SYD BARRETT-British psychedelia's golden child

Legenda kaže da je Erik Klepton krišom posmatrao koncerte Pink Floyda. Bio je fasciniran Baretovim načinom sviranja. Zbog čega bi neko ko praktično i nije znao da drži gitaru u rukama na zadnjim koncertima Pink Floyda, mogao da ostavi tako snažan utisak na majstora brzih solaža? Rekao bih zbog toga što je sviračko «neznanje» bilo nadomješteno inteligencijom. Njegova metoda «nemetode», odnosno intuitivno snalaženje u transu buke numere «Interstellar Overdrive» je probijanje novih granica u pop muzici, odnosno odbacivanje tradicionalističkog u muzici sa kojim se klasika počela obračunavati još početkom XX vijeka. Sa druge strane upravo zbog toga što je taj proces u tehničkom i semantičkom smislu nastao kao produkt avangardnih strategija on je napustio okvire rok muzike u kojem se izraz improvizacija shvatala kao uticaj džez muzike. Na taj način Baret je bliži Kejdžovom saživljavanju sa teksturom zvuka nego Koltrejnovim esid-džezom koji je inače Kejdž mrzio iz dna duše.
 
Cooper told us that he and Barrett shared "a moment" of sorts one day over breakfast: "Syd was sitting there at the table, and the box of cereal was between us. And he was watching the box of cereal the way that I would watch Star Trek on television. He was seeing something I wasn't seeing. I don't know what he was on, but he could have sat there all day, staring into that cereal, and he would have been just as happy as anybody else."
 
Skoro uvijek kad upoznam nekog ko je čuo za Sida Bareta, ako nije u pitanju "zaluđenik" kao ja :), čujem sličnu priču u smislu "a, to je onaj što je poludio od droge". Lično mislim da nije tako lako poludjeti "od nečega", pa makar to bile i najjače psihoaktivne supstance. LSD sigurno može proizvesti simptome identične shizofreniji, ali i u najgorim slučajevima, nakon nekoliko godina stvari se vrate u normalu. Smatram da je u ovom slučaju postojala genetska predispozicija za to i da se jednostavno moralo desiti. Nažalost.

A muziku koju je stvarao Sid Baret mogu opisati samo riječima jedinstveno i neponovljivo, i ne pada mi na pamet ništa drugo. Savršeno je preveo u riječi i zvuk ono što je osjećao, i iz tog razloga mi predstavlja nešto najdirektnije i najprisnije što muzičar može da da svojoj publici.

Btw, šta mislite o tekstovima? Na songmeanings.net recimo, znaju se povesti jezivo debilne rasprave... Ja sam davno odustao od "sklapanja nekih priča" iz njegovih pjesam, i više to doživljavam kao seriju slika, zvučnih i vizuelnih koje dođu kao neki vodič kroz muzikom indukovan trip.
 

Back
Top