vracaracc
Buduća legenda
- Poruka
- 38.315
TURSKO POKROVITELJSTVO Odnos zvanične Ankare prema turskom stanovništvu, preostalom u susednoj Bugarskoj posle oslobođenja zemlje u rusko-turskom ratu 1878-79. godine, uvek je bio poseban i pokroviteljski. Bugarski političari smatrali su neophodnim da uključe turski etnos u izgradnju nove nezavisne države. I zato su sve do 1989. godine Turci imali svoje predstavnike u svim sazivima nacionalnog parlamenta – Velikog narodnog sobranja - i u okvirima zakona i bugarske državnosti sačuvali svoju religioznu samostalnost. Stvaranje Pokreta za prava i slobode označilo je kraj toj praksi, koja je proveravana duže od vekovne istorije. Turci u Bugarskoj su postali objekat sistemske državne asimilacije od strane turske države. Instrument te asimilacije je pritisak na bugarske Turke, iza koga su stajali oni koji su krajem 20. veka iseljeni u Tursku (i njihovih rođaka preostalih u Bugarskoj), kao prvo, i od strane apsolutno paternalističke feudalne strukture Pokreta za prava i slobodu (DPS), kao drugo.
Mnogi rukovodioci lokalnih organa vlasti u turskim regionima Bugarske, imenovani uz podršku DPS, tesno su povezani sa turskim specijalnim službama. U Turskoj je sada u toku puzeća islamska restauracija i država preuzima na sebe i funkcije poslednjeg Kalifata. Turski islamisti – preko različitih fondova, koje je stvorila turska emigracija prvenstveno u Evropi - diskretno širi islamski uticaj u Bugarskoj. Ta očigledna okolnost determiniše vezu između lokalnih vlasti i turskih emisara – nacionalista i islamskih fundamentalista. Imajući u vidu da nacionalizam i islamizam u svetskoj političkoj praksi kao takvi predstavljaju dve različite struje, treba priznati da u Bugarskoj klija veoma opasni i nakaradni oblik islamskog nacionalizma. Najizrazitiji elemenat tog procesa jeste poturčivanje stanovništva u Rodopima i takozvanih pomaka–Bugara, koji su nekada pod uticajem istorijskih okolnosti primili muslimansku veru. Danas, u 21. , očigledna je tendencija njihovog pretvaranja u Turke. U osnovi tog procesa leži potpuna zavisnost tog dela bugarskog stanovništva od lokalnih vlasti, islamskih propovednika i emisara mnogobrojnih turskih fondova.
Navedena tendencija sve više se širi i na romsko stanovništvo zemlje, koje, kao rezultat odgovarajuće obrade aktivista DPS i religioznih lokalnih aktivista, bez naročite muke otkrivaju u sebi „turske korene“ i težnju ka islamu.
Granice kompaktnog življenja turskog stanovništva u Bugarskoj se rasplinjuju, tako da ne samo Kirdžali i Rodopi već i teritorija cele zemlje postajer objekat izolacije i traganja za identitetom – religioznim islamskim i nacionalističko-turskim. Prestale su sve diskusije o integrisanju turskog etnosa u bugarsko društvo – taj etnos se razvija praktično u poptunosti izolovano. Bugarska postepeno postaje odskočna daska na putu ka islamskoj turskoj hegemoniji u Evropi. Arapski uticaj se potiskuje likom umerenog turskog islama, vezom zajednica sa bivšim islamskim kolonijama evropskih zemalja – turskim islamskim nacionalizmom. Lokalne vlasti u turskim regionima zemlje postaju praktično strukture Glavnog muftijata. Turska u tim uslovima dobija mogućnost da se direktno meša u unutrašnje probleme, čime se i bave turski diplomate u Sofiji. Savetnik turske ambasade u Sofiji Mazhar Belgin je, na primer, uključen u sastav struktura Glavnog muftijata – on je član religioznog saveta za tumačenje Kurana. Još sasvim nedavno pojavljivanje inostranog diplomate na proturskim islamskim mitinzima bilo je povod za njegovo proglašavanje personom non grata, a danas se u rukama turskog diplomate našao faktički organ visoke islamske uprave u Bugarskoj, koji se koristi u interesu strategije neoosmanizma.
Mnogi rukovodioci lokalnih organa vlasti u turskim regionima Bugarske, imenovani uz podršku DPS, tesno su povezani sa turskim specijalnim službama. U Turskoj je sada u toku puzeća islamska restauracija i država preuzima na sebe i funkcije poslednjeg Kalifata. Turski islamisti – preko različitih fondova, koje je stvorila turska emigracija prvenstveno u Evropi - diskretno širi islamski uticaj u Bugarskoj. Ta očigledna okolnost determiniše vezu između lokalnih vlasti i turskih emisara – nacionalista i islamskih fundamentalista. Imajući u vidu da nacionalizam i islamizam u svetskoj političkoj praksi kao takvi predstavljaju dve različite struje, treba priznati da u Bugarskoj klija veoma opasni i nakaradni oblik islamskog nacionalizma. Najizrazitiji elemenat tog procesa jeste poturčivanje stanovništva u Rodopima i takozvanih pomaka–Bugara, koji su nekada pod uticajem istorijskih okolnosti primili muslimansku veru. Danas, u 21. , očigledna je tendencija njihovog pretvaranja u Turke. U osnovi tog procesa leži potpuna zavisnost tog dela bugarskog stanovništva od lokalnih vlasti, islamskih propovednika i emisara mnogobrojnih turskih fondova.
Navedena tendencija sve više se širi i na romsko stanovništvo zemlje, koje, kao rezultat odgovarajuće obrade aktivista DPS i religioznih lokalnih aktivista, bez naročite muke otkrivaju u sebi „turske korene“ i težnju ka islamu.
Granice kompaktnog življenja turskog stanovništva u Bugarskoj se rasplinjuju, tako da ne samo Kirdžali i Rodopi već i teritorija cele zemlje postajer objekat izolacije i traganja za identitetom – religioznim islamskim i nacionalističko-turskim. Prestale su sve diskusije o integrisanju turskog etnosa u bugarsko društvo – taj etnos se razvija praktično u poptunosti izolovano. Bugarska postepeno postaje odskočna daska na putu ka islamskoj turskoj hegemoniji u Evropi. Arapski uticaj se potiskuje likom umerenog turskog islama, vezom zajednica sa bivšim islamskim kolonijama evropskih zemalja – turskim islamskim nacionalizmom. Lokalne vlasti u turskim regionima zemlje postaju praktično strukture Glavnog muftijata. Turska u tim uslovima dobija mogućnost da se direktno meša u unutrašnje probleme, čime se i bave turski diplomate u Sofiji. Savetnik turske ambasade u Sofiji Mazhar Belgin je, na primer, uključen u sastav struktura Glavnog muftijata – on je član religioznog saveta za tumačenje Kurana. Još sasvim nedavno pojavljivanje inostranog diplomate na proturskim islamskim mitinzima bilo je povod za njegovo proglašavanje personom non grata, a danas se u rukama turskog diplomate našao faktički organ visoke islamske uprave u Bugarskoj, koji se koristi u interesu strategije neoosmanizma.