- Poruka
- 2.942
Živimo u svetu nelogičnosti... Sve je tako kristalno jasno i logično, a opet, dešavaju se čudne stvari...
Pogledajte šta mi se jutros dogodilo! U firmi nam nisu još isplatili lični dohodak i logično, u besparici sam. Ne pada mi na pamet da pozajmljujem pare niti da prosim. Daleko bilo da kradem... To je prosto jače od mene! A i ljudi imaju čudnu osobinu da prvo daju nešto, a onda traže nazad... No ni to nije bitno za ovu priču. Prolazio sam pored pekare. Miris svežeg peciva se širio ulicom... Trudio sam se da ne gledam u pravcu iste dok sam čekao prevoz... Para nema, stomak krči, a princip je princip (pozajmljivanje novca)...
Naišao je pekar i to svojim kolima. Razvozio je sveže, vruće i mirišljavo pecivo. Kola su se zaustavila tik uz mene. Primetio sam da se na šoferšajbni ljulja debeli drveni krst - obeležje novokomponovanih vernika, jer oni pravi isti nose uz - svoje telo, nedostupno nečijem oku. I pravom verniku nije bitno koliki je krst, dok je za novokomponovane bitno - što veći to bolji. Neki priželjkuju da poseduju i onaj sa hrama Svetog Save, mada teško da bi mogao na "šoferku", ali bi to valjda značilo da su lojalniji pravoslavlju i da više mrze homoseksualce od bilo kog maestralnog popa. A prećutno znamo šta je pokojni Rastko N. bio u privatnom životu... Ipak privatni život je privatni a javni je - važniji. Po njemu ga ipak, pamtimo i izučavamo.
Vratimo se sad gore pomenutom pekaru. Setio sam se, dakle, jedne tako hrišćanske izreke: "Ko tebe kamenom ti njega hlebom"! Kako je dotični pekar novokomponovani vernik, sigurno i on zna za tu izreku! Uzeh jedan poveći kamen jer sam bio puno gladan. Priznajem, odavno nisam bacao kamenje i - promašio sam ga! On se naljutio bez razloga (promašio sam ga, rekoh već) i hteo je da me bije umesto da i on mene promaši hlebom, makar i pogačicom!?
Na moju sreću, naišao je autobus i ja sam ušao u isti. Šofer je dao odmah po gasu jer se debeli pekar baš zatrčao. Zna se da je šofer skoro dobio batine pa valjda pomislio da to i ovaj trči njega da bije! Bio i u novinama a i u urgentnom! Kopče su još visile sa njega... Siroma čovek... Onaj odvratni, brkati debeli pekar je psovao za autobusom jer je nevaspitan, a kako je debeo, nije mogao brzo da trči, pa je ipak odustao...
Međutim, to nije bio kraj moje svakodnevne jutarnje "drame". Svo vreme sam sedeo pored neke deblje gospođe koja je ždrala burek sa mesom i srkala jogurt! Pomislih da mu je to - žena!? Kako se dotična nije okretala za istim, moja sumnja je bila još veća! Mislite da me je, u nekom trenutku, kao svog saputnika ponudila istim? Ne! Groktala je i šlaptala i polivala po sebi onaj jogurt a fleke od masti je imala i po leđima bluze... Baš ima nevaspitanog sveta... Sit gladnom - ne veruje! Čak ni papir od bureka nije ostavila kad je izlazila na sledećoj stanici... Bacila ga je nasred ulice, pored tolikih kontejnera, da se golubovi guraju međusobno oko par bednih mrvica koje su se zejtinjave caklile na jutarnjem suncu... Em što me nije ponudila kao saputnika em je skratila život od dva neoprezna goluba koja nisu primetila da se upalilo zeleno svetlo na semaforu i da su kola krenula... Tako sam zaključio da su debele osobe (oba pola) - veoma loše osobe...
Evo, baš maločas stigoh, još gladniji, sa posla. Ponovo sam se vozio autobusom. Autobus se zaustavio na jednoj raskrsnici. Naravno, bilo je crveno svetlo na semaforu. Pošto je nepristojno piljiti u ljude oko vas (ko nije to shvatio do sada evo opomene), gledao sam kroz prozor... Videh jedan bilbord. Nije važno za šta. Važno je šta je na njemu. Na fotografiji su bili tip i riba koja mu se "okačila o vrat". Međutim, meni je privuklo pažnju to što riba ima majicu na sebi, a tip nema. Čemu to? Ako je razlog da se muškarac može na reklami razgolititi "gore" zato što "nemamo ništa", zašto se onda ne prave reklame gde ribe ne nose gaće, jer svi znamo da nemaju "ništa dole"?
Sutra ću vam ispričati kako me je napala veverica na Kalemegdanu!!! To treba doživeti...
Dotle, voleo bih da još neko iznese neku čudnu situaciju iz života...
Pogledajte šta mi se jutros dogodilo! U firmi nam nisu još isplatili lični dohodak i logično, u besparici sam. Ne pada mi na pamet da pozajmljujem pare niti da prosim. Daleko bilo da kradem... To je prosto jače od mene! A i ljudi imaju čudnu osobinu da prvo daju nešto, a onda traže nazad... No ni to nije bitno za ovu priču. Prolazio sam pored pekare. Miris svežeg peciva se širio ulicom... Trudio sam se da ne gledam u pravcu iste dok sam čekao prevoz... Para nema, stomak krči, a princip je princip (pozajmljivanje novca)...
Naišao je pekar i to svojim kolima. Razvozio je sveže, vruće i mirišljavo pecivo. Kola su se zaustavila tik uz mene. Primetio sam da se na šoferšajbni ljulja debeli drveni krst - obeležje novokomponovanih vernika, jer oni pravi isti nose uz - svoje telo, nedostupno nečijem oku. I pravom verniku nije bitno koliki je krst, dok je za novokomponovane bitno - što veći to bolji. Neki priželjkuju da poseduju i onaj sa hrama Svetog Save, mada teško da bi mogao na "šoferku", ali bi to valjda značilo da su lojalniji pravoslavlju i da više mrze homoseksualce od bilo kog maestralnog popa. A prećutno znamo šta je pokojni Rastko N. bio u privatnom životu... Ipak privatni život je privatni a javni je - važniji. Po njemu ga ipak, pamtimo i izučavamo.
Vratimo se sad gore pomenutom pekaru. Setio sam se, dakle, jedne tako hrišćanske izreke: "Ko tebe kamenom ti njega hlebom"! Kako je dotični pekar novokomponovani vernik, sigurno i on zna za tu izreku! Uzeh jedan poveći kamen jer sam bio puno gladan. Priznajem, odavno nisam bacao kamenje i - promašio sam ga! On se naljutio bez razloga (promašio sam ga, rekoh već) i hteo je da me bije umesto da i on mene promaši hlebom, makar i pogačicom!?
Na moju sreću, naišao je autobus i ja sam ušao u isti. Šofer je dao odmah po gasu jer se debeli pekar baš zatrčao. Zna se da je šofer skoro dobio batine pa valjda pomislio da to i ovaj trči njega da bije! Bio i u novinama a i u urgentnom! Kopče su još visile sa njega... Siroma čovek... Onaj odvratni, brkati debeli pekar je psovao za autobusom jer je nevaspitan, a kako je debeo, nije mogao brzo da trči, pa je ipak odustao...
Međutim, to nije bio kraj moje svakodnevne jutarnje "drame". Svo vreme sam sedeo pored neke deblje gospođe koja je ždrala burek sa mesom i srkala jogurt! Pomislih da mu je to - žena!? Kako se dotična nije okretala za istim, moja sumnja je bila još veća! Mislite da me je, u nekom trenutku, kao svog saputnika ponudila istim? Ne! Groktala je i šlaptala i polivala po sebi onaj jogurt a fleke od masti je imala i po leđima bluze... Baš ima nevaspitanog sveta... Sit gladnom - ne veruje! Čak ni papir od bureka nije ostavila kad je izlazila na sledećoj stanici... Bacila ga je nasred ulice, pored tolikih kontejnera, da se golubovi guraju međusobno oko par bednih mrvica koje su se zejtinjave caklile na jutarnjem suncu... Em što me nije ponudila kao saputnika em je skratila život od dva neoprezna goluba koja nisu primetila da se upalilo zeleno svetlo na semaforu i da su kola krenula... Tako sam zaključio da su debele osobe (oba pola) - veoma loše osobe...
Evo, baš maločas stigoh, još gladniji, sa posla. Ponovo sam se vozio autobusom. Autobus se zaustavio na jednoj raskrsnici. Naravno, bilo je crveno svetlo na semaforu. Pošto je nepristojno piljiti u ljude oko vas (ko nije to shvatio do sada evo opomene), gledao sam kroz prozor... Videh jedan bilbord. Nije važno za šta. Važno je šta je na njemu. Na fotografiji su bili tip i riba koja mu se "okačila o vrat". Međutim, meni je privuklo pažnju to što riba ima majicu na sebi, a tip nema. Čemu to? Ako je razlog da se muškarac može na reklami razgolititi "gore" zato što "nemamo ništa", zašto se onda ne prave reklame gde ribe ne nose gaće, jer svi znamo da nemaju "ništa dole"?
Sutra ću vam ispričati kako me je napala veverica na Kalemegdanu!!! To treba doživeti...
Dotle, voleo bih da još neko iznese neku čudnu situaciju iz života...