Strast vs. Ljubav

Ell_

Aktivan član
Poruka
1.115
Tema podstaknuta komentarom sa foruma.....

Strast nije afekt.
Strast je stanje.
Stanje nerazdvojno od ljubavi.
Strast je u danasnjem vremenu podcenjena.
Izjednacavaju je sa seksualnim porivima.
Samo ko nije voleo... u prvom smislu te reci... moze je odvojiti od ljubavi... romantike...
Ljubav bez strasti je navika...
Strast bez ljubavi nije strast...
 
strast-1.jpg
 
Tema podstaknuta komentarom sa foruma.....

Strast nije afekt.
Strast je stanje.
Stanje nerazdvojno od ljubavi.
Strast je u danasnjem vremenu podcenjena.
Izjednacavaju je sa seksualnim porivima.
Samo ko nije voleo... u prvom smislu te reci... moze je odvojiti od ljubavi... romantike...
Ljubav bez strasti je navika...
Strast bez ljubavi nije strast...

Strast jeste afekt.
strast se itekako može odvojiti od ljubavi.
Strast nije potcenjenja već ljubav.
Strast i jeste jednaka sexualnom porivu,jer možeš s nekim biti samo iz strasti ali ne iz ljubavi.
Strast je strast bez obzira na ljubav.

Ovo se podrazumeva samo u muško /ženskim odnosima ..ne računajući strast prema nekim drugim stvarima kao što su lov,ribolov,bavljenje sportom itd.
 
Zvoco ne mislimo isto...
Ali, svako ima pravo na svoje misljenje...
To sto je za tebe strast za mene je trenutni seksualni nagon. Nista vise od toga.
Afekt je trenutno, brzo prolazno stanje.... neke strasti deluju ceo zivot.
Strast bez ljubavi je navika.
Strast i ljubav... ukoliko su prave... nemaju ogranicen rok trajanja..
 
Lepota
Sklad tela
i pokreta...
Zanos i strast...
Inspiracija trenutka..
I tvoja sam...
I moj si...
Zarobljeni željama
iskonskim
pomalo divljim
i nestašnim
Hajde...
Raskopčaj mi misli
polako...
jer možda ostaneš
zatečen...
 
Strast jeste afekt.
strast se itekako može odvojiti od ljubavi.
Strast nije potcenjenja već ljubav.
Strast i jeste jednaka sexualnom porivu,jer možeš s nekim biti samo iz strasti ali ne iz ljubavi.
Strast je strast bez obzira na ljubav.

Ovo se podrazumeva samo u muško /ženskim odnosima ..ne računajući strast prema nekim drugim stvarima kao što su lov,ribolov,bavljenje sportom itd.

Strast nikako nije afekt, posto se afekt definise kao mentalni fenomen okarakterisan subjektivnim osecajima i licnim iskustvom. Mozda se moze odvojiti od ljubavi, ali su to dve vrlo komplementarne varijable. Trece je tacno, ljubav je vrlo potcenjena, bar u zadnje vreme, dok se u glavnom musko-zenski odnosi baziraju najvise na strasti, sto posledicno znaci da je ljubav manje-vise zanemarena. A, da li je jednaka strast sexualnom porivu, to je vec dosta u domenu psihoanalize. Jer poriv za bilo cime je vrsta neuskladjenosti izmedju trenutnog i zeljenog stanja zadovoljavanja potrebe (bilo kog tipa)

Inace, vrlo interesantna tematika ;)
 
Lepa tema Ell....

Meni je bez ljubavi sve bljutavo i kod mene strast i ljubav idu zajedno...
Sama strast moze biti usmerena na bilo sta drugo ne mora uvek prema osobi suprotnog pola..
moze biti na primer..strast prema automobilima, strast prema sportu,
strast prema kockanju.. ili strast prema onome sto radite...
inace..
Ljubav bez strasti je kao jelo bez zacina.
A opet, strast bez ljubavi kao zacini bez jela.
Sto znaci da jedno bez drugog ne ide...kada su dvoje u pitanju..
inace, moze se voleti i bez strasti
ali kao sto je Bea rekla..
bez strasti volim prijatelje..nikako svog muskarca
 
Tema podstaknuta komentarom sa foruma.....

Strast nije afekt.
Strast je stanje.
Stanje nerazdvojno od ljubavi.
Strast je u danasnjem vremenu podcenjena.
Izjednacavaju je sa seksualnim porivima.
Samo ko nije voleo... u prvom smislu te reci... moze je odvojiti od ljubavi... romantike...
Ljubav bez strasti je navika...
Strast bez ljubavi nije strast
...

Potpisujem... :ok:
 
Strast i ljubav su dve neodvojive celine i nikako ne mogu ići jedno bez drugog upravo zbog toga što je je Strast kompleks emocija koje su preduslov za Ljubav.Ljubav se može iskazazivati prema bilo čemu – dragim osobama,hrani,materijalnim i novčanim vrednostima ... ali ako sve to nije podstaknuto strašću - nama sve to pomenuto nije ni privlačno,već samo zanimljivo na neki način,dakle ne osećamo ljubav prema tim osobama odnosno stvarima.

Što se tiče komentara da prijatelje volimo bez strasti – to je apsolutno netačno iz gorepomenutih razloga.Mi prema tim osobama koje su nam drage (čitaj – prijatelji) ne gajimo nikakve emocije,pa samim tim nema ni strasti,pa opet samim tim – tu nema ni „Lj“ od ljubavi.To što su nam te osobe zanimljive nebitno iz kojih razloga (zato što su dobrodušne i kvalitetne osobe,vredne,poštene,duhovite,nasmejane,ili poseduju druge osobine koje i mi sami cenimo) ne znači da prema njima osećamo ljubav i strast.Samim tim ne možemo reći da ih volimo,iako to možda tako izgleda.

Za te osobe možemo reći da su nam drage zbog nekih pojedinosti i pozitivnih osobina koje ih krase i to je sve,ali da se razumemo - Kada je prijateljstvo u pitanju,tu nema mesta za emocije,strast i ljubav. :)
 
Ljubav ima vise oblika.Ljubav prema muskarcu ili zeni..ljubav prema detetu..
prema roditeljima..prema bratu ..sestri..prema prijateljima..
tako da mislim za razliku od tebe da medju prijateljima i te kako postoje osecanja
u smislu ..razumevanja..potrebe ..brige..sto spada u ljubav..
 
Ljubav ima vise oblika.Ljubav prema muskarcu ili zeni..ljubav prema detetu..
prema roditeljima..prema bratu ..sestri..prema prijateljima..
tako da mislim za razliku od tebe da medju prijateljima i te kako postoje osecanja
u smislu ..razumevanja..potrebe ..brige..sto spada u ljubav..

Vidi,neosporno je to da ljubav ima više oblika i upravo to što si pomenula (ljubav prema detetu, roditeljima,bratu i sestri,partneru) ... - Sve to svakako spada u ljubav i to je jasna stvar,jer se radi o osobama za koje smo emotivno vezani,doduše za svaku na drugačiji način,ali prema svakoj gajimo emocije.Sasvim je prirodno da takve osobe zauzimaju posebno mesto u našem srcu i da prema istima osećamo bezgraničnu ljubav.Tu se potpuno slažemo.

S druge strane,ne slažem se da briga i razumevanje pomenuti u kontekstu prijateljstva mogu spadati u Ljubav.Ja poštujem apsolutno svaku pozitivnu,dobronamernu i kvalitetnu osobu uključujući komšije iz zgrade,kolege i koleginice s posla,poznanike,prijateljicu moje mame koja mi je juče pomogla da završim neke jako bitne stvari itd... Medjutim,ne mogu da kažem da ja prema tim ljudima osećam strast.Poštujem ih i cenim,uvek ću im se odužiti trostruko ako je potrebno,pomoći ću im i kada im je najteže i kada im sve ide od ruke,ako se radi o iskrenim prijateljima i pozitivnim osobama,ali ja prema njima ne mogu osećati strast.

Da li ćeš po dolasku sa putovanja u Beograd prvo pozvati roditelje i otići do njih da ih vidiš posle 10 dana odsustva ... ili ćeš prvo otići do drugarice da porazgovarate o pre svega totalno neobaveznim temama tipa muško ženskih odnosa,koju haljinu izabrati za novi izlazak i slično,dok majka gori od želje da prvo zagrli svoju ćerku,pa tek nakon toga može mirno da zaspi ?? Pretpostavljam da ćeš najpre uraditi ovo prvo.

Meni svakako moji roditelji trenutno najviše nedostaju (kao što i ja njima nedostajem) budući da su odsutni već 15-ak dana i svakako sam se jutros daleko više obradovao kada me je mama pozvala iz Italije,nego kada sam primio poziv od koleginice koji me je takodje jako obradovao,ali ni približno toliko kao prethodni,jer znam da sam ja toj koleginici u mislima samo tokom tog telefonskog razgovora i ličnog susreta i da nju ne interesuje da li sam možda gladan,žedan,raspoložen ili umoran,već me samo „pro-forme“ priupita kako sam,odnosno šta radim,jer joj je po „default“-u došlo da me to pita.Kada joj odgovorim da sam dobro ili loše samo u tom trenutku će reći : „Joj divno“ „Drago mi je“ odnosno „Jako mi je žao“,a na to će zaboraviti čim spusti slušalicu,odnosno čim mi okrene ledja i razmišljaće o nekim drugim (za nju lepšim i bitnijim temama,što je potpuno logično) jer je ja kao prijatelj zanimam onoliko koliko je zanima i kriza u Grčkoj.Naravno,ona me ceni i poštuje u potpunosti.Ali da li se može reći da ona prema meni gaji bilo kakve strasti ? Naravno da ne.

Dakle tu imamo Strast naspram Zadovoljstva,a te dve pojave ne idu uvek zajedno.Svakako postoje i ti „prijatelji“ prema kojima gajimo strasti,samo se u tom slučaju oni ne zovu baš tako nego nekako ... drugačije. :)

Ipak,svako ima svoje mišljenje,nemoj me pogrešno shvatiti jer da nije tako forum bi bio besmislen.
Toliko od mene što se ove teme,tiče. :)
 
Bas iscrpan odgovor, Venix! :)

Ja cu biti kratka. Ljudsko srce je sposobno da voli na mnogo nacina, pa tako neces ostetiti dete ili roditelje, ako volis i svoje prijatelje. To su samo totalno razlicite nijanse ljubavi, koje ne treba ni uporedjivati i sve se one manje, vise ubrajaju u ljubavi bez strasti. Vrsta ljubavi, u koju je utkana i strast, je ljubav prema partneru. U zavisnosti od naseg raspolozenja ili nekih drugih uticaja, strast varira, pa vremenom i nestaje, nevezano za ljubav, koja moze tu ostati i bez strasti. :)
 
Odgovor Venixu na zadnji post..


Znas..kada bi svi mi isto mislili..bilo bi dosadno.bar meni..Zato nema potrebe da se izvinjavas jednostavno zato sto uzivam u razlicitosti misljenjai..a tvoje su bas napisane sa puno emocija i strasti..Mnogo toga si lepo rekao ali zar ti nemas emocija prema svojim prijateljima..kao sto imas prema svojim roditeljima.rodjacima..Ljubav je tesko definisati i svako to radi iz svog ugla ..ono sto je cinjenica je da postoji vise vrsta ljubavi i inteziteta..kao i da se ljubav menja ..slabi ili jaca u zavisnosti od vremena ..prostora..onog koga volis..pa i upoznavanjem samog sebe i to traje celog zivota...U svakom slucaju je promenljiva zeleli mi to da priznamo ili ne..cak ima osobinu nestajanja..volis..volis pa ne volis..
Ljubav prema roditeljima..deci i slicno je neuporediva sa ljubavlju prema prijateljima ili komsijama..i sve su to ljubavi sa ili bez strasti..po meni jedino se partner voli sa strascu..zato je ona i posebna..iako postoje osobe koje mogu voleti i bez nje..za takve mislim da su uskraceni za jedno ili vise nezamenljivih osecanja...
Ono sto mislim je da strast ili posedujemo u sebi ili ne....i da je u ljubavi strast ona pokretacka snaga koj nas vodi..meni su ljubav i strast nerazdvojive kako u ljubavi tako i u poslu..ali to sam vec rekla
 
citat:
Strast je, pre svega, unutrašnji izvor energije, snažan, pun ljubavi i blagonaklon; energije koja će, ako joj dozvolite da uđe u vaš život, svaki vaš doživljaj i susret ispuniti životnom snagom, čarolijom i smislom. Strastveno življenje jeste način postojanja, pri kojem u svaki trenutak svakoga dana unosite celo svoje srce i dušu.
Strast je ono što nas otvara prema životu, a nama samima, pak, širi vrata koja vode do najdragocenijih životnih vrednosti. Potrebna je velika hrabrost da bi se živelo i volelo sa strašću, ali, postoji li uopšte alternativa za nas koji stremimo najvećim visinama? Doživeti strast, izraziti je, i podeliti je s drugima, znači pokloniti neprocenjiv dar sebi, svojim bližnjima i svetu koji nas okružuje.
 
Strast (lat. passio, - strast, stradanje, trpnja) je veoma jako osećanje prema nekome ili nečemu.
Strast se razlikuje od afekta time što ona ne nastupa kao trenutno stanje, nego predstavlja trajno usmerenje čitave čovekove duše.

Za strast se često vezuje seksualna tematika, ali ona može biti i profesionalna, životna, itd.
Vrednovanje neke strasti se vrši prema tome da li je ona usmerena na niže ili na više vrednosti, odnosno kakva dela izaziva.
U mnogim filozofijama i religijama se pobeđivanje strasti smatra najvećom vrlinom.
Stoici su kao ideal zagovarali apatiju ili ukidanje strasti zbog njihove škodljivosti.
Filozofija renesanse je otkrila pozitivnu ulogu afekata.
Spinoza prigovora onim filozofima koji »strasti zamišljaju kao poroke» i razlikuje strasti prema tome da li povećavaju (radost) ili smanjuju (žalost) moć našega delovanja.
Spinoza smatra da se neka strast može ograničiti i ukloniti samo suprotnom i jačom strašću.
Kant razlikuje strasti i afekte, označujući »afekt kao vodu koja probija nasip a strast kao veliku reku koja se u svom koritu sve dublje probija....
24599822_Strast.jpg
 
Bas iscrpan odgovor, Venix! :)

Ja cu biti kratka. Ljudsko srce je sposobno da voli na mnogo nacina, pa tako neces ostetiti dete ili roditelje, ako volis i svoje prijatelje. To su samo totalno razlicite nijanse ljubavi, koje ne treba ni uporedjivati i sve se one manje, vise ubrajaju u ljubavi bez strasti. Vrsta ljubavi, u koju je utkana i strast, je ljubav prema partneru. U zavisnosti od naseg raspolozenja ili nekih drugih uticaja, strast varira, pa vremenom i nestaje, nevezano za ljubav, koja moze tu ostati i bez strasti. :)

Odgovor Venixu na zadnji post..


Znas..kada bi svi mi isto mislili..bilo bi dosadno.bar meni..Zato nema potrebe da se izvinjavas jednostavno zato sto uzivam u razlicitosti misljenjai..a tvoje su bas napisane sa puno emocija i strasti..Mnogo toga si lepo rekao ali zar ti nemas emocija prema svojim prijateljima..kao sto imas prema svojim roditeljima.rodjacima..Ljubav je tesko definisati i svako to radi iz svog ugla ..ono sto je cinjenica je da postoji vise vrsta ljubavi i inteziteta..kao i da se ljubav menja ..slabi ili jaca u zavisnosti od vremena ..prostora..onog koga volis..pa i upoznavanjem samog sebe i to traje celog zivota...U svakom slucaju je promenljiva zeleli mi to da priznamo ili ne..cak ima osobinu nestajanja..volis..volis pa ne volis..
Ljubav prema roditeljima..deci i slicno je neuporediva sa ljubavlju prema prijateljima ili komsijama..i sve su to ljubavi sa ili bez strasti..po meni jedino se partner voli sa strascu..zato je ona i posebna..iako postoje osobe koje mogu voleti i bez nje..za takve mislim da su uskraceni za jedno ili vise nezamenljivih osecanja...
Ono sto mislim je da strast ili posedujemo u sebi ili ne....i da je u ljubavi strast ona pokretacka snaga koj nas vodi..meni su ljubav i strast nerazdvojive kako u ljubavi tako i u poslu..ali to sam vec rekla

Moram da prekršim obećanje s kraja prethodnog posta,jer ću u suprotnom biti pogrešno protumačen u smislu da nikakva osećanja ne gajim prema prijateljima.Kako to definitivno nije tačno,sledi nastavak mog izlaganja na ovu temu ... :D

Naravno da imam osećanja prema prijateljima i potpuno bi mi bilo neshvatljivo saznanje da postoji neko kome prijatelj ne znači ništa ... Brigu,pažnju,želju da pomognem ako sam u situaciji,da im ulepšam dan,pa i život ako sam u mogućnosti za to,dakle,za pravog prijatelja bih sve uradio ,ali je razlika izmedju dve pomenute strane u tome što prema jednima (članovi uže porodice,partner) gajimo strast (jer nam je po prirodi tako predodredjeno),a prema drugima je ne možemo osećati,što ne znači da prema istima ne možemo ispoljavati sve one osobine koje sam ispisao na početku teksta.U tu drugu grupu spadaju prijatelji.Medjutim,ovde pričamo o emocijama u vidu Strasti,a ne o Osećanjima i ja upravo za Strasti kažem da ne mogu postojati u odnosu prema prijateljima (jer su emocije u stvari ljubav i želja za nečim ili nekome),a Osećanja u prijateljstvu svakako moraju postojati i to je potpuno normalno.

Ali da vidimo šta je u stvari Strast i zašto uporno pokušavam da odvojim Strast od Osećanja.Strast se definiše kao najsnažnija emocija (samim tim ne može imati nijanse) i to je požuda za nekim ili nečim,pa se postavlja realno pitanje Kako je moguće da prema svima koji su nam na neki način dragi osećamo Strast ? Onda bi to značilo da prema svima zauzimamo isti stav i da su nam svi isti i da prema svima gajimo istu količinu emocija ... I prema prijatelju „Peri“ i Bratu „Miki“ i Tati „Lazi“? Svi znamo da to nije tako i da ne možemo svakoga voleti jednako.

Mada u neku ruku mogu da složim sa Vama,iako meni reč Ljubav označava nešto što može ići samo uz Strast,ali ako Osećanja koja gajimo prema prijateljima svrstamo u neki vid Ljubavi (o čemu ste govorile),u tom slučaju sasvim se slažem s Vama da u osećanjima postoje razne nijanse,odnosno količina emocija koju nekome možemo pružiti,ali moj stav je da Strast definitivno ne možemo osećati prema svakome,sve dok ga istinski ne zavolimo.
Prijatelji prema kojima gajimo strasti su nam simpatije,osobe koje nas privlače i koje nam se dopadaju u tom smislu da želimo da ih imamo pored sebe.Bar bih ja na taj način posmatrao „prijatelje“ koji bi u meni mogli izazvati Strast.U mom slučaju takav „prijatelj“ bi bila isključivo osoba ženskog pola,da ne bude zabune. :D

Sve dok se to ne desi mi prema prijateljima gajimo Osećanja koja podrazumevaju sve ono već pomenuto – Brigu,Pažnju,Želju da mu/joj pomognemo,Želju da ga/je vidimo,obradujemo nekim lepim delom – rečima,poklonom itd. :)


Prijateljstvo je ovo :

friends.jpg


A strast ovo :

test400.jpg
 
Strast jeste afekt.
strast se itekako može odvojiti od ljubavi.
Strast nije potcenjenja već ljubav.
Strast i jeste jednaka sexualnom porivu,jer možeš s nekim biti samo iz strasti ali ne iz ljubavi.
Strast je strast bez obzira na ljubav.

Ovo se podrazumeva samo u muško /ženskim odnosima ..ne računajući strast prema nekim drugim stvarima kao što su lov,ribolov,bavljenje sportom itd.

Potpuno se slazem :hvala:
 
Tema podstaknuta komentarom sa foruma.....

Strast nije afekt.
Strast je stanje.
Stanje nerazdvojno od ljubavi.
Strast je u danasnjem vremenu podcenjena.
Izjednacavaju je sa seksualnim porivima.
Samo ko nije voleo... u prvom smislu te reci... moze je odvojiti od ljubavi... romantike...
Ljubav bez strasti je navika...
Strast bez ljubavi nije strast...

:heart::heart::heart:nedostaje mi moja dušica....imamo još uvek i previše strasti i ljubavi jedno za drugog....:heart::heart::heart:

razmišljam,i čini mi se da je strast samo moguće osećati za voljenu osobu, jer ja to ne mogu da osetim prema nikome sem prema njemu, i tu jačinu i sve, da želim sve da mu dam, sebe bez reči i povratka, samo njemu i nikome više....i znam da i on oseća tako za mene....i znam da je tu.....

a seksualni poriv-pa to imaju sva ćiva bića, to je nagon za opstanak vrste, ne mora nikakva ljubav da bude umešana tu.
ja njega:heart: volim i bez sexa, kad ga milujem i strastveno ljubim, kada mu šapućem 'slatke' reči......:heart::heart::heart:
 

Back
Top