Omiljeni stih&pesma

Ima dosta dobrih i omiljenih,ali to su uglavnom dobro poznata dela.
Mnoge pesme od Lorda Bajrona,od A.Po-a one dve cuvene psme;Gavran i Anabel Li.
Pa soneti od Petrarke.
Dopadaju mi se pesme rimskih pesnika;Katul,Propercije i dr.
Cuvena Barbara od Prevera,Santa Maria della Salute od Kostica.
Pa cuvena Most Mirabo od Apolinera.
Delovi Evgenija Onjegina od Puskina.
Neke pesme od Silera,Getea,Sekspira,Dantea.
 
J.J.Zmaj- Svetli Grobovi

Kroz vekove, kroz davninu
djed unuku, otac sinu,
borac borcu dovikivo:
,,Gde ja stadoh ti ćeš poći,
sto nemogoh, ti ceš moći,
sto ja počeh, ti produži,
još smo dužni, ti oduži.''
To su zbori, to su glasi
kojima se prošlost krasi,
sto prodiru kroz svet mračni',
sa grobova oni' zračni',
spajajući gromkim jekom,
i Božanskom silom nekom,
spajajući vek sa vekom,
i čoveka sa čovekom.

Jovan Dučić - Simvol

Ti si sat od kog nebo zarumeni,
simvol veći, nego ljudski bol što grca,
i ti si Božanstvu bliža nego meni,
više zakon sveta, nego zakon srca.

V.Šekspir - Romeo i Julija

Mir mračni jutro donosi nam ovo,
Sunce od tuge ne pomalja glave.
Hajd'mo da čujem šta još ima novo,
i kaznim krive, a oprostim prave.
Tužniju priču Usud ne isplete,
no kob Romea i kob Djulijete.

Anabel Li - ali ne mogu da se setim ko je pesnik (verovatno E.A.Po)

For the Moon never beams, without bringing me a dreams,
and the stars never rise, but I see the bright eyes
of the beautifull Anabel Li.
And so all the night tide I lie down by the side
of my darling, my darling, my wife and my bride
in her sepulcar by the see,
in her tomb by the side of the see.

Narodna lirska - Zalazak Sunca

Za Djurdjem je kosu odrezala,
za djeverom lice nagrdila,
a za bratom oči izvadila.
Kosu reže, kosa opet raste,
lice grdi, a lice izrasta,
ali oči nemogu izrasti,
niti srce za bratom rodjenim.

R.Domanović - Domovina

Domovina - to su sve žeje, tajne
magla što preko polja plovi,
to su naše bajke beskrajne...
Domovina - to su svi naši snovi.

Narodna epska - Sveti Sava

A na pragu hrama svetog, gde se Božije ime slavi
sa buktinjom upaljenom, nastojnik se otac javi.
On buktinju gore diže, iznad glave svoje svete,
i ugleda, čudeći se - bezazleno boso dete.
Visoko mu bledo čelo, pomršene guste vlasi,
ali čelo uzvišeno Božanstvena mudrost krasi.
Za ruku ga starc uze, poljubi mu čelo bledo
i kroz suze prošaputa:,,Primamo te milo čedo.''

Izvinjavam se zbog grešaka, pošto sam sve ovo kucala iz sećanja.
Ovo su mi samo najomiljeniji delovi iz pesama koje najviše volim.
 
Poslednja izmena:
Mota mi se Noć skuplja vijeka po glavi. Njegoš.

"Друге среће, мало важне, за њу би да, и све славе.
Не мичу се уста с устах – цјелив један ноћи ц’јеле!
Јошт се ситан не наљубих владалице виле б’јеле;
свезала се два погледа магическом слатком силом,
као сунце с својим ликом када лети над пучином.
Луна бјежи с хоризонта и уступа Фебу владу,
тад из вида ја изгубим дивотницу моју младу!"
 
1. Onda, kuda uveče putuju tvoje oči
ako već ne idu mojima koje te očekuju? - NERUDA


2. Dodirivati tebe je lepše nego postojati
I gledati tebe prijatnije nego umreti. - ARAGON


3. A ti ne postojiš nit si postojala;
Rodjena u mojoj tišini i čami,
Na suncu mog srca ti si samo sjala:
Jer sve što ljubimo stvorili smo sami. - DUČIĆ
 
Jedna od meni omiljenih pesama... :kafa:


Čovek

Ako možeš da vidiš uništenje dela svoga života
I bez jedne reči da ga ponovo gradiš
Ili da bez uzdaha ili protesta
Podneseš gubitak onoga što si dugo tekao

Ako možeš da budeš zaljubljen, ali ne i lud od ljubavi
Ako možeš da budeš jak, a da ipak ostaneš nežan
Da ne mrziš one koji tebe mrze
A da se ipak boriš i braniš

Ako možeš da slušaš svoje reči da
Izvrću nevaljalci da razdraže glupane
I da čuješ kako luda usta o tebi lažu
A da sam ne kažeš ni jedne laži

Ako možeš da sačuvaš dostojanstvo u gnevu
Ako možeš da budeš skroman iako si savetodavac kraljeva
Ako možeš da voliš svoje prijatelje kao braću
A da ti nijedan ne bude sve i sva

Ako znaš da razmišljaš da posmatraš i upoznaješ
A da nikad ne postaneš skeptik i rušilac
Ako znaš da sanjariš, a da ti san ne bude gospodar
Da misliš a da ne budeš samo maštalo

Ako možeš da budeš čvrst ali nikad divalj
Ako možeš da budeš dobar
Ako možeš da budeš pametan
A da nisi čistunac ni sitničar

Ako možeš posle poraza da ostvariš pobedu
A da te dve varke podjednako primiš
Ako možeš da sačuvaš hrabrost i glavu
Kad je svi ostali izgube

Tada će kraljevi i bogovi, sreća i pobeda
Biti zauvek tvoji poslušni robovi
I ono što više znači nego svi kraljevi i sva slava
Bićeš čovek, sine moj.

Radjard Kipling
 
Ko je ljubio taj ne ljubi vise

Ti me ne volis i ne zelis, zar
lep nisam nimalo, mala?
Ne gledajuci, od strasti uz zar
na rame mi je tvoja ruka pala.

Sa kezenjem, mlada, osecajnim
ja s tobom nisam ni nezan ni zao.
Koliko si ih milovala sjajnih?
Ko ti je sve dosad ruke, usne dao?

Znam, oni su prosli kao sanke, mila,
ne dodirnuvsi tvoj oganj u snima,
na kolenima mnogima si bila,
a sada, evo, sedis na mojima.

Neka ti oci trepavica rubi,
neka ti u misli dodje drugi neko.
Ta i ja te bas jako ne ljubim
tonuc u nesto drago i daleko.

Ovu vatru sudbinom ocajno
ne zovi, veza lakoumna to je.
Kao sto smo se susreli slucajno
rastacemo se uz smesak nas dvoje.

Svojim putem otici ces u smiraj
da prokockas dane i plac novi.
neljubljene samo ti ne diraj,
negorene nikako ne zovi.

U corsokaku s drugim ces se naci,
o ljubavi brbljajuc bez svesti.
Tad cu mozda u setnju izaci
i sa tobom ponova se sresti.

Blize pleca okrenuvsi drugom
i malo se pognuv ne misleci.
-Dobro vece!, reci ces mi s tugom.
-Dobro vece, i ja cu reci.

I nista vise dusu da zanjise.
Nit u drhtanje moze da je svali.
Ko je ljubio, taj ne ljubi vise.
Izgorelog niko ne zapali.

Jesenjin
 
I prica mog zivota

Čeznem da ti kažem najudblje reči koje
ti imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi
mi se mogla nasmijati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu
svoju u šali.
...............

Čeznem da ti kažem najvernije reči koje ti
imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi
mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu, i govorim
suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući
da bi to mogla učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocenije reči
što imam za te, ali se ne usuđujem, strahujući
da mi se neće vratiti istom merom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom
surovošću.
...............
 
Pogrebna pjesma za kralja

Iz mrtve ruke uzimam luk koji je nosila,
da osvojim za nas slavu, moc i carstvo.
Ti ondje, mi ovdje, i nase potomstvo junacko
sve cemo dusmane satrti, dobiti sve bitke.

vrati se krilu zemlje matere nase,
koja se daleko stere i koja je milosti puna;
mlada gospa, svom pokloniku meka ko vuna
nek te u njedrima svojim cuva od raspadanja.

Raskrij se sirom, zemljo, ne lezi teska po njemu,
laka mu budi, njezno ga k sebi priljubi;
i kao sto brizna mati u haljinu uvija cedo,
tako umotaj u sebe ovog covjeka, zemljo.

(Rig-veda, X, 18)

* Hiljadu lotosa - ( Antologija indijskih književnosti od najstarijih vremena do 17. stoljeća )
 
ALBATROS

tom knezu oblaka i pesnik je slican
on se s burom druzi, munjom poji oci
ali na tlu sputan i zemlji nevican
divovska mu krila smetaju da kroci


Verovatno zvuci smesno ali meni se place uvek kada procitam ove stihove, s obzirom da su mi se pojedini cak i smejali u srednjoj sto pisem pesme.
 

Slične teme


Back
Top