PARANORMALNE POJAVE-vaša lična iskustva

X_Reina_X

Početnik
Poruka
34
Mnogo puta u zivotu sam cula najrazlicitije price o duhovima ili silama, kako god, koje su mi, moram da priznam bile pomalo smesne. Tesko je i poverovati u tako nesto kad vam neko dodje sa pricom: " Znas, moja drugarica mi je pricala da je njena sestra od tetke imala komsiju koji je skocio sa 5-og sprata jer su ga proganjali duhovi".:confused: :think:

Bila sam skepticna sto se tice tih stvari sve dok sama nisam dozivela nesto sto je zauvek promenilo moje razmisljanje, shvatanje i pogled na svet.Pocela sam ozbiljno da razmisljam o zivotu posle zemaljske smrti, zalutalim dusama, dobrim i losim silama i svemu sto sto se moze nazvati paranormalnim.
Pre dve godine uselili smo se u novu kucu (tek izgradjenu) koja se nalazi u istom dvoristu gde je bila kuca u kojoj smo prethodno ziveli. Sve je bilo ok do pre nekoliko meseci. Bila je to obicna noc, posla sam na spavanje i kada sam legla pocelo je nesto cudno da se desava, nesto sto nikad ranije nije. Osecala sam necije prisustvo. U pocetku nisam obracala paznju jer sam bila sigurna da umisljam, ali kako je vreme prolazilo bila sam sve vise napeta i uplasena. U jednom trenutku nesto je lupilo u kuhinji koja je odmah pored moje sobe. Bio je to nekakav tup udarac. Istog momenta sam skocila iz kreveta i tada je nakakav hladan vetar prosao kroz moju sobu i u isto vreme je pocelo da treperi svetlo u malom hodniku ispred sobe. Ubrzo su se cula jos dva, sada mnogo jaca udarca u kuhinji i bez razmisljanja sam skocila i pocela da trcim prema sobi mojih roditelja koja mi se u tom trenutku cinila predaleko. Od straha i oduzetosti sam izgubila pojam o vremenu,prostoru i sebi samoj. Stigla sam do sobe i pocela da lupam i rukama i nogama. Kada su otvorili vrata, rasplakala sam se i sve im ispricala, tata mi naravno nije verovao, ali mami nije bas bilo svejedno, tako da je to vece ostala da spava samnom u mojoj sobi.
Sledeci dan, zvala sam decka i zamolila ga da dodje na par dana kod mene i usput mu ispricam sta se desilo. Verovao mi je jer je i sam imao slicna iskustva. tu noc kada je dosao nista se nije desilo. Sledeca noc, opet nista. Pocela sam vec da sumnjam u ono sto sam cula i zazalila sam sto sam mu uopste i rekla sta se desilo. Medjutim, jedno vece dok smo gledali film, pocelo je nesto da lupka po kuhinji. Brzo sam ugasila TV i oboje smo bukvalno prestali da disemo da bi sto bolje culi to lupkanje koje se ubrzo pretvorilo u divljacko lupanje. Pojavio se i zvuk lomljenja i razbijanja, ali kada su moji izletili iz sobe da vide sta se desava, sve je prestalo. Svaka stvar u kuhinji je bila na svom mestu,kao da se nista nije desilo,a verovatno i nije,mada tesko je objasniti jer je nas cetvoro u kuci culo isto. Bila sam strasno uplasena i izbezumljena, ali u neku ruku mi je bilo lakse jer sam dokazala i sebi i njima da nisam luda i da ne umisljam . Narednih par dana stvari su postajale sve gore. Stalno su se culi koraci, lupanje (uglavnom u kuhinji i mojoj sobi), zvizdanje, svetla su stalno treperila, stvari su se cesto premestale ili padale...Zvali smo i svestenika koji nam je posvetio kucu. Rekao je da postoji jako prisustvo u kuci i neka cudna tezina koja ga je zabrinjavala. Obavio je sve i nadali smo da je tom kosmaru konacno dosao kraj. I stvarno smo bili mirni, ali samo par nedelja. Ubrzo je sve pocelo po starom, doduse, sada mnogo redje, ali i dalje se desava isto, mozda cak i intenzivnije. Vremenom smo se svi u kucu sve manje obazirali na to iako se i dalje plasimo. Ne znamo sta da radimo ni kome da se obratimo. Prosto prolazimo kroz pakao. Sreca je valjda u tome sto nam to nesto nije naudilo hvala Bogu, a nadam se da ni nece!

Mnogo je nazalost onih koji prozivljavaju isto ili slicno sto i ja. To je nesto za sta se ne mogu naci prave reci koje bi opisale taj grozan i cudan osecaj kada je nesto u vasoj blizini ne materijalno i neopipljivo, nevidljivo i jezivo.

Dakle ovo je tema za one koji su imali iskustva sa paranormalnim pojavama pa zato pisite. Naravno i oni koji nisu imali iskustva sa tim neka slobodno iznesu svoje misljenje ili neki komentar, kritiku...
 
Poslednja izmena:
sta ti je tu cudno??? svaki senzibilniji covek moze da oseti takve stvari. uopste nije stvar u tome da li je on svestenik ili stolar, da li ima zavrsen fakultet ili samo osnovnu skolu. razumes? ako ne verujes u ovo sto sam napisala ok, imas pravo na to, ali nista ovde sto sam napisala nisam izmislila, samo kazem sta je covek rekao. mozda je i slagao otkud znam.
 
Mnogo puta u zivotu sam cula najrazlicitije price o duhovima ili silama, kako god, koje su mi, moram da priznam bile pomalo smesne. Tesko je i poverovati u tako nesto kad vam neko dodje sa pricom: " Znas, moja drugarica mi je pricala da je njena sestra od tetke imala komsiju koji je skocio sa 5-og sprata jer su ga proganjali duhovi".:confused: :think:

Bila sam skepticna sto se tice tih stvari sve dok sama nisam dozivela nesto sto je zauvek promenilo moje razmisljanje, shvatanje i pogled na svet.Pocela sam ozbiljno da razmisljam o zivotu posle zemaljske smrti, zalutalim dusama, dobrim i losim silama i svemu sto sto se moze nazvati paranormalnim.
Pre dve godine uselili smo se u novu kucu (tek izgradjenu) koja se nalazi u istom dvoristu gde je bila kuca u kojoj smo prethodno ziveli. Sve je bilo ok do pre nekoliko meseci. Bila je to obicna noc, posla sam na spavanje i kada sam legla pocelo je nesto cudno da se desava, nesto sto nikad ranije nije. Osecala sam necije prisustvo. U pocetku nisam obracala paznju jer sam bila sigurna da umisljam, ali kako je vreme prolazilo bila sam sve vise napeta i uplasena. U jednom trenutku nesto je lupilo u kuhinji koja je odmah pored moje sobe. Bio je to nekakav tup udarac. Istog momenta sam skocila iz kreveta i tada je nakakav hladan vetar prosao kroz moju sobu i u isto vreme je pocelo da treperi svetlo u malom hodniku ispred sobe. Ubrzo su se cula jos dva, sada mnogo jaca udarca u kuhinji i bez razmisljanja sam skocila i pocela da trcim prema sobi mojih roditelja koja mi se u tom trenutku cinila predaleko. Od straha i oduzetosti sam izgubila pojam o vremenu,prostoru i sebi samoj. Stigla sam do sobe i pocela da lupam i rukama i nogama. Kada su otvorili vrata, rasplakala sam se i sve im ispricala, tata mi naravno nije verovao, ali mami nije bas bilo svejedno, tako da je to vece ostala da spava samnom u mojoj sobi.
Sledeci dan, zvala sam decka i zamolila ga da dodje na par dana kod mene i usput mu ispricam sta se desilo. Verovao mi je jer je i sam imao slicna iskustva. tu noc kada je dosao nista se nije desilo. Sledeca noc, opet nista. Pocela sam vec da sumnjam u ono sto sam cula i zazalila sam sto sam mu uopste i rekla sta se desilo. Medjutim, jedno vece dok smo gledali film, pocelo je nesto da lupka po kuhinji. Brzo sam ugasila TV i oboje smo bukvalno prestali da disemo da bi sto bolje culi to lupkanje koje se ubrzo pretvorilo u divljacko lupanje. Pojavio se i zvuk lomljenja i razbijanja, ali kada su moji izletili iz sobe da vide sta se desava, sve je prestalo. Svaka stvar u kuhinji je bila na svom mestu,kao da se nista nije desilo,a verovatno i nije,mada tesko je objasniti jer je nas cetvoro u kuci culo isto. Bila sam strasno uplasena i izbezumljena, ali u neku ruku mi je bilo lakse jer sam dokazala i sebi i njima da nisam luda i da ne umisljam . Narednih par dana stvari su postajale sve gore. Stalno su se culi koraci, lupanje (uglavnom u kuhinji i mojoj sobi), zvizdanje, svetla su stalno treperila, stvari su se cesto premestale ili padale...Zvali smo i svestenika koji nam je posvetio kucu. Rekao je da postoji jako prisustvo u kuci i neka cudna tezina koja ga je zabrinjavala. Obavio je sve i nadali smo da je tom kosmaru konacno dosao kraj. I stvarno smo bili mirni, ali samo par nedelja. Ubrzo je sve pocelo po starom, doduse, sada mnogo redje, ali i dalje se desava isto, mozda cak i intenzivnije. Vremenom smo se svi u kucu sve manje obazirali na to iako se i dalje plasimo. Ne znamo sta da radimo ni kome da se obratimo. Prosto prolazimo kroz pakao. Sreca je valjda u tome sto nam to nesto nije naudilo hvala Bogu, a nadam se da ni nece!

Mnogo je nazalost onih koji prozivljavaju isto ili slicno sto i ja. To je nesto za sta se ne mogu naci prave reci koje bi opisale taj grozan i cudan osecaj kada je nesto u vasoj blizini ne materijalno i neopipljivo, nevidljivo i jezivo.

Dakle ovo je tema za one koji su imali iskustva sa paranormalnim pojavama pa zato pisite. Naravno i oni koji nisu imali iskustva sa tim neka slobodno iznesu svoje misljenje ili neki komentar, kritiku...

ukoliko si pravoslavne veroispovesti,ovo je prakticno nemoguce,jerbo ortodoksna crkva ne priznaje postojanje demona,duhova itd-a.,pa u skaldu sa tim,svestenici ne vrse nikakve vrste egzorcizma.
Ispravite me ako gresim.
 
Katolik sam i nije bio nikakav egzorcizam u pitanju. svestenik je dosao kod nas da POSVETI kucu! Za one koji ne znaju, obicaj je da kada se neko useli u novu kucu, svestenik dodje i posveti je(postoji naravno odredjeni nacin na koji se to radi: zapale se svece u svakoj prostoriji, tu jos ide i tamjan, sveta voda...) kako u nju ne bi dolazile zalutale duse ili nesto drugo. Posto mi to nismo odmah obavili, odlucili smo da to definitivno uradimo kada je pocelo da se desava ono sto sam napisala jer smo mislili da ce tako prestati i da je u stvari glavni problem bas to sto kuca nije posvecena. Medjutim, nista nije prestalo, ali se vise ne dogadja tako cesto kao pre.
 
Katolik sam i nije bio nikakav egzorcizam u pitanju. svestenik je dosao kod nas da POSVETI kucu! Za one koji ne znaju, obicaj je da kada se neko useli u novu kucu, svestenik dodje i posveti je(postoji naravno odredjeni nacin na koji se to radi: zapale se svece u svakoj prostoriji, tu jos ide i tamjan, sveta voda...) kako u nju ne bi dolazile zalutale duse ili nesto drugo. Posto mi to nismo odmah obavili, odlucili smo da to definitivno uradimo kada je pocelo da se desava ono sto sam napisala jer smo mislili da ce tako prestati i da je u stvari glavni problem bas to sto kuca nije posvecena. Medjutim, nista nije prestalo, ali se vise ne dogadja tako cesto kao pre
Nisu prosvecene zgrade i javne ustanove, znaci i tamo duhova ima? Izgleda da duhovi obitavaju oko jakih energetskih cvorista.
Inace mislim da su nasi pravoslavni popovi dosta delotvorniji jer gde oni vodicu bace nema vise duhovi da svracaju. :neutral:
 
ukoliko si pravoslavne veroispovesti,ovo je prakticno nemoguce,jerbo ortodoksna crkva ne priznaje postojanje demona,duhova itd-a.,pa u skaldu sa tim,svestenici ne vrse nikakve vrste egzorcizma.
Ispravite me ako gresim
Kako ne postoje demoni i duhovi, naravno da postoje i uvek su postojali. Kod starih srba karakondzula, vampiri....kod starih slovena crnobog i ostali....u hriscansko vreme demoni.....
 
Poslednja izmena:
Mnogo puta u zivotu sam cula najrazlicitije price o duhovima ili silama, kako god, koje su mi, moram da priznam bile pomalo smesne. Tesko je i poverovati u tako nesto kad vam neko dodje sa pricom: " Znas, moja drugarica mi je pricala da je njena sestra od tetke imala komsiju koji je skocio sa 5-og sprata jer su ga proganjali duhovi".:confused: :think:

Bila sam skepticna sto se tice tih stvari sve dok sama nisam dozivela nesto sto je zauvek promenilo moje razmisljanje, shvatanje i pogled na svet.Pocela sam ozbiljno da razmisljam o zivotu posle zemaljske smrti, zalutalim dusama, dobrim i losim silama i svemu sto sto se moze nazvati paranormalnim.
Pre dve godine uselili smo se u novu kucu (tek izgradjenu) koja se nalazi u istom dvoristu gde je bila kuca u kojoj smo prethodno ziveli. Sve je bilo ok do pre nekoliko meseci. Bila je to obicna noc, posla sam na spavanje i kada sam legla pocelo je nesto cudno da se desava, nesto sto nikad ranije nije. Osecala sam necije prisustvo. U pocetku nisam obracala paznju jer sam bila sigurna da umisljam, ali kako je vreme prolazilo bila sam sve vise napeta i uplasena. U jednom trenutku nesto je lupilo u kuhinji koja je odmah pored moje sobe. Bio je to nekakav tup udarac. Istog momenta sam skocila iz kreveta i tada je nakakav hladan vetar prosao kroz moju sobu i u isto vreme je pocelo da treperi svetlo u malom hodniku ispred sobe. Ubrzo su se cula jos dva, sada mnogo jaca udarca u kuhinji i bez razmisljanja sam skocila i pocela da trcim prema sobi mojih roditelja koja mi se u tom trenutku cinila predaleko. Od straha i oduzetosti sam izgubila pojam o vremenu,prostoru i sebi samoj. Stigla sam do sobe i pocela da lupam i rukama i nogama. Kada su otvorili vrata, rasplakala sam se i sve im ispricala, tata mi naravno nije verovao, ali mami nije bas bilo svejedno, tako da je to vece ostala da spava samnom u mojoj sobi.
Sledeci dan, zvala sam decka i zamolila ga da dodje na par dana kod mene i usput mu ispricam sta se desilo. Verovao mi je jer je i sam imao slicna iskustva. tu noc kada je dosao nista se nije desilo. Sledeca noc, opet nista. Pocela sam vec da sumnjam u ono sto sam cula i zazalila sam sto sam mu uopste i rekla sta se desilo. Medjutim, jedno vece dok smo gledali film, pocelo je nesto da lupka po kuhinji. Brzo sam ugasila TV i oboje smo bukvalno prestali da disemo da bi sto bolje culi to lupkanje koje se ubrzo pretvorilo u divljacko lupanje. Pojavio se i zvuk lomljenja i razbijanja, ali kada su moji izletili iz sobe da vide sta se desava, sve je prestalo. Svaka stvar u kuhinji je bila na svom mestu,kao da se nista nije desilo,a verovatno i nije,mada tesko je objasniti jer je nas cetvoro u kuci culo isto. Bila sam strasno uplasena i izbezumljena, ali u neku ruku mi je bilo lakse jer sam dokazala i sebi i njima da nisam luda i da ne umisljam . Narednih par dana stvari su postajale sve gore. Stalno su se culi koraci, lupanje (uglavnom u kuhinji i mojoj sobi), zvizdanje, svetla su stalno treperila, stvari su se cesto premestale ili padale...Zvali smo i svestenika koji nam je posvetio kucu. Rekao je da postoji jako prisustvo u kuci i neka cudna tezina koja ga je zabrinjavala. Obavio je sve i nadali smo da je tom kosmaru konacno dosao kraj. I stvarno smo bili mirni, ali samo par nedelja. Ubrzo je sve pocelo po starom, doduse, sada mnogo redje, ali i dalje se desava isto, mozda cak i intenzivnije. Vremenom smo se svi u kucu sve manje obazirali na to iako se i dalje plasimo. Ne znamo sta da radimo ni kome da se obratimo. Prosto prolazimo kroz pakao. Sreca je valjda u tome sto nam to nesto nije naudilo hvala Bogu, a nadam se da ni nece!

Mnogo je nazalost onih koji prozivljavaju isto ili slicno sto i ja. To je nesto za sta se ne mogu naci prave reci koje bi opisale taj grozan i cudan osecaj kada je nesto u vasoj blizini ne materijalno i neopipljivo, nevidljivo i jezivo.

Dakle ovo je tema za one koji su imali iskustva sa paranormalnim pojavama pa zato pisite. Naravno i oni koji nisu imali iskustva sa tim neka slobodno iznesu svoje misljenje ili neki komentar, kritiku...

"Demoni, ili zli duhovi su sazdani od prefinjene materije, koja je nevidljiva za čoveka, iako se njihovo prisustvo oko sebe može osetiti po iznenadnom osećaju (neko je pored vas), pri čemu je taj osećaj mučan i uznemirujući. Oni mogu da prolaze kroz sve prepreke (zid, vrata) to jest mogu da “procure” kroz njih. Slobodni demoni ne mogu da ulaze u osvećenu prostoriju. Ta prostorija je “očišćena” za Gospoda, i ukoliko se u njoj dešavaju Njemu udogna dela, prinose molitve, onda On šalje na to mesto Svoju Blagodatnu zaštitu. Božija Blagodat, koja pokriva takva mesta, prži demone, i oni ne mogu da je savladaju."-preuzeto sa sajta www.manastir-lepavina.org
 
Otprilike..Pravoslavlje ne govori o paklu kao o vrelom kazanu, vecitom ognju i fizickoj torturi vec kao o vecnoj nemogucnosti spoznaje svetlosti, dobrote i Boga. Pakao je stanje duha.
Citao sam viziju jednog monaha u kojoj je pakao upravo tako opisan. Sad shvatiti to kao metaforu ili bukvalo...mislim da je on shvatio bukvalno.

Isto i jos jedna vizija gde jedan monah moli boga da mu pokaze gde mu je nabolji skoliski drug otisao posto je vrlo mlad preminuo a nije verovao ni u pakao ni u raj. Svemoguci mu uslisava zelje i ima sta da vidi. Drug mu je bio sav u smradu i lice mu je bilo izobliceno a crv je nagrizao njegovo telo. Obratio mu se recima da je tamo gde je toliko uzasno da sad zali sto nije posao drugim putem.
 

Back
Top