O ukusima...
Uostalom, t.zv. imaginativna literatura se različito apsorbira u raznim vremenima (životnim dobima), a i neki se generalni ukus zajednice mijenja.
Moji bi glavni prigovori Nobelu za literaturu bili (osim uobičajenih):
* preferiraju se klasični središnji žanrovi (roman, poezija, drama), a ignoriraju eseji, memoari, (auto)biografije, dnevnici, putopisi,..
* uporno se, valjda iz političkih ili nekih sličnih razloga, zaobilaze vrlo dobri pisci- u prošlosti Graham Greene, sada Philip Roth ili Umberto Eco (taj je bolji kao esejist nego kao romanopisac)
A i nije lako tom komitetu sad kad sviejtom apsolutno dominiraju književnosti engleskoga i španjolskoga jezika, dok su druge "velike" zapadnoga kruga (na francuskom, ruskom, njemačkom,..) onemoćale, dok o dalekoistočnajcima ili manjim europskim jezicima teško da se može donijeti neki realniji sud.