Socijalna fobija

[Don Juan DeMarco]

Početnik
Poruka
29
Na šta se tačno odnosi pojam socijalne fobije - postoji li neki kraći naziv?
Koliko je ta fobija zastupljena, kako se ispoljava i da li je moguće njeno "izlečenje"? :)

Da li ste se nekada susretali sa tom pojavom bilo da se manifestovala na vama ili na nekom vašem poznaniku?
 
Ali mene interesuje Voogla... Voogla... Voogla... :sad2:

Zanimaju me vaša iskustva i znanja. :hvala:

Eventualno ako ima psihologa pa da oni nešto profesionalno kažu na ovu temu neračunajući Google: "Socijalna fobija je nerazumljiv, preteran strah od odlaska u društvo, od javnog nastupa, pa čak i od samog prisustva i pogleda drugih ljudi. Posebno može biti intenzivan strah od neposrednog dodira sa drugim ljudima, od kontakta licem u lice, oči u oči. Socijalna fobija može varirati od blage zebnje i nelagodnosti do paničnog straha pri samoj pomisli na izlazak među ljude. Poreklo socijalne fobije je u osećanju nesigurnosti, inferiornosti, stida i osećanja krivice ili u potisnutim agresivnim i egzibicionističkim težnjama."
 
[Don Juan DeMarco];13651844:
Ali mene interesuje Voogla... Voogla... Voogla... :sad2:

Zanimaju me vaša iskustva i znanja. :hvala:

Eventualno ako ima psihologa pa da oni nešto profesionalno kažu na ovu temu neračunajući Google: "Socijalna fobija je nerazumljiv, preteran strah od odlaska u društvo, od javnog nastupa, pa čak i od samog prisustva i pogleda drugih ljudi. Posebno može biti intenzivan strah od neposrednog dodira sa drugim ljudima, od kontakta licem u lice, oči u oči. Socijalna fobija može varirati od blage zebnje i nelagodnosti do paničnog straha pri samoj pomisli na izlazak među ljude. Poreklo socijalne fobije je u osećanju nesigurnosti, inferiornosti, stida i osećanja krivice ili u potisnutim agresivnim i egzibicionističkim težnjama."

strahota je vidjeti koliko je osoba sa ostecenom dushom i gde se obolevanje iste manifestuje u raznim fobijama i ostalom!

sve je to posledica drushtva, danas samo najjaci mogu da se izbore i da opstanu.
 
[Don Juan DeMarco];13651844:
Ali mene interesuje Voogla... Voogla... Voogla... :sad2:

Zanimaju me vaša iskustva i znanja. :hvala:

Eventualno ako ima psihologa pa da oni nešto profesionalno kažu na ovu temu neračunajući Google: "Socijalna fobija je nerazumljiv, preteran strah od odlaska u društvo, od javnog nastupa, pa čak i od samog prisustva i pogleda drugih ljudi. Posebno može biti intenzivan strah od neposrednog dodira sa drugim ljudima, od kontakta licem u lice, oči u oči. Socijalna fobija može varirati od blage zebnje i nelagodnosti do paničnog straha pri samoj pomisli na izlazak među ljude. Poreklo socijalne fobije je u osećanju nesigurnosti, inferiornosti, stida i osećanja krivice ili u potisnutim agresivnim i egzibicionističkim težnjama."
Šta ti tu nije jasno?Lepo ti je opisano...socijalne fobije se uglavnom tako i opisuju u literaturi...Poreklo tih fobija jeste u osećaju nesigurnosti,inferiornosti...to su one osobe koje imaju strah od drugih zato što misle da ih drugi ljudi stalno procenjuju i doživljavaju kao glupe,dosadne,ružne...Oni razmišljaju po principu''ako nešto kažem drugi će sigurno misliti da sam glup...onda je bolje da sedim kod kuće i to izbegnem...''.Fobija se ispoljava tako što osoba kada je sa drugima crveni,podrhtava joj glas,znoje joj se dlanovi,izbegava da druge pogleda u oči...ili potpuno izbegava kontakte.Leči se psihoterapijom.
 
Terminom socijalna fobija danas se obeležava pojava straha ili anksioznosti da će se zbuniti ili poniziti u različitim socijalnim situacijama, naročito kada je posmatran od strane drugih ljudi (ovo je jedina fobija koja je ravnomjerno raspodjeljena kod oba pola, inače fobije su znatno češće kod žena). Socijalne fobije mogu da budu diskretne tj. ograničene na uzimanje hrane pred drugima ili susret sa suprotnim polom, ili su difuzne, i tada uključuju skoro sve socijalne situacije izvan porodičnog kruga (strah od drhtanja ruku, crvenjenja, neodložnog nagona za mokrenjem ili anksioznost u javnom WC-u, strah od ulaska u sobu gdje već ljudi sjede, strah od interakcija sa nepoznatim ljudima, strah od izražavanja neslaganja, od odnosa sa autoritetom).
Socijalne fobije su obično povezane sa niskim samopoštovanjem ili strahom od kritike. Za njih je tipično postojanje straha da će uraditi nešto što će ga osramotiti, postidjeti, zbuniti, poniziti (npr. da neće moći da nastavi govor pred publikom, da će mu drhtati ruke dok piše pred drugima, da neće biti sposoban odgovoriti na neko jednostavno pitanje).Osoba je naravno svjesna da je taj strah intenzivan i neosnovan, ali anticipacija anksioznosti značajno blokira bolesnika u socijalnim i radnim aktivnostima i osnova je kratkog distresa.
Ovaj poremećaj se javlja u 2-3% u opštoj populaciji, počinje obično u adolescenciji,a česta komplikacija je alkoholizam i depresija. Kod osoba ispod 18 godina života uslov je da poremećaj traje najmanje 6 mjeseci.
Stav subjekta (pacijenta) u odnosu na druge osobe ima značaja i u dinamici straha od crvenjenja (ereutophobia), jer pacijent, ustvari, pokušava da pronikne šta posmatrači misle o njemu posmatrajući njegovo lice, tj. crvenjenje. U slučaju ove fobije, koja je česta kod mladih osoba, smatra se da određeni značaj ima čuvanje neke tajne i strah da ona ne bude otkrivena.
U genezi ove fobije smatra se da važnu ulogu igra problem nesigurnosti, nedovoljnog samopouzdanja i slabog samovrednovanja. Osjećaj stida, odnosno tzv. ''superego anksioznosti'' (strah od superega) tokom psihoterapije zahtjeva detaljniju psihoanalitičku (nesvjesnu) elaboraciju.
Terapija - edukacija pacijenta, suportivna terapija, kognitivno-bihejvioralna metoda, medikamentozna terapija
 
strahota je vidjeti koliko je osoba sa ostecenom dushom i gde se obolevanje iste manifestuje u raznim fobijama i ostalom!

sve je to posledica drushtva, danas samo najjaci mogu da se izbore i da opstanu.

Anksiozni poremećaji se javljaju kod 25% ukupne populacije. Znači vrlo su učestali. Zašto se još uvijek smatraju ''sramotom'', slabošću ko bi ga znao. Kao da osoba sa visokim pritiskom, dijabetesom, alergijama i razno-raznim ostalim stanjima nije ''slaba'' !?
Treba se edukovati o ovom stanju, pričati nekome ko će te saslušati i u koga imaš povjerenja o tome (makar i psihoterapeut, ako ne neko drugi) da bi oslabila emocionalna tenzija ukoliko postoji i da bi osoba stekla iskustvo da je i pored svojih patoloških shvatanja i osećanja, za koje je mislila da su poražavajuća, prihvaćena od strane drugog ljudskog bića.
Kod mlađih osoba preporučuje se psihoterapija,a od farmakoterapije pokazano je da propanolol (20-40mg 30 minuta prije govora na nekom javnom mjestu) veoma efikasan u slučaju socijalne fobije, pored ostalih psihofarmaka, naravno, koji se uključuju individualno, ako je to potrebno.
 
Dragi dobri ljudi, pisem ovde jer vise ne znam kome da se obratim i sta da radim. Imam 33 godine, udata, fakultetski obrazovana, govorim nekoliko jezika. I patim od hronicne socijalne fobije koja mi je do sad redovno zagorcavala zivot. I pored te fobije imala sam gomilu drugih povezanih psihickih problema koje sam uspela da pobedim uz terapiju (razgovor i lekove), ali ovaj strah od ljudi je ostao. E problem je u tome sto od juna treba da pocnem da radim (bila sam bez posla 6 meseci) i pri samoj pomisli da treba da se nadjem medju kolegama i klijentima, evo sad me stomak boli i prevrce mi se zeludac i place mi se. Ono sto se meni vrti po glavi jeste ogroman trip da su svi oni bolji od mene, da su jaci od mene (posebno zene), da nemaju moje probleme, a da vide mene kako se patim sa sobom, strah da ce mi se rugati (da, da strah koji je tu jos iz os. skole) i slicne nebuloze koje ne mogu da izbacim iz glave i stomaka. Uzasno me je sramota kad treba da se pojavim u guzvi, imam osecaj, grroooozan osecaj da svi u mene bulje, zapravo sve ovo sto je opisano strucno u prethodniom postovima.
Da li ima medju vama neko sa ovakvom mukom, kako to resavate i rado bih se okrenula i nekim lekovima ako imate neki predlog (ne da se drogiram stalno, ali da uzmem koju tabletu kad me krene panika i gusenje)?
 
Dragi dobri ljudi, pisem ovde jer vise ne znam kome da se obratim i sta da radim. Imam 33 godine, udata, fakultetski obrazovana, govorim nekoliko jezika. I patim od hronicne socijalne fobije koja mi je do sad redovno zagorcavala zivot. I pored te fobije imala sam gomilu drugih povezanih psihickih problema koje sam uspela da pobedim uz terapiju (razgovor i lekove), ali ovaj strah od ljudi je ostao. E problem je u tome sto od juna treba da pocnem da radim (bila sam bez posla 6 meseci) i pri samoj pomisli da treba da se nadjem medju kolegama i klijentima, evo sad me stomak boli i prevrce mi se zeludac i place mi se. Ono sto se meni vrti po glavi jeste ogroman trip da su svi oni bolji od mene, da su jaci od mene (posebno zene), da nemaju moje probleme, a da vide mene kako se patim sa sobom, strah da ce mi se rugati (da, da strah koji je tu jos iz os. skole) i slicne nebuloze koje ne mogu da izbacim iz glave i stomaka. Uzasno me je sramota kad treba da se pojavim u guzvi, imam osecaj, grroooozan osecaj da svi u mene bulje, zapravo sve ovo sto je opisano strucno u prethodniom postovima.
Da li ima medju vama neko sa ovakvom mukom, kako to resavate i rado bih se okrenula i nekim lekovima ako imate neki predlog (ne da se drogiram stalno, ali da uzmem koju tabletu kad me krene panika i gusenje)?

koju vrstu terapije ste primenjivali? koliko dugo? da li kod istog psihologa/terapeuta?
anksiolitici vam nece pomoci na duze staze a imaju i mnoge nezeljene nuspojave, da ne govorim o brzom sticanju zavisnosti. osim kada je bas neophodno. verovatno je najbolje resenje da ponovo krenete na psihoterapiju, ako imate vremena i novca.
 
koju vrstu terapije ste primenjivali? koliko dugo? da li kod istog psihologa/terapeuta?
anksiolitici vam nece pomoci na duze staze a imaju i mnoge nezeljene nuspojave, da ne govorim o brzom sticanju zavisnosti. osim kada je bas neophodno. verovatno je najbolje resenje da ponovo krenete na psihoterapiju, ako imate vremena i novca.

Hvala vam sto ste se javili. Ne, nemam vremena ( a ni para ) za ozbiljnu terapiju ponovo. Poslednje sto sam koristila bio je cipralex (pre toga amizol, mislim...ne secam se) i prosle godine sam se skinula sa njega. Onda posla dugo nije bilo i ja nisam imala taj problem suocavanja, ali eto, sad me to opet ceka...cipralex sam koristila 2 godine...povremeno bih uzela neki bensedin, ako je bas frka, ne mogu da se opustim i zaspem... razmisljam da se vratim cipralexu, jer ne smem da dozvolim da uprskam posao.
 

Back
Top