Cenzura... dakle postojim.

gost 94299

Veoma poznat
Poruka
11.312
Pocelo je sasvim naivno, bezazleno. U pocetku, mislio sam samo vikendom, na zurkama, u izlasku. Da se malo razveselim i opustim.
Uskoro sam poceo da mislim i kod kuce, u raznim prilikama. Postalo mi je jasno da vise nisam "vikendas" i "rekreativac".
Mislio sam potpuno sam, bez prisustva i pomoci drugih. Ponekad sam cak i nocu bio budan i razmisljao.
Nedugo zatim, uhvatio sam sebe kako mislim i na poslu. Znao sam da misljenje i posao ne idu zajedno i da cu se brzo uvaliti u problem.
Zato sam poceo da izbegavam pauze za kafu (koju ionako ne pijem, al' sto je dz i JHVH je d) samo da bih to vreme potrosio na citanje Orvela, Kafke i slicnih...
Nakon toga bih rutinski odradio jos jednu turu razmisljanja o procitanom.

Ni kod kuce stvari nisu isle bolje: jedne veceri sam naprosto ugasio televizor! (Jesam, jesam... nije tesko. Daljinski je, lepo rekoh onomad, za mene posle vatre a pre tocka...) Toliko je a la San Remo zabavnih sljastecih emisija vrcavog karaktera i reality show-ova bilo, a ja sam to sve odbacio... sa indignacijom, da prostite na izrazu. Sve! Odmah sutradan sam pitao komsije nesto o cemu sam toga dana razmisljao, i od tada sam etiketirani cudak s kojim ni u lift nece komsinica koja svoje kuce nosi kao asesoar, a u skladu sa cipelama...

Elem, bilo je pitanje dana kad ce to dopreti do glavnokomandujuceg.. "vidi, momak, ovo tvoje misljenje je postalo ozbiljan problem i bilo bi dobro da ga promenis ili batalis ako zelis da zadrzis posao".
Odoh kuci, porazgovarah sa najblizima: "Ti stalno nesto mislis! K'o da si profesor na Univerzitetu a i sam znas da oni ni cvonjka nemaju! Osvesti se vise! Samo problemi s tobom!"
Sav zbunjen sedoh za racunar. Odoh na forum, da nesto mislim... Kad tamo i ne objasnjavaju. Samo cenzurisu. Valjda im je jasno da to ume da eskalira, pa seku u korenu.
Ostadoh sam... na vetrometini... :sad2:

I dan-danas mislim da me je dragi JHVH, u kog tada nisam verovao u skladu sa svojim "razmisljanjima", izbavio.
Naisao sam na letak na kome je pisalo, parafraziracu: "PRIJATELJU, IMAS LI PROBLEMA ZBOG SVOG MISLJENJA?"
Veliko, latinicno, groznoboldovano. Otreznjujuce.

Epilog:
Danas sam bivsi mislilac, oporavljam se.
Upoznao sam ljude sa slicnim problemom i pomazemo se, uglavnom po forumima.
Jos malo pa cemo odatle zajedno da idemo na koncerte zvezda Granda, izbacivanje iz kuce VB, ili kojekakve mitinge pred izbore; tu se lampica za prekoracenje kolicine neuronskih impulsa pali odmah nakon freneticnog aplaudiranja sa ekstaticnim, dzokerovski nalepljenim smehom, i podrazumevajuceg "Takoe!"
Posle mozemo svi zajedno da gledamo Farmu. Ili "Belu Ladju".
Pa na koncert JK u Arenu.

Zivot je mnogo laksi od kad sam prestao da mislim.
Sad samo prdim. Dakle postojim.

Ima li jos takvih, pitam se? :think: Naravno, retoricki.
Da ne mislite da mislim... posebno ovde.
 
Lakse je promijeniti profesiju.
Sta mislis da li covjek smije biti bez misli i obavljati nedefinisan i opasan posao, kao npr. u vojsci/ratu?
Ili bilo kakav drugi opasan posao gdje ti je opasnost opravdanje za samostalnost i individualnost?
Pa jos beneficiran radni staz...
 
Vidim da spominješ pisce kao što su Orvel i Kafka, koji su dosta pisali o apsurdnosti sistema i bepomoćnosti čoveka u istom, pa pretpostavljam da su u skladu sa time bila tvoja razmišljanja u tom periodu. Teške su to misli, i ne želi baš svako o tome da razmišlja, lakše mu je da se prosto uklopi u sredinu, živi neki ustaljeni život, bude konformista, vremenom se ugasi ta unutrašnja iskra koja bi htela sve da promeni; mnogo toga se gurne pod tepih.

I šta sada, treba naći mesto u tom okruženju, raditi, zarađivati, živeti, imati nekakav socijalni život, a nemati s' kim podeliti svoja svakodnevna razmišljanja; pa naći će se neko već, sam osetiš ko bi mogao da razume, ne treba baš tražiti alternativu na koncertu srBske Dive. :lol:

A kada te uhvate crni časi (ne obraćam se direktno tebi, prosto poneki put volim da se izrazim na ovaj način), a ti pročitaj ponešto lepo, uživaj u književnosti, muzici, kakvu već umetnost voliš, potrudi se da uživaš sa najdražima. Budi srećan, ali nemoj dozvoliti da otupiš, i ugasiš se.

Jedna Heseova pesma, neka je u spojleru :cool:

BITI SREĆAN

U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti srećan.
Samo smo zato na svetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
retko činimo jedno drugoga srećnim,
jer i sebe time ne činimo srećnima.
Ako čovek može biti dobar,
može to samo onda
kada je srećan,
kada u sebi ima sklada,
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.
 
Covjek se mora opredijeliti ili za novac i koliko-toliko samostalno razmisljanje (profesor u "neprofitnoj organizaciji") ili novac, ali bez misli - to su oni sto ubijaju misli alkoholom svakog vikenda po diskacima, tamo ne mozes da mislis od buke ni da hoces.

Ovi na forumu stvarno imaju funkciju koju ima sprava zvana brain-eliminator. U trenu te lise nekoliko kg "bespotrebne" tjelesne mase.
 
Hesse je bio glup, kao i svi dekadenti.
On niucemu nije nalazio korisno znanje.
Za njega je znanje bil osredstvo za sticanje novaca, s obzirom da je i radio u knjizari, a novac za seks, drogu i alkohol.

Nisam od onih koji neke ljude smatraju savšenima i nedodirljivima, ali "Hese je bio glup" :mrgreen:
Možda je po tvom mišljenju (i mišljenju F. Ničea, kao da on govori iz tebe :D) potpuno omašio život, bavio se beskorisnim stvarima, ali ima kod njega mudrosti. Neću više o Hese-u, nije tema. Izvinjavam se.
 
Ustvari, mozda sam promasio temu.
Jedno je misljenje, a drugo ucenje.
Hesse jeste bio fantasta.
On je to zvao "cista fantazija" (bez primjese znanja).
To je ono sto rade narkomani.
Mozda je covjek pukao, pa bi rado dazivi bez rada, to je dekadentno...

Dekadent je parazit.
 
Autocenzura misli kao vid komformizma? Ko malo misli, dve sreće grabi? Ko ne razmišlja, tj. razmišlja kao većina, taj se bolje uklopi? Pa ne baš.

Tja .... Nekada davno imala sam potrebu za logorejom kada sam bila u društvu neistomišljenika. Reci mu da nije u pravu, ubedi ga da ti bolje znaš, priredi mu sačekušu sa argumentom iz malog nožnog prsta, zaskoči ga citatom nekog mudraca ... sve to čoveku vremenom dosadi. Bandoglavce ionako ne možeš ni u šta ubediti, niti ih naterati da stave prste na čela ne bi li uopšte počeli da razmišljaju. Oko sebe vidiš masu katatoničnih ljudi ... ljudi kao eksponata izlivenih od bezlične forme, i svi bi oni, pojedinačno, hteli da budu posebni, jedinstveni, originalni, drugačiji od drugih. Štaviše, oni i misle da to jesu. Svoju originalnost će mlađi naraštaji demonstrirati kroz sms: sine, el si ovo-ono ... konza brate ... , a stariji će se utrkivati u boljem pamćenju vesti iz Dnevnika RTS, ekspertskim analizama ekonomsko-političke situacije u regionu, umnim interpretacijama 278. epizode latinoameričke sapunice (ili "Bele lađe"). Pusti ih, nek ne razmišljaju. Ili, bolje rečeno, pusti ih da razmišljaju na svoj način. Očešljaj se dok selo gori. Ionako samo što nije izgorelo.
Degradacija kao metastaza? Moguće je da "tako treba". :mrgreen:

(Verovatno je bolja i autocenzura misli od nedovršenih misli, a možda treba pevati ... i tako prevariti ljude koji su ubeđeni da onaj koji peva, zlo ne misli ... sve dok ih pesma ne natera da se napiju, porazbijaju čaše, i priklone se partiji kojoj pripada omiljena pevaljka. Nemoj se zanositi da, npr, JK, nije nešto mislila pa smislila ... ili - naravno, ne razmišljajući - dopustila da drugi smisle umesto nje.)

Misliću o tome sutra, rekla je Skarlet O'Hara, i zakoračila u večnost. Život nije lakši kada se razmišljanje odloži, ali svakako IZGLEDA lakše. I to je nešto, jer postojiš - makar nekome pucao prsluk zbog toga.

p.s. Orvel i Kafkin "Proces" su dobar izbor za ulazak u razmišljanje o osnovnom civilizacijskom strahu, horor vacui.
 
Autocenzura misli kao vid komformizma? Ko malo misli, dve sreće grabi? Ko ne razmišlja, tj. razmišlja kao većina, taj se bolje uklopi? Pa ne baš.

Ne baš... ali je poželjno. Demantuj me ako grešim... očigledan primer je upravo ovaj podforum. Uklopiti se u socijalna očekivanja grupe jeste poželjno, ponekad uslovljeno opstankom u grupi, vl, ili rl, nebitno.

Tja .... Nekada davno imala sam potrebu za logorejom kada sam bila u društvu neistomišljenika. Reci mu da nije u pravu, ubedi ga da ti bolje znaš, priredi mu sačekušu sa argumentom iz malog nožnog prsta, zaskoči ga citatom nekog mudraca ... sve to čoveku vremenom dosadi.

Logoreja je duševna bolest. :)
Tja... žao mi je što toga što ti se desilo.

Reći nekome da nije u pravu nije psiho poremećaj.

Bandoglavce ionako ne možeš ni u šta ubediti, niti ih naterati da stave prste na čela ne bi li uopšte počeli da razmišljaju.

Bandoglavci su koji ljudi?
Oni koji ne pripadaju grupi, oni koji odskaču od prihvatljivih društvenih šablona?

Terati nekoga na nešto se vraća sličnom vrstom prisilnog delovanja.
Da li to znači da odobravaš silu?

Oko sebe vidiš masu katatoničnih ljudi ... ljudi kao eksponata izlivenih od bezlične forme, i svi bi oni, pojedinačno, hteli da budu posebni, jedinstveni, originalni, drugačiji od drugih. Štaviše, oni i misle da to jesu.

Subjektivni doživljaj ljudi oko sebe nije zasnovan na realnom pogledu u smislu definicije njihovih karakternih osobina.
Prvo pogledajte u sebe, pa uperite prst u drugoga. :)

Svoju originalnost će mlađi naraštaji demonstrirati kroz sms: sine, el si ovo-ono ... konza brate ... , a stariji će se utrkivati u boljem pamćenju vesti iz Dnevnika RTS, ekspertskim analizama ekonomsko-političke situacije u regionu, umnim interpretacijama 278. epizode latinoameričke sapunice (ili "Bele lađe"). Pusti ih, nek ne razmišljaju. Ili, bolje rečeno, pusti ih da razmišljaju na svoj način. Očešljaj se dok selo gori. Ionako samo što nije izgorelo.
Degradacija kao metastaza? Moguće je da "tako treba". :mrgreen:

Nisi u pravu.
Originalnosti ne treba ni demonstracija, ni dokazivanje.
Originalnost je stanje ličnosti, karaktera, temperamenta... vidljivo i upečatljivu u svakom gestu, svakoj reči.

Ovi primeri koje si navela su u najmanju ruku banalni... u kontextu na koji si se ograničila.

(Verovatno je bolja i autocenzura misli od nedovršenih misli, a možda treba pevati ... i tako prevariti ljude koji su ubeđeni da onaj koji peva, zlo ne misli ... sve dok ih pesma ne natera da se napiju, porazbijaju čaše, i priklone se partiji kojoj pripada omiljena pevaljka. Nemoj se zanositi da, npr, JK, nije nešto mislila pa smislila ... ili - naravno, ne razmišljajući - dopustila da drugi smisle umesto nje.)

Ne zanosimo li se svi mi, na neki način?
I ko je uopšte kompetentan da odluči i štiklira da ta ista JK nije uspešna u svojoj branši? Bankovni račun kaže da jeste... a pune ga oni čiji je prag razmišljanja daleko ispod prihvatljive iq granice.
To što nekome veče muzeja zvuči elitnije, ne znači da taj vredi više. Stvar ja izbora šta ćemo i koga slušati, ili kojoj manifestaciji prisutvovati. O ljudskom vrednostima neki drugi put... udaljila si se od poente, ja samo pratim.

Misliću o tome sutra, rekla je Skarlet O'Hara, i zakoračila u večnost. Život nije lakši kada se razmišljanje odloži, ali svakako IZGLEDA lakše. I to je nešto, jer postojiš - makar nekome pucao prsluk zbog toga.

To je zabluda, privid olakšanja... pa ko voli, nek izvoli.
Lakši put je retko i pametniji.

"Postojati" je dovoljno???

p.s. Orvel i Kafkin "Proces" su dobar izbor za ulazak u razmišljanje o osnovnom civilizacijskom strahu, horor vacui.

p.s. razmišljanje potaknuto tuđim pogledom na svet nije odraz sopstvenog mišljenja... samo oblikovanje prema tuđem. nekima je i to dovoljno prihvatljivo. žalim slučajeve.
 
Ne baš... ali je poželjno. Demantuj me ako grešim... očigledan primer je upravo ovaj podforum. Uklopiti se u socijalna očekivanja grupe jeste poželjno, ponekad uslovljeno opstankom u grupi, vl, ili rl, nebitno.



Logoreja je duševna bolest. :)
Tja... žao mi je što toga što ti se desilo.

Reći nekome da nije u pravu nije psiho poremećaj.



Bandoglavci su koji ljudi?
Oni koji ne pripadaju grupi, oni koji odskaču od prihvatljivih društvenih šablona?

Terati nekoga na nešto se vraća sličnom vrstom prisilnog delovanja.
Da li to znači da odobravaš silu?



Subjektivni doživljaj ljudi oko sebe nije zasnovan na realnom pogledu u smislu definicije njihovih karakternih osobina.
Prvo pogledajte u sebe, pa uperite prst u drugoga. :)



Nisi u pravu.
Originalnosti ne treba ni demonstracija, ni dokazivanje.
Originalnost je stanje ličnosti, karaktera, temperamenta... vidljivo i upečatljivu u svakom gestu, svakoj reči.

Ovi primeri koje si navela su u najmanju ruku banalni... u kontextu na koji si se ograničila.



Ne zanosimo li se svi mi, na neki način?
I ko je uopšte kompetentan da odluči i štiklira da ta ista JK nije uspešna u svojoj branši? Bankovni račun kaže da jeste... a pune ga oni čiji je prag razmišljanja daleko ispod prihvatljive iq granice.
To što nekome veče muzeja zvuči elitnije, ne znači da taj vredi više. Stvar ja izbora šta ćemo i koga slušati, ili kojoj manifestaciji prisutvovati. O ljudskom vrednostima neki drugi put... udaljila si se od poente, ja samo pratim.



To je zabluda, privid olakšanja... pa ko voli, nek izvoli.
Lakši put je retko i pametniji.

"Postojati" je dovoljno???



p.s. razmišljanje potaknuto tuđim pogledom na svet nije odraz sopstvenog mišljenja... samo oblikovanje prema tuđem. nekima je i to dovoljno prihvatljivo. žalim slučajeve.


Ukratko, uklapanja su uvek potrebn. Medjutim, ljudi ce se sa onim ko je na vlasti uklopiti i nasilno, ako treba, samo da bi bili u tzv. prestiznom, dominantnom coporu. Tada u sebi moraju ugusiti sve ono individualno sto imaju, jer vodja je neprikosnoven.

Sleng koji je Borka navela nije nikakva originalnost, jer to nisu smislili oni koji taj sleng koriste, vec neko pre njih, sleng je samo preuzet. Oni samo misle da su originalni i drugaciji.

Sto se tice JK i njoj slicnih, ne osudjujem ih. To jesu uspesne, pametne i hrabre osobe, mozda nekome zvci ovo suludo. Ali da bi se stiglo do tog nivoa, ma kako taj nivo posetiocima muzeja izgledao otrcan, da bi se osoba probila do tog tzv. vrha i bila popularna, potrebno je imati nabrojane osobine. Potrebno je imati mooda, izaci iz proseka.

Prosek se priklanja vlasti, jer tako je najsigurnije.
 
Ajmo polako, jer ovde neki očigledno nisu shvatili moj post.
Možda treba krenuti od definicije ironije:
Иронија (грч. εἰρωνεία, eironeia — хињено игнорисање) је језички израз и стилска фигура у коме је право значење ријечи или прикривено или супротно дословном значењу израза, употријебљених ријечи.
http://sr.wikipedia.org/sr/Иронија

kao i alegorije:
Alegorija (grč. drugo govoriti), slikovit način govora, pisanja ili prikazivanja u književnosti i umetnosti, koji ima drukčiji smisao od onoga koji se neposredno daje; može imati vid složenog i dubokog simbola, personifikacije, proširene metafore, satire itd;
Alegorisati, izražavati se zavijeno, u slikama.
http://sr.wikipedia.org/sr-el/Алегорија
 
...e pa onda ces morati da se lecis... ljudi koji su nesposobni da nadju neki smisao u svetu i dogadjajima oko njih samo mesecare u "drustvenom pejzazu" :D

Mašiš poentu... pričamo o liku koje je bio "normalan", koji mislio, ali je samo mišljenje/razmišljanje za sobom povuklo niz problema... neprihvatljiv i kažnjiv obrazac ponašanja je izneti sopstveno mišljenje u društvu koje cenzuriše sve što na bilo koji način narušava lažnu sigurnost izgrađenu i održavanu isključivo pod nadzorom samoproklamovanih velikana, uz navijanje i aminovanje istomišljenika.
Sve što odskače od tog kalupa je neprihvatljivo, seče se u korenu. Čovek u najboljem slučaju postaje neshvaćen.
Prilagodi se, ili snosi posledice. Sredine nema.

Nije poenta u traženju smisla, već u obrascu ponašanja, u tom društvenom pejzažu... Ako nisi sa nama, protiv nas si... i snosićeš posledice za sopstveno mišljenje.
Opet nigde sredine.
 
...ne moze da se otudji od ljudi, da ne misli i da zivi ispod staklenog zvona a da ostane zdrav

Ne kontas. Ne otudjuje se on od ljudi, nego ljudi ne zele da prihvate razlicito misljenje i onda osobu, koja misli razlicito od njih, posmatraju kao neprijatelja, nekada potpuno bez razloga i samo zbog razlicitog misljenje. Npr. politicki protivnici.

To se cesto vidja i na forumu, cim ljudi ne mogu da nadju zajednicki jezik, na jednoj temi, pocinju da lete strelice. Koliko god jedna strana da popusti, druga nije zadovoljna, jer zeli da druga usvoji njeno misljenje, zeli da svoje granice prosiri na drugu osobu i stopi je sa sobom. Ljudima je dovoljno samo jedno neslaganje da bi osobu preko puta odbacili. O tome se radi.
 
O tome se i radi. Osoba nije dovoljna sebi, vec hoce da se siri, da svuda bude ona i samo ona i niko vise i gde god pogleda i sta god cuje da vidi sebe tj. svoje misljenje. Hoce sve da proguta. :confused:
Da li je to nesigurnost u sebe ili cista narcisoidnost? A jedno drugo povlaci.:sad2:
 
Autocenzura misli kao vid komformizma? Ko malo misli, dve sreće grabi? Ko ne razmišlja, tj.
razmišlja kao većina, taj se bolje uklopi? Pa ne baš.

Tako ispada. Da suzim na lokalni nivo: Kad si u Rimu... ponasaj se kao moderator.
Elem, da vidim kakva je to podela ispod... :think:
(Ne, ne mislim, daleko bilo, to samo smajli tako izgleda. Kao kad napises kretenski post i stavis trista :rotf: koji mu daju na
duhovitosti.)

Tja .... Nekada davno imala sam potrebu za logorejom kada sam bila u društvu neistomišljenika. Reci mu da nije u pravu, ubedi ga da ti bolje znaš, priredi mu sačekušu sa argumentom iz malog nožnog prsta, zaskoči ga citatom nekog mudraca ... sve to čoveku vremenom dosadi. Bandoglavce ionako ne možeš ni u šta ubediti, niti ih naterati da stave prste na čela ne bi li uopšte počeli da razmišljaju.

Dakle, bandoglavci...

Oko sebe vidiš masu katatoničnih ljudi ... ljudi kao eksponata izlivenih od bezlične forme, i svi bi
oni, pojedinačno, hteli da budu posebni, jedinstveni, originalni, drugačiji od drugih. Štaviše, oni i misle da to jesu. Svoju originalnost će mlađi naraštaji demonstrirati kroz sms: sine, el si ovo-ono ... konza brate ... , a stariji će se utrkivati u boljem pamćenju vesti iz Dnevnika RTS, ekspertskim analizama ekonomsko-političke situacije u regionu, umnim interpretacijama 278. epizode latinoameričke sapunice (ili "Bele lađe"). Pusti ih, nek ne razmišljaju. Ili, bolje rečeno, pusti ih da razmišljaju na svoj način. Očešljaj se dok selo gori. Ionako samo sto nije izgorelo.
Degradacija kao metastaza? Moguće je da "tako treba". :mrgreen:

... i katatonicni. Dobro.

Te ja ovako ubog zakljucih, jednim slucajnim neuronskim impulsom kad mi se malkice pokrenu rdja u ove dve atrofirane ganglije, da postoje dve
grupe ljudi van ogromne skupine koju sacinjavaju "bandoglavci" + "originalni katatonicni intelektualci".
U njoj su Oni koji prde i Oni koji ti brane da prdis... da bi do izrazaja dosla originalnost katatonizma.
Prvi su se izrodili iz bandoglavaca, a drugi... pa, od ostatka.

Apsurd? Ma jok, logicno: narod je ovca. Jedna, ne stado.
Niko da se zapita ima li cega van serviranog naramka sena u oboru. Sve dok vise ne bude niti jedna da mekne ista van "takoe!".
Cim prestanes da prdis, slobodno udji u obor... i cekaj da dodje tvoj Bozic. Za bolje i nisi.

(Verovatno je bolja i autocenzura misli od nedovršenih misli, a možda treba pevati ... i tako
prevariti ljude koji su ubeđeni da onaj koji peva, zlo ne misli ... sve dok ih pesma ne natera da se napiju, porazbijaju čaše, i priklone se
partiji kojoj pripada omiljena pevaljka. Nemoj se zanositi da, npr, JK, nije nešto mislila pa smislila ... ili - naravno, ne razmišljajući -
dopustila da drugi smisle umesto nje.)

Nedovrsenih, da. Ali ne svojom voljom.
Tako da te drugi teraju na autocenzuru, predstavljajuci to kao tvoj izbor prostim suzavanjem svetskih drumova misljenja na jednu jedinu traku
autoputa... zaustavnu.
Dok se svi tu ne parkiramo i raspalimo sva cetiri... zbog permanentnog zagusenja.
A onda ce neko izaci iz kola...
http://www.imdb.com/title/tt0106856/

Misliću o tome sutra, rekla je Skarlet O'Hara, i zakoračila u večnost. Život nije lakši kada se razmišljanje odloži, ali svakako IZGLEDA lakše. I to je nešto, jer postojiš - makar nekome pucao prsluk zbog toga.

Naprotiv, laksi je. Go with a flow.
Ne ides nikome uz dlaku, al' mu ne das ni da ti lupa cvrge. Kombinovano sa odbrambenim mehanizmom instaliranim rodjenjem u vidu govora
rektuma. Nekako, iskonskim. :mrgreen:

p.s. Orvel i Kafkin "Proces" su dobar izbor za ulazak u razmišljanje o osnovnom civilizacijskom strahu, horor vacui.

Horor vacui bi podrazumevao... sta, u ovoj tvojoj elaboraciji?
Da se plasim da ce me pojesti Aristotelovski mrak, to si htela da kazes? Da praznina jednoumlja isisava originalnost? Nemoj da ti ja
razradjujem misli; konkretizuj ih.
Eto, to je meni smetalo. Sivilo mediokriteta. Velicanje istog, maltene onanisanje nad njim. Kalupljenje nedovrsenim, nedorecenim... a pretecim. Krpljenje misli mrstenjem i coktanjem.
Ovde, konkretno, dinstanjem postova. Prekuvavanjem dok svi sastojci ne postanu neprepoznatljiva masa... po ukusu kuvarice sa dugackim
noktima.
Ko bi jeo te splacine? :mrgreen:

Te sam samo poceo da prdim kad me pitaju. Onako, neutralno... al' odsecno. :D
Pravo pod osetljive noseve, jer me takvi i vuku za rukav i hoce da me zacesljaju na kontra stranu. A ja bih bas da budem cupav. :super:

Na kraju krajeva, zasto ljudski mladunac prvo nauci da prdi, pa tek onda da govori?
Majka priroda... starija od nasih mudroserenja.

Eto, toliko. Ja se izvinjavam ako mi se koja originalnost omakla.
Jos uvek se navikavam na novog sebe.
 
Poslednja izmena:
...e pa onda ces morati da se lecis... ljudi koji su nesposobni da nadju neki smisao u svetu i dogadjajima oko njih

samo mesecare u "drustvenom pejzazu" :D

A zasto bih morao da se lecim?
Bolje da prdim nego da klimam krosnjom k'o ostala stabla u "drustvenom pejzazu".

...ne moze da se otudji od ljudi, da ne misli i da zivi ispod staklenog zvona a da ostane zdrav

Si sigurna da si procitala moj post kako treba?
Kad bih prdeo ispod staklenog zvona, ich ne bi valjalo... :sad2:

Ali, opet, verovatno cu jednom shvatiti tu lakocu postavljanja kvazilakonskih postova drugacije od pukog nedostatka icega konkretnog... a sve u cilju premoscavanja jaza izmedju prethodne i sledece sekunde cekanja kojekakvog Godoa.
Naravno, cim prestanem da prdim.
 
Od Orvela i Kafke zalijepih se za Kunderu i njegovo "Neznanje".
S tim se moj lični Proces,približio tački sa koje nema povratka..tački Neznanja..
ili smo svi mi u istom mlinu u kom se melje brašno za pekaru nekog tamo ludog đavola.
Nisam prestala da mislim,nisam odustajala od čežnji(samo se ponekad tako silno poželim neznanja),ali nisam ni po koju cijenu spremna da odem na nekakav koncert JK u Arenu ili slično.
 

Back
Top