Izdaja

Violetna

Elita
Poruka
22.085
"Izdaja je oblik prevare. Izdati nekoga znači izneveriti nečije poverenje,
nečija očekivanja u lojalnost ili povrediti interese grupe kojoj subjekt
pripada. Najčešće uzrokuje jake osude i nije omiljena ni među onima
kojima ide u korist. Kroz istoriju izdaja je smatrana jednim od najgorih
činova koje osoba može učiniti za grupu kojoj pripada (državu, narod,
pleme, vojsku itd.) i uglavnom se oštro kažnjavala.

Pojam ima negativnu konotaciju.

Osoba koja je počinila izdaju naziva se izdajnikom.

Izdaja može biti

* odavanje poverljivih informacija ili tajne drugim osobama ili općenito,
* ostavljanje osobe ili skupine na cedilu."

Pretpostavljam da se većina nas našla nekada u takvoj situaciji, da je
bio izdat ili možda i sam izdao, izneverio nekoga. Koji su vaši utisci i
kako do ovog fenomena dolazi, šta to motiviše ili natera čoveka na takav korak?
 
"Izdaja je oblik prevare. Izdati nekoga znači izneveriti nečije poverenje,
nečija očekivanja u lojalnost ili povrediti interese grupe kojoj subjekt
pripada. Najčešće uzrokuje jake osude i nije omiljena ni među onima
kojima ide u korist. Kroz istoriju izdaja je smatrana jednim od najgorih
činova koje osoba može učiniti za grupu kojoj pripada (državu, narod,
pleme, vojsku itd.) i uglavnom se oštro kažnjavala.

Pojam ima negativnu konotaciju.

Osoba koja je počinila izdaju naziva se izdajnikom.

Izdaja može biti

* odavanje poverljivih informacija ili tajne drugim osobama ili općenito,
* ostavljanje osobe ili skupine na cedilu."

Pretpostavljam da se većina nas našla nekada u takvoj situaciji, da je
bio izdat ili možda i sam izdao, izneverio nekoga. Koji su vaši utisci i
kako do ovog fenomena dolazi, šta to motiviše ili natera čoveka na takav korak?

Egoizam, težnja da se zadovolje lični motivi i/ili postigne što viši nivo zadovoljstva, ili izbegne neprijatnost. Važna komponenta je naravno, moral!
 
Izdaja je jedna od najbolnijih stvari,od onih neoprostivih sa kojima se boluje dugo.
Izdaja partnera je i izdaja samog sebe i ljubavi ,ali i onog bez čega se dalje ne može..izdaja povjerenja.Kad izgubimo povjerenje u nekog,onda sa njim više nema smisla biti ni u kakvom odnosu.
Bila sam izdana,prevarena..od strane (tad sam mislila)najbolje drugarice i to je nešto što nosi dvostruku bol i prevazilazi se sporo,ali isključivo "hirurški" odsijecanjem tkiva zvanog prijateljica i partner..i rana zjapi dugo..
Kad sam ja,mnogo godina kasnije,izdala povjerenje jednog divnog mladog čovjeka,osjećala sam se skoro jednako loše kao i kad su to meni uradili.Ne stidim se toga jer je i to dio one mene,nesavršene u naletima traženja onog što se zove ljubav.
Stoga vremenom čovjek nauči koliko je važno povjerenje i koliko su ljudi koji su izdajice nešto od čega treba bježati glavom bez obzira..bez milosti i bez pokušaja da se oprosti.
 
Postoji jedan izraz koji opisuje osobe a kaze "gleda samo svoje dupe".

Upravo zbog toga i jeste to izdajstvo toliko tesko. Ne samo da je nama tesko sto nam je nesto uskraceno, vec i sama svesnost postojanja nekog bica koje je to sposobno da uradi nam stvara veliki bol.

Ali, sta ces im. Ljudska priroda je takva. Neki joj ne mogu izbeci.
 
Izdaja je cin slabosti,straha i kukavicluka i izdajniku uglavnom manjka snaga,stav i labilnog je karaktera.Da bi razumeo izdajnika moras ga prvo sresti,upoznati i biti izdan.
 
izdaja prosto oslikava protok vremena
nesto sto je bilo jako bitno sacuvati (informacija, osoba, osecaj) je postalo manje bitno, ili cak nebitno, u poredjenju sa nekom drugom informacijom, osobom, osecajem
 
izdaja prosto oslikava protok vremena
nesto sto je bilo jako bitno sacuvati (informacija, osoba, osecaj) je postalo manje bitno, ili cak nebitno, u poredjenju sa nekom drugom informacijom, osobom, osecajem

Jel to znači da smo svi posle određenog protoka vremena izdajnici? Takav zaključak stičem iz tvoje teorije :)
 
Jel to znači da smo svi posle određenog protoka vremena izdajnici? Takav zaključak stičem iz tvoje teorije :)
mozda ne iz nase perspektive, ali iz necije sigurno jesmo
bas svako od nas
jednog lepog dana odes od kuce, jer si sad vec veliki-roditelji ce sigurno u dubini duse to osetiti kao neku malu izdaju
prestanes da volis nekoga, lepo i kulturno to kazes i odes dalje-o, taj ce ipak to shvatiti kao izdaju
najdes bolji posao i obavestis sefa da ides-definitivno je izdaja u pitanju, ako se on pita
ispred nosa ti kupe cipele na rasprodaji, bas tvoj broj-zivot te je definitivno izdao
izdaja je svuda oko nas
samo je pitanje da li ces je tako nazvati
 
Deveti krug Pakla. Drugo ime joj je "prodana duša".
Pronevera ljudskih vrednosti za šaku dolara ili dozu lažnog osećanja sopstvene vrednosti - svejedno.
U Paklu (Danteovom) je visoko kotirana verovatno zato što je izdaja sublimacija laži, beskrupuloznosti, pohlepe, sebičnosti i ostalih ljigavosti. Ima veze i sa preteranim samoljubljem. U varijanti definicije Sartrovog Pakla još je pogubnija.
Izdati bilo koga i bilo šta uvek je istovremeno i izdaja samog sebe (svoje čovečnosti), sa podjednako pogubnim posledicama po sebe kao i po onog ko je izdan.



Da li je izdati izdajicu - izdaja? :think:
 
da li sam izdao sebe ako uklonim tetovažu..?

ili sam se samo opametio..?

ili evolucija mišljenja podrazumeva negaciju mišljenja..?

da li se prašta izdaja ako si izdao nekoga zbog para, a da li ako - zbog uverenja?

I šta ako su ti pare trebale za lečenje, a uverenja ni za šta..
 
izdati izdajicu nije izdaja, vec ultimativna prevara :lol:
sad bez zezanja:izdaja mora biti definisana jednako u svim slucajevima i nezavisno od referentnog sistema
jer, u suprotnom predstavlja samo materijal za manipulaciju drugima, samim sobom, okolnostima
nema dvostrukih standarda
ako neke stvari smatramo izdajom, onda su uvek bas to-izdaja, nezavisno ko je i zasto pocini
ako izaberemo da izdaju negiramo, onda je negiramo nezavisno od toga ko je i zasto cini
treba biti cvrst prema definiciji izdaje, a cvrstoca spram same izdaje onda dodje sama po sebi
 
mozda ne iz nase perspektive, ali iz necije sigurno jesmo
bas svako od nas
jednog lepog dana odes od kuce, jer si sad vec veliki-roditelji ce sigurno u dubini duse to osetiti kao neku malu izdaju
prestanes da volis nekoga, lepo i kulturno to kazes i odes dalje-o, taj ce ipak to shvatiti kao izdaju
najdes bolji posao i obavestis sefa da ides-definitivno je izdaja u pitanju, ako se on pita
ispred nosa ti kupe cipele na rasprodaji, bas tvoj broj-zivot te je definitivno izdao
izdaja je svuda oko nas
samo je pitanje da li ces je tako nazvati

Zanimljivo razmišljanje, stvarno:). Ali mislim da je suština u tome što će samo posebna vrsta ličnosti osetiti izdaju i onda kada to zaista nije. Dakle po tebi je izdaja subjektivna kategorija ali po meni nije i da li će je neko osetiti i onda kad ne treba, stvar je njegovih osobina ličnosti. Recimo ljudi u tvom primeru:

Roditelji - odlazak od kuće: Osetiće se izdano roditelji koji su podsticali preveliku zavisnost deteta, nesamostalnost, koji imaju osećaj da su previše ulagali i odricali se a da im se to nije uopšte isplatilo. Drugi roditelji, nazovimo ih uslovno normalnim, shvatiće odlazak od kuće deteta kao normalan životni proces, još jedan korak ka sticanju nezavisnosti. Na kraju, zar nije normalno da dete napusti kuću roditelja kad poraste? Pa jeste! A što je normalno - to uglavnom označava većinu.
Primer o prestanku ljubavi: Da li bi se ti osetila izdano ako bi ti sutra dečko rekao da te ne voli više? Pa sad...ako je prestao da te voli ali je to vreme promišljanja o ljubavi bio samo sa tobom to ipak znači neko poštovanje zar ne? Ti bi imala razloga da se osetiš izdano ako bi ti on jednog dana rekao da te ne voli više i da je već neko vreme sa drugom devojkom paralelno. To je izdaja! Jer imala si očekivanja da će voleti samo tebe i to je sasvim OK, a ako si imala očekivanja da će te dečko večno voleti...mislim da je onda greška u tebi. :D Jer očekivati večnu i bezuslovnu ljubav...nije baš realno i razočaranja su očekivana ;).
 
Zanimljivo razmišljanje, stvarno:). Ali mislim da je suština u tome što će samo posebna vrsta ličnosti osetiti izdaju i onda kada to zaista nije. Dakle po tebi je izdaja subjektivna kategorija ali po meni nije i da li će je neko osetiti i onda kad ne treba, stvar je njegovih osobina ličnosti. Recimo ljudi u tvom primeru:

Roditelji - odlazak od kuće: Osetiće se izdano roditelji koji su podsticali preveliku zavisnost deteta, nesamostalnost, koji imaju osećaj da su previše ulagali i odricali se a da im se to nije uopšte isplatilo. Drugi roditelji, nazovimo ih uslovno ,,normalnim'', shvatiće odlazak od kuće deteta kao normalan životni proces, još jedan korak ka sticanju nezavisnosti. Na kraju, zar nije normalno da dete napusti kuću roditelja kad poraste? Pa jeste! A što je normalno - to uglavnom označava većinu.
Primer o prestanku ljubavi: Da li bi se ti osetila izdano ako bi ti sutra dečko rekao da te ne voli više? Pa sad...ako je prestao da te voli ali je to vreme promišljanja o ljubavi bio samo sa tobom to ipak znači neko poštovanje zar ne? Ti bi imala razloga da se osetiš izdano ako bi ti on jednog dana rekao da te ne voli više i da je već neko vreme sa drugom devojkom paralelno. To je izdaja! Jer imala si očekivanja da će voleti samo tebe i to je sasvim OK, a ako si imala očekivanja da će te dečko večno voleti...mislim da je onda greška u tebi. :D Jer očekivati večnu i bezuslovnu ljubav...nije baš realno i razočaranja su očekivana ;).
to o cemu ti pricas je samo razlika izmedju racia i osecanja
ja, na primer, mogu da odreagujem sasvim normalno na odlazak deteta od kuce, na odlazak muskarca nekoj drugoj (ili nekom drugom :lol:), na otimacinu omiljenih cipela meni ispred nosa
jer sam tako izabrala
jer sam tako uslovljena vaspitanjem, drustvenim normama, onime sto se smatra "normalnim, kulturnim i prihvatljivim ponasanjem", onime sto sam sama definisala kao izdaju i kao ne-izdaju
ali, cu se mozda u sebi osetiti pomalo izdanom
ili, malo vise, svejedno
sta je tu pravo stanje stvari?
dakako da je izdaja subjektivni osecaj
da nije, postojala bi sveprihvacena merila na ovome belom svetu i medju svih 5ikolikojos milijardi ljudi o tome sta je izdaja i kako da se sankcionise (samim tim jednog dana i iskoreni, ne? :lol:)
i, sve bi bilo mnogo lakse
ceo ovaj zivot je subjektivan
bas potpuno
 
Hm..ja sam tu jako,jako zeznuta...ne oprastam izdaje,bilo partnerske,prijateljske..to je lose,kada imas nesto sto se zove srce,pa kada naleti na drugacije..se slomi..svakako da ja snosim najvecu krivicu,jer verujem sve dok me ne iznevere.Od pocetka se postavim krajnje otvorenih karata..i kada me izdaju..kao da mi pucaju u ledja,pa pustam..da me "dokrajce" ali tada vise nisu u mom zivotu..jako sam osetljiva na to,jako..i odmah kazem da to ne tolerisem,a oni valjda misle da se zezam,pa se nepr.iznenade..nikada ne trazim,sto i sama ne nudim.I probam da oprostim..kazem hocu,ali srce nece,muci se,prebacujem..pa shvatam da nisam oprostila,vec samo zabororavila..sta da radim,ne mogu..kao dete sam,verujem,a taj me izda pa kao da mi baci blato u lice..ne mogu.Da izdam nekoga,ne bih trazila oprostaj,jer znam kako boli kada te izdaju.Izdaja..ne oprastam,pa neka ide zivot..ja to ne mogu.Nije obraz karta,pa da ga opet sutra kupis.Prosto namerno crtaju djavola,pa sam im ja posle kriva.:(
 
to o cemu ti pricas je samo razlika izmedju racia i osecanja
ja, na primer, mogu da odreagujem sasvim normalno na odlazak deteta od kuce, na odlazak muskarca nekoj drugoj (ili nekom drugom :lol:), na otimacinu omiljenih cipela meni ispred nosa
jer sam tako izabrala
jer sam tako uslovljena vaspitanjem, drustvenim normama, onime sto se smatra "normalnim, kulturnim i prihvatljivim ponasanjem", onime sto sam sama definisala kao izdaju i kao ne-izdaju
ali, cu se mozda u sebi osetiti pomalo izdanom
ili, malo vise, svejedno
sta je tu pravo stanje stvari?
dakako da je izdaja subjektivni osecaj
da nije, postojala bi sveprihvacena merila na ovome belom svetu i medju svih 5ikolikojos milijardi ljudi o tome sta je izdaja i kako da se sankcionise (samim tim jednog dana i iskoreni, ne? :lol:)
i, sve bi bilo mnogo lakse
ceo ovaj zivot je subjektivan
bas potpuno

Racio i emocije nisu odvojena stvar. Emocije su posledica procene koju vrši racio (mada naravno, mogu postojati i nesvesna osećanja ali ona opet nisu ono što ti opisuješ) i ako majka smatra da je normalno da dete ode od kuće ona ne može ni da oseti izdaju (osim u onom mom slučaju koji sam naveo). Mit o crnom neukrotivom konju (emocijama) i belom pitomom (razum) je odavno prevaziđen. Ti studiraš filozofiju? :D
 
Negacija mišljenja kao rezultat evolucije mišljenja nije nužno i izdaja. Mislim. :think:

Imala sam situaciju da "progledam", odnosno posle izvesnog vremena prekinem sa idealizacijom čoveka koji mi je bio šef na poslu. Progledavanje je usledilo nakon mnogo dokumentovanih (i argumentovanih) dokaza o prljavim rabotama, i propraćeno je mojim šokom i razočaranjem. Posao koji je vodio bio je javan, i imao veze sa onim što se zove "opšta dobrobit". Posle prvog šoka imala sam potrebu da raskrinkam šefove nezakonite aktivnosti ... što sam i činila, i činila ... i činila ... godinama ... bez nekog naročito opipljivog rezultata. Jedino što sam uspela bilo je da drugima dokažem da sam bila u pravu. Međutim, na kraju nije bilo satisfakcije, jer se ništa nije promenilo: dok sam se ja bavila raskrinkavanjem, on je napredovao.

Dotični je konstatovao da sam ga "izdala".
A ja mislim da je on izdao sve one koji su verovali u njegove dobre namere.
I tako dođosmo u mrtav ugao.
 
Poslednja izmena:
Racio i emocije nisu odvojena stvar. Emocije su posledica procene koju vrši racio (mada naravno, mogu postojati i nesvesna osećanja ali ona opet nisu ono što ti opisuješ) i ako majka smatra da je normalno da dete ode od kuće ona ne može ni da oseti izdaju (osim u onom mom slučaju koji sam naveo). Mit o crnom neukrotivom konju (emocijama) i belom pitomom (razum) je odavno prevaziđen. Ti studiraš filozofiju? :D
odavno vise ne studiram
a, sa filozofijom nemam bas nikave veze
ovo su samo neka moja razmisljanja koja su sad prvi put dobila "oblik na papiru"
btw, ne cini mi se bas da si majka
jer, majka moze i te kako da ima potpuno dualne osecaje o svom detetu
veruj mi:lol:

Negacija mišljenja kao rezultat evolucije mišljenja nije nužno i izdaja. Mislim. :think:

Imala sam situaciju da "progledam", odnosno posle izvesnog vremena prekinem sa idealizacijom čoveka koji mi je bio šef na poslu. Progledavanje je usledilo nakon mnogo dokumentovanih (i argumentovanih) dokaza o prljavim rabotama, i propraćeno je mojim šokom i razočaranjem. Posao koji je vodio bio je javan, i imao veze sa onim što se zove "opšta dobrobit". Posle prvog šoka imala sam potrebu da raskrinkam šefove nezakonite aktivnosti ... što sam i činila, i činila ... i činila ... godinama ... bez nekog naročito opipljivog rezultata. Jedino što sam uspela bilo je da drugima dokažem da sam bila u pravu. Međutim, na kraju nije bilo satisfakcije, jer se ništa nije promenilo: dok sam se ja bavila raskrinkavanjem, on je napredovao.

Dotični je konstatovao da sam ga "izdala".
A ja mislim da je on izdao sve one koji su verovali u njegove dobre namere.
I tako dođosmo u mrtvi ugao.
upravo o tome se radi
o uglu iz koga gledamo na izdaju
svi smo mi bili izdani i bili izdajice
zavisi odakle se gleda
i koliko hocemo da "vidimo", zar ne?
 
odavno vise ne studiram
a, sa filozofijom nemam bas nikave veze
ovo su samo neka moja razmisljanja koja su sad prvi put dobila "oblik na papiru"
btw, ne cini mi se bas da si majka
jer, majka moze i te kako da ima potpuno dualne osecaje o svom detetu
veruj mi:lol:

Ne moram ja nužno da budem majka da bih znao šta one mogu osećaju. Možda se bavim psihologijom porodice pa su mi ove teme bliske? :D Ali OK...ajde da vidimo stavove drugih ljudi...
 
ko ode da postuje na neku drugu temu dok ovu ne završimo - izdajnik je!
da se razuemo..
to je tako samo iz tvog ugla :lol:
ja, na primer, u ovom trenutku radim nesto vrlo, vrlo vazno vezano za svoj posao
nesto od cege ce zavisiti moj zivot i egzistencija naredne cetiri godine
da li ja time sto postujem na ovoj temi i razmisljam intenzivno o necemu drugom u trenutku kada se radi o mojoj buducnosti izdajem svog poslodavca, onoga ko mi daje platu, sebe?
 

Back
Top