Mjöllnir
Domaćin
- Poruka
- 3.501
Mile,
ne obraćam ti se kao građanin premijeru nego najprije kao čovjek čovjeku.
Imam štošta da ti kažem ili bolje rečeno da ti skrenem pažnju na neke činjenice, a da li će od toga biti kakve vajde, to ćemo vidjeti. Meni je bitno da to napokon nekako dopre do tebe, i ne samo do tebe nego i do svih koji će ovo pismo da pročitaju i koji se usuđuju da o ovom razmisle svojom glavom a ne tuđom.
Da ne dužim sa uvodom, evo o čemu se radi. Moram da te upozorim da si sasvim promašio sa svojom strategijom razvoja Republike Srpske.
Sve što radiš/radite oslanja na pretpostavkama koje ste uzeli zdravo za gotovo, i koje su vam vješto podmetnute, a to su da su tzv. evro-atlantske integracije jedini prosperitetan put za bilo koju evropsku zemlju i da je zapadni stil demokratije sa osnovnim osloncem na tržišnu privredu (ili bolje "demokratije") najbolji i najpravedniji sistem za vođenje države. Nikada niko nije ozbiljno razmislio o tome da li je to zaista tako i da li je ta dogma, koja nam se svima kljuca u mozak posljednjih 20 godina, zaista istina ili je samo način za faktičko potčinjavanje ili porobljavanje naroda.
Ne znam da li ti je poznato, ali današnji koncept "ujedinjene Evrope" je doslovno prepisan Napoleonov koncept Evrope, koji je dobar samo za krupne industrijalce i velike nacije, a za sve ostale to je samo velika imperijalna kuća u kojoj su mali narodi i mali ljudi samo služinčad i "moneta za potkusurivanje".
Iako se provodi malo drugačijim sredstvima, taj koncept je jednako dobar danas kao što je bio i prije dva vijeka ili u toku prošlog kada je Njemačka pokušala nešto slično u dva navrata, a i sudbina mu je ista.
Jedina alternativa evro-atlantskim integracijama koju su neki sebi dopustili da o njoj razmišljaju, je nešto možda još gore, a to je oslanjanje na Rusiju, kao "pravoslavnu majčicu", ali takvi su vrlo kratkog istorijskog pamćenja kad ne vide da Rusi nikada nikom nisu pomogli; Srbima, od Karađorđa naovamo, pogotovo! Taj "alternativni" je u stvari put u sluganstvo samo drugom možda i gorem i težem gospodaru, što su tzv. "komunističke" zemlje i te kako osjetile na svojoj koži, iako to ima manje veze sa komunizmom, a više sa Rusima koji su takvi kakvi jesu, vrlo nezgodni i kruti gospodari, ako nam i jesu braća. Silnik je silnik i kada je ne znam kakav brat.
Pravi put za naše prostore (eh, kada bi to i naši susjedi uvidjeli i okanuli se ćorava posla trčkaranja za skutima ovih ili onih gospodara i okrenuli se jedni drugima, ponovo) jeste neka vrsta nesvrstanosti, a ne tako daleka prošlost je pokazala da to može biti i te kako mudar potez, jer je zasnovan na sljedećoj neospornoj činjenici:
mi "velikima", prije svega ZBOG PROSTORA NA KOJEM SE NALAZIMO, trebamo mnogo više nego oni nama, a "mali" su istom čabru kao i mi pa ćemo mnogo bolje sarađivati i mnogo se bolje razumjeti. Sit gladnog ne razumije, ali potlačen potlačenog i te kako.
Ali naravno, velika svjetska gospoda se svesrdno trudi da se mi nikada ne sjetimo toga, da se ne sjetimo da sjedimo na izvoru bistre vode, nego nas uvjeravaju da oni treba da nam donesu neku svoju zamućenu vodu kojom trebamo da budemo zadovoljni iako je ta njihova voda u ustima slatka ali u utrobi gorka. A ako uspiju da nas ostave žedne, još bolje za njih: to će sigurno pokušati pa ako uspiju-uspiju. Istovremeno, oni će izvore zdrave i čiste vode na kojima sjedimo (ili ležimo ) pred našim očima bezočno crpsti i crpsti...
Zar vi (množina) to ne vidite? Ili ne smijete da vidite?
Zar ne vidite da su sve reforme koje se od nas traže usmjerene samo i isključivo na to da nas se uvuče u sistem iz kojeg ne možemo da se izvučemo a koji više služi njima nego nama samima?
Da pod izlikom stvaranja uslova za prosperitet imamo toliko "kolateralne štete" da možda taj prosperitet neće imati ko živ i zdrav da uživa, ako ikada dođe ("Ne lipši magarče do zelene trave u Limburgu mjesecu")?
Da je svaki evro ili dolar koji se ovdje uloži u stvari namijenjen da bi se odavde izvuklo deset ili sto ili ...?
Čini se da se današnje državne administracije postavljaju više kao slugani biznisa i biznismena, a tek na drugom (ili desetom) mjestu im je stvarno blagostanje stanovnika kojima SLUŽE. Valjda sebi u svojoj glavi predstavljaju da "bez velikih ulaganja stranog kapitala nema razvoja", ali to su samo dogmati jednog sistema koji upravo odumire i trese se na sve strane. A lančana reakcija kad krene krši sve koji su u lancu, a mi smo baš to: u lancima!
Zar ne znate da funkcija države nije da bude slugan izrabljivača svojih stanovnika, nego da treba da ih štiti baš od toga, kroti i ograničava pomahnitale i samo profita gladne kompanije, i čini sve da ljudi na prostoru na kojem su žive i rade u miru i zadovljstvu, ali ne samo materijalnom nego i duševnom i duhovnom. Ako zapadnjaci i mogu da prodaju dušu i svoj duševni mir za novac (pa kad steknu novac njime više ništa ne mogu da vrate), naši ljudi to još ipak ne mogu, barem većina, i tako treba da i ostane.
Mislite li da je kriza u Americi, pa i u cijelom svijetu tek prolazna? Mislite li da će "veliki" kada se osjete ugroženi imati imalo razumijevanja za probleme i potrebe "malih" kad bude stani-pani? Ako se upletemo u njihove mreže tako da ne možemo da se izvučemo iz toga (dakle ako padnemo šaka evro-atlantskim integracijama), kada sve počne da se raspada propašćemo i mi zajedno sa njima i bićemo samo njihovi vojnici za obračun sa drugim silama koje su sami protiv sebe svojim beskonačnim spletkarenjima izazvali, a nećemo ni stići da se najedemo njihove "bijele pogače". A bijele pogače uskoro za njih više biti neće. Samo slijep i (moram reći) glup/zaglupljen čovjek to ne vidi. Suviše su spletkarili i suviše su mržnje i bijede posijali da bi se tek tako jeftino izvukli. Došlo je vrijeme plaćanja davno napravljenih računa, krvi i znoja malih i potlačenih naroda širom svijeta na čijoj je grbači stvoreno "blagostanje" razvijenih.
A mi koji smo se zbog istih tih spletaka napatili posljednjih decenija (i vijekova), treba sada opet da trčkaramo za njima, pa kad oni budu stradavali opet da stradamo s njima iako smo mi svoju "porciju" vrućeg kačamaka već pojeli u režiji tih istih silnika za kojima sada trčkaramo, a njima se njihova zamašna porcija tek kuva.
Mi nismo toliko mali i beznačajni koliko nam se to hoće predstaviti, a nismo ni nemoćni da ne možemo da se odupremo svojim porobljivačima i da ih natjeramo da nas ostave na miru. Dovoljno je samo imati smjelosti, dočekati pravi trenutak i istrajati. Oni nam nisu dobronamjerni, to je sigurno, i svakom normalnom čovjeku je dojadilo licemjerje i prevrtljivost stranih emisara, od kojih je samo svaki 100-ti iskren u svojim namjerama.
Mi treba da odaberemo drugačiji put mimo njihovih mapa koje nam serviraju, što prije to bolje. Ne moramo suviše otvoreno da "ratujemo" sa njima, dovoljno je da jednostavno krenemo drugačijim putem i da ne zarezujemo mnogo njihovu galamu i halabuku koju bi oko toga, nema sumnje digli. A svemu ima način, ako volje i odlučnosti ne ponestaje.
Ja ti ovo ne bih ni pisao da ne znam da ti možda jedini na visokom položaju imaš petlju da uopšte razmišljaš na ovakav način, i da imaš dovljno nezatrovan narodni mozak da samostalno i bez diktata sabereš dva i dva. Ili mi se tako samo čini?! Problem je u tome što si okružen samim interešdžijama i kratkovidnicima, koji horski pjevaju tuđe pjesme a rade samo za sebe i promovišu sebe, dok je služba narodu tek usputna i nužno zlo koje se obavlja preko ... volje. Čast rijetkim izuzecima koji su samo ugušeni masom poguzija i paunova.
Atmosfera koju ste svi skupa stvorili izuzetno je pogodno tlo samo za snobizam, beterluk i duhovnu trulež, jer svojim djelovanjem, namjerno ili ne, svejedno, odgajate mlade ljude da trče za hljebom bez motike, da primaju debelu platu samo za statiranje, palamuđenje sa i bez smisla, i šepurenje u novim ucifranim odjelima sa omčom oko vrata (kravata), dok će tamo neki referentići, da za njih rade i zarađuju njihovu masnu a svoju mršavu platu. O radnicima i poljoprivrednicima koji jedini proizvode i koji nas sve na leđima nose da i ne govorimo.
Mladi ljudi trče u stranke ISKLJUČIVO radi ostvarivanja ličnih ciljeva i interesa, a ne da služe opštem dobru, i time formirate posebnu klasu lezilebovića koja će prije ili kasnije toliko izgubiti osjećaj za mjeru i stvarni život, da će povlačiti još gore i konfuznije poteze nego što ih povlačite vi sada, sve jurcajući da što prije izgradite evropejiziranu nacifranu državu: "okolo gladac unutra jadac". Sve dok se sve ne raspadne, dok se ne "dosadi Marku i ne dohvati konja i volove i ne pomlati Turke janičare". A znate li ko su janičari? Lako se prepoznaju!
Ko plaća neradnike a ne plaća radnike taj mora da propadne, a vi ste postali šampioni u tome. Još nije kasno da se okrene drugi list. S druge strane ko umije da cijeni pošten rad taj mora da napreduje, ali dokle god vi mislite da ćete otvarajući radna mjesta na kojima će ljudi imati platu 500-600 KM riješiti problem, tu nema nikakvog napretka. Bolje išta nego ništa, to je tačno, ali probajte vi živjeti sa 300, 400, 500, 600 KM. Probajte i sa 1000 KM pa ćete vidjeti da (vam) baš i ne ide. A mnogima mora.
Možda imate dobre namjere i neke dobre ideje, ali vam ih provode nesposobni ljudi (ili bolje rečeno sposobni za sebe, a za državu...ko te pita) i nespremne institucije, u kojima se samo udomljavaju koječiji rođaci ili stranački šta li već, a niko ne dolazi da RADI i da SLUŽI, osim možda sebi i svojoj rodbini i prijateljima, a možda i stranačkim interesima.
Stvari se odvijaju sve brže, jurcanje za koječim je stalna slika na sve strane, a Kinezi su davno lijepo rekli: POŽURI POLAKO. Ovako polomiste konje i junake, a nećete stići nigdje, jer skoro sve što radite je površno i samo za slikanje, i liči na naduvan balon koji bi mogao brzo da pukne. Bolje jedan posao ljudski završen do kraja nego stotine načetih a nikada završenih makar i dobro zamišlejnih.
ne obraćam ti se kao građanin premijeru nego najprije kao čovjek čovjeku.
Imam štošta da ti kažem ili bolje rečeno da ti skrenem pažnju na neke činjenice, a da li će od toga biti kakve vajde, to ćemo vidjeti. Meni je bitno da to napokon nekako dopre do tebe, i ne samo do tebe nego i do svih koji će ovo pismo da pročitaju i koji se usuđuju da o ovom razmisle svojom glavom a ne tuđom.
Da ne dužim sa uvodom, evo o čemu se radi. Moram da te upozorim da si sasvim promašio sa svojom strategijom razvoja Republike Srpske.
Sve što radiš/radite oslanja na pretpostavkama koje ste uzeli zdravo za gotovo, i koje su vam vješto podmetnute, a to su da su tzv. evro-atlantske integracije jedini prosperitetan put za bilo koju evropsku zemlju i da je zapadni stil demokratije sa osnovnim osloncem na tržišnu privredu (ili bolje "demokratije") najbolji i najpravedniji sistem za vođenje države. Nikada niko nije ozbiljno razmislio o tome da li je to zaista tako i da li je ta dogma, koja nam se svima kljuca u mozak posljednjih 20 godina, zaista istina ili je samo način za faktičko potčinjavanje ili porobljavanje naroda.
Ne znam da li ti je poznato, ali današnji koncept "ujedinjene Evrope" je doslovno prepisan Napoleonov koncept Evrope, koji je dobar samo za krupne industrijalce i velike nacije, a za sve ostale to je samo velika imperijalna kuća u kojoj su mali narodi i mali ljudi samo služinčad i "moneta za potkusurivanje".
Iako se provodi malo drugačijim sredstvima, taj koncept je jednako dobar danas kao što je bio i prije dva vijeka ili u toku prošlog kada je Njemačka pokušala nešto slično u dva navrata, a i sudbina mu je ista.
Jedina alternativa evro-atlantskim integracijama koju su neki sebi dopustili da o njoj razmišljaju, je nešto možda još gore, a to je oslanjanje na Rusiju, kao "pravoslavnu majčicu", ali takvi su vrlo kratkog istorijskog pamćenja kad ne vide da Rusi nikada nikom nisu pomogli; Srbima, od Karađorđa naovamo, pogotovo! Taj "alternativni" je u stvari put u sluganstvo samo drugom možda i gorem i težem gospodaru, što su tzv. "komunističke" zemlje i te kako osjetile na svojoj koži, iako to ima manje veze sa komunizmom, a više sa Rusima koji su takvi kakvi jesu, vrlo nezgodni i kruti gospodari, ako nam i jesu braća. Silnik je silnik i kada je ne znam kakav brat.
Pravi put za naše prostore (eh, kada bi to i naši susjedi uvidjeli i okanuli se ćorava posla trčkaranja za skutima ovih ili onih gospodara i okrenuli se jedni drugima, ponovo) jeste neka vrsta nesvrstanosti, a ne tako daleka prošlost je pokazala da to može biti i te kako mudar potez, jer je zasnovan na sljedećoj neospornoj činjenici:
mi "velikima", prije svega ZBOG PROSTORA NA KOJEM SE NALAZIMO, trebamo mnogo više nego oni nama, a "mali" su istom čabru kao i mi pa ćemo mnogo bolje sarađivati i mnogo se bolje razumjeti. Sit gladnog ne razumije, ali potlačen potlačenog i te kako.
Ali naravno, velika svjetska gospoda se svesrdno trudi da se mi nikada ne sjetimo toga, da se ne sjetimo da sjedimo na izvoru bistre vode, nego nas uvjeravaju da oni treba da nam donesu neku svoju zamućenu vodu kojom trebamo da budemo zadovoljni iako je ta njihova voda u ustima slatka ali u utrobi gorka. A ako uspiju da nas ostave žedne, još bolje za njih: to će sigurno pokušati pa ako uspiju-uspiju. Istovremeno, oni će izvore zdrave i čiste vode na kojima sjedimo (ili ležimo ) pred našim očima bezočno crpsti i crpsti...
Zar vi (množina) to ne vidite? Ili ne smijete da vidite?
Zar ne vidite da su sve reforme koje se od nas traže usmjerene samo i isključivo na to da nas se uvuče u sistem iz kojeg ne možemo da se izvučemo a koji više služi njima nego nama samima?
Da pod izlikom stvaranja uslova za prosperitet imamo toliko "kolateralne štete" da možda taj prosperitet neće imati ko živ i zdrav da uživa, ako ikada dođe ("Ne lipši magarče do zelene trave u Limburgu mjesecu")?
Da je svaki evro ili dolar koji se ovdje uloži u stvari namijenjen da bi se odavde izvuklo deset ili sto ili ...?
Čini se da se današnje državne administracije postavljaju više kao slugani biznisa i biznismena, a tek na drugom (ili desetom) mjestu im je stvarno blagostanje stanovnika kojima SLUŽE. Valjda sebi u svojoj glavi predstavljaju da "bez velikih ulaganja stranog kapitala nema razvoja", ali to su samo dogmati jednog sistema koji upravo odumire i trese se na sve strane. A lančana reakcija kad krene krši sve koji su u lancu, a mi smo baš to: u lancima!
Zar ne znate da funkcija države nije da bude slugan izrabljivača svojih stanovnika, nego da treba da ih štiti baš od toga, kroti i ograničava pomahnitale i samo profita gladne kompanije, i čini sve da ljudi na prostoru na kojem su žive i rade u miru i zadovljstvu, ali ne samo materijalnom nego i duševnom i duhovnom. Ako zapadnjaci i mogu da prodaju dušu i svoj duševni mir za novac (pa kad steknu novac njime više ništa ne mogu da vrate), naši ljudi to još ipak ne mogu, barem većina, i tako treba da i ostane.
Mislite li da je kriza u Americi, pa i u cijelom svijetu tek prolazna? Mislite li da će "veliki" kada se osjete ugroženi imati imalo razumijevanja za probleme i potrebe "malih" kad bude stani-pani? Ako se upletemo u njihove mreže tako da ne možemo da se izvučemo iz toga (dakle ako padnemo šaka evro-atlantskim integracijama), kada sve počne da se raspada propašćemo i mi zajedno sa njima i bićemo samo njihovi vojnici za obračun sa drugim silama koje su sami protiv sebe svojim beskonačnim spletkarenjima izazvali, a nećemo ni stići da se najedemo njihove "bijele pogače". A bijele pogače uskoro za njih više biti neće. Samo slijep i (moram reći) glup/zaglupljen čovjek to ne vidi. Suviše su spletkarili i suviše su mržnje i bijede posijali da bi se tek tako jeftino izvukli. Došlo je vrijeme plaćanja davno napravljenih računa, krvi i znoja malih i potlačenih naroda širom svijeta na čijoj je grbači stvoreno "blagostanje" razvijenih.
A mi koji smo se zbog istih tih spletaka napatili posljednjih decenija (i vijekova), treba sada opet da trčkaramo za njima, pa kad oni budu stradavali opet da stradamo s njima iako smo mi svoju "porciju" vrućeg kačamaka već pojeli u režiji tih istih silnika za kojima sada trčkaramo, a njima se njihova zamašna porcija tek kuva.
Mi nismo toliko mali i beznačajni koliko nam se to hoće predstaviti, a nismo ni nemoćni da ne možemo da se odupremo svojim porobljivačima i da ih natjeramo da nas ostave na miru. Dovoljno je samo imati smjelosti, dočekati pravi trenutak i istrajati. Oni nam nisu dobronamjerni, to je sigurno, i svakom normalnom čovjeku je dojadilo licemjerje i prevrtljivost stranih emisara, od kojih je samo svaki 100-ti iskren u svojim namjerama.
Mi treba da odaberemo drugačiji put mimo njihovih mapa koje nam serviraju, što prije to bolje. Ne moramo suviše otvoreno da "ratujemo" sa njima, dovoljno je da jednostavno krenemo drugačijim putem i da ne zarezujemo mnogo njihovu galamu i halabuku koju bi oko toga, nema sumnje digli. A svemu ima način, ako volje i odlučnosti ne ponestaje.
Ja ti ovo ne bih ni pisao da ne znam da ti možda jedini na visokom položaju imaš petlju da uopšte razmišljaš na ovakav način, i da imaš dovljno nezatrovan narodni mozak da samostalno i bez diktata sabereš dva i dva. Ili mi se tako samo čini?! Problem je u tome što si okružen samim interešdžijama i kratkovidnicima, koji horski pjevaju tuđe pjesme a rade samo za sebe i promovišu sebe, dok je služba narodu tek usputna i nužno zlo koje se obavlja preko ... volje. Čast rijetkim izuzecima koji su samo ugušeni masom poguzija i paunova.
Atmosfera koju ste svi skupa stvorili izuzetno je pogodno tlo samo za snobizam, beterluk i duhovnu trulež, jer svojim djelovanjem, namjerno ili ne, svejedno, odgajate mlade ljude da trče za hljebom bez motike, da primaju debelu platu samo za statiranje, palamuđenje sa i bez smisla, i šepurenje u novim ucifranim odjelima sa omčom oko vrata (kravata), dok će tamo neki referentići, da za njih rade i zarađuju njihovu masnu a svoju mršavu platu. O radnicima i poljoprivrednicima koji jedini proizvode i koji nas sve na leđima nose da i ne govorimo.
Mladi ljudi trče u stranke ISKLJUČIVO radi ostvarivanja ličnih ciljeva i interesa, a ne da služe opštem dobru, i time formirate posebnu klasu lezilebovića koja će prije ili kasnije toliko izgubiti osjećaj za mjeru i stvarni život, da će povlačiti još gore i konfuznije poteze nego što ih povlačite vi sada, sve jurcajući da što prije izgradite evropejiziranu nacifranu državu: "okolo gladac unutra jadac". Sve dok se sve ne raspadne, dok se ne "dosadi Marku i ne dohvati konja i volove i ne pomlati Turke janičare". A znate li ko su janičari? Lako se prepoznaju!
Ko plaća neradnike a ne plaća radnike taj mora da propadne, a vi ste postali šampioni u tome. Još nije kasno da se okrene drugi list. S druge strane ko umije da cijeni pošten rad taj mora da napreduje, ali dokle god vi mislite da ćete otvarajući radna mjesta na kojima će ljudi imati platu 500-600 KM riješiti problem, tu nema nikakvog napretka. Bolje išta nego ništa, to je tačno, ali probajte vi živjeti sa 300, 400, 500, 600 KM. Probajte i sa 1000 KM pa ćete vidjeti da (vam) baš i ne ide. A mnogima mora.
Možda imate dobre namjere i neke dobre ideje, ali vam ih provode nesposobni ljudi (ili bolje rečeno sposobni za sebe, a za državu...ko te pita) i nespremne institucije, u kojima se samo udomljavaju koječiji rođaci ili stranački šta li već, a niko ne dolazi da RADI i da SLUŽI, osim možda sebi i svojoj rodbini i prijateljima, a možda i stranačkim interesima.
Stvari se odvijaju sve brže, jurcanje za koječim je stalna slika na sve strane, a Kinezi su davno lijepo rekli: POŽURI POLAKO. Ovako polomiste konje i junake, a nećete stići nigdje, jer skoro sve što radite je površno i samo za slikanje, i liči na naduvan balon koji bi mogao brzo da pukne. Bolje jedan posao ljudski završen do kraja nego stotine načetih a nikada završenih makar i dobro zamišlejnih.
