Monotonija..

BLAJBI

Zaslužan član
Poruka
103.720
Zamislite da zivite u jednom gradu, u jednoj ulici, u jednoj kuci 20-30 godina...

Mnogo volite svoj grad, ulicu i kucu....

I svaki dan po jednom prolazite tim gradom, tom istom ulicom, do te kuce..

Uz put poznajete sve stanare, znate kliko koraka ima do kuce, gde je svaka izbocina na trotoaru, sta ima u svakom izlogu...

Da li vam nekada padne na pamet da promenite ulicu i prosetate jednom drugom, slicnom, ali u kojoj lepse svetlucaju nepoznati izlozi?

I nekada neodoljivo mame....:lol:
 
Poslednja izmena:
Pa jest.... pozelis ponekad....
Samo trebas razmisliti koliko je vredno to sto imas....mozda se druge "ulice" samo cine osvetljenije od tvoje....mozda su "druge kuce" vece i ljepse,samo kad ih gledas iz daleka.....
 
Poslednja izmena:
Mislio si da li nam padne na pamet da se preselimo u neku drugu ulicu..

Moja porodica u ovoj ulici živi sto godina,......Komšije su mi kao rodjaci, skoro svaku kuću znam...Za mene ona nije obična ulica nego dedovina, a ona se napušta samo kad te isteraju...ili ako dunu neki nepoznati vetrovi u glavu. Nikad se ne zna šta život nosi.
 
Zamislite da zivite u jednom gradu, u jednoj ulici, u jednoj kuci 20-30 godina...

Mnogo volite svoj grad, ulicu i kucu....

I svaki dan po jednom prolazite tim gradom, tom istom ulicom, do te kuce..

Uz put poznajete sve stanare, znate kliko koraka ima do kuce, gde je svaka izbocina na trotoaru, sta ima u svakom izlogu...

Da li vam nekada padne na pamet da promenite ulicu i prosetate jednom drugom, slicnom, ali u kojoj lepse svetlucaju nepoznati izlozi?

I nekada neodoljivo mame....:lol:



Ha ha, da li mislis i pricas zaista o drugim ulicama i drugim izlozima ili opet aludiras na druge (tudje) zene i njihove "izloge"...:per: , to mi je nejasno?
 
Zamislite da zivite u jednom gradu, u jednoj ulici, u jednoj kuci 20-30 godina...

Mnogo volite svoj grad, ulicu i kucu....

I svaki dan po jednom prolazite tim gradom, tom istom ulicom, do te kuce..

Uz put poznajete sve stanare, znate kliko koraka ima do kuce, gde je svaka izbocina na trotoaru, sta ima u svakom izlogu...

Da li vam nekada padne na pamet da promenite ulicu i prosetate jednom drugom, slicnom, ali u kojoj lepse svetlucaju nepoznati izlozi?

I nekada neodoljivo mame....:lol:


Za nekoga sa ovakvom dilemom, svaka raskrsnica je rizična :lol:
 
Kad god se vratim sa nekog puta:zper:
Meni je moja kuca - ulica najlepsa,najdraza naj naj....
Samo sto sam ja imala 2 kuce - kod roditelja i kod muza
Tako mi je i srce prepolovljeno:rumenko:
 
svuda podji kuci dodji :-)

eh ali pazi, moze da bude i ono sa pecinom, kad izadjes posle neces da vidis u mraku :-)

narocito ako si mislio na bracnu monotoniju, zipa, sljasteci izlozi zablesnuce te, podivljaces, zamrzeces tu staru tvoju ulicu u kojoj si toliko godina svojom voljom ziveo :-)

ipak, ako si dovoljno hrabar za izlazak iz kraja, a stalo ti je do svega sto ipak je tvoj zivot u ovom trenutku, povedi zenu sa sobom u tu setnju, aha, budite zajedno i u tome :-)
 
Богме, ја ћу ускоро мужа да иселим из моје улице, па ће имати прилике да испробава "излоге који више шљаште" кол'ко му воља. И ја такође :) Обавештаваћу вас како ствари стоје у другим улицама.
 
Zamislite da zivite u jednom gradu, u jednoj ulici, u jednoj kuci 20-30 godina...

Mnogo volite svoj grad, ulicu i kucu....

I svaki dan po jednom prolazite tim gradom, tom istom ulicom, do te kuce..

Uz put poznajete sve stanare, znate kliko koraka ima do kuce, gde je svaka izbocina na trotoaru, sta ima u svakom izlogu...

Da li vam nekada padne na pamet da promenite ulicu i prosetate jednom drugom, slicnom, ali u kojoj lepse svetlucaju nepoznati izlozi?

I nekada neodoljivo mame....:lol:

...mogli bi i roditelje, bracu i sestre i rodjake da menjamo kad nam dosade, mozda ima i boljih ...mogla bi i neka pijaca za to da se otvori pa da biramo :D

..sad se setih, mozes da se prijavis u onu emisiju - menjam zenu
 
Mozda ne mozemo rodjake da biramo,ali zato prijatelje mozemo.Imam dva prijatelja koja su mi X puta bolja od vecine rodjaka.A i to malo rodjaka sto imam (s tatine strane) videla sam dva puta u zivotu i to na sahranama i dacama,ma smuce mi se cim ih vidim. S mamine strane su ok,ali ni njih bas ne gotivim preterano. Rodjacke veze su samo dobra predigra za pravo prijateljstvo ali ne mora biti...Moze da se rodi osoba koja ti nije nista,a da je volis vise od nekog tamo rodjaka.

Elem...Zivim u svojoj (istoj) kuci vec nepunih 20god,vreme je doslo da na jesen treba da predjem u veci grad,drugi stan, s mamom zbog faxa,tata ostaje u nasoj kuci,za vikend cu se i ja vracati. Po prirodi sam avanturisticka dusha, volela bi stalno negde da idem i menjam stanista,ali sad kad je doslo to da moram s mamom da predjem bas mi se ne dopada.I ne znam uopste kako cu to podneti...
Svim srcem zelim da izgubim osecanja vezivanja za predmete (kuce,stanove,automobile,mobilne telefone i ostao),i da mogu bez problema na miru da odem gde zelim,zivim gde zelim....Ali ne znam da l' ce se to ikad desiti...
 
Namenjali smo se ulica, naselja i gradova...pre 8 godina nasli smo ono sto nama najvise odgovara...Palic. Samo, ostao je avanturisticki duh, zelja za brzinom i neizvesnoscu...morali smo i to nekako da resimo, i uspeli smo.
Pronasli smo posao koji zahteva svakodnevno putovanje od stotinak km u razlicitim pravcima, rad sa razlicitim ljudima i razlicitim rezultatima...i bas nam je lepo. Imamo bazu u koju se uvek vratimo, zatvorimo kapiju kada udjemo u dvoriste, ukljucimo neku lepu muziku, prskalicu za travu, skuvamo kafu...uzivamo u svom malom svetu sa kineskim zidom oko njega, a to moze biti zanimljivo samo ako postoji protivteg na drugoj strani.
A prijatelji, rodjaci...najlakse je uskociti u auto i posetiti ih ili ih pozvati na sveopste zadovoljstvo. To je mnogo lepse nego kad zivis u centru velikog grada pa svakih sat vremena imas nenajavljene posete koje se baziraju na izjavi "Ej, ajd stavi kafu na brzaka, zurim, dosla sam samo da te vidim...a gde ti ono bese WC?"
 
skockala sam sebi i svom sinu zivot i baza nam je cvrsta...u nju se ne dira...ali, sitnice cine zivot zanimljivijim....meni je momentalno sport ono sto me pokrece, dobra literatura, retki trenutci odmora....moj sin opet ima sovja interesovanja.....kupili smo psa.....najgore je kad covek izgubi volju da nesto promeni, kad se ucauri i dopusti da vreme tece jednolicno....promeniti makar sitnicu da bi se osetio svez i zivotan.....
 
Zamislite da zivite u jednom gradu, u jednoj ulici, u jednoj kuci 20-30 godina...

Mnogo volite svoj grad, ulicu i kucu....

I svaki dan po jednom prolazite tim gradom, tom istom ulicom, do te kuce..

Uz put poznajete sve stanare, znate kliko koraka ima do kuce, gde je svaka izbocina na trotoaru, sta ima u svakom izlogu...

Da li vam nekada padne na pamet da promenite ulicu i prosetate jednom drugom, slicnom, ali u kojoj lepse svetlucaju nepoznati izlozi?

I nekada neodoljivo mame....:lol:

u tuđega tatka pogolema....
 
volim moju kucu i moju ulicu. volim i cika perinu tresnju koja kad rodi, grane joj se spuste do zemlje. i zvuk motora za pranje automobila. i prasnjavi prilaz prodavnici. i onaj neravni trotoar na kome sam zapela milijardu puta. volim i jabuke kod teta angeline. kad one procvetaju cini mi se da cela ulica mirise. volim i onaj deo trotoara gde sam naucila da vozim biciklo na dva tocka, a gde sam prethodno pala i odrala noge (i dan danas imam oziljak). volim i sneg u dvoristu koji treba satima cistiti. volim kad izadjem na terasu oko ponoci a nigde zive duse nema, svi spavaju. sve je tiho, mirno, ususkano...
prosla sam mnogo ulica. nagledala se koekakvog laznog sjaja koje su mi nudile, mameci me blestavim izlozima i glasnom muzikom. videla sam i tudje tresnje, tudje jabuke, tudje sve. medjutim, nista ne moze zameniti MOJU ulicu, ono mesto gde sam nacinila prve korake, gde se rodila moja prva ljubav, gde sam kao klinka natovarena velikim skolskim rancem zamisljeno lutala i mastala o buducnosti. onu ulicu, kojom sam hiljadama i hiljadama puta prosla, nasmejana, u suzama, zamisljena, srecna, tuzna, ljuta, svakakva, ona je deo mene.
 

Back
Top