kad je stvarno kasno...

NovaIsta

Legenda
Poruka
51.033
jel ste imali to nekad, kad je prosto kasno.....
u smislu, nesto se odugovlacilo, vuklo, ko ce ga znati, i na kraju imate taj osecaj da je sada prosto kasno za bilo sta sa tom osobom. da se nesto u vama ugasilo, utihlo, splasnulo, svenulo.....
jel postoji zaista ta vremenska tacka ili je sve stvar licnog dozivljaja? ocu da kazem, mozda ne bi svenuli da niste prosto RESILI da svenete, ili nesto slicno....
valjda razumete:sad2:
 
misim da nije u pitanju vremenska tačka već sadržaj do te vremenske tačke
ja sam jednom atakovo i atakovo i atakovo...pa godinu dana sigurno, verovatno i dve...a ona se nakanila tek kad je mene ceo fazon dobrano pustio
i eto
 
jel ste imali to nekad, kad je prosto kasno.....
u smislu, nesto se odugovlacilo, vuklo, ko ce ga znati, i na kraju imate taj osecaj da je sada prosto kasno za bilo sta sa tom osobom. da se nesto u vama ugasilo, utihlo, splasnulo, svenulo.....
jel postoji zaista ta vremenska tacka ili je sve stvar licnog dozivljaja? ocu da kazem, mozda ne bi svenuli da niste prosto RESILI da svenete, ili nesto slicno....
valjda razumete:sad2:

ja sam cela prosto kasno
 
jel ste imali to nekad, kad je prosto kasno.....
u smislu, nesto se odugovlacilo, vuklo, ko ce ga znati, i na kraju imate taj osecaj da je sada prosto kasno za bilo sta sa tom osobom. da se nesto u vama ugasilo, utihlo, splasnulo, svenulo.....
jel postoji zaista ta vremenska tacka ili je sve stvar licnog dozivljaja? ocu da kazem, mozda ne bi svenuli da niste prosto RESILI da svenete, ili nesto slicno....
valjda razumete:sad2:

Pa ako su mi se osećanja ohladila, ne vidim zašto bi mislila da je kasno za nešto... boli me uvo, idemo dalje.:kafa:
 
jel ste imali to nekad, kad je prosto kasno.....
u smislu, nesto se odugovlacilo, vuklo, ko ce ga znati, i na kraju imate taj osecaj da je sada prosto kasno za bilo sta sa tom osobom. da se nesto u vama ugasilo, utihlo, splasnulo, svenulo.....
jel postoji zaista ta vremenska tacka ili je sve stvar licnog dozivljaja? ocu da kazem, mozda ne bi svenuli da niste prosto RESILI da svenete, ili nesto slicno....
valjda razumete:sad2:

Jesam, ali je umrlo u njemu, ne u meni. Znala sam da mi klizi, kroz prste, kao pesak, dan po dan...Po njemu je bilo kasno, ali ja, kao ja...i kada vidim da je kraj, dajem sve sebe da to uspe, sve dok postoji i najmanja iskra nade, da ima ljubavi, da ga volim...Kada unapred već rešiš da je bitka izgubljena, onda je zaista kasno...kasno za sve. Sve je stvar ličnog doživljaja. Sve dok sam ne rešiš da je kraj krajeva, ima nade i nije kraj. :heart:
 
Jesam, ali je umrlo u njemu, ne u meni. Znala sam da mi klizi, kroz prste, kao pesak, dan po dan...Po njemu je bilo kasno, ali ja, kao ja...i kada vidim da je kraj, dajem sve sebe da to uspe, sve dok postoji i najmanja iskra nade, da ima ljubavi, da ga volim...Kada unapred već rešiš da je bitka izgubljena, onda je zaista kasno...kasno za sve. Sve je stvar ličnog doživljaja. Sve dok sam ne rešiš da je kraj krajeva, ima nade i nije kraj. :heart:

kako fantastican post, i kako istinit, kako sustinski i kako stvaran!!!!! :eek::worth:
 
jel ste imali to nekad, kad je prosto kasno.....
u smislu, nesto se odugovlacilo, vuklo, ko ce ga znati, i na kraju imate taj osecaj da je sada prosto kasno za bilo sta sa tom osobom. da se nesto u vama ugasilo, utihlo, splasnulo, svenulo.....
jel postoji zaista ta vremenska tacka ili je sve stvar licnog dozivljaja? ocu da kazem, mozda ne bi svenuli da niste prosto RESILI da svenete, ili nesto slicno....
valjda razumete:sad2:

vrijeme je za pakovanje kofera
 
Jesam, ali je umrlo u njemu, ne u meni. Znala sam da mi klizi, kroz prste, kao pesak, dan po dan...Po njemu je bilo kasno, ali ja, kao ja...i kada vidim da je kraj, dajem sve sebe da to uspe, sve dok postoji i najmanja iskra nade, da ima ljubavi, da ga volim...Kada unapred već rešiš da je bitka izgubljena, onda je zaista kasno...kasno za sve. Sve je stvar ličnog doživljaja. Sve dok sam ne rešiš da je kraj krajeva, ima nade i nije kraj. :heart:

a jesil palamudila a? ma jok nisi;)
 
Jesam, ali je umrlo u njemu, ne u meni. Znala sam da mi klizi, kroz prste, kao pesak, dan po dan...Po njemu je bilo kasno, ali ja, kao ja...i kada vidim da je kraj, dajem sve sebe da to uspe, sve dok postoji i najmanja iskra nade, da ima ljubavi, da ga volim...
Kada unapred već rešiš da je bitka izgubljena, onda je zaista kasno...kasno za sve. Sve je stvar ličnog doživljaja. Sve dok sam ne rešiš da je kraj krajeva, ima nade i nije kraj. :heart:

ovo sam htela da cujem.....
o ovome se radi u mojoj temi..
daklen...
 

Back
Top