Хрватска и Хитлер

Nakon okupacije Beograda 1941, Radio Beograd, čiji se signal mogao hvatati širom Evrope, postao je radio stanica nemačkih okupacionih snaga pod imenom „Soldatensender Belgrad“ („Vojnički radio Beograd“). Oficir koji je upravljao stanicom je iz Beča poneo nekoliko ploča sa muzikom radi emitovanja, i među njima je bila tada malo poznata pesma „Lili Marlen“ u izvedbi Lale Andersen, stara 2 godine, izdata u svega 700 primeraka. Zbog nedostatka drugih ploča, Radio Beograd je često emitovao ovu pesmu.
Pesma je za kratko vreme postala vrlo popularna, uprkos protivljenju nacističkih organa vlasti, prvenstveno Jozefa Gebelsa, nemačkog ministra za propagandu, koji je i naredio prestanak njenog emitovanja. Nakon toga, u Radio Beograd su počela da pristižu mnogobrojna pisma nemačkih vojnika sa svih strana Evrope, u kojima su molili da se pesma vrati u program. Radio Beograd je vratio pesmu u svoju programsku šemu, i od tada ju je emitovao svake večeri u 21:55. Vojnici stacionirani po Mediteranu, uključujući i nemačke odrede u Africi i britanske pripadnike Osme armije, redovno su podešavali svoje radio-prijemnike kako bi je čuli. Čak je i Romel, komandant nemačkih snaga u Africi, bio ljubitelj ove pesme.
Najstariju verziju na engleskom otpevala je En Šelton (Anne Shelton), engleska pevačica poznata po svom angažmanu u motivisanju britanskih trupa u Drugom svetskom ratu, dok je najpopularniju kasnije otpevala pevačica i glumica Marlen Ditrih. Pesma je bila vrlo popularna među savezničkim trupama pri iskrcavanju u Normandiju, kao i među onima u Italiji
 
Nakon okupacije Beograda 1941, Radio Beograd, čiji se signal mogao hvatati širom Evrope, postao je radio stanica nemačkih okupacionih snaga pod imenom „Soldatensender Belgrad“ („Vojnički radio Beograd“). Oficir koji je upravljao stanicom je iz Beča poneo nekoliko ploča sa muzikom radi emitovanja, i među njima je bila tada malo poznata pesma „Lili Marlen“ u izvedbi Lale Andersen, stara 2 godine, izdata u svega 700 primeraka. Zbog nedostatka drugih ploča, Radio Beograd je često emitovao ovu pesmu.
Pesma je za kratko vreme postala vrlo popularna, uprkos protivljenju nacističkih organa vlasti, prvenstveno Jozefa Gebelsa, nemačkog ministra za propagandu, koji je i naredio prestanak njenog emitovanja. Nakon toga, u Radio Beograd su počela da pristižu mnogobrojna pisma nemačkih vojnika sa svih strana Evrope, u kojima su molili da se pesma vrati u program. Radio Beograd je vratio pesmu u svoju programsku šemu, i od tada ju je emitovao svake večeri u 21:55. Vojnici stacionirani po Mediteranu, uključujući i nemačke odrede u Africi i britanske pripadnike Osme armije, redovno su podešavali svoje radio-prijemnike kako bi je čuli. Čak je i Romel, komandant nemačkih snaga u Africi, bio ljubitelj ove pesme.
Najstariju verziju na engleskom otpevala je En Šelton (Anne Shelton), engleska pevačica poznata po svom angažmanu u motivisanju britanskih trupa u Drugom svetskom ratu, dok je najpopularniju kasnije otpevala pevačica i glumica Marlen Ditrih. Pesma je bila vrlo popularna među savezničkim trupama pri iskrcavanju u Normandiju, kao i među onima u Italiji

Да се не лажемо,
Песма је заиста лепа
 
Лили Марлен је одлична песма, а и Немачки језик је леп, то што га ја мрзим и не могу да га научим боље од трице, то је друго.

Бљак:roll:

Мени је ова лепша Катюша:brus:

Pesma je univerzalna i Saveznici su je rado slusali, ali kao sto je sama Marlen Ditrih rekla, nemacka verzija je najlepsa jer je najtuznija, jer su nemacki vojnici znali da verovatno nece videti kucu nikad vise.
 
Pesma je univerzalna i Saveznici su je rado slusali, ali kao sto je sama Marlen Ditrih rekla, nemacka verzija je najlepsa jer je najtuznija, jer su nemacki vojnici znali da verovatno nece videti kucu nikad vise.

Ах баш ми је жао,ево срце ми се кида због Шваба!:roll:

И Руси су имали лепе песмице као на пример Тёмная ночь

 

Back
Top