Apropo toga ciji Tadic grob posecuje u Oslu, kopiram post sa drugog foruma:
Nije lako ziveti daleko od rodnog mesta a jos teze je ziveti daleko od otadzbine i rodne grude svojih pradedova. Zato bi bilo dobro kad bi se narod bar malo okrenuo svojoj kulturi i obicajima svojih predaka. Nije problem uvek u drugima jer neke stvari covek moze da uradi i sam. Ja na primer idem svagde gde se cuje srpska muzika, igra srpsko kolo ili bar tamo gde se okupljaju Srbi. Na zalost ovdje u Norveskoj je za to vrlo mali izbor jer su u Norveskoj pre devdesetih bili ambasadori najveci komunisti ondasnje Jugoslavije koji su zamenjeni sa velikim patriotama iz koristi. Dok su se svi ostali spremali za stvaranje nacionalnih saveza i okupljanje oko svoje crkve mi Srbi smo se ponosili sto nam neki otimaju srpsku istoriju prijateljstva Srba i Norvezana. Tako se moglo dogoditi da svi narodi iz ondasnje Jugoslavije dobiju svoja nacinalna kulturna drustva i tako budu svoj na svome ovdje u Norveskoj ali ne i SRBI. Mi se podelismo na Jugoslovene, Srbijance, Krajisnike, Crnogorce, ratnike, neratnike, profitere, patriote, nepatriote i jos pitaj Boga na sta sve. Tako se na kraju desi da svi ovi rasuti grobovi srpskih logorasa ostase i dan danas poznati kao partizanski i komunisticki logorasi koje muslimani i Hrvati iskoristise za usporedjivanje sudbine izbeglica i ovih pokojnika koji u Norvesku behu deportovani samo zato sto su bili Srbi i zato da bi gradili krvave puteve po severu. U tome im na zalost pomogose i neki preziveli logorasi koji se opredelise za Tita i bratstvo, umesto borbe za istinu. Nije mi zelja da nekome citam bukvicu kako no rekli, ali bi samo hteo da upozorim sve Srbe u Norveskoj da se nesto treba uraditi oko toga.
Sada kad nas Srba ima ovoliko koliko nas ima onda bi se mogla pokrenuti jedna PETICIJA skupljanja potpisa sa zahtevom da se groblje kod mesta
Rognan uredi tako sto bi se taj spomenik preuredio u dostojan spomenik kriscanski te da bi se na prostoru izgradila mala kapelica. Isto tako bi se trebalo zahtevati da se to groblje nadje na popisu spomenika koji bi se financirali iz drzavnog proracuna drzave Norveske. Ovo sve se moze urediti na osnovu norveskog zakona i niko drugi nebi tebao da daje donacije.
Pored zahteva Norveskoj oko tih poslova Srbi Norveske bi trebali podneti zahtev drzavi Srbiji da se naredi da
Ambasador drzave Srbije najmanje jednom godisnje poseti groblje i
Muzej Krvavog Puta i na taj nacin oda postu ljudima koji proslavise srpski narod svojim ponasanjem o kojem se ovdje na severu prica sa velikim postovanjem.
Na kraju moram da ponovim da se severno od Trondheima pa do mesta
Narvik nalazi veliki broj logora koji su kod lokalnog stanovnistva poznati kao srpski.
Svi ti logori i sva ta stratista zasluzuju istu paznju ali je na ovom glavnom groblju sahranjen najveci deo onih koje su posle rata mogli pronaci po celoj teritoriji. To je na neki nacin glavno groblje i nalazi se kod mesta Rognan (oko 130 km juznije od mesta Bodø). Ja bi recimo mogao da se sretnem sa Srbima iz Trondheima tamo i bilo bi na pola puta. Srpski zivim i srpski govorim, srbe volim i Bogu se molim.
.......................................................................................................
Groblje koje Tadic posecuje:
Cemetery inagurated in 1902. Naturally laid out urn graves with stone settings from 1939. The chapel originates from 1902.
In connection with the cemetery you will find, Vestre Krematorium (Western Crematorium).
The city`s largest war memorial is situated at Vestre gravlund (just behind the Vigeland Sculpture Park).
The final home of 331 Soviet, 102 British, Danish, Jugoslavian, Polish, Swedish and Norwegian inhabitants.
.............................................................................................
Norveski clanak o srpskim zrtvama u logorima u Norveskoj:
http://www.aftenposten.no/nyheter/iriks/article3173900.ece
Poslednji pasus:
Na mestu gde je nekada bio logor (kod Narvika), danas se nalazi fudbalski teren.
50-tih je postavljeno obelezje za ruske i
jugoslovenske zrtve, kao i jedan pravoslavni krst.
Ali, mesto je lose oznaceno, i posetioci dobijaju veoma malo informacija o tome sta se desavalo u najstrasnijem logoru u Norveskoj.
Tamo si trebao da odes, moj Tadicu.