Tu noć kad si se...

schatje

Buduća legenda
Poruka
34.871
.... udavala
mene pijanog su odnijeli
moji prijatelji vjerni psi
do jutra me tješili
da ima milijun takvih kao što si ti
i da cu te preboljeti...
:sad2:

Da li se neka vaša velika ljubav oženila ili udala, i kako ste vi to preboleli i preživeli?
Može li, uopšte, da se preboli, ili samo neke stvari gurnemo pod tepih, i naučimo da sa tim živimo?
 
nije jos ni jedna. drugarica jednom zatrudnila i imala je sansu da bira da li da se uda ili da abortira i nastavi dalje. Odabrala je ovo drugo. Ja mislim da je to pametnije za nju jer bi da se udala upropastila svoj zivot i sanse da zavrsi neku skolu i bude uspesna.
 
.... udavala
mene pijanog su odnijeli
moji prijatelji vjerni psi
do jutra me tješili
da ima milijun takvih kao što si ti
i da cu te preboljeti...
:sad2:

Da li se neka vaša velika ljubav oženila ili udala, i kako ste vi to preboleli i preživeli?
Može li, uopšte, da se preboli, ili samo neke stvari gurnemo pod tepih, i naučimo da sa tim živimo?

:)
Recimo da tu važi formula fifti-fifti, pola udate, pola neudate. Davno su se desile i okončale moje ljubavi, ne seća se čiča ni šta je jutros doručkovao, a kamoli bivših. :rumenko: (Ne umem da lažem baš najbolje. :rumenko:) Ne, nije me to opterećivalo, žao mi je kada čujem da se suočavaju sa ozbiljnim životnim problemima, ali ko ih danas nema...
U poslednje vreme me ne zapadaju "velike" ljubavi, a kod onih "malih" ljubavi ne proveravam da li imaju venčani list. :rumenko: Setim ih se, i previše često, kad smo se već dotakli toga da li se mogu preboleti. I baš si dobro rekla - učim da ih zaboravljam. :rumenko: Ne da se baš, eto već neko vreme ne prolazim jednom ulicom, sam pogled na veliku, masivnu starinsku kapiju mi izmami osmeh. :D:per::rumenko: Ko zna šta će me asocirati na neke nove simpatije i da li će one biti udavače. :)
 
.... udavala
mene pijanog su odnijeli
moji prijatelji vjerni psi
do jutra me tješili
da ima milijun takvih kao što si ti
i da cu te preboljeti...
:sad2:

Da li se neka vaša velika ljubav oženila ili udala, i kako ste vi to preboleli i preživeli?
Može li, uopšte, da se preboli, ili samo neke stvari gurnemo pod tepih, i naučimo da sa tim živimo?

pa skoro sve moje bivse ljubavi su se poudavale :D i pozenile.
i bila sam srecna zbog njih toga dana.
istinski srecna.
mozda zbog toga sto su se nase price zavrsile dovoljno ranije i dale foru vremenu da ucini svoje.
mozda i zato sto kad prekinem vezu, prekidam sam za sva vremena, kada vise nema potrebne emocije, a ni zelje za dalje. Odnosno, kada nekog ne osecam vise kao mog, to je kraj krajeva i moze odmah da se zeni i u kolo mogu da se uvatim na svadbi bez loseg osecaja.
 
Schatje, gde me nadje sa ovom pesmom, uvek me pogodi... :( :)

Nedavno sam zavrsila gimnaziju i krenula na fax, nisam imala mnogo veza, a i ti momci su bili najvise dve godine stariji od mene, tako da, bar za sad, medju mojim bivsima nema nijednog koji je veren ili ozenjen, ali ima onih koji su u jako ozbiljnim vezama npr. ne patim ni zbog jedng, jedina moja ljubav pored decka sa kojeg sam sada je neostvarena, ali ja sam nasla svog princa i ne mislim o drugima. Ako bih i saznala da krunisu brakom svoje veze, mislim da bih bila ravnodusna, te osobe nisu u mom zivotu ostavile znacajan trag niti sam ih volela.
 
dok sam bila na studijama moja prva ljubav se ozenio....pazi apsurda, on koji je bio intelektualni snob ozenio je konobaricu.....a meni je, kad me je kontaktirao posle 12 godina, zamerio sto sam otisla na studije u NS, jer da nisam, ozenio bi me....:D.....i tako....
 
.... udavala
mene pijanog su odnijeli
moji prijatelji vjerni psi
do jutra me tješili
da ima milijun takvih kao što si ti
i da cu te preboljeti...
:sad2:

Da li se neka vaša velika ljubav oženila ili udala, i kako ste vi to preboleli i preživeli?
Može li, uopšte, da se preboli, ili samo neke stvari gurnemo pod tepih, i naučimo da sa tim živimo?

Ne znam, ne vodim računa o tome. I svakako, i kada bih imala prilike da saznam, ne bih volela da znam.
 
.... udavala
mene pijanog su odnijeli
moji prijatelji vjerni psi
do jutra me tješili
da ima milijun takvih kao što si ti
i da cu te preboljeti...
:sad2:

Da li se neka vaša velika ljubav oženila ili udala, i kako ste vi to preboleli i preživeli?
Može li, uopšte, da se preboli, ili samo neke stvari gurnemo pod tepih, i naučimo da sa tim živimo?
prije koju god. se ozenio moj prvi momak, umalo sam se shlogirala
ali opet, ja ga pamtim onakvog kakav je bio,
a kao takav nije bio ni za duzu monogamnu vezu a ne brak... :D fino je vidjeti da ljudi emotivno napreduju
 
dok sam bila na studijama moja prva ljubav se ozenio....pazi apsurda, on koji je bio intelektualni snob ozenio je konobaricu.....a meni je, kad me je kontaktirao posle 12 godina, zamerio sto sam otisla na studije u NS, jer da nisam, ozenio bi me....:D.....i tako....

bradr :eek:
pazi, dobro si se spasila.
i svadbu si mogla da mu pomognes finansijski, da ga castis sto te nije odabrao :D

dok sam studirala radila sam kao konobarica :rumenko:
nikad bolje nisam zivela - a prosili me svako veche :D
a onda su provalili valjda da nisam po difoltu konobarica ... :(
:rida:
 
Moja jedna umalo i teo sam da umrem i taman kada sam je otpisao zivot mi je iznenada vrati da bi me sada ponovo stavio na neku vrstu probe da gledam sta i kako moze da se desi i strahujem da se ne uda svaki dan svake sekunde.
 
Znala sam sve vreme da će do toga doći...Znala sam i dok me je ljubio u travi ili na zadnjem sedištu njegovog auta...Znala sam da će se oženiti i da će me boleti jako, neizlečivo...Rekla sam mu da ću umreti kad se bude oženio, a on se smejao i rekao: "Nećeš, od toga niko nije umro"...A ja sam znala. Tog dana, na dan njegovog venčanja, ujutru rano, spakovala sam se i otišla na put. U neke druge predele ove lepe zemlje, da tražim utehu u tudjim osmesima prolaznika....Samo da ne čujem njegove trubače i svatove. Otišla sam i doživela udes. Fizički nisam bila povredjena, ali ipak, znala sam, umrla sam tog dana.
Posle toga, samo smo se još jednom videli. Molila sam da me samo sasluša, da mu kažem šta imam za kraj. Jedva je pristao da me vidi, i od njegovih poljubaca te večeri nisam mnogo toga uspela da mu kažem.
Više se nikad nije javio.
 
Moja jedna umalo i teo sam da umrem i taman kada sam je otpisao zivot mi je iznenada vrati da bi me sada ponovo stavio na neku vrstu probe da gledam sta i kako moze da se desi i strahujem da se ne uda svaki dan svake sekunde.

njoj to naidju neki turnusi kad joj se udaje ili sta...
kao tvoja a spopada je svako malo da se uda.
sto se ne uda za tebe ?

sta je bre ovo? :evil:

i sad zbog nje sto ne smes da je pustis da se ne bi udala, moja klima ne radi ???

ojebote
 
Svi se cude mojoj dugoj vezi. Ne treba ostavljati ljude sa kojima nam je predivno, koji nam deluju nestvarno i za koje ne mozemo d averujemo da smo ih pronas;li, samo zato sto smo mladi.
Ja sam rekla mom decku da je on moj Vasilis (ko razume shvatice), ali da ne zelim da se nasa prica zavrsi tako. Zapravo, ne zelim da s eikada zavrsi.
Kada pronadjemo naseg Vasilisa to treba da cenimo.

E sad, mozda se neko zapita koja je poenta ovoga sto sam napisala i kakve sad to veze ima sa ovom temom.
Radi se o tome da najvece razocarenje kada se venca necija bivsa velika ljubav predstavlja posledicu toga sto zali sto zna da je to mogla biti ona da nisu slusali druge.
 
realno, ja :heart: dok znam da ga usrecjujem.
ako vidim da mu bas i nije lepo i da bi da furne, furnem ja :)
da nam bar nije neprijatno ko ce koga cega da oslobadja ...

Ne znam kako ti to polazi za rukom, doduse, volela sam, tj. jos uvek volim samo jednog, u prethodnim vezama sam odlazila jer je sam njihov pocetak bio pocetak kraja, znala sam da oni nisu za mene, a samim tim ni ja za njih.

Ne zelim da pricam o tome, ali mogu garantovati da ovog mog andjela ne bih mogla preboleti kada vise ne bismo bili zajedno. Jeste da sam jos zelena, ali znam sta pricam. :heart:
 

Back
Top