srpski jezik - narecja, dijalekti

G

GM2009

Početnik
Poruka
47
O ovom pitanju je bilo reci u drugim temama, ali s obzirom da je ovo pitanje kljucno na relaciji srpski-hrvatski, mozda bi moglo nesto malo vise da se kaze.

Dakle zasto je kajkavski, cakavski jezik ili ako nije zasto je dijalekat? Sta je to kajkavski jezik, ako je jezik i koliko je razlicit od srpskog?

Pri pretrazi interneta, prvi rezultat me je odveo upravo na forum.hr gde postoji tema "kajkavski jezik", dakle nesvesno pobijaju ono sto njihovi lingvisti tvrde da je kajkavski ne jezik nego dijalekat.

Takodje, ako su samo kajkavski i cakavski izvorni jezici hrvatski, kolika razlika postoji izmedju ova dva jezika-dijalekta i zbog cega se onda cakavski i kajkavski takodje ne nazivaju posebnim jezicima nego se svrstavaju pod jedan, 'pravi' hrvatski jezik?

Ova tema je verovatno problematicna jer oba ova jezika su u nestajanju i pitanje je koliko mi imamo dobrih poznavalaca koji ih zaista dobro znaju. Jer koliko ima smisla raspravljati o necemu sto nije nas jezik (tako smo utvrdili)?

Ali ajde da probamo ...
 
Mnogi iznose svoje misljenje o ovome, ali malo je onih koji nisu politicki obojeni. Mislim da je ovo jedan od njih, knjizevnik Borivoj Radakovic, evo sta kaze o kajkavskom jeziku:

T
vrdim da se radi o samostalnim jezicima koji imaju svoju povijest, svoje govornike, svoju književnost i gramatiku. Naravno da tu zalazim u politički nezgodne stvari, jer politika bi jako rado da sve funkcionira prema odnosu - "jedan narod, jedan jezik, jedna religija, jedan vođa".
Da, postoje tri jezika u Hrvatskoj, a kajkavski je jedan od njih. Ja na njemu pišem. Premda nisam kajkavac. Ja sam štokavac, ali štokavski standard je razoran. Osim toga, danas su štokavci jedna invazivna polugansterska struja, odnosno govornici tok jezika su invazivna, gansterska struktura i ja se borim protiv njih tako što sam odabrao svoj jezik, a to je kajkavski.
Kliknite za proširenje...

Kajkavski je, evidentno, hrvatski jezik.
Kliknite za proširenje...

Ovaj zadnji citat, je u smislu:

Kajkavski jedan od hrvatskih jezika; u smislu da se govori na podrucju danasnje drzave Hrvatske.

Naravno, ima knjizevnika koji ce tvrditi sasvim suprotno, ali Dobrivoj je izabrao kajkavski kao jezik na kome zeli da pise iako sam nije kajkavac. Valjda mu muka od stokavskog ... eto kaze da smo gangsteri :klap:
 
GM2009:
O ovom pitanju je bilo reci u drugim temama, ali s obzirom da je ovo pitanje kljucno na relaciji srpski-hrvatski, mozda bi moglo nesto malo vise da se kaze.

Dakle zasto je kajkavski, cakavski jezik ili ako nije zasto je dijalekat? Sta je to kajkavski jezik, ako je jezik i koliko je razlicit od srpskog?

Pri pretrazi interneta, prvi rezultat me je odveo upravo na forum.hr gde postoji tema "kajkavski jezik", dakle nesvesno pobijaju ono sto njihovi lingvisti tvrde da je kajkavski ne jezik nego dijalekat.

Takodje, ako su samo kajkavski i cakavski izvorni jezici hrvatski, kolika razlika postoji izmedju ova dva jezika-dijalekta i zbog cega se onda cakavski i kajkavski takodje ne nazivaju posebnim jezicima nego se svrstavaju pod jedan, 'pravi' hrvatski jezik?

Ova tema je verovatno problematicna jer oba ova jezika su u nestajanju i pitanje je koliko mi imamo dobrih poznavalaca koji ih zaista dobro znaju. Jer koliko ima smisla raspravljati o necemu sto nije nas jezik (tako smo utvrdili)?

Ali ajde da probamo ...
Kliknite za proširenje...
Pa, i bosanski je jezik. I kad sam to videla, rekla sam: Vuk se prevrće u grobu.
 
još jedna tema gdje srbi uvjeravaju hrvate da nisu hrvati nego zagorci,dalmatinci,istrijani itd.
srboslavija je davno propala,a kajkavski,čakavski i štokavski samo pokazuju bogatstvo hrvatskog jezika.
zanima me da li u srbiji ima takvih primjera ili vas hrvati i u tome debelo šišaju?
znate li u koliko država je hrvatski službeni jezik?
i šta me iznenadilo da se u srbiji ne zna da je čirilicia srpsko pismo a latinica hrvatsko.
ta pisma su postala ravnopravna u jugoslaviji,a sa vremenom u srbiji latinica postaje prevladavajuče.
puno se pozivate na vuka karađiča i njegovu "genijalnost",ali da proučite malo činjenice ili jednostavno ga proguglate naučili bi od koga je pokupio ideje i zašto ga nitko nigdje ne spominje kao značajnog jezikoslovca(osim u srbiji).
 
gonič zmajeva:
još jedna tema gdje srbi uvjeravaju hrvate da nisu hrvati nego zagorci,dalmatinci,istrijani itd.
srboslavija je davno propala,a kajkavski,čakavski i štokavski samo pokazuju bogatstvo hrvatskog jezika.
zanima me da li u srbiji ima takvih primjera ili vas hrvati i u tome debelo šišaju?
znate li u koliko država je hrvatski službeni jezik?
i šta me iznenadilo da se u srbiji ne zna da je čirilicia srpsko pismo a latinica hrvatsko.
ta pisma su postala ravnopravna u jugoslaviji,a sa vremenom u srbiji latinica postaje prevladavajuče.
puno se pozivate na vuka karađiča i njegovu "genijalnost",ali da proučite malo činjenice ili jednostavno ga proguglate naučili bi od koga je pokupio ideje i zašto ga nitko nigdje ne spominje kao značajnog jezikoslovca(osim u srbiji).
Kliknite za proširenje...

Srbi imaju i torlački, nu na njemu nema nješto napisano. Na staroštokavskom je pisac Dragoslav Mihailović napisao njekoliko kakovosnih romana (u dijalozima).

Njihove muke oko jezika uglavnom se vrte oko dva problem u jezičnome standardu: ćirilica i/ili latinica, te ekavski i/ili ijekavski izgovor.
Glede jezične povijesti i odnosa prema sadanjem standardnom jeziku, Srbi se bitno razlikuju od Hrvata u nizu stvari:

* općenacionalni jezik Srbima seže do Karadžića i narodnih pjesama, a nama do, okvirno, 1500

* kod njih vlada relativna dijalekatska ujednačenost, dok kod nas ne, slično njemačkom ili francuskom

* mi imamo bogatu pisanu baštinu na narječjima ili književnim jezicima, dok Srbi nemaju

* nama je to utkano u sadašnji jezik, pa u "visokom stilu" to dolazi do izražaja u prijevodima velikih djela prošlosti u kojima se naši prevoditelji oslanjaju na miješani čakavsko-štokavski idiom dubrovačke provenijencije (priznati prijevodi- Dante Kombola i čalea, Villon Vojmila Rabadana, Rabelais i Shakespeare Mate Marasa, Tasso Mirka Tomasovića,..)

* mi stalno kujemo nove riječi, a oni-Srbi- ih ponekad preuzmu, a češće ne: bypass/premosnica, stent/potpornica, OIB/osobnica, quantum entanglement/kvantna spregnutost, akreditivi/vjerodajnice, backstage/zakulisje,..

* zajedničko nam je i to što se radi o malim jezicima, u svijetu realno beznačajnima

* oba su jezika izvučena iz okova sh/hs "jezika", no treba još malo da se to u svijetu potvrdi na svim razinama. Na većini jest, nu nije na baš svima relevantnima

* Srbi goje još iluzije da imaju pravo na dio hrvatske jezične baštine, nu tu su ih praksa i realno životno stanje demantirali odavno

* razvidno je iz Index translationum da ti jezici ne stoje loše, nu u usporedbi s danskim ili nizozemskim, kapital je taj koji određuje stupanj prijevoda i raširenost čitanosti u zemlji
 
gonič zmajeva:
još jedna tema gdje srbi uvjeravaju hrvate da nisu hrvati nego zagorci,dalmatinci,istrijani itd.
srboslavija je davno propala,a kajkavski,čakavski i štokavski samo pokazuju bogatstvo hrvatskog jezika.
zanima me da li u srbiji ima takvih primjera ili vas hrvati i u tome debelo šišaju?
znate li u koliko država je hrvatski službeni jezik?
i šta me iznenadilo da se u srbiji ne zna da je čirilicia srpsko pismo a latinica hrvatsko.
ta pisma su postala ravnopravna u jugoslaviji,a sa vremenom u srbiji latinica postaje prevladavajuče.
puno se pozivate na vuka karađiča i njegovu "genijalnost",ali da proučite malo činjenice ili jednostavno ga proguglate naučili bi od koga je pokupio ideje i zašto ga nitko nigdje ne spominje kao značajnog jezikoslovca(osim u srbiji).
Kliknite za proširenje...

stara hrvatska boljka...nikad se u potpunosti nisu adaptirali na srpski jezik...
 
Urvan Hroboatos:
Srbi imaju i torlački, nu na njemu nema nješto napisano. Na staroštokavskom je pisac Dragoslav Mihailović napisao njekoliko kakovosnih romana (u dijalozima).

Njihove muke oko jezika uglavnom se vrte oko dva problem u jezičnome standardu: ćirilica i/ili latinica, te ekavski i/ili ijekavski izgovor.
Glede jezične povijesti i odnosa prema sadanjem standardnom jeziku, Srbi se bitno razlikuju od Hrvata u nizu stvari:

* općenacionalni jezik Srbima seže do Karadžića i narodnih pjesama, a nama do, okvirno, 1500

* kod njih vlada relativna dijalekatska ujednačenost, dok kod nas ne, slično njemačkom ili francuskom

* mi imamo bogatu pisanu baštinu na narječjima ili književnim jezicima, dok Srbi nemaju

* nama je to utkano u sadašnji jezik, pa u "visokom stilu" to dolazi do izražaja u prijevodima velikih djela prošlosti u kojima se naši prevoditelji oslanjaju na miješani čakavsko-štokavski idiom dubrovačke provenijencije (priznati prijevodi- Dante Kombola i čalea, Villon Vojmila Rabadana, Rabelais i Shakespeare Mate Marasa, Tasso Mirka Tomasovića,..)

* mi stalno kujemo nove riječi, a oni-Srbi- ih ponekad preuzmu, a češće ne: bypass/premosnica, stent/potpornica, OIB/osobnica, quantum entanglement/kvantna spregnutost, akreditivi/vjerodajnice, backstage/zakulisje,..

* zajedničko nam je i to što se radi o malim jezicima, u svijetu realno beznačajnima

* oba su jezika izvučena iz okova sh/hs "jezika", no treba još malo da se to u svijetu potvrdi na svim razinama. Na većini jest, nu nije na baš svima relevantnima

* Srbi goje još iluzije da imaju pravo na dio hrvatske jezične baštine, nu tu su ih praksa i realno životno stanje demantirali odavno

* razvidno je iz Index translationum da ti jezici ne stoje loše, nu u usporedbi s danskim ili nizozemskim, kapital je taj koji određuje stupanj prijevoda i raširenost čitanosti u zemlji
Kliknite za proširenje...
Jel ti verujes u ono sto si napisao ? I sto niste ostali na hrvatskom jeziku nego uzeli istu osnovu kao Srbi
ImageView.aspx
 
Poslednja izmena od moderatora:
Urvan Hroboatos:
Srbi imaju i torlački, nu na njemu nema nješto napisano. Na staroštokavskom je pisac Dragoslav Mihailović napisao njekoliko kakovosnih romana (u dijalozima).

Njihove muke oko jezika uglavnom se vrte oko dva problem u jezičnome standardu: ćirilica i/ili latinica, te ekavski i/ili ijekavski izgovor.
Glede jezične povijesti i odnosa prema sadanjem standardnom jeziku, Srbi se bitno razlikuju od Hrvata u nizu stvari:

* općenacionalni jezik Srbima seže do Karadžića i narodnih pjesama, a nama do, okvirno, 1500

* kod njih vlada relativna dijalekatska ujednačenost, dok kod nas ne, slično njemačkom ili francuskom

* mi imamo bogatu pisanu baštinu na narječjima ili književnim jezicima, dok Srbi nemaju

* nama je to utkano u sadašnji jezik, pa u "visokom stilu" to dolazi do izražaja u prijevodima velikih djela prošlosti u kojima se naši prevoditelji oslanjaju na miješani čakavsko-štokavski idiom dubrovačke provenijencije (priznati prijevodi- Dante Kombola i čalea, Villon Vojmila Rabadana, Rabelais i Shakespeare Mate Marasa, Tasso Mirka Tomasovića,..)

* mi stalno kujemo nove riječi, a oni-Srbi- ih ponekad preuzmu, a češće ne: bypass/premosnica, stent/potpornica, OIB/osobnica, quantum entanglement/kvantna spregnutost, akreditivi/vjerodajnice, backstage/zakulisje,..

* zajedničko nam je i to što se radi o malim jezicima, u svijetu realno beznačajnima

* oba su jezika izvučena iz okova sh/hs "jezika", no treba još malo da se to u svijetu potvrdi na svim razinama. Na većini jest, nu nije na baš svima relevantnima

* Srbi goje još iluzije da imaju pravo na dio hrvatske jezične baštine, nu tu su ih praksa i realno životno stanje demantirali odavno

* razvidno je iz Index translationum da ti jezici ne stoje loše, nu u usporedbi s danskim ili nizozemskim, kapital je taj koji određuje stupanj prijevoda i raširenost čitanosti u zemlji
Kliknite za proširenje...

e ovo več liči na forum kako sam ga zamišljao.
hvala na odgovoru. sad ču malo ubijat vrijeme u knjižnici i na mreži.:hvala:
 
Poslednja izmena:
Urvan Hroboatos:
Srbi imaju i torlački, nu na njemu nema nješto napisano. Na staroštokavskom je pisac Dragoslav Mihailović napisao njekoliko kakovosnih romana (u dijalozima).

Njihove muke oko jezika uglavnom se vrte oko dva problem u jezičnome standardu: ćirilica i/ili latinica, te ekavski i/ili ijekavski izgovor.
Glede jezične povijesti i odnosa prema sadanjem standardnom jeziku, Srbi se bitno razlikuju od Hrvata u nizu stvari:

* općenacionalni jezik Srbima seže do Karadžića i narodnih pjesama, a nama do, okvirno, 1500

* kod njih vlada relativna dijalekatska ujednačenost, dok kod nas ne, slično njemačkom ili francuskom

* mi imamo bogatu pisanu baštinu na narječjima ili književnim jezicima, dok Srbi nemaju

* nama je to utkano u sadašnji jezik, pa u "visokom stilu" to dolazi do izražaja u prijevodima velikih djela prošlosti u kojima se naši prevoditelji oslanjaju na miješani čakavsko-štokavski idiom dubrovačke provenijencije (priznati prijevodi- Dante Kombola i čalea, Villon Vojmila Rabadana, Rabelais i Shakespeare Mate Marasa, Tasso Mirka Tomasovića,..)

* mi stalno kujemo nove riječi, a oni-Srbi- ih ponekad preuzmu, a češće ne: bypass/premosnica, stent/potpornica, OIB/osobnica, quantum entanglement/kvantna spregnutost, akreditivi/vjerodajnice, backstage/zakulisje,..

* zajedničko nam je i to što se radi o malim jezicima, u svijetu realno beznačajnima

* oba su jezika izvučena iz okova sh/hs "jezika", no treba još malo da se to u svijetu potvrdi na svim razinama. Na većini jest, nu nije na baš svima relevantnima

* Srbi goje još iluzije da imaju pravo na dio hrvatske jezične baštine, nu tu su ih praksa i realno životno stanje demantirali odavno

* razvidno je iz Index translationum da ti jezici ne stoje loše, nu u usporedbi s danskim ili nizozemskim, kapital je taj koji određuje stupanj prijevoda i raširenost čitanosti u zemlji
Kliknite za proširenje...
Cinjenica da su se najveci pisci balkana koji nisu bili rodjenjem srbi(Selimovic,Andric), jasno izjasnili kojoj knjizevnoj tradiciji pripadaju,dovoljno govori o srpskom jeziku i o tvojoj kompetentnosti da o tome pricas.

Zanimljivo je da su i Andric i Selimovic pisali cuvenim Beogradskim stilom:think:
Ne bi me zacudilo da su i drugi hrvati kopirali taj stil.

Bez toga stila bi Andric bio neuporedivo slabiji pisac.Bar je to moje misljenje.
 
brajko:
Cinjenica da su se najveci pisci balkana koji nisu bili rodjenjem srbi(Selimovic,Andric), jasno izjasnili kojoj knjizevnoj tradiciji pripadaju,dovoljno govori o srpskom jeziku i o tvojoj kompetentnosti da o tome pricas.

Zanimljivo je da su i Andric i Selimovic pisali cuvenim Beogradskim stilom:think:
Ne bi me zacudilo da su i drugi hrvati kopirali taj stil.

Bez toga stila bi Andric bio neuporedivo slabiji pisac.Bar je to moje misljenje.
Kliknite za proširenje...

Hrvatski pisci su pisali slobodnim stilom, a neki i leđnim.
 
još jedna tema gdje srbi uvjeravaju hrvate da nisu hrvati nego zagorci,dalmatinci,istrijani itd.
Kliknite za proširenje...

Da ne isadne kako sam neljubazan, kao prvo, tema je prvenstveno o kajkavskom jeziku ili narecju, kako ko voli nek izvoli, drugo, ovde Hrvati dolaze dragovoljno, te ako im smeta ono sto Srbi kazu, neka citaju samo ono sto im se svidja a to moze biti samo na nekom hrvatskom sajtu.

Cinjenica je da danas, nema Dalmatinca, Zagorca, Istrijanina (eto ja cak koristim i veliko slovo) koji ce reci da nisu Hrvati a sacuvaj boze da su Srbi ili da sa Srbima imaju bilo sta zajednicko.

Medjutim, nesto sto mi imamo zajednicko je jezik, koliko god se otimali da je nesto ovako ili onako, jezik je tu. Naravno, ima puno primera gde razlicite nacije govore istim jezikom (recimo engleski, spanski-spanjolski) samo sto se toga ne stide.

Dakle, ne znam da li ima nekog kajkavskog foruma na netu, nemam vremena ni za hrvatske forume iako bih mogao da ih skuzim. Za kajkavske ne znam.

Temu o hrvatskom-srpskom, srpskom-hrvatskom jeziku smo vec imali, mada je o toj temi uvek uzbudljivo pricati. Drago mi je da ovde dolaze i hrvatski diskutanti jer iznose neke teze koje mi volimo da pobijamo i to je bas zabavno. :gace:

Pokusavao sam u vise navrata da malo zagrejem vijuge oko tog 'torlackog' dijalekta. O tome nisam nikad ranije cuo. Za kajkavski, cakavski jesam. Jel' to opet neka novotarija? Sta je torlacki, ko se njime sluzi? Mislim da Srbiju dobro poznajem, znam ko kako gde govori.

Da li je kajkavski slicniji slovenackom ili je slicniji hrvatskom to jest srpskom? Zar to nije kljucni problem definicija?
 
"Torlački" nije dijalekat. Možemo diskutovati o torlačkim govorima. Pisao sam o tome na temi "Čiji je naš jezik".

GM2009:
Dakle, ne znam da li ima nekog kajkavskog foruma na netu, nemam vremena ni za hrvatske forume iako bih mogao da ih skuzim. Za kajkavske ne znam.
Kliknite za proširenje...

Gdo bu mene zdaj zkužil?

http://www.forumgorica.com/kajkavski/?sort=subject
Prof. Željko Funda

KAJOFILSKO-KAJOLOŠKA DEKLARACIJA

O KAJKAVSKOMU JEZIKU

1. Kajkavski je jezik.
2. Kajkavski ima puno izvustja (Zagorsko, Međimursko, Podravsko, Prigorsko, urbano, Gorskokotarsko) kotera se na išče več podizvustja deliju (najznanejše je Bednjansko podizvustje Zagorskoga izvustja).
3. Kajkavski je jezik koteri je prek 160 let bil hiberneran, al koteri čez to vreme svoje lingvističke lastovitosti (fonologiju, morfologiju, sintaksu i leksiku) zgubil neje ter je poglavito zato jezik bil i ostal.
4. Kajkavski se ne da štokajuči razvijati, zvučavati, popularizerati, emanciperati, voleti, najmenjše pak zveličavati. Štokajuči, Kaj se efemerizera i dekredibilizera.
5. Zvun družinskoga govorenja, kaj je zibka vsakoga jezika, Kajkavski jezik se najbolše čuva i razvija kajkanjem v knjigovnosti, navukam, publicistike, v mediji. Od pisanja poezije na jenom od Kajkavskeh izvustja ne puno hasni.
6. Kajkavci su privremenito svoj jezik Horvatskomu bratinstvu i deržavotvorstu alduvali. Ze ztvoritvum Horvatske deržave Kajkavci svoj jezik od pozabe, odhičenosti i zatiravanja pravicu imaju braniti i zveličavati ga.
7. Dojdučost Kajkavskoga jezika odvisna je od sela i mužadije, al denes ponajveč od kajofilskeh kajologov i kajološkeh kajofilov, oneh koteri vupača i vere imaju.
8. Več za Kaj dela on kaj Kajkavski kune, špota i švanji neg on kaj zpametno štoka o Baladam Miroslava Krleže.
9. Kajkavsko-štokavski bastard more stopram kratkocajtno od hasni biti. Dugocajtno gledajuči, te bastard je alibi za Kajkavsku lenost, nehajnost, strašljivost i gingavoču.
10. Od štokajučeh družb i medijov v severo-zahodne Horvatske kaj v imenu svojemu "Kajkavski" imaju, kulko god oni dobrovoljni bili, puno vajde neje. Oni delaju na hasen škode Kajkavske.
11. Kajkati il ne kajkati - to ne pitanje. Lestor je kak kajkati pitanje.
12. Alduvanost Kajkavskoga jezika ztvari ne meri se z brojem štokajučeh stranic o Krleže, Domjaniću, Galoviću etc. neg z brojem napisaneh i zgovoreneh reči na Kajkavskomu jeziku.
13. V pričetku nam je bil materinski Kaj. On naš dočetek neje, mi njegov dočetek nemo.
 
Hrobos, ti si zabavan lik, da ne mislis da imam nesto protiv tebe, cenim trud, nacitanost i dosljednost.

Srbi imaju i torlački, nu na njemu nema nješto napisano. Na staroštokavskom je pisac Dragoslav Mihailović napisao njekoliko kakovosnih romana (u dijalozima).

Njihove muke oko jezika uglavnom se vrte oko dva problem u jezičnome standardu: ćirilica i/ili latinica, te ekavski i/ili ijekavski izgovor.
Glede jezične povijesti i odnosa prema sadanjem standardnom jeziku, Srbi se bitno razlikuju od Hrvata u nizu stvari:
Kliknite za proširenje...

Kao sto rekoh ... ubi me ovaj torlacki, morlacki ... torokusa, torlokusa ... prodjo' Srbiju, torokuse imamo, nije da nije ...

Njihove muke ...
Kliknite za proširenje...

Cije muke? Mislis "vase muke". De si bre ti? Si se zgubil?

* općenacionalni jezik Srbima seže do Karadžića i narodnih pjesama, a nama do, okvirno, 1500
Kliknite za proširenje...

Ajde da je tako, a nije, a dokle sezu narodne pjesme? Srpski jezik nije nastao 1500 godine, mislim da je puno stariji. Sta je pisano i sta je ostalo to je drugo. Ides na tezu da su Srbi govorili starosrpskim pa su onda sreli Hrvate i od njih pokupili jezik (ono posle 1500 kad su ih turci pocerali ...).
Odgovor na to je naravno slican: Mislis, Hrvati nisu imali jezik pre 1500 pa cekali da im dodju Srbi iz Turske .... tja ... koje kude

* kod njih vlada relativna dijalekatska ujednačenost, dok kod nas ne, slično njemačkom ili francuskom
Kliknite za proširenje...

Ovo mi se svidja.

* mi imamo bogatu pisanu baštinu na narječjima ili književnim jezicima, dok Srbi nemaju
Kliknite za proširenje...

Naravno; kada imas narjecje i ljude koji znaju da pisu, moras imati i pisanu bastinu ili vrtlarinu. Kao na primer?

* nama je to utkano u sadašnji jezik, pa u "visokom stilu" to dolazi do izražaja u prijevodima velikih djela prošlosti u kojima se naši prevoditelji oslanjaju na miješani čakavsko-štokavski idiom dubrovačke provenijencije (priznati prijevodi- Dante Kombola i čalea, Villon Vojmila Rabadana, Rabelais i Shakespeare Mate Marasa, Tasso Mirka Tomasovića,..)
Kliknite za proširenje...

Upravo sam popio pivu ... al' ga izmrsi ... u VISOKOM STILU

* mi stalno kujemo nove riječi, a oni-Srbi- ih ponekad preuzmu, a češće ne: bypass/premosnica, stent/potpornica, OIB/osobnica, quantum entanglement/kvantna spregnutost, akreditivi/vjerodajnice, backstage/zakulisje,..
Kliknite za proširenje...

Svako sebi sam srecu kuje, istina. Doduse, ko nije skovao na vreme mora to sada. Ja bih to nazvao nasilno forsiranje razlika bez potrebe, ali jednom kad predje u naviku tesko je stati. Opet, problem je da jezik ne sme da ima nista zajednicko sa srpskim. Ali zato moze sa ceskim, ruskim, turskim, engleskim itd.

* zajedničko nam je i to što se radi o malim jezicima, u svijetu realno beznačajnima
Kliknite za proširenje...

Istina. Samo mi mozemo da se zaludjujemo sopstvenim jezikom.

* oba su jezika izvučena iz okova sh/hs "jezika", no treba još malo da se to u svijetu potvrdi na svim razinama. Na većini jest, nu nije na baš svima relevantnima
Kliknite za proširenje...

Nema srpskog jezika. Sve sto je napisano na latinici je hrvatski. Kaze google.

* Srbi goje još iluzije da imaju pravo na dio hrvatske jezične baštine, nu tu su ih praksa i realno životno stanje demantirali odavno
Kliknite za proširenje...

Goje ili gaje? Ja mislim da bi Srbi sasvim fino govorili srpski i bez Hrvata. Naravno, i Hrvati bi sasvim fino govorili hrvatski bez Srba. Eto, sad vise nemaju Srba, pa moraju sami da smisljaju novotarije.

* razvidno je iz Index translationum da ti jezici ne stoje loše, nu u usporedbi s danskim ili nizozemskim, kapital je taj koji određuje stupanj prijevoda i raširenost čitanosti u zemlji
Kliknite za proširenje...

Ne kuzim strichek.
Razvidno? ... chesh, chesh ... ocevidno-ocigledno, razvidno-razgledno ... huh ... ne ide ... jes' nezgodne su ove kovanice.

Zasto Hrvati ne kazu ocigledno kao Srbi a ne ocevidno? Zasto kad Hrvati furaju glede onda bi logicno bilo i da kazu ocigledno a ne ocevidno? Doduse glede nema veze sa vidom (nego sa gledanjem?), iako tako na prvi pogled izgleda-izvida. Glede ... gledajuci na, sa osvrtom na, s obzirom ... zao mi je, glede jednostavno zvuci PROSTO. Ne znam kako se to odomacilo na zapadnom Balkanu?

Mislim ... novotarije - mahom se radi o frljanju trt-mrt. Priznajem ima i dobrih kovanica. Te cemo pokupiti. One bezveze, ne usvajamo. Pa dosta smo mi smisljali sad mali i mi da krademo. Sto se kaze, ucenik moze da nadmasi ucitelja.
:bye:
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

P
Srpski jezik pre dolaska Turaka
2
Odgovora
40
Pregleda
954
Nikita Kulganov
Nikita Kulganov

Back
Top