Skoro uvijek kad upoznam nekog ko je čuo za Sida Bareta, ako nije u pitanju "zaluđenik" kao ja
, čujem sličnu priču u smislu "a, to je onaj što je poludio od droge". Lično mislim da nije tako lako poludjeti "od nečega", pa makar to bile i najjače psihoaktivne supstance. LSD sigurno može proizvesti simptome identične shizofreniji, ali i u najgorim slučajevima, nakon nekoliko godina stvari se vrate u normalu. Smatram da je u ovom slučaju postojala genetska predispozicija za to i da se jednostavno moralo desiti. Nažalost.
A muziku koju je stvarao Sid Baret mogu opisati samo riječima jedinstveno i neponovljivo, i ne pada mi na pamet ništa drugo. Savršeno je preveo u riječi i zvuk ono što je osjećao, i iz tog razloga mi predstavlja nešto najdirektnije i najprisnije što muzičar može da da svojoj publici.
Btw, šta mislite o tekstovima? Na songmeanings.net recimo, znaju se povesti jezivo debilne rasprave... Ja sam davno odustao od "sklapanja nekih priča" iz njegovih pjesam, i više to doživljavam kao seriju slika, zvučnih i vizuelnih koje dođu kao neki vodič kroz muzikom indukovan trip.