NAPAD PANIKE I PANIČNI POREMEĆAJ

Ja sam imala prvi i nadam se zadnji panicni napad 2005. godine.
Bila sam van zemlje, bez cerke, bez uze familije. Ne pitajte kako mi je bilo... jer se to recima tesko da opisati.
Sve u svemu, psihijatri su mi rekli (bila sam kod vise njih), da je kod mene primarna endogena depresija, znaci depresija sa kojom sam - ajde da tako kazem rodjena i serotonin mi se nije lucio... sve je to kulminiralo u tom jednom panicnom napadu.
Tamo su me lecili raznim antidepresivima a pila sam i Lorazepam koji mi je vise zla naneo nego sto mogu da napisem. Postala sam zavisna od njega.
Za svaki moj da tako kazem neuspeh uzimala sam taj lek i na taj nacin bezala od neresivih problema vezanih za familiju i da ne duzim, na kraju sam eto zavrsila u Dnevnoj bolnici na Odeljenju psihijatrije.
Postepeno mi smanjuju taj Lorazepam, imam krize, ali pokusavam da ih nekako prevazidjem, ne pijem nista vise nego sto mi daju ujutru kad dodjem tamo, u jedan kad idem kuci i daju mi terapiju za vece.
Ne znam da li cu uspeti da pobedim depresiju, ali se trudim, trudim. Tamo imamo terapeutske grupe, posle jutarnje vizite, tada mozemo da pootvaramo nase teske kofere koje nosimo sa sobom, mozemo da razgovaramo sa psihijatrima, defektologom, socijalnim radnikom, tu su i radni terapeuti, jer se posle terapeutskih grupa radi radna terapija, eto, naucila sam da radim tapiseriju, grupno radimo neke cestitke za Novu godinu, ma svasta nesto, slika se na staklu, ko hoce i zna - hekla, veze, strika. Meni to odgovara, mislim da budem u grupi ljudi jer od januara meseca nisam bila u drustvu vecem od dva coveka, pa sad vi vidite na koje sam grane pala.
Ali, imam snage iako mi je citav svet bio srusen, pokusacu da se opet osovim na noge i da ponovo krenem napred, jer ne moze se lezati u krevetu po cele dane, spavati, kljukati se lekovima kad mi padne na pamet ili kad me nesto tresne, kad imam neki problem, to nije nikakvo resenje... samo se odlaze...
Mislila sam i da sve okoncam tako sto bih digla ruku na sebe, bilo je takvih momenata, ali i za to je potrebna velika hrabrost...
Sta da vam kazem, ne moze se samo snagom volje izleciti depresija ili emocionalna nestabilnost, nesigurnost, socijalna fobija ili sta god, potrebna je saradnja sa dobrim psihijatrom koji ce prepoznati problem, dati pravu terapiju i uz pravilno uzimanje medikamenata, saradnjom sa psihijatrom i velikom podrskom osobe koja je najbliza - moze biti bolje, a ja se iskreno nadam da vise necu biti depresivna.
Normalno, to se ne moze postici za mesec dana, to je dugotrajni proces, ali treba imati volju, zelju i snagu i uspeh, ja mislim nece izostati.
Eto, ako sam promasila temu, neka moderator obrise.
Svima koji imaju neki psihicki problem toplo preporucujem da se sa tim ne bore sami, to retko ko moze, potrebna je pomoc profesionalca - dobrog psihijatra.
 
Mozemo napade panike da posmatramo iz vise razlicitih uglova i mozemo da pametujemo i filozofiramo.
Ja licno smatram da je jedino vazno da se osoba oslobodi te napasti, sto pre, sto efikasnije i bez stalne upotrebe lekova. Ja se time bavim vec dugi niz godina i pomogao sam ljudima da nastave svoj zivot nesmetano. Smatram da je vazno da ljudi znaju da je hipnoterapija efikasan po ovom pitanju. Moze se reci ako je hipnoterapija efikasan unekom polju, onda su to fobije i napadi panike.

Da to sam i ja cula-da je hipnoterapija efikasna,ali sam takodje cula da kod nas pravi strucnjaci za hipnoterapiju ne postoje...e sad kako ja nisam bas upucena u to...zanima me -ko se bavi time kod nas,kako bih se moglo stupiti u kontakt sa njima i kakve kvalifikacije imaju doticni?
 
Prvo da se zahvalim svima koji su mi pozeleli da istrajem u lecenju depresije i emocionalne nestabilnosti.
Kao sto sam gore napisala imala sam i jedan napad panike, tako da sam upoznata i sa tom tematikom.
Lecila sam se u inostranstvu (gde sam i zivela 4 godine), ali psihijatri, doktori, sve jedno ko, samo su mi prepisivali nove i nove lekove, tako da mi se cinilo da sam pokusni zeka... nista mi nije pomagalo ili nisam zelela da mi bude bolje.
Sada su mi mnoge stvari jasnije, jer sam procitala neke knjige koje govore o toj depresiji od koje mnogi i ne znaju da boluju. Mozda im je i bolje sto ne znaju... Eto, moj tata pokazuje sve znake depresije, ali jednostavno on ne priznaje psihijatriju kao nauku, tako da jednostavno ne mogu da doprem do njega i objasnim mu ``neke stvari`` koje ga izjedaju i ne daju mu da starost provede u miru i spokoju.
Cesto se desava recidiv tj. cesto se pacijenti koji boluju od depresije ponovo javljaju na lecenje, sto zbog toga sto se nisu pridrzavali terapije, sto zbog drugih stresova koje su doziveli i sa kojima nisu uspeli da se izbore, tako da je to sve od slucaja do slucaja.
Meni su americki lekari rekli da cu do kraja zivota morati da pijem antidepresive, jer je ta depresija koju imam takve prirode. Takva sam, sklona sam negativnim mislima, mislim da sam najgora, da me niko nikada nije voleo i nece nikad zavoleti, iako imam dva braka iza sebe, ali jednostavno nijednom coveku nisam verovala da me iskreno voli, zato su mi se i desavali lomovi...
Ali sve se to nosi iz porodice. Ali ne treba kriviti porodicu, jer su i nasi roditelji zrtve opet nekih drugih zrtava, oni su pokusali da od nas naprave zdrave, srecne i zadovoljne ljude, ali zbog pogresne seme u vaspitanju nisu uspeli u tome i to se tako iz generacije u generaciju ponavlja.
Meni je otac stalno prigovarao da se grbim, da se ispravim, da popravim kosu, da se posle kraha prvog braka nikako ne smem vise udavati, jer je jedamput bilo sasvim dosta... naravno da ga nisam poslusala, ponovo sam se zaljubila, ali bas zbog tog pogresnog nacina vaspitanja i taj drugi brak nije uspeo iako sam tog drugog supruga volela vise od sebe same.
Tako da, ne znam, i dalje sam u dnevnoj bolnici, pokusavam da shvatim svoj zivot, gde sam pogresila, pokusavam da zavolim sebe jer to je jedan od kljuceva uspeha u izbacivanju depresije iz organizma, da tako kazem.
Skinuta sam sa Lorazepama sto je za mene veeeeliki uspeh, jer sam uvek posezala za njim kada bi mi nesto poslo naopako... onda bih lezala u krevetu, bez ikakve volje, samo sam vegetirala i pokusavala da zaboravim sve ruzno sto mi se desavalo.
Sada vise nije tako. Dobila sam novu terapiju. Bilo je tesko odvici se od Lorazepama, ali postepeno se i to desilo... imala sam uzasne glavobolje, ali sam resila da istrajem u borbi.
Imam i dalje neki put lose misli, ali se trudim da razmisljam pozitivno, sto svima preporucujem ko je depresivan i da nikako ne posezu sami za lekovima, jer svako drugacije reaguje na odredjeni lek, tako da je najbolje otici kod strucnjaka, psihijatra koji ce na osnovu toga kako se osecate, kako vas vide na pregledu, odrediti i samu terapiju.

Ako nekome nesto nije jasno, neka me slobodno pita. Ne znam sve naravno, ali sto znam, rado cu napisati, jer znam sta je to depresija, panika, razni poremecaji licnosti...
Volela bih da se neki strucnjak oglasi, tj. napise koju rec, to bi bilo zaista divno.
 
koliko vidim, na ovu temu se nije oglasio niko od mojih kolega, pa cu napisati nekoliko bitnih stvari koje ce biti od koristi onima koji ce ovo procitati, i koji su u borbi protiv panicnog poremecaja...

panicni poremecaj se mora leciti kod psihijatra - razne knjige sa samopomoc, licno osmisljene strategije ne mogu pomoci! ovaj poremecaj je izleciv, i to treba da imaju u vidu svi koji se protiv njega bore - brze i lakse se lece oni koji nemaju rentu od ovog stanja.

farmakoterapija: lekove ne bi trebalo da izbegavate ako su predlozeni, oni su u pocetnim fazama lecenja veliko ubrzanje stizanju do cilja! NIKAKO ne uzimati na svoju ruku preparate za koje ste culi da ih je neko sa slicnim stanjem uzimao!

psihoterapija: ovo je kljuc izlecenja! postoji vise orijentacija psihoterapeuta, a u lecenju panicnog poremecaja su najbitnije dve. kognitivno-bihejvioralnog psihoterapeuta treba posecivati u prvim fazama lecenja. na seansama ovog vida psihoterapije analiziraju se situacije u kojima se javljaju napadi panike, strahovi se razlazu na komponente i sa terapeutom se "proradjuju" sve situacije koje su sporne. uvezbavaju se tehnike pomeranja paznje, disanja koje ubrzavaju savladavanje straha. nakon poboljsanja i zavrsetka kognitivno-bihejvioralne terapije treba se obratiti psihodinamskom (psihoanalitickom) terapeutu. psihodinamska terapija ima za cilj da pronikne u skrivene intrapsihicke konflikte, i vrsta razgovora koja se vodi sa analitickim terapeutima je drukcija od one sa prethodno navedenim kbt-terapeutima. na ovim seansama klijent razgovara o onome sto mu prvo padne na pamet (slobodne asocijacije), od znacaja je i tumacenje snova, itd... nakon odredjenog vremena terapeut ce poceti da tumaci klijentu skrivene konflikte. simptomi koji se u fobijama javljaju su zapravo potpuno nebitni, jer predstavljaju simbole nekih drugih situacija, trauma, stvari itd.. koje su potisnute u podsvest. kako odmice analiticka terapija, klijentu se gube i poslednji ostaci fobije.
kognitivno-bihejvioralni deo terapije traje oko 3 meseca, a psihoanaliticki deo mininmum godinu i nesto dana, obicno oko dve godine - kod ponekoga i duze.

kog psihijatra izabrati - definitivno privatnog! SVI psihoterapeuti koji nesto znace, a u srbiji postoje odlicni terapeuti svih orijentacija su otisli iz drzavnih ustanova. tuzna je, ali i realna cinjenica da niko sa katedre psihijatrije na medicinskom fakultetu nije psihoanaliticar, niti grupni terapeut, a samo jedan ass radi kognitivnu terapiju (ali privatno). do jeftinije terapije mozete doci ako se obratite mladim terapeutima u treningu.
cena psihoterapije, kao razlog da se odustane od lecenja je cesto samozavaravanje i otpor - jer ti isti ljudi daju enormne svote novca za skenere, privatne preglede, holtere, itd.. koje kada se saberu budu i vise od cene kompletne psihoanalitcke terapije.

eto, nadam se da ce ovaj post biti od pomoci..
 
Dr,
uz svo postovanje Vaseg znanja i svega sto ste izneli u svom postu,
apsolutno se ne slazem da je cena pregleda koje pominjete (a ne idu bas svi pacijenti na tolike preglede)
ista ili slicna sa cenom ukupne psihoterapije.
Ako imamo u vidu da je cena prosecne psihoterapije izmedju 20- 30 evra,
i recimo da se ide svake ili svake druge nedelje, to iznosi mesecno (uzela sam sredinu, da je cena n.pr 25 eu) min.50 evra.
Mislim da ne postoji covek koji bi zalio da
da i mnogo vise novca od toga samo da se resi te 'napasti' ili bilo koje druge.

Ja na svojoj psihoterapiji, iako sam isla kod doktorke koje je prilicno hvaljena,
nikad nisam naucila kako da se resim hiperventilacije, crnih misli niti sam naucila bilo kakvu tehniku u borbi protiv p.poremecaja.
Zelim samo da kazem (nezavisno od Vaseg posta) da ne znaci ako je neko zvucno ime i skup da je dobar doktor ili da ce svakome odgovarati.
 
vi govorite kao da sam ja negde spomenuo "zvucna imena" - a ja sam uradio upravo suprotno! preporucio sam da se ne ide kod ljudi koji su u nastavi medicinskog fakulteta, i kao takvi se provlace po televiziji i novinama.

iz vaseg posta se moze pretpostsviti da ste isli na kognitivno-bihejvioralnu terapiju?
 
koliko vidim, na ovu temu se nije oglasio niko od mojih kolega, pa cu napisati nekoliko bitnih stvari koje ce biti od koristi onima koji ce ovo procitati, i koji su u borbi protiv panicnog poremecaja...

panicni poremecaj se mora leciti kod psihijatra - razne knjige sa samopomoc, licno osmisljene strategije ne mogu pomoci! ovaj poremecaj je izleciv, i to treba da imaju u vidu svi koji se protiv njega bore - brze i lakse se lece oni koji nemaju rentu od ovog stanja.

farmakoterapija: lekove ne bi trebalo da izbegavate ako su predlozeni, oni su u pocetnim fazama lecenja veliko ubrzanje stizanju do cilja! NIKAKO ne uzimati na svoju ruku preparate za koje ste culi da ih je neko sa slicnim stanjem uzimao!

psihoterapija: ovo je kljuc izlecenja! postoji vise orijentacija psihoterapeuta, a u lecenju panicnog poremecaja su najbitnije dve. kognitivno-bihejvioralnog psihoterapeuta treba posecivati u prvim fazama lecenja. na seansama ovog vida psihoterapije analiziraju se situacije u kojima se javljaju napadi panike, strahovi se razlazu na komponente i sa terapeutom se "proradjuju" sve situacije koje su sporne. uvezbavaju se tehnike pomeranja paznje, disanja koje ubrzavaju savladavanje straha. nakon poboljsanja i zavrsetka kognitivno-bihejvioralne terapije treba se obratiti psihodinamskom (psihoanalitickom) terapeutu. psihodinamska terapija ima za cilj da pronikne u skrivene intrapsihicke konflikte, i vrsta razgovora koja se vodi sa analitickim terapeutima je drukcija od one sa prethodno navedenim kbt-terapeutima. na ovim seansama klijent razgovara o onome sto mu prvo padne na pamet (slobodne asocijacije), od znacaja je i tumacenje snova, itd... nakon odredjenog vremena terapeut ce poceti da tumaci klijentu skrivene konflikte. simptomi koji se u fobijama javljaju su zapravo potpuno nebitni, jer predstavljaju simbole nekih drugih situacija, trauma, stvari itd.. koje su potisnute u podsvest. kako odmice analiticka terapija, klijentu se gube i poslednji ostaci fobije.
kognitivno-bihejvioralni deo terapije traje oko 3 meseca, a psihoanaliticki deo mininmum godinu i nesto dana, obicno oko dve godine - kod ponekoga i duze.

kog psihijatra izabrati - definitivno privatnog! SVI psihoterapeuti koji nesto znace, a u srbiji postoje odlicni terapeuti svih orijentacija su otisli iz drzavnih ustanova. tuzna je, ali i realna cinjenica da niko sa katedre psihijatrije na medicinskom fakultetu nije psihoanaliticar, niti grupni terapeut, a samo jedan ass radi kognitivnu terapiju (ali privatno). do jeftinije terapije mozete doci ako se obratite mladim terapeutima u treningu.
cena psihoterapije, kao razlog da se odustane od lecenja je cesto samozavaravanje i otpor - jer ti isti ljudi daju enormne svote novca za skenere, privatne preglede, holtere, itd.. koje kada se saberu budu i vise od cene kompletne psihoanalitcke terapije.

eto, nadam se da ce ovaj post biti od pomoci..

Ja ne razumem otkud savet da se u kontinuitetu indikuje KB terapija pa zatim psihodinamska (psihoanaliticka) terpaija. To je nesto sto bi trebalo ostaviti klijentu. Ukoliko zeli brzo razresenje svojih tegoba i nema takav mentalni sklop da se zapita ,,Odakle poticu svi moji problemi" onda je dovoljno obratiti se samo KB terapeutu. Naravno, u situacijama kada se simptomi uporno vracaju ili kada postoji radoznalost, strpljivost i spremnost (i psihicka a bogami i finanskijska), onda treba ,,zakopati'' malo dublje sa psihodinamcima i utvrditi gde je sve pocelo. Moguce da vas na medicini uce malo drugacije nego nas na psihologiji...desava se tu i tamo ;)
 
osnovni princip koji vazi u medicini je da je uvek najbolje terapijsko resenje ono koje deluje na uzrok, pa tu nema izuzetka ni kada su psihijatrijske dijagnoze u pitanju.
osnovni problem je nivo greske u postavljanju dijagnoze - koji je u psihijatriji i dalje najveci u odnosu na ostale grane medicine.
kognitivno-bihejvioralna terapija moze da uvede u kompletnu remisiju samo najlakse slucajeve - u srednjim i tezim se obicno simptomi vracaju.
 
vi govorite kao da sam ja negde spomenuo "zvucna imena" - a ja sam uradio upravo suprotno! preporucio sam da se ne ide kod ljudi koji su u nastavi medicinskog fakulteta, i kao takvi se provlace po televiziji i novinama.

iz vaseg posta se moze pretpostsviti da ste isli na kognitivno-bihejvioralnu terapiju?

Postovani dr,
ja sam u svom postu napisala za zvucna imena i naglasila - nezavisno od Vaseg posta.

Dr,
Zelim samo da kazem (nezavisno od Vaseg posta) da ne znaci ako je neko zvucno ime i skup da je dobar doktor ili da ce svakome odgovarati.



Da, isla sam jedno vreme na KBT.
 
kuc-kuc... ajde malo da aktiviramo ovu temu:):hej:

ovde jedna mama sa napadima panike, navraćenim... Prošla sam REBT 2003. godine, super mi je pomogao da ih prebrodim, ali sada, što ono kažu, ne fercera...
Baš bi mi jaaako značilo da se neko javi da se bodrimo... vidim da je jedno vreme tema bila baš živa...
 
dok ne odobri administrator neću detaljnije da pišem...

Sada puno više znam o svemu tome, pročitala sam sve što može da se nađe o tom, ajde da ga ne zovem poremećaju nego neprijatnom događaju, puno sam radila, pisala, vežbala i uspela da naučim da ga "jednostavno pustim da prođe", ali se sada posle ponovnog paničnog, pribojavam toga da nema više tehnika koje će mi pomoći ....
 
I! trip da ću poludeti... on mi je najgori! Šta da uradim da dokažem sebi da nisam luda... Racionalno znam da nisam, znam da je to samo panika, strah od straha i ubedim sebe.. ali mi malo-malo prođe kroz glavu neka iracionalnost tipa vode me u duševnu bolnicu i sl...
dodatno sam opterećena jer sam veći deo dana sama sa bebom...
kad sad pomislim, jedna od NAJBOLJIH stvari koje su mi se u životu desile je moja beba i to što nisam imala napade panike u trudnoći!
 
dok ne odobri administrator neću detaljnije da pišem...

Sada puno više znam o svemu tome, pročitala sam sve što može da se nađe o tom, ajde da ga ne zovem poremećaju nego neprijatnom događaju, puno sam radila, pisala, vežbala i uspela da naučim da ga "jednostavno pustim da prođe", ali se sada posle ponovnog paničnog, pribojavam toga da nema više tehnika koje će mi pomoći ....

A sta si citala?

I jesi li imala neku farmakolosku terapiju?
 
a da, nisam uzimala lekove... sa par razgovora sam prevazišla panične... mada, jesam ih uzimala na svoju ruku kada sam ih imala prvi put sa 18 godina, to je bila iz kućne radinosti, od tatine terapije za pritisak koji bensedinčić:D

to je bilo '96.i to je tako prošlo... pa sam ih imala ponovo 2003, onda sam pošla na REBT... to sma već rekla... i evo sad u oktobru jedan, od onda anksioznost, povišena borbena gotovost:D Bila sam kod mog REBT gurua par puta, sve nekako površno, nisma zadovoljna....

spadam u grupu kao Marina... panični me podseća na neuspeh, napuštanje faxa, prijatelja, momka...
sutra sam zakazala kod psihijatra, jeeedva čekam!:D
 
poznanici su dobili bebu..
na otpusnoj listi stoji da je kod beb prisutna anksioznost..
u genezi jednog roditelja kod bliskog rodjaka prisutna je sizofrenija..da li dijagnoza na bebinoj otpusnoj listi ima veze sa tim? i kakva moze da bude prognoza ove dijagnoze, u smislu na koji nacin roditelji mogu da primete promene kod svog deteta zbog kojih bi trebalo odmah da reaguju?
 
Ali Marina sve je to sastavni deo života. Pa pogledaj samo ljude oko sebe...jedan pije lekove protiv migrene, drugi pije lekove za pritisak, jedan od najuspešnijih ljudi u Srbiji prinuđen je da pije neuroleptike ceo život da bi kontrolisao šizofreniju i opet funkcioniše normalno. Lekovi su tu da bi nam poboljšali kvalitet života, ne da bi ga pogoršali. To što se tiče psihijatara je istina-oni ti uglavnom samo prepišu lekove i to je to! Ali ti lekovi su delotvorni i ako ih budeš kombinovala sa adekvatnom psihoterapijom, ti ćeš biti super :). Poslušaj savet lekara, pa bar za panične napade imamo leka ;) u ovo današnje vreme . Jedno je sigurno, sama nećeš moći da se boriš, napadi panike će se vraćati a to ponekad može da bude i kobno.

Iako su ovi postovi odavno i mozda je Marina vec sad dobro, iskreno se nadam jeste, morala sam da se umijesam ovdje zbog nas koji smo novi na ovoj temi a citamo i stare postove.
Daco R, panicni napad ne moze da izazove nikakav znacajan zdravstveni problem, a kamoli da bude kobno! Tjerati nekoga da pije ljekove u ovoj je situaciji skroz pogresno! Panicni napadi nisu bol u ledjima, ovo je nesto sto se resava kognitivno bihejvioralnom terapijom prije svega, a ljekovi koji se prepisuju za panicne napade mogu da dovedu do jos gorih stanja nakon nekog vremena.
Morala sam ovo napisati, Daco, bez uvrede.
 

Back
Top