi probati ;)

Inace slabo igram igrice, ove zime sam odigrao par jer sam provodio vise vremena kod kuce, a kao klinac sam se igrao konstantno. I da, ocajan sam, skroz sam izgubio osecaj a nisu mi ni zanimljive vise...
 

Back
Top