Odnos Srbije prema dinastiji Obrenovića

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

vindex

Ističe se
Banovan
Poruka
2.613
Čisto me interesira da vidim kako neki od radikala ovdje razmišljaju. Često se u kontekstu srpstva spominje Karađorđe, pa Karađorđevići, prvi srpski ustanak, a onda naravno četnici kao tobožnji antifašisti, i tako dalje.

Međutim, nigdje se , barem koliko ja ne vidim ne spominje sramota koja je učinjena prema jednoj dobroj dinastriji srpskih kraljeva koja je mnogo toga učinila za vrijeme Obrenovića.

Za vrijeme dinastrije Obrenovića Srbija je po prvi put dobila europski priznatu neovisnost na Berlinskom kongresu 1878.

Prijelaz kneževine u kraljevine 1882 se isto može zahvaliti Obrenovićima.

I naravno 1903 teroristička organizacija Crna ruka ga likvidira, na vrlo brutalan način.

Međutim, kasnije je vama sasvim normalno da je jedna kriminalna dinastrija Karađorđevića došla na vlast brutalnom likvidacijom jedne legalne dinastije.

Što imate reći o tome ?
 
Капа доле српским домаћинима и утемељитељима модерне српске државе и нације. Да није било њих, не бисмо имали ни ово мало Србије, уствари једино оно што су они урадили направљено је на здравим темељима, то је нарочито види данас.
Све што су Карађорђевићи радили срушило се, а под њима је Србија поднела огромне жртве да неке ствари уради, и то очигледно погрешне, очигледно су нас повели у потпуно погрешном смеру...
 
Капа доле српским домаћинима и утемељитељима модерне српске државе и нације. Да није било њих, не бисмо имали ни ово мало Србије, уствари једино оно што су они урадили направљено је на здравим темељима, то је нарочито види данас.
Све што су Карађорђевићи радили срушило се, а под њима је Србија поднела огромне жртве да неке ствари уради, и то очигледно погрешне, очигледно су нас повели у потпуно погрешном смеру...

Hrvatske struje svih razina su bile vrlo sklone Obrenovićima, pa i sam ban Jelačić. Iz spisa se vidi da je su Jelačić i neki ljudi iz njihove dinastrije imali vrlo prijateljske odnose i prije njihvoe klasične afirmacije.

Dakle, konkretno, što bi po vama njihov ostanak promijenio ?

I isto tako ne razumijem obožavanje Karađorđevića kad su otvoreni zločinci ?
 
Čisto me interesira da vidim kako neki od radikala ovdje razmišljaju. Često se u kontekstu srpstva spominje Karađorđe, pa Karađorđevići, prvi srpski ustanak, a onda naravno četnici kao tobožnji antifašisti, i tako dalje.

Međutim, nigdje se , barem koliko ja ne vidim ne spominje sramota koja je učinjena prema jednoj dobroj dinastriji srpskih kraljeva koja je mnogo toga učinila za vrijeme Obrenovića.

Za vrijeme dinastrije Obrenovića Srbija je po prvi put dobila europski priznatu neovisnost na Berlinskom kongresu 1878.

Prijelaz kneževine u kraljevine 1882 se isto može zahvaliti Obrenovićima.

I naravno 1903 teroristička organizacija Crna ruka ga likvidira, na vrlo brutalan način.

Međutim, kasnije je vama sasvim normalno da je jedna kriminalna dinastrija Karađorđevića došla na vlast brutalnom likvidacijom jedne legalne dinastije.

Što imate reći o tome ?

Pa sta se drugo moglo ocekivati, Aleksandar je bio na putu da potpuno upropasti zemlju, na kraju krejeva, bio je to oslobodilacki i demokratski postupak. :D
 
mislim........otkud znam, ovo je tema za istoriju...............:)

nije baš sasvim za povijest.

Zato što hrvatske, pa čak i radikalne hrvatske snage itekako bile spremne na dogovor sa Obrenovićem. Ban Jelačić je na vrhuncima svoje moći u vrijeme invazije na Mađarsku po zapovijedi Beča imao već tada planove za razbijanje Monarhije.

Navodno su i Jelačić i Obrenovići (tada ne još tako moćni) postigli suglasnost da se ide na Kraljevinu (samo joj nisu dali ime) a pogotovu su Srbi iz Dalmacije bile za to. Išlo se toliko daleko da bi Jelačić u slučaju raspada Monarhije jamčio autonomiju Srbima u Krajini u novoj Kraljevini, priznao Srpskoj kralja, zajedničku vojsku a sve ostale poslove Hrvatska bi obavljala autonomno.

Zato je veliko pitanje što bi bilo da su tada postigli sporazumom.

Jelačić je kasnije otišao, Mađarska je ostvarila dominaciju ali se i dalje sa Obrenovićima pregovoralo o rušenju Monarhiju, i to sa uspjehom.

U međuvremenu Obrenovići su se odlučili okrenuti Austriji, i biti spremni na suradnju sa njome, miroljubivim metodama.

Hoću reći raspoloženje prema drugim ne-srpskim nacijama je tada bilo najpozitivnije.
 
Prva dva Obrenovica su verovatno najbolji vladari u novijoj istoriji Srbije , a i treci je u samom vrhu i pored svih osporavanja , dok je kod ovih drugih realno valjao jedino osnivac dinastije besmrtni vozd Karadjordje ,a ostalo mrka kapa ... tako da su ovi prvi ipak mnogo pozitivnija i znacajnija pojava u nasoj istoriji,pogoptovo ako gledamo drzavotvornost . Mada je pitanje kakav bi bio odnos prema bivsoj "braci" da su oni bili na vlasti u tim okolnostima , ako bi uopste i dosli u tu situaciju ,recimo Hrvati, pogotovo oni iz Dalmacije su dupeuvlakacki ljubili i klanjali se i Aci Crnogorcu ,koga su posle neki malo svesniji Rvati ubili, ,tako da bi verovatno i sa ovima bio slican slucaj .
 
Hrvatske struje svih razina su bile vrlo sklone Obrenovićima, pa i sam ban Jelačić. Iz spisa se vidi da je su Jelačić i neki ljudi iz njihove dinastrije imali vrlo prijateljske odnose i prije njihvoe klasične afirmacije.

Dakle, konkretno, što bi po vama njihov ostanak promijenio ?

I isto tako ne razumijem obožavanje Karađorđevića kad su otvoreni zločinci ?

Хрватске струје у то време нису биле склоне само Обреновићима, већ Србима уопште, Хрвати и Срби нису били непријатељи почетком 20. века, већ савезници у борби против мађаризације, па италијанског утицаја у Далмацији (хрватско-српска коалиција 1908. у Задру) итд...

Останак Обреновића је за Србију пре свега значио могућност избегавања директне ратне конфронтације са тада моћном Аустро-Угарском, који нам је у суштини донео биолошко истребљење на простору Србије, јер народ који изгуби 52% мушког становништва, и то у огромној већини радно и репродуктивно способног, није никог победио, већ је претрпео тежак биолошки пораз.
Овај пораз комбинован са несрећним, неспретним и на лошим основама изведеним уједињењем је даље узроковао нове несреће, раздоре итд..
 
Čisto me interesira da vidim kako neki od radikala ovdje razmišljaju. Često se u kontekstu srpstva spominje Karađorđe, pa Karađorđevići, prvi srpski ustanak, a onda naravno četnici kao tobožnji antifašisti, i tako dalje.

Međutim, nigdje se , barem koliko ja ne vidim ne spominje sramota koja je učinjena prema jednoj dobroj dinastriji srpskih kraljeva koja je mnogo toga učinila za vrijeme Obrenovića.

Za vrijeme dinastrije Obrenovića Srbija je po prvi put dobila europski priznatu neovisnost na Berlinskom kongresu 1878.

Prijelaz kneževine u kraljevine 1882 se isto može zahvaliti Obrenovićima.

I naravno 1903 teroristička organizacija Crna ruka ga likvidira, na vrlo brutalan način.

Međutim, kasnije je vama sasvim normalno da je jedna kriminalna dinastrija Karađorđevića došla na vlast brutalnom likvidacijom jedne legalne dinastije.

Što imate reći o tome ?
Зашто само радикали? :roll:
Боље би било да те интересује шта мисле прави српски родољуби. :cool:

Или, неким вашима (а можда и теби :think:) одговарају управо ти, квазипатриоти. :roll:

Ако је одговор на моју другу по реду реченицу "да", написаћу ти опширније. (У противном, не намеравам да губим време на плитке политичке провокације).
 
Хрватске струје у то време нису биле склоне само Обреновићима, већ Србима уопште, Хрвати и Срби нису били непријатељи почетком 20. века, већ савезници у борби против мађаризације, па италијанског утицаја у Далмацији (хрватско-српска коалиција 1908. у Задру) итд...

Останак Обреновића је за Србију пре свега значио могућност избегавања директне ратне конфронтације са тада моћном Аустро-Угарском, који нам је у суштини донео биолошко истребљење на простору Србије, јер народ који изгуби 52% мушког становништва, и то у огромној већини радно и репродуктивно способног, није никог победио, већ је претрпео тежак биолошки пораз.
Овај пораз комбинован са несрећним, неспретним и на лошим основама изведеним уједињењем је даље узроковао нове несреће, раздоре итд..

Ok vidim da pratiš srpsku povijest, pa mi reci ovako.

Kada su Svetozar Pribićević i Stjepan Radić postigli dogovor i trebali zasnovati vlast Stjepan Radić je ubijen i koalicija razbijena.

zar ne bi bila fer da je prošao dogovor

1. da Hrvati imaju svog bana i priznaju srpskog kralja
2. da u vanjskim poslovima nastupaju zajednički i da imaju zajedničku vojsku
3. da imaju savezne financije
4. da sve ostale stvari budfu autonomne uključujući hrvatski sabor
5. da dijelovi hrvatske sa većinskim srpskim stanovništvom imaju posebna prava

Da li bi jedan Obrenović potpisao i pristao takav dogovor za razliku od Karađorđevića koji je na to odgovorio oktroiranim ustavom i ubojstvima ?
 
Зашто само радикали? :roll:
Боље би било да те интересује шта мисле прави српски родољуби. :cool:

Или, неким вашима (а можда и теби :think:) одговарају управо ти, квазипатриоти. :roll:

Ако је одговор на моју другу по реду реченицу "да", написаћу ти опширније. (У противном, не намеравам да губим време на плитке политичке провокације).

opet trazis dlaku u jajetu :mrgreen:
 
Ok vidim da pratiš srpsku povijest, pa mi reci ovako.

Kada su Svetozar Pribićević i Stjepan Radić postigli dogovor i trebali zasnovati vlast Stjepan Radić je ubijen i koalicija razbijena.

zar ne bi bila fer da je prošao dogovor

1. da Hrvati imaju svog bana i priznaju srpskog kralja
2. da u vanjskim poslovima nastupaju zajednički i da imaju zajedničku vojsku
3. da imaju savezne financije
4. da sve ostale stvari budfu autonomne uključujući hrvatski sabor
5. da dijelovi hrvatske sa većinskim srpskim stanovništvom imaju posebna prava

Da li bi jedan Obrenović potpisao i pristao takav dogovor za razliku od Karađorđevića koji je na to odgovorio oktroiranim ustavom i ubojstvima ?

Пре свега се треба вратити на начин на који су Карађорђевићи дошли на власт, деловање Црне Руке, учешће престолонаследника Петра у устанку у Херцеговини под псеудонимом и уз помоћ тајних масонских организација, затим учешће самог краља Александра у раду масонске ложе Велики Оријент.
Не треба бити поборник теорије завере да би се схватило да су Карађорђевићи дошли на власт у Србији уз помоћ моћних масонских структура, уосталом историјска је чињеница да је краљ Александар био масон вишег реда, и да је убијен недуго пошто је престао да учествује у раду масонске ложе.
Све ово упућује на то да је политика у Србији од 1903. па надаље вођена од стране кругова чији су Карађорђевићи били само експоненти, фигуре.

Ако је та и таква политика могла да доведе и до тако тешког биолошког сакаћења Србије ради мутног ратног циља "уједињења јужних Словена" (прокламованог још у децембру 1914., што је потпуно сулудо), онда је јасно да су унутрашњи неспоразуми са Хрватима, убиства, и сл. минорна појава...

Круцијално питање овде је какав је то ратнициљ уједињење јужних Словена, ти говориш о последици, о стварању некакве двојне монархије крајем 1920-тих, али ја бих се вратио на узрок, да ли је нама, и Србима и Хрватима најпре требала заједничка држава, а ако јесте, как оби она била организована, и где би биле границе Хрватске у тој држави...
 
ajde da postavim stvari ovako :

da su ostali Obrenovići na vlasti da li bi se desilo sve što se desilo, to je moje pitanje. da se do 1930 postigao dogovor

Тешко је данас рећи шта би било кад би било, али једно је извесно, да су остали Обреновићи, свакако не би било политике интегралног југословенства, од које потичу мног невоље са ових простора...
 
Тешко је данас рећи шта би било кад би било, али једно је извесно, да су остали Обреновићи, свакако не би било политике интегралног југословенства, од које потичу мног невоље са ових простора...

Ne bi bilo Jugoslavije, ali bi bilo Balkanske federacije, a kako bi se to dalje odrazilo na nas... ko zna.
 
Ne bi bilo Jugoslavije, ali bi bilo Balkanske federacije, a kako bi se to dalje odrazilo na nas... ko zna.

Обреновиће није занимала та врста дилова. Они су имали јасно виђење Србије као унитарне државе на европским принципима, и што је најважније, српске државе, државе у којој поседовање српског држављанства означава истовремено припадност српској нацији, као што је и данас у Грчкој нпр.
 
Čisto me interesira da vidim kako neki od radikala ovdje razmišljaju. Često se u kontekstu srpstva spominje Karađorđe, pa Karađorđevići, prvi srpski ustanak, a onda naravno četnici kao tobožnji antifašisti, i tako dalje.

Međutim, nigdje se , barem koliko ja ne vidim ne spominje sramota koja je učinjena prema jednoj dobroj dinastriji srpskih kraljeva koja je mnogo toga učinila za vrijeme Obrenovića.

Za vrijeme dinastrije Obrenovića Srbija je po prvi put dobila europski priznatu neovisnost na Berlinskom kongresu 1878.

Prijelaz kneževine u kraljevine 1882 se isto može zahvaliti Obrenovićima.

I naravno 1903 teroristička organizacija Crna ruka ga likvidira, na vrlo brutalan način.

Međutim, kasnije je vama sasvim normalno da je jedna kriminalna dinastrija Karađorđevića došla na vlast brutalnom likvidacijom jedne legalne dinastije.

Što imate reći o tome ?

Да знаш историју Србије знао би и да је кнез Милош убио вожда Карађорђа и тиме отворио династичке сукобе који су резултирали затирањем Обреновића.
 
Обреновиће није занимала та врста дилова. Они су имали јасно виђење Србије као унитарне државе на европским принципима, и што је најважније, српске државе, државе у којој поседовање српског држављанства означава истовремено припадност српској нацији, као што је и данас у Грчкој нпр.

books


Federalizam i decentralizacija: prilike za process transformacije u Istočnoj i Srednjoj Evropi; 2001

Jirgen Roze, Johan Traut, Džordž Maršal

Srpski knez, Mihajlo Obrenović, koji je po drugi put došao na presto 1862, nije odustao od ideje ujedinjenog Balkana, uprkos intervencijama velikih sila. 1866. godine je potpisao sporazum sa Crnom Gorom o ujedinjenju dveju zemalja pod sledećom kraljevskom vlašću. 1867. Godine je zaključio sporazum o ujedinjenju i saradnji sa Grčkom, koji je podrazumevao podelu preostalih otomanskih teritorija između dveju potpisnica. Na kraju je sklopio sporazum i sa Rumunijom.

Preko ovih sporazuma, sve nezavisne balkanske države bile su ujedinjene u jedan savez. Čakštoviše, Mihajlo je pružao aktivnu podršku pokretima za nezavisnost u Bugarskoj i Bosni.

1868. godine na Mihajla Obrenovića je izvršen atentat. Njegovom smrću, svi planovi za Balkansku federaciju su naglo obustavljeni. Politike malih država su preusmerene jedne protiv drugih, njihove teritorijalne pretenzije su se sukobile i sve su tražile zaštitu velikih sila. Mada su se 1912. ujedinile u Balkanskom ratu protiv Turske, samo godinu dan kasnije su se borile međusobno u Drugom Balkanskom ratu…
 
Да знаш историју Србије знао би и да је кнез Милош убио вожда Карађорђа и тиме отворио династичке сукобе који су резултирали затирањем Обреновића.

Vozd je pobunjenicki vodja, a ne Knez ili Kralj.

Kakvi crni dinasticki sukobi! :rtfm:

Nije hteo covek da dozvoli da Kara jos jednom hrabro digne bunu, pa utekne u Rusiju.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top