Uciniti pa "nabiti" na nos

Da li vam se desavalo da vam neko ucini nesto(neku uslugu),sve bude ok,a onda vam to "nabije" na nos u nekoj situaciji,prici,raspravi? :poludeo::poludeo::poludeo:

Kako reagujete na te stvari? :kletva: :kletva: :kletva:
reagujem tako sto nikakve usluge skoro i ne trazim.to retko moze da mi se desi,jedino ako mi gori za vratom.
desavalo mi se to,naravno.samo mi nije jasno...pogotovu pre,kad mi neko ucini nesto-iz petnih zila se trudim da na neki nacin ucinim protivuslugu-ali,moje se nikada ne pamti!
 
Da li vam se desavalo da vam neko ucini nesto(neku uslugu),sve bude ok,a onda vam to "nabije" na nos u nekoj situaciji,prici,raspravi? :poludeo::poludeo::poludeo:

Kako reagujete na te stvari? :kletva: :kletva: :kletva:

Ma sve zavisi od toga ko ti učini uslugu ili pozajmi pare recimo. Sa prijateljima nemam problema, ja njima oni meni, kad kome i šta zatreba, zato smo i prijatelji ne?
Ali rodbina bogo moj. Moja sestra odlično zarađuje, živi sama, nije udata, dece nema pa često ponudi da pomogne meni i mužu ili našoj deci. Par puta smo prihvatili pozajmicu (obično je novac u pitanju), ali više ne. Prvi put kad nam je dala pare u zajam da kupimo kola, sve je bilo u redu, dotle i dotle bio rok, mi vratili i mirna Bačka. Sledeći put je ponudila kada smo imali dvostruku svadbu, deca su tako htela, eeee, tada je ponudila pare i kad smo već uzeli i spljiskali, tada je počela da popuje: te kako smo to mogli da izbegnemo, kao prvo jedno pa posle drugo, te mogli smo manje gostiju da zovemo i tako dalje. Ćutala sam, pare smo vratili u roku. Prošle godine smo hteli malko da renoviramo kuću, ona je odmah ponudila zajam ali je odmah i počela da daje savete da ne stavljamo laminat već parket, da pločice u kupatilu idu samo dva metra jer je jeftinije i još mnogo toga. Rekla sam: hvala seko ne treba, renoviraćemo kada budemo imali dovoljno novca.
Od tada je samnom u kontaktu samo 'nako, iz čiste kurtoazije nazove, pita kako smo, ali već skoro godinu dana "nema vremena" ni da dođe u posetu, ni da je mi posetimo.
 
Poslednja izmena:
Jeste. I to ne volim jako. I tada sam najvise na sebe ljuta, jer sam osobu ocigledno lose procenila kao nekoga od koga je vredelo zatraziti pomoc.Na to "poludim". Ako ucine da prebace, bolje da ne ucine, jer to posle nema nikakvu vrednöst .Strasno me to zna povrediti. Sto me je opet naucilo drugoj stvari...u se i u svoje kljuse i uzdati se samo u sebe. :)
 
Zavisi ko mi kaže...ako je neka starija osoba iz porrodice...ćutim, šta ću...:mrgreen:
ako je neko mlađi ili prijatelj, kažem: "Nisi trebao onda to činiti, nisam znala da će predstavljati problem, zašto nisi rekao/la...drugi put nećemo tako, nema problema, idemo dalje..."

ma sve zavisi...od situacije...inače tražim malo šta od drugih...u se i u svoje kljuse...
 
Prve god .braka .Pece komsinica u teflonskom tiganju palacinke mmm
One samo lete a ja trudna.Odem kuci i podmesim palacinke ali ne lete:mrgreen:
Zamolim komsinicu za tiganj a ona meni da neki stari gusani:eek:
Uzmem tiganj kad sam vec trazila.Probam da ispecem ali tek u tom ne ide .Ispecem malo u mom emajliranom i vratim joj njen.A ona ce" jesu li dobre"Nije to tiganj u kom ste vi pekli:rtfm:
A ona ni jedan ni dva "Manje jedi pa kupi"
Nikad vise nisam ni od koga nista trazila ni pozajmila;)
Uvek se bojeci da mi to neko ne kaze ponovo jer bi nekome razbila glavu:zper:
Zato i ne trazim:zper:
Ali zato je mama cudo:DMoze joj se:zcepanje:
 
Da li vam se desavalo da vam neko ucini nesto(neku uslugu),sve bude ok,a onda vam to "nabije" na nos u nekoj situaciji,prici,raspravi? :poludeo::poludeo::poludeo:

Kako reagujete na te stvari? :kletva: :kletva: :kletva:

mame su majstori u tome, posebno moja :cool:

I meni mama prvo pala na pamet...:zcepanje:
Ali moja više voli da uređuje tuđe živote... popizdim na komantare tipa:"Šta si kuvala danas?" "Ništa!":eek::roll: "Pa dobro dete MORAŠ nešto kuvati, morate imati kašikom!" "Jesi zalila cveće." i kad me pozove u 10 i pita "Gde si? Šta radiš?":eek: a zna da radim... imam osećaj da me ebe u zdrav mozak...:mrgreen:
 
Meni je ovo ozbiljan problem jer nam svekar stalno čini nekakve usluge koje mu niko nije tražio pa nas posle konstanto podseća na njih. Ja ludim od te situacije, razgovarala sam sa mm, on to trpi ceo život i neće da se svađa jer je svekar jako uvredljiv. Ja bih sve to lepo razvijala, ali ne želim da mm stvaram probleme. I onda ćutim, trpim i kipim u sebi. Par puta sam svekru adekvatno odgovorila pa je bilo frke. Naravno ja na kraju izvučem najdeblji kraj. Mm se ne uzbuđuje što svekar stalno soli pamet, a ja šizim jer ni svojim roditeljima ne dozvoljavam da mi čine takve usluge.
Ne treba mi ničija pomoć, naročito ne onih koji će to debelo da mi naplate. To onda više nije pomoć, to je tortura. :azdaja:
 

Back
Top