Konstantin Veliki: svetac ili zlikovac?

800pxarchofconstantinet.jpg

Konstantinov slavoluk povodom pobjede nad rivalom Maksencijem.Ima li igdje ovdje Hristov monogram pod kojim je, kazu, Bozijim cudom izvojevao pobjedu?Nema! A zasto nema? Laz?
Treci put car Konstantin je bio u ratu sa Skitima na reci Dunavu. I tada mu se javio na nebu Casni Krst i on silom njegovom odnese pobedu nad neprijateljima.

Poznavsi iz ovih cudesnih dogadjaja silu raspetoga na Krstu Gospoda Isusa Hrista i poverovavsi u Njega, car Konstantin i njegova majka carica Jelena se krste. U srcima im se javi zelja da pronadju Krst na kome je stradao Gospod Isus Hristos. Car posla svoju bogoljubivu majku u Jerusalim sa velikim blagom da tamo trazi Casni Krst Gospodnji. U Jerusalimu carica Jelena obidje sva sveta mesta, ocisti ih od idolskih poganista i iznese na svetlost cesne mosti raznih svetitelja. Od Jevreja saznade za jednog starca po imenu Juda, koji joj posle mnogo nagovaranja i muka pokaza mesto ispod idolskog hrama boginji

http://www.manastir-lepavina.htnet.hr/krst.html

Skiti i mucenje Jevrejina?
 
Poslednja izmena:
Zaboravio si da dodas da je bio jeretik. ;) Umro je kao arijanac.
A taj licno je izdejstvovao da isus bude proglasen za boga.

Ovo su onako popularne "istine" medju ateistima.
Da, Konstantina je na samrti, krstio Evsevije Nikomidijski, Arijev prijatelj, dvorski episkop manje ili vise javni arijanac (zavisilo od politčkih okolnosti).
Ali, bas bih voleo da vidim dokaze da ga je Evsevije krstio na arijanski nacin. Baš bih voleo da vidim da mi neko dokaže da je Evsevije krstio IMPERATORA na način na koji ovaj to nije hteo.

Da, na Konstantinovo formalno insistiranje usla je reč "omousios-jednosustan" u Simbol vere, ali je Crkva zivela tu veru i pre Nikeje, samo do tada nije bilo toliko bogoslovskih izaziva koji su zahtevali koriscenje filosofskih pojmova. Da, reč "omousios" jeste bila sporna na Istoku, jer je povezivana sa Savelijevom jeresi (Otac i Sin su jedna te ista licnost). Da, Istok je isto bio na liniji prave vere ispovedajuci omiusios-sličnosustan i to se vidi po konacnom shvatanju da ispoveda istu veru kao sto je i nikejska.
Arijanci su nakon Konstantina imali jako ili izraženu pomoć carske vlasti u nametanju svog viđenja hriscanstva.

I uopšte mi nije jasno to etabliranje nekih stavova kao aksioma ovde, samo zato što su se mnogo puta ponovili.. Evo na primer to, kao: Isus je u Nikeji proglašen za Boga. Kao da ga do tada Crkva nije smatrala za Boga???? PA još dok sam sa Vorkijem o tome raspravljao, postavio sam isečak iz poslanice (ne ženskog poslanika, već pismo :lol:) sv.Ignjatija Antiohijskog (1.vek), učenika sv.Jovana Bogoslova (da, Jovan Bogoslov, jevanđelista, onaj koji je na početku svog jevanđelja u prvih 20 rečenica dva puta napisao da je Logos tj-Isus Hristos, BOG), a koji Hrista već naziva Bogom.

Zašto pre Nikeje nije bilo toliko eksplicitno, filosofskim rečnikom, izražena identičnosti suštine Sina i Oca, a različitost ličnosti? Zato što niko, do tada, kao Arije, nije poricao božanski deo iz bogočovečanske ličnosti Gospoda Isusa Hrista. Neki pre-nikejski crkveni pisci jesu govorili da je Bog Otac u nečemu veći od Boga Sina, ali Bogu Sinu nisu odricali božansku prirodu. I dan danas Crkva drži do stava o izvesnoj "monarhičnosti" Presvete Trojice, ali ne u smislu da je Bog Otac veći Bog od Sina, već "monarhija" Boga Oca proishodi iz odnosnih osobina koje znamo (tj. osobina koje proishode iz odnosa Lica iz Svete Trojice):
Bog Otac - nerođen i neproishođen
Bog Sin - rođen od Boga Oca u večnosti, pre početka vremena
Bog Sveti Duh - proishodi od Boga Oca

Stvar je u tome što je jako osetljivo bilo traženje pravog izraza kojim se opisuje Bog Sin i čuva "monarhija" unutar Sv.Trojice, a štiti se od savelijanizma i modalizma.

p.s. ljudi, ateisti, glupo je da se o nekim ozbiljnim stvarima koje se tiču crkvene istorije (iz vaše perspektive), odnosno suštine vere i istorije Crkve (iz perspektive pravoslavaca) priča parolama. "Isus je u Nikeji proglašen za Boga" i "Konstantin je bio arijanac" jesu primer parola koje su ovde na forumu, neopravdano (po mom mišljenju) dobile aksiomatsku snagu.

p.s.2 Zuangzi, prijatelju, nemoj da misliš da sam se nešto navrzao na tebe ;) jednostavno, nekako se u poslednje vreme pogodi da me tvoje poruke pokrenu da napišem štogod...


Konstantina Velikog Crkva je proglasila za sveca. Istorija kaze da je on ubica svog zeta, ubica svog sestrica, ubica svog rodjenog sina i ubica mnogih hriscana. Dakle?

A sada ću ja malo da ti bacim soli u oči. ;)
Konstantin se krstio na samrti. Krstio se "jednim krštenjem za oproštaj grehova"....
Ako imaš problem s tim, onda se obrati Onome koji je na Krstu oprostio i razbojniku (koji je isto bio na samrti)...
I uvek, kada ti takve stvari padnu na pamet, imaj u vidu
Zašto je tvoje oko zlo, ako sam Ja dobar?
"Bog ne želi smrti grešnika nego da se obrati i živ bude"
"ovaj tvoj brat beše mrtav i ožive"
 
Poslednja izmena:
I uopšte mi nije jasno to etabliranje nekih stavova kao aksioma ovde, samo zato što su se mnogo puta ponovili.. Evo na primer to, kao: Isus je u Nikeji proglašen za Boga. Kao da ga do tada Crkva nije smatrala za Boga???? PA još dok sam sa Vorkijem o tome raspravljao, postavio sam isečak iz poslanice (ne ženskog poslanika, već pismo :lol:) sv.Ignjatija Antiohijskog (1.vek), učenika sv.Jovana Bogoslova (da, Jovan Bogoslov, jevanđelista, onaj koji je na početku svog jevanđelja u prvih 20 rečenica dva puta napisao da je Logos tj-Isus Hristos, BOG), a koji Hrista već naziva Bogom.

Ostao sam dužan ovo:

Св. Игњатије Богоносац

ПОСЛАНИЦА РИМЉАНИМА


Игњатије Богоносац,
Цркви помилованој величанственошћу Вишњега Оца и Исуса Христа, јединога Сина Његовог, љубљеној и просветљеној вољом Онога који је захтео све што постоји,по вери и љубави Исуса Христа, Бога нашег;
(Цркви)која председава у месу области Римљана, богодостојна, достолепна, достоблажена, достохвална, достоуспешна, досточасна, досточиста и председавајућа у љубави, Христоименита, Оцеименита, коју и поздрављам у име Исуса Христа, Сина Очевог;
(и свима у њој)сједињенима телом и духом са сваком заповешћу његовом,испуњенима нераздељиво благодаћу Божијом,и очишћенима од сваке туђе примесе - (желим) да се много и чисто радују у Исусу Христу,Богу нашем.


....

Јер Бог наш Исус Христос, када је у Оцу, већма се види(и показује).Ово дело није ствар упорства, него је Хришћанство велико када га свет мрзи.

...

Дозволите ми да будем подражавалац страдања Бога мога



Link http://verujem.org/sveti_oci/rimljanima.html
 
A sada ću ja malo da ti bacim soli u oči.
Konstantin se krstio na samrti. Krstio se "jednim krštenjem za oproštaj grehova"....
Ako imaš problem s tim, onda se obrati Onome koji je na Krstu oprostio i razbojniku (koji je isto bio na samrti)...
I uvek, kada ti takve stvari padnu na pamet, imaj u vidu
Zašto je tvoje oko zlo, ako sam Ja dobar?
"Bog ne želi smrti grešnika nego da se obrati i živ bude"
"ovaj tvoj brat beše mrtav i ožive"

Nije bitno da li je je on krsten ili nije. Bitno je da se tvrdi da je imao vidjenje (neki kazu san) Hristovog znaka i cuo glas :" Ovim pobjedjujes!"

kao prvo: ako je ovo tacno, zasto se Konstantin nije krstio odmah nakon bitke i pobjede koju je izvojevao sa tim znakom? Zasto na njegovom slavoluku u spomen te pobjede nema tog znaka?

kao drugo: taj znak samo je malo modifikovani predhriscanski znak srbskog Peruna (eno ga i dandanas po mniogim hramovima Hercegovine i Dalmacije).

Kao trece: Bez obzira sto je bio ubica, Konstantin je proglasen za sveca ne po Bozijem cinjenju cudesa na Konstantinovom grobu,ne po neraspadljivosti njegovog upokojenog tijela, nego objavom da je svetac. To je cista politika, a ne vjera.

Zašto je tvoje oko zlo, ako sam Ja dobar?
"Bog ne želi smrti grešnika nego da se obrati i živ bude"
"ovaj tvoj brat beše mrtav i ožive"

Malo, malo pa ti govoris u ime Bozije? Da nisi ti Bog?

Kazu da je Konstantin krsten na samrtnickoj postelji uoci same smrti.

Je li krsten trokratnim pogruzenjem?

Da li je bio pri cistoj svijesti prilikom krstenja?

Da li primio sveto pricesce ikada u zivotu?

Isus Hristos je oprostio razbojniku sa krsta i ode razbojnik u raj. Medjutim, onog razbojnika Crkva ne slavi kao sveca?

Konstantin svetac? Nije on svetac vjerom i djelima, to je ocigledno i istorijski dokazano, nego je svetac bogatstvom i moci onih koji su ga naslijedili i koji su episkope u carske svilene haljine obukli, carskih dvorova i carskih pocasti udostojili ih.
.

PS Isus Hristos je Bog po Simvolu vjere iz rijeci Novog Zavjeta. Uloga Konstantina po tom pitanju (Prvi nikejski sabor) je nebitna.
 
Poslednja izmena:
Nije bitno da li je je on krsten ili nije. Bitno je da se tvrdi da je imao vidjenje (neki kazu san) Hristovog znaka i cuo glas :" Ovim pobjedjujes!"

kao prvo: ako je ovo tacno, zasto se Konstantin nije krstio odmah nakon bitke i pobjede koju je izvojevao sa tim znakom? Zasto na njegovom slavoluku u spomen te pobjede nema tog znaka?

kao drugo: taj znak samo je malo modifikovani predhriscanski znak srbskog Peruna (eno ga i dandanas po mniogim hramovima Hercegovine i Dalmacije).

Kao trece: Bez obzira sto je bio ubica, Konstantin je proglasen za sveca ne po Bozijem cinjenju cudesa na Konstantinovom grobu,ne po neraspadljivosti njegovog upokojenog tijela, nego objavom da je svetac. To je cista politika, a ne vjera.


Malo, malo pa ti govoris u ime Bozije? Da nisi ti Bog?

Kazu da je Konstantin krsten na samrtnickoj postelji uoci same smrti.

Je li krsten trokratnim pogruzenjem?

Da li je bio pri cistoj svijesti prilikom krstenja?

Da li primio sveto pricesce ikada u zivotu?

Isus Hristos je oprostio razbojniku sa krsta i ode razbojnik u raj. Medjutim, onog razbojnika Crkva ne slavi kao sveca?

Konstantin svetac? Nije on svetac vjerom i djelima, to je ocigledno i istorijski dokazano, nego je svetac bogatstvom i moci onih koji su ga naslijedili i koji su episkope u carske svilene haljine obukli, carskih dvorova i carskih pocasti udostojili ih.
.

PS Isus Hristos je Bog po Simvolu vjere iz rijeci Novog Zavjeta. Uloga Konstantina po tom pitanju (Prvi nikejski sabor) je nebitna.

tebi treba molitve citati....:worth:
a ako ne pomognu, onda kod vracare te vodimo.
 
dsc00222ur.jpg

Evo 'Hristov monogram" na jednoj crkvi u Hercegovini.Samo dodali "kvaku" na vertikalu i eto grcko Chi-Po.
I kao sve sto su od Srba pokrali ranije, tako ukradose Perunov znak pretvorise u Konstantinovo vidjenje (neki kazu san, nisu se dobro dogovorili, nije bilo telefona, a daljina ogromna). :lol:

drnisgroblje1.jpg

Najvjerovatnije da su Konstantinovu vojsku vecinom sacinjavali Srbi pagani i hriscani onog doba, te je ovim znakom napravio dobar politicki kompromis sa paganima i hriscanima, davsi im tako moral za borbu. I dobio je je rat.
 
Poslednja izmena:
dsc00222ur.jpg

Evo 'Hristov monogram" na jednoj crkvi u Hercegovini.Samo dodali "kvaku" na vertikalu i eto grcko Chi-Po.
I kao sve sto su od Srba pokrali ranije, tako ukradose Perunov znak pretvorise u Konstantinovo vidjenje (neki kazu san, nisu se dobro dogovorili, nije bilo telefona, a daljina ogromna). :lol:

видиш ли можда негде и ружичасте слонове :cool:
 
30983639.jpg

Divus Julius (lijevo)

26591274.jpg


74548106.jpg


Taj znak koristili su Rimljani od pocetka hriscanske ere, pa i ranije. Ako su oni iz propagande mogli lagati onda, ovo je vrijeme njihovog razotkrivanja lazi.

aw5560closeromancenturi.jpg

Izvoriste tkz. Hristovog monograma je u Jupiterovom (Zevsovom, Perunovom) znaku koji su rimske legije do Konstantina nosile na svojim stitovima. Konstantinovi savjetnici preko Konstantina prilagodili su ovaj znak vjeri hriscana, jer su hriscani u Konstantinovo vrijeme postali vidno najbrojnija populacija Rimskog carstva i iz hriscanske populacije regrutovana je dominantna vecina Konstantinove vojske.
 
1. Cara Konstantina se s pravom smatra za najmarkantniju istorijsku licnost kasnog Starog Veka. Njegova snazna licnost postalvila je osnovu post-klasicne evropske civilizalcije. Njegova vladavina bila je prepuna istorijskim dogadjajima i izuzetno dramaticna. Pobedom kod Milvinskog mosta blizu Rima, 312. godine, smatrase za jednim od najvaznijih dogadjaja u svetskoj istoriji. Cinjenice da je premestio sediste Rimske Imperije na Bosfor, da je nova prestonica dobilo njegovo ime i da su posle njega deset imperatora nosila njegovo prezime i bili visoko uvazavani u Imperiji, govore o njegovoj izuzetnoj ulozi i uticaju na evrspku istoriju i kulturu.

Kao sto znamo , Flavius Valerius Constantinus rodjen je u Nisu, tadasnjem Naissus-u, 271. a moguce 272. ili 273.) u porodici vojnog oficira Constantius-a. Njegova majka Helena (kasnije sveta Helena) je bila skromnog porekla. Postoje dobri razlozi da se veruje da su Konstantinus (otac cara Konstantina) i Helena ziveli u konkubinatu a ne u legalnom braku. Konstantinus je 293. godine dobio titulu Cesara i postao jedan od cetvorece vladara Prvog Tetrarkijata. Tada je morao da se odrekne Helene i da ozeni Teodoru, cerku Maximiana. Posle povlacenja Dioklecijana i Maksimiana 305. godine Constantinus je dobio titulu Avgustusa.

2. Njegov sin Konstantin je u medjuvremenu sluzio Dioklecijana i Galeriusa na istoku Carastva. Kada mu je otac ummro 306 u Britaniji (Yorku) sin Konstatntin je bio pored njega. Vojska kojom je komandovao njegov pokojni otac proglasila ga je Augustom. Ubrzo se vraca na kontinent gde je iz svog sedista u Trieru (Augusta Treverorum) upravljao zapadnim delom Carstva.

U medjuvremenu Senat i Prectorianska garda su sklopili saveznistvo sa Maxentiusom, sinom Maximianom, ciju je cerku 307. ozenio, i proglalsili ga Carem. Ostro neprijateljstvo izmedju zeta Konstantina i suraka Maxentiusa izbilo je 312. i Konstantin je te godine dobio odlucujucu bitkiu u mesto zvanom Milvin Most blizu Rima. Konstantin triumfalno ulazi u Rim kao jedini vladar zapadnog dela Rimskog Carstva.

3. Kada su se Deoklicijan i Maximian povukli sa vlasti 305. problem sa hriscanima je jos uvek bio neregulisan njihov progon je nastavljen sa velikom zestinom. Dolaskom Konstantina na celu zapadnog dela Rimske imperije, on je jednostranom odlukom okoncao progon na njegovoj teritoriji. Njegovu licnu privrzenost je, medjutim, ponudio prvo bogu Marsu, a potom Apolu, postujuci ga kao Sol Invictus.

Sledeci znacajan dogadjaj u Konstatinovom religioznom preobrazaju dogodio se 313. Laktinius, koga je Konstantin imenovao za tutora svom sinu Krispusu, i koji je samim tim bio blizak carskoj porodici, u svom izvestaju navodi da se, noc pre bitke kod Malvin mosta, Konstantinu u snu naredjeno da postavi znak Hrista (krst) na stitove svojih vojnika i da su, zahvaljujuci tom znaku, dobili veliku snagu.

Mnogo kasnije, 24 godine posle bitke izvesni Eusebius daje sasvim drugacije elaborirano svedocenje i sa manje ubedljivim cinjenicama u svojoj knjici Zivot Konstantina. Po Euzebiu, kad su Konstantin i njegove legije marsirale prema Rimu – ni vreme niti lokacija nisu navedeni – oni su u toku dana uocili cidnu pojavu na nebu: krst od svetlosti i poruku "sa ovim znakom bices pobednik" (hoc signo victor eris). Sledece noci Hrist je javio Konstantinu sa uputstvom da nebeski znak stavi na zastavama svoje vojske. Novi znak je tada i nadalje bio obelezje banera koji je bio nosen ispred imperatora. Bez obzira koja je od ovih dveju verzija je tacna, koja verzija da je ispravna, on je svoju pobedu pripisao snazi "hriscanskog Boga" i obavezao se pema hriscanskoj veru od tog dana, iako je njegovo poimanje hricanske vere bilo veoma povrsno. Takodje, cesto se pretpostavljalo da je Konstatinovo priznavanje hirscanststva bilo pre svega stvar politicke motivisanoti nego privrzenosti novoj veri. Posle pobede nad Liciniusom Konstatin se svecano zakleo da ce mu postedeti zivot, medjutim, sest godina kasnije naredio je da ga ubiju.

Konstatin je 326. godine naredio egzekuciju svog sina iz prvog braka, Crisusa, koga je 317. naimenovao za Cezara i koji se istakao u kampanjama protiv Liciniusa. Ubrzo posle ubistva sina, Constantin naredjue ubistvo Fauste, majke njegovih tri sina i macehe Crisusa. Veza izmedju ta dva ubistva je verovatna. Izvesnu umesanost u ovoj porodicnoj tragediji se pripisuje i Constantinovoj majci Heleni.

I na kraju samo par reci o svetoj Jeleni. Ukratko posle tragicnih ubistava, Helena je krenula u Svetu zemlju u hadziluk. Pretpostavlja se da je povod hadziluka da se dobije oprost za pomenute pocinjene grehe za sebe i sina Konstantina. Helena je pokazala duboku veru, skromnost i veliku darezljivost. Izgradila je crkvu od Nativiti u Vitlajemu, crkvu Eleona u Maslinastoj gori, a crkva svete Sepulcher, veruje se, je iskljucivo delo samog Konstantina. Tradicionalno se Heleni pripisuje da je tvorac Istinitog Krsta.:rtfm:
 

Back
Top