Da su šiptari imali vođu kao Srbi Tadića nikada nebi dobili nezavisnost

nesko101

Elita
Poruka
17.854
Srbi budimo ljudi i priznajmo jedni drugima da smo postali totalni egoisti.Misleći samo na svoj prag i na svoju decu sigurno da kao takvi nećemo moći ništa da uradimo kada i Vojvodina krene putem Kosova a zašto da neće kad im je presednik Tadić idealan za ostvarivanje ciljeva.
Kada kažete svom neprijatelju da će mir biti jedino sredstvo za odbranu teritorije onda je i neminovno i normalno izgubiti svu teritoriju koju vaš neprijatelj želi.
Zato priznajmo Srbi, da smo sada kukavice i da više nećemo životima braniti ma koji deo teritorije države Srbije..Jer kad nećemo sada braniti Kosovo ko će sa Kosova sutra braniti Vojvodinu a neko iz Vojvodine sutra da brani Sandžak.
Jer samo ako priznamo da smo najveći grešnici i kukavice možemo jednog dana pobediti svog najvećeg neprijatelja a to je samoga sebe i tako shvatiti da smo ono što smo do sada imali zaradili naši preci prolivajući junačku krv.Samo ko ne veruje da je sveto braniti svoju zemlju ide putem koji je zacrtao zapadni sluga gospodin presednik.
Srbi sa Kosova su izdani jer kako će dići oružje da brane svoje pragove i porodice kad će tako ispasti na kraju teroristi i krvoločnici koji su samo za sud u Hagu.
 
Srbi budimo ljudi i priznajmo jedni drugima da smo postali totalni egoisti.Misleći samo na svoj prag i na svoju decu sigurno da kao takvi nećemo moći ništa da uradimo kada i Vojvodina krene putem Kosova a zašto da neće kad im je presednik Tadić idealan za ostvarivanje ciljeva.
Kada kažete svom neprijatelju da će mir biti jedino sredstvo za odbranu teritorije onda je i neminovno i normalno izgubiti svu teritoriju koju vaš neprijatelj želi.
Zato priznajmo Srbi, da smo sada kukavice i da više nećemo životima braniti ma koji deo teritorije države Srbije..Jer kad nećemo sada braniti Kosovo ko će sa Kosova sutra braniti Vojvodinu a neko iz Vojvodine sutra da brani Sandžak.
Jer samo ako priznamo da smo najveći grešnici i kukavice možemo jednog dana pobediti svog najvećeg neprijatelja a to je samoga sebe i tako shvatiti da smo ono što smo do sada imali zaradili naši preci prolivajući junačku krv.Samo ko ne veruje da je sveto braniti svoju zemlju ide putem koji je zacrtao zapadni sluga gospodin presednik.
Srbi sa Kosova su izdani jer kako će dići oružje da brane svoje pragove i porodice kad će tako ispasti na kraju teroristi i krvoločnici koji su samo za sud u Hagu.

Znas ko ti je bio idealan za ostvarivanje tih ciljeva, ne Tadic, nego Milosevic, kome ste se klanjali u "srpskoj Mitrovici", i ciju opciju do danas podrzavate.

Dosta je bilo prolivanja krvi uzalud, ubi nas bela kuga, jer cemo da jos jednom demografski opustosimo zemlju nekim suludim ratovima?! Sa kime, sa NATO paktom?! Mora da se salis, sa njima se ne kace ni mnogo jaci, umesto da gledas kako da izbegnes tu krvolocnu ratnu masineriju, ti ih jos izazivas:confused:
 
Ovo nije propagiranje separatizma, nego legalno zalaganje za promenu državnog uređenja.
Mi Vojvođani tražimo pod hitnu federalizaciju Srbije, čije bi federalne jedinice imale ustav a ne statut!

Takva Srbija može biti naša domovina!

Navedi nam jedan dobar razlog, zasto bi to tvoje propagiranje separatizma, bilo dobro po SRBIJU i srpski narod?
 
Navedi nam jedan dobar razlog, zasto bi to tvoje propagiranje separatizma, bilo dobro po SRBIJU i srpski narod?
Ne radi se o propagiranju separatizma, nego o federalizovanju zemlje.

Evo zašto bi to bilo dobro za Srbiju, Srbe i Vojvođane:

Pravo na različitost Vojvodine
Na prostoru evropskog kontinenta ne postoji složenija i kompleksnija zajednica od vojvođanske. Teško je pronaći i jedan sličan prostor na kome su se, kroz istoriju, toliko mešali nacionalni, ekonomski i državni interesi kao što je to današnja Vojvodina ograničena rekama i nacionalnim državama.
Migracije na tlu Vojvodine učinile su je i čine sredinom koja nosi sve tradicije Evrope i Balkana, a kvalitet življenja definisan je u jasnim pravnim i civilizacijskim okvirima bez zaostataka rodovskih i plemenskih odnosa. Vojvodina nije samo višenacionalna niti je samo višekonfesionalna sredina.
Ona jeste i to, ali je i višezavičajna sredina. Ta posebnost, da na njenoj teritoriji žive pripadnici iste nacije i vere, ali različitog zavičajnog porekla, kulture i običaja, čini Vojvodinu kompleksnijom, a nacionalne zajednice, unutar njih samih, i raznovrsnijim i bogatijim.
Mislimo da se Vojvodina, zbog toga, ne može posmatrati kao anonimni deo, ove ili one, nacionalne, ili na nacionalnom principu zasnovane države, ali se, takođe, ne može ni izdvajati iz ukupnog nasleđa svih različitih nacionlanih i drugih zajednica ljudi koje na njenom tlu žive.
Ustavno-pravna rešenja položaja Vojvodine moraju uzeti u obzir sve navedene specifičnosti i izraziti njenu kompleksnost. Vojvodina se danas nalazi na prekretnici.
Njena prošlost još nije završena, a njena budućnost još nije počela.
Prošlost Vojvodine opterećuju ostaci nerešenog statusa federalne jedinice i autonomne pokrajine u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji.
Ako se samo malo dalje pogleda u istoriju, još su živi tragovi 1918. i Trijanonskog ugovora.
Njena današnja pozicija je nepostojanje bilo kakvog subjektiviteta u okvirima nelegalne i nelegitimne Savezne Republike Jugoslavije, države koja, i posle sedam godina formalnog postojanja, suočena s brojnim protivrečnostima i konfliktima, ne samo da ni jedan problem nije rešila, nego nema ni definisane granice.
Postkomunistički, nacionalsocijalistički politički koncept stalno izbegava da postavi dugoročne osnove političkog funkcionisanja ovih prostora. Njegovom zaslugom su sedam (od osam) federalnih jedinica bivše Jugoslavije postala poprišta, više ili manje, krvavih sukoba centralistički nastrojenih kvazireprezenata pojedinih nacionalnih grupa.
Ti sukobi nisu bili, kako se predstavljalo, nikakva „nacionalna oslobođenja“, „zaštita nacionalnih interesa“, niti bilo šta slično tome, nego isključivo borbe za rekonstituciju odnosa snaga, vlasti i uticaja na resurse. Bosanska katastrofa je proizvod osnovnog cilja – pretvaranje nacionalno i verski šarolike teritorije u tri nacionalne države – što je dovelo do teškog sakaćenja mogućnosti da se u budućnosti Bosna razvija na multinacionalnom i multikulturalnom osnovu.
U Vojvodini, za razliku od svih ostalih federalnih jednica bivše SFRJ, takav način „rešavanja“ provociranih nacionalnih konflikata nije moguć. Vojvodina nema čistih nacionalnih enklava.
Etnička mešovitost stanovništva nije karakteristika samo gradova, nego i 95% seoskih naselja koja imaju stanovništvo različitih nacionalnosti. Pogrešno je, površno i najčešće zlonamerno, zbog toga, poređenje vojvođanskog pitanja sa bilo kojim, do sada otvaranim, pitanjem na prostoru bivše Jugoslavije. Za Vojvodinu se moraju tražiti nova i drugačija rešenja.
Prvo: Vojvodina mora imati pravni okvir načinjen uz apsolutno uvažavanje, kao vrhovnog, principa prava pojedinca na razlikovanje koje je omeđeno, samo i isključivo, pravom drugog pojednica na različitost.
Svim građanima Vojvodine mora biti garantovana potpuna ravnopravnost, fizička, imovinska i pravna sigurnost, bez obzira na nacionalnu, versku, zavičajnu, rasnu ili polnu pripadnost.
Ni pojedinac, ni kolektiv, ne mogu sticati položaj na osnovu nevoljnih razlika, odnosno onih razlika koje nisu posledica slobodnog izbora.
Građanima Vojvodine mora se garantovati pravo i sloboda povezivanja sa drugima u cilju organizovanja radi promocije i zaštite svojih kolektivnih prava i uživanja kolektivnih sloboda. Prava i slobode kolektiva ograničene su samo pravima i slobodom drugih kolektiva
 
Нека фала, да ми прецедник буде неко из екипе терориста и кољача.
То што су такве карте тренутно, таква је "рука", у следећој ће бити нека друга. Оно што мора да се уради је заштита својине конкретно сада Срба на Космету. У Обилићу не могу да продају куће јер им је имовина узурпирана и тешко се доказује власништво. Мора држава Србија да реагује. Мање емоција, више разума.
 
Poslednja izmena:
Ne radi se o propagiranju separatizma, nego o federalizovanju zemlje.

Evo zašto bi to bilo dobro za Srbiju, Srbe i Vojvođane:

Pravo na različitost Vojvodine
Na prostoru evropskog kontinenta ne postoji složenija i kompleksnija zajednica od vojvođanske. Teško je pronaći i jedan sličan prostor na kome su se, kroz istoriju, toliko mešali nacionalni, ekonomski i državni interesi kao što je to današnja Vojvodina ograničena rekama i nacionalnim državama.
Migracije na tlu Vojvodine učinile su je i čine sredinom koja nosi sve tradicije Evrope i Balkana, a kvalitet življenja definisan je u jasnim pravnim i civilizacijskim okvirima bez zaostataka rodovskih i plemenskih odnosa. Vojvodina nije samo višenacionalna niti je samo višekonfesionalna sredina.
Ona jeste i to, ali je i višezavičajna sredina. Ta posebnost, da na njenoj teritoriji žive pripadnici iste nacije i vere, ali različitog zavičajnog porekla, kulture i običaja, čini Vojvodinu kompleksnijom, a nacionalne zajednice, unutar njih samih, i raznovrsnijim i bogatijim.
Mislimo da se Vojvodina, zbog toga, ne može posmatrati kao anonimni deo, ove ili one, nacionalne, ili na nacionalnom principu zasnovane države, ali se, takođe, ne može ni izdvajati iz ukupnog nasleđa svih različitih nacionlanih i drugih zajednica ljudi koje na njenom tlu žive.
Ustavno-pravna rešenja položaja Vojvodine moraju uzeti u obzir sve navedene specifičnosti i izraziti njenu kompleksnost. Vojvodina se danas nalazi na prekretnici.
Njena prošlost još nije završena, a njena budućnost još nije počela.
Prošlost Vojvodine opterećuju ostaci nerešenog statusa federalne jedinice i autonomne pokrajine u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji.
Ako se samo malo dalje pogleda u istoriju, još su živi tragovi 1918. i Trijanonskog ugovora.
Njena današnja pozicija je nepostojanje bilo kakvog subjektiviteta u okvirima nelegalne i nelegitimne Savezne Republike Jugoslavije, države koja, i posle sedam godina formalnog postojanja, suočena s brojnim protivrečnostima i konfliktima, ne samo da ni jedan problem nije rešila, nego nema ni definisane granice.
Postkomunistički, nacionalsocijalistički politički koncept stalno izbegava da postavi dugoročne osnove političkog funkcionisanja ovih prostora. Njegovom zaslugom su sedam (od osam) federalnih jedinica bivše Jugoslavije postala poprišta, više ili manje, krvavih sukoba centralistički nastrojenih kvazireprezenata pojedinih nacionalnih grupa.
Ti sukobi nisu bili, kako se predstavljalo, nikakva „nacionalna oslobođenja“, „zaštita nacionalnih interesa“, niti bilo šta slično tome, nego isključivo borbe za rekonstituciju odnosa snaga, vlasti i uticaja na resurse. Bosanska katastrofa je proizvod osnovnog cilja – pretvaranje nacionalno i verski šarolike teritorije u tri nacionalne države – što je dovelo do teškog sakaćenja mogućnosti da se u budućnosti Bosna razvija na multinacionalnom i multikulturalnom osnovu.
U Vojvodini, za razliku od svih ostalih federalnih jednica bivše SFRJ, takav način „rešavanja“ provociranih nacionalnih konflikata nije moguć. Vojvodina nema čistih nacionalnih enklava.
Etnička mešovitost stanovništva nije karakteristika samo gradova, nego i 95% seoskih naselja koja imaju stanovništvo različitih nacionalnosti. Pogrešno je, površno i najčešće zlonamerno, zbog toga, poređenje vojvođanskog pitanja sa bilo kojim, do sada otvaranim, pitanjem na prostoru bivše Jugoslavije. Za Vojvodinu se moraju tražiti nova i drugačija rešenja.
Prvo: Vojvodina mora imati pravni okvir načinjen uz apsolutno uvažavanje, kao vrhovnog, principa prava pojedinca na razlikovanje koje je omeđeno, samo i isključivo, pravom drugog pojednica na različitost.
Svim građanima Vojvodine mora biti garantovana potpuna ravnopravnost, fizička, imovinska i pravna sigurnost, bez obzira na nacionalnu, versku, zavičajnu, rasnu ili polnu pripadnost.
Ni pojedinac, ni kolektiv, ne mogu sticati položaj na osnovu nevoljnih razlika, odnosno onih razlika koje nisu posledica slobodnog izbora.
Građanima Vojvodine mora se garantovati pravo i sloboda povezivanja sa drugima u cilju organizovanja radi promocije i zaštite svojih kolektivnih prava i uživanja kolektivnih sloboda. Prava i slobode kolektiva ograničene su samo pravima i slobodom drugih kolektiva

IZDAJA!
 
Ovo nije propagiranje separatizma, nego legalno zalaganje za promenu državnog uređenja.
Mi Vojvođani tražimo pod hitnu federalizaciju Srbije, čije bi federalne jedinice imale ustav a ne statut!

Takva Srbija može biti naša domovina!

Ја то говорим већ двадесет година, једна од федералних јединица била би и република БАНАТ, који сада у овим околностима трпи торту и диктатуру Новог Сада.
Под утицајем Новосадизације целе Војводине највише трпи банат који је таквом политиком коју воде Чанак, Костреш и Пајтић потпуно опустошен.

Дакле за боље сутра свих нас ЖИВЕЛА ФЕДЕРАЛНА ЈЕДИНИЦА РЕПУБЛИКА БАНАТ.
Банат није крава музара доста нас је Нови Сад вукао за нос, желимо сепарацију од те творевине зване Војводина.
 

Back
Top