Ako sunce moze da sprzi kozu tako da se spaljeni sloj oljusti, logicno je da moze da sprzi i ocni nerv.
Narocito sto se svetlost ocnim socivom fokusira do ocnog nerva.
Ako sunce moze da ucini da koža pocrni, onda može da ucini da ocno dno pocrni.
Dodatna opasnost je sto oko pravi fokus za vidljivi deo spektra, a onaj nevidljivi (od koga se treba cuvati) ima drugaciji indeks prelamanja.
To znaci da onaj ko gleda u sunce nikada ne moze znati u kom delu oka se formiraju vrele tacke.
Ako obicnim socivom na suncu mozete zapaliti vatru, sigurno je da mozete ocnim socivom isfokusirati zrak u oku.
Kada jaka sunceva svetlost prestane da smeta oku, znaci da je vec doslo do ostecenja. Srecom, nisu sva ostecenja trajna, i ne vode uvek u slepilo, cesto se oko samo od sebe oporavi. I kada se oporavak desi, sangejzeri (jos nisu izmislili svoje ime) to pripisuju magicnoj moci sunca, i onda zele jos.
Kada bi neko pismen umeo da objasni zbog cega treba jedini nenadoknadivi vid izloziti ovolikom riziku, bio bih mu zahvalan.
Mozda da ode do udruzenja slepih, pa da pokusa njima da objasni zbog cega je to dobro.
Pretpostavljam da ce sledeca popularna aktivnost biti "meditativno slusanje belog suma pri intenzitetu 120dB"
Sto ljudi sto cudi, sto zena dvesta sisa.