Da se osvrnem samo na ovo.
To što je za neke gimnazije potrebno malo bodova ne znači nužno da su loše. Moja gimnazija je jako dobra škola i jako sam zadovoljna znanjem koje sam iz nje ponela, profesorima i celokupnom atmosferom (društvo da ne pominjem jer nije bitno u ovoj priči ali je bilo sjajno
- mada računam da u svakoj srednjoj možeš da nađeš bolje društvo nego u osnovnoj jer se prosto nađu ljudi sličnih afiniteta). Međutim, poslednjih osam godina (dakle, tačno otkako je uveden zajednički prijemni za sve škole i prag od 5 bodova - ranije je bilo 10 i 12 od zavisnosti u toga za koji se smer opredeljuješ, znači 10 iz matiša i 12 iz srpskog za društveni i obrnuto za prirodni, ne znam kako za opšti pošto kod nas postoji samo na mađarskom, ali to nije ni bitno) gimnaziju može da upiše bukvalno svako i to zato što je stave kao desetu od petnaest želja i ne upadnu ni na šta drugo jer dosta jakih đaka odlazi u popularne smerove u ekonomskoj i medicinskoj.
Po mom mišljenju to je čist promašaj jer ili ponavljaju razrede, ili se provlače s dvojkama, ne upišu ništa i fizikališu
ili upišu višu poslovnu (vpš - vaša poslednja šansa
). Ali ono što hoću da kažem jeste da ne utiču na kvalitet nastave i zahteve koji se postavljaju za više ocene npr., što već nije slučaj na mom smeru na fakultetu
E, da, još bih se i složila s onim da gimnaziju ne upisuju ljudi koji ne znaju šta će i nekad me baš nervira ta predrasuda. Ja sam, na primer, u šestom razredu tačno znala šta hoću i baš zato sam je i upisala. Čak me je i držalo do trećeg gimnazije