Tačka

Poruka
15.196
Kad je stavljate u zivotu? Da li kod vas kao kod mene cesto iza tacke idu jos 2 pa to se ponekad oduzi u nedogled?:roll:
I sta u onim situacijama kad znate da trebate da je stavite jer je situacija u znaku uzvicnika ali ste potpuno nemocne ? :think:
 
Kad je stavljate u zivotu? Da li kod vas kao kod mene cesto iza tacke idu jos 2 pa to se ponekad oduzi u nedogled?:roll:
I sta u onim situacijama kad znate da trebate da je stavite jer je situacija u znaku uzvicnika ali ste potpuno nemocne ? :think:


idu ponekad jos sto tacaka iza prve....

a u drugoj situaciji...besnim zbog sopstvene nemoci (kao sada)....i cekam da zamocam....
 
joj, meni treba užasno mnogo da stavim tačku, nekada čak i previše, što će reći mnogo sam tolerantna: )
i ne stavljam je dok nisam potpuno sigurna u njenu neophodnost, jer se posle toga nikada ne vraćam...
vagam i premišljam pre stavljana do iznemoglosti ali kada je stavim gotovo je...
 
Kad je stavljate u zivotu? Da li kod vas kao kod mene cesto iza tacke idu jos 2 pa to se ponekad oduzi u nedogled?:roll:
I sta u onim situacijama kad znate da trebate da je stavite jer je situacija u znaku uzvicnika ali ste potpuno nemocne ? :think:

Uuf, moja boljka. :aha:
Tacke.
Imam uzasno veliki prag trpljenja ....nikad na vreme ne prekidam agonije pustam ih da traju.Samodestruktivna sam precesto. A onda kad dostignem vrhunac trpljenja , podnosenja, mucenja ....secem ko macem ...hiruski rez pravim na zivo. ( tako bar neki kazu )

I tad nije tacka, tad je kineski zid.

I tad , posle nekog vremena taj kineski pocne da se klima ...pa oprastam i drugima i sebi ...i onda bi mogla da stavim tri tacke.

Al ucim se da reagujem brze , da stavim tacku i da iz svega izadjem u pravo vreme.
Manje boli i mene i druge.

Na tvoje pitanje o nemoci u odredjenim situacijama - odgovor nemam.
Nemocna sam samo kad se radi o detetu ...po nekad psu.
Sa ostalima mi vec lakse ide.

Idealno je nauciti izaci iz bilo koje situacije koja opterecuje pre nego sto poludis , povredis, budes povredjen, al evo ja matora , majka, stalno nekom solim pamet a nisam to naucila.

Al ucim....uci i ti...
Pocnes od toga da prepoznajes svoje emocije uvek i svuda.
I da ih postujes.
Pijes kafu negde , neko te gusi , ne ostajes tu nego se pakujes i ides.
U vezi si koja boli - prekidas je pre nego te raskrvavi...

I tako za sve od banalnosti do sustinski bitnih stvari.
Nije lako al je oslobadjajuce.
 
joj, meni treba užasno mnogo da stavim tačku, nekada čak i previše, što će reći mnogo sam tolerantna: )
i ne stavljam je dok nisam potpuno sigurna u njenu neophodnost, jer se posle toga nikada ne vraćam...
vagam i premišljam pre stavljana do iznemoglosti ali kada je stavim gotovo je...

Isto .
 
Ja sam skroz pukla :lol: i stavila sam tačku na skoro sve... ali ipak nisam zatvorila vrata... jao, kako sam bila pametna kada sam imala 16-17 godina! Bum-tras, sve je odmah jasno - ovo je idiot, onaj je kreten, marš u pm, i gotovo... a sad :roll: što je bilo ne mora da bude, možda sam u pravu, možda nisam ...užas od neodlučnosti...
 
Ja sam skroz pukla :lol: i stavila sam tačku na skoro sve... ali ipak nisam zatvorila vrata... jao, kako sam bila pametna kada sam imala 16-17 godina! Bum-tras, sve je odmah jasno - ovo je idiot, onaj je kreten, marš u pm, i gotovo... a sad :roll: što je bilo ne mora da bude, možda sam u pravu, možda nisam ...užas od neodlučnosti...

ee, a sa 10 jos pametnija :D

gde sam stavila tacku, zivot je dodao jos dve...
hronicno nemam uticaja na vlastitu interpunkciju, i to deluje porazavajuce...
i, ne mogu apsolutno nista poduzeti
 
Kad je stavljate u zivotu? Da li kod vas kao kod mene cesto iza tacke idu jos 2 pa to se ponekad oduzi u nedogled?:roll:
I sta u onim situacijama kad znate da trebate da je stavite jer je situacija u znaku uzvicnika ali ste potpuno nemocne ? :think:

kod mene se na jednu nadoveze jos sto jedna tacka...
uvek pomislim da ne treba biti kategorican,da treba dati jos jednu sansu...i tek kad me nesto jako povredi ili jako zaboli onda secem...ali je to onda preseceno na 99 delova i ne da se sastaviti nikad vise
 
Ja sam skroz pukla :lol: i stavila sam tačku na skoro sve... ali ipak nisam zatvorila vrata... jao, kako sam bila pametna kada sam imala 16-17 godina! Bum-tras, sve je odmah jasno - ovo je idiot, onaj je kreten, marš u pm, i gotovo... a sad :roll: što je bilo ne mora da bude, možda sam u pravu, možda nisam ...užas od neodlučnosti...
Slazem se od reci do reci i nemam nista vise da dodam...
 
Uglavnom dajem sansu opet, a onda reagujem impulsivno i ne prihvatam nikakva objasnjenja ni izvinjenja, ni obecanja.
Ako sam potpuno nemocan zbog nekih spoljnih okolnosti, onda trpim dok se okolnosti ne promene.

Imao sam mnogo dilema i konacno sam zakljucio da ono sto ne valja na pocetku i sto nam ne odgovara u startu, ono sto nam uvrne zeludac, ono sto nasa licnost odbija svim silama......nema sanse da se ikada popravi, niti mi to mozemo prihvatiti bez ozbiljnih posledica po nase samopostovanje i samopouzdanje.

Sve posle prvog utiska je samozavaravanjei trosenje zivota na popravljanje stvari koje se ne mogu popraviti. I zato svima savetujem da daju samo jednu priliku za popravni svakome.
 
Kad je stavljate u zivotu? Da li kod vas kao kod mene cesto iza tacke idu jos 2 pa to se ponekad oduzi u nedogled?:roll:
I sta u onim situacijama kad znate da trebate da je stavite jer je situacija u znaku uzvicnika ali ste potpuno nemocne ? :think:

Da, jos letoh rekoh sebi ovo je poslednji put, na ovakve stvari stavljam tacku, nemam sto zivota i nedam da se ovo desava vise, dosta je bilo, nikad, nikad,nikad vise...
To isto ponovih sebi vec u novembru, pa onda opet pre dva dana...

Toliko o meni, mome ja i o doslednosti kojom drzim do sebe i svoje reci.
A jednom ce tacka mozda doci i to onda kad i sama prestanem verovati da sam je u stanju ikada staviti.
 
Uglavnom dajem sansu opet, a onda reagujem impulsivno i ne prihvatam nikakva objasnjenja ni izvinjenja, ni obecanja.
Ako sam potpuno nemocan zbog nekih spoljnih okolnosti, onda trpim dok se okolnosti ne promene.

Imao sam mnogo dilema i konacno sam zakljucio da ono sto ne valja na pocetku i sto nam ne odgovara u startu, ono sto nam uvrne zeludac, ono sto nasa licnost odbija svim silama......nema sanse da se ikada popravi, niti mi to mozemo prihvatiti bez ozbiljnih posledica po nase samopostovanje i samopouzdanje.

Sve posle prvog utiska je samozavaravanjei trosenje zivota na popravljanje stvari koje se ne mogu popraviti. I zato svima savetujem da daju samo jednu priliku za popravni svakome.


uh bre Stronci...da znas da si skroz u pravu...:ok:
 
Kad je stavljate u zivotu? Da li kod vas kao kod mene cesto iza tacke idu jos 2 pa to se ponekad oduzi u nedogled?:roll:
I sta u onim situacijama kad znate da trebate da je stavite jer je situacija u znaku uzvicnika ali ste potpuno nemocne ? :think:

"Tačkanje" se uči.
Kako? Teško. Prvi put kad je staviš na nešto što te boli, kida, izjeda, imaš utisak kao da ti živo meso čupaju sa kostiju ali stisneš zube i ponavljaš "To je za moje dobro. To je za moje dobro". A onda kreneš da vežbaš kako da što pre prepoznaš da je vreme za tačku i kako da je što bezbolnije bocneš. Sa godina, bude lakše. Ne boli manje ali period "bolovanja" kraće traje. I manje se kaješ. Valjda se presabereš da si pregazila dobar deo životnog puta i da ne vredi gubiti vreme na kvazi-odnose, ljude-pijavice i krvopije.
 
"Tačkanje" se uči.
Kako? Teško. Prvi put kad je staviš na nešto što te boli, kida, izjeda, imaš utisak kao da ti živo meso čupaju sa kostiju ali stisneš zube i ponavljaš "To je za moje dobro. To je za moje dobro". A onda kreneš da vežbaš kako da što pre prepoznaš da je vreme za tačku i kako da je što bezbolnije bocneš. Sa godina, bude lakše. Ne boli manje ali period "bolovanja" kraće traje. I manje se kaješ. Valjda se presabereš da si pregazila dobar deo životnog puta i da ne vredi gubiti vreme na kvazi-odnose, ljude-pijavice i krvopije.

:super::cmok2:
 

Back
Top