Lešinari

Lúnasa

Buduća legenda
Poruka
41.960
Kako se odbraniti od istih?!
Da li ste primetili tu pojavu?
Kad neko umre kako se odma' skupe (ne prođe ni 6m od smrti) al' oni su tu i rešili su da se malo omrse...

Izbezumljuju me i naprosto ne znam više na koji način da se (psihički) oduprem svemu tome, a da bude u granicama pristojnog ponašanja...

Zalaze nam u dvorište, čerkaju po špajzu, kradu inventar, očekuju da im pripada deo...
A najgore od svega je što ne znaš kako da se odbraniš od napada..


Šta je to što tera ljude na takvo ponašanje?
Kao hijene su..
Zar je sve u materijalnom?
Pride, ovde se ne radi o 'uspomeni na pokojnika' već o vrlo materijal(izova)nim stvarima...
Tipa - kosilica za travu.


Aaaaaaaaaaaaaaaaaaa!
Poludeću!!!
 
Neko umre.
I onda se sjate komšije, prijatelji, bliža i dalja rodbina sa sopstvenim potraživanjima.
Neko dođe da ti kaže kako bi želeo da ima uspomenu na dragog nam pokojnika.
A neko samo uzme.
Kapira da mu neće trebati to nešto (štagod da je) tamo gde je sada...

Mislim, kao da nema porodice i nikoga posle (iza) njega preostalog...

Ne znam kako drugačije da objasnim...
Ali je odvratno.
Kao grabljenje preostalog materijalnog dobra.

Danas je neki lik (komšija), konkretno, zvao mamu moju, i pitao: ''Šta misliš da uradim sa onim starim motorom u špajzu''?
Pita mama kom špajzu, misleći možda njegovom, da je tata ostavio...
Kaže on - pa u vašem... :eek:

Mislim, 'ladno je bio kod nas tamo, vršljao, čeprkao i pitao šta da radi s tim...
Sreća pa je glup pa je nazvao, inače ni ne bismo znali šta sve rade..
A samo primetimo kako nestaje sitnica po krupnica...
 
Neko umre.
I onda se sjate komšije, prijatelji, bliža i dalja rodbina sa sopstvenim potraživanjima.
Neko dođe da ti kaže kako bi želeo da ima uspomenu na dragog nam pokojnika.
A neko samo uzme.
Kapira da mu neće trebati to nešto (štagod da je) tamo gde je sada...

Mislim, kao da nema porodice i nikoga posle (iza) njega preostalog...

Ne znam kako drugačije da objasnim...
Ali je odvratno.
Kao grabljenje preostalog materijalnog dobra.

Danas je neki lik (komšija), konkretno, zvao mamu moju, i pitao: ''Šta misliš da uradim sa onim starim motorom u špajzu''?
Pita mama kom špajzu, misleći možda njegovom, da je tata ostavio...
Kaže on - pa u vašem... :eek:

Mislim, 'ladno je bio kod nas tamo, vršljao, čeprkao i pitao šta da radi s tim...
Sreća pa je glup pa je nazvao, inače ni ne bismo znali šta sve rade..
A samo primetimo kako nestaje sitnica po krupnica...


cekaj, usao je u kucu samo tako? :eek:
ako je tako ondak mu kazes; nista, sjedi i sacekaj pandure da dodju...evo, sad smo ih zvali...:confused:
 
e to mi je stavrno neverovatno. znam za generalne lešinare al baš u slučaju nečije smrti da se okome i grabe... ma sve o u pizzdu materinu terati i reći im da ne sanjaju žutu paru da uzmu... osim onoga što im možda ptripada... kuku pa gde to živiš...
 
cekaj, usao je u kucu samo tako? :eek:
ako je tako ondak mu kazes; nista, sjedi i sacekaj pandure da dodju...evo, sad smo ih zvali...:confused:

Ma da... :neutral:
A problem je što je ta kuća 35 km od nas.
I što nema ograde, sa prvim komšijama...
Mislim, verujem da se svejedno tretira kao upad na tuđe zemljište..
Ne znam..
Lik je komšija, sa kojim smo bili u ok odnosima, ali realno jeste lopina.
Tačno sam mislila da se spakujem i odem tamo i pozovem muriju, da dođu, da bar naprave neki zapisnik...

Al' opet onda razmišljam, koliko će biti koristi od toga, kad ćemo se mi svejedno vratiti u NS, a svi oni će ostati tamo... :S
 
Ma da... :neutral:
A problem je što je ta kuća 35 km od nas.
I što nema ograde, sa prvim komšijama...
Mislim, verujem da se svejedno tretira kao upad na tuđe zemljište..
Ne znam..
Lik je komšija, sa kojim smo bili u ok odnosima, ali realno jeste lopina.
Tačno sam mislila da se spakujem i odem tamo i pozovem muriju, da dođu, da bar naprave neki zapisnik...

Al' opet onda razmišljam, koliko će biti koristi od toga, kad ćemo se mi svejedno vratiti u NS, a svi oni će ostati tamo... :S

moz bude i Djed Mraz, al kroz dimnjak ne moze bez vase dozvole.
nemam pojma kakav vam je plan, al promjena brava ne bi skodila...
nije neko veliko ulaganje, a datjete do znanja kako ste...raspolozeni
 
Ne mogu da verujem:eek:
Kazi lepo rekao tata(ako je on preminio?)pre smrti:per:
Da ce dolaziti po svoje stvari gde god da ih "podelite":hahaha:
Pa da vidis ko ce imati smelosti da pipne nesto.
Jos ce se javljati duznici:hahaha::hahaha:
 
pokrali meni 2 kuce tako..eto prosto su ih obili...ispreturali i izneli stvari...

Ko i zasto...svi cute...a i moja mama samo znala da zakuka i zacuti i svima se ljubazno javlja ako ih sretne, ja bih pomislila mozda je taj lopov, pa ga ne bih ni pogledala, a kod moje babe iz dvorista stalno kradu...zena ziva, ali stara...
 
Moj otac ima parolu;"OTETO JE PROKLETO"
Tako da sam se uvek bojala za osobe koje su mi uzeli nesto iz kuce.
Jer ja bas i ne volim da neko pati zato sto ima nekoga ko je budala:rtfm:
Jer ne ispastaju oni nego njihove porodice koje nisu krive.:eek:
 
Neko umre.
I onda se sjate komšije, prijatelji, bliža i dalja rodbina sa sopstvenim potraživanjima.
Neko dođe da ti kaže kako bi želeo da ima uspomenu na dragog nam pokojnika.
A neko samo uzme.
Kapira da mu neće trebati to nešto (štagod da je) tamo gde je sada...

Mislim, kao da nema porodice i nikoga posle (iza) njega preostalog...

Ne znam kako drugačije da objasnim...
Ali je odvratno.
Kao grabljenje preostalog materijalnog dobra.

Danas je neki lik (komšija), konkretno, zvao mamu moju, i pitao: ''Šta misliš da uradim sa onim starim motorom u špajzu''?
Pita mama kom špajzu, misleći možda njegovom, da je tata ostavio...
Kaže on - pa u vašem... :eek:

Mislim, 'ladno je bio kod nas tamo, vršljao, čeprkao i pitao šta da radi s tim...
Sreća pa je glup pa je nazvao, inače ni ne bismo znali šta sve rade..
A samo primetimo kako nestaje sitnica po krupnica...

Postoje lesinari i to je zalosno. Kad mi je baka nedavno umrla, u kuci nisam zatekla niti jednu posteljinu, cebad, carsav, ukrasne prekrivace. I to pre sahrane. Najgore od svega je sto to rade 'bliznji" a prave se ludi.
To je za mene vrhunac pohlepe i nemorala ljudskog.
 
Ja u takve stvari nisam verovala, bilo mi je nepojmljivo da jos za zivota coveka, komsiluk krene da polako odnosi vazne, posteljinu, stolnjake... A onda se nesto slicno desilo sa tatinim roditeljima, komsije, onda zena koju je tata placao da im pomogne, su im razneli servise za rucavanje, posudje... Dobro nisu zaprtili ceo orman ili kaljevu pec, jer im bas treba:eek:
 
To sam i ja čula da se desilo kod moje stare rođake. Na dan sahrane su iz kuće iznosili i to baš najbliži koji su i inače dolazili u tu kuću. Čak su maznuli i malo od pečenja, pića i kolača koji su bili predviđeni da se daju gostima. Iako je običaj da se pri odlasku da svakom od prisutnih nešto da ponese. Više nego degutantno. Ali stiglo ih je posle zlo i priselo im je sve. Bolesti, razvodi i sl.
 
Neko umre.
I onda se sjate komšije, prijatelji, bliža i dalja rodbina sa sopstvenim potraživanjima.
Neko dođe da ti kaže kako bi želeo da ima uspomenu na dragog nam pokojnika.
A neko samo uzme.
Kapira da mu neće trebati to nešto (štagod da je) tamo gde je sada...

Mislim, kao da nema porodice i nikoga posle (iza) njega preostalog...

Ne znam kako drugačije da objasnim...
Ali je odvratno.
Kao grabljenje preostalog materijalnog dobra.

Danas je neki lik (komšija), konkretno, zvao mamu moju, i pitao: ''Šta misliš da uradim sa onim starim motorom u špajzu''?
Pita mama kom špajzu, misleći možda njegovom, da je tata ostavio...
Kaže on - pa u vašem... :eek:

Mislim, 'ladno je bio kod nas tamo, vršljao, čeprkao i pitao šta da radi s tim...
Sreća pa je glup pa je nazvao, inače ni ne bismo znali šta sve rade..
A samo primetimo kako nestaje sitnica po krupnica...

Nerazumem dilemu..Jednostavno ih sve oteras u ..zna se vec gde...
niti razumem da neko moze nekome tek tako da udje u kucu i uzme sta mu treba ..
 
To je nažalost veoma česta pojava koju sam i ja osjetila u najbolnijim trenucima u mom životu.Kad je otac umro,dolazilo je mnogo ljudi i tumarali su po kući i oko kuće,ulazili u pomoćne objekte kao da rade inventuru,razgledali kao na izložbi.
S obzirom da sam bila u šoku od bola,zamolila sam ujaka da ih lijepo udalji(a to je sramota jer oni su zaboga došli na "žalost")..Ne možete zamisliti koliko je bolno gledati kako neznanac prevrće u rukama očev šešir..onda sam jednostavno kriknula.I danas pamtim tu silinu jauka koji ih je prosto ukočio.
U vrlo kratkom vremenu svi su bili u dvorištu(praznih ruku)čekajući da pogrebna kolona krene.
Vjerujte,to je jedino ispravno učiniti.
 
Neko umre.
I onda se sjate komšije, prijatelji, bliža i dalja rodbina sa sopstvenim potraživanjima.
Neko dođe da ti kaže kako bi želeo da ima uspomenu na dragog nam pokojnika.
A neko samo uzme.
Kapira da mu neće trebati to nešto (štagod da je) tamo gde je sada...

Mislim, kao da nema porodice i nikoga posle (iza) njega preostalog...

Ne znam kako drugačije da objasnim...
Ali je odvratno.
Kao grabljenje preostalog materijalnog dobra.

Danas je neki lik (komšija), konkretno, zvao mamu moju, i pitao: ''Šta misliš da uradim sa onim starim motorom u špajzu''?
Pita mama kom špajzu, misleći možda njegovom, da je tata ostavio...
Kaže on - pa u vašem... :eek:

Mislim, 'ladno je bio kod nas tamo, vršljao, čeprkao i pitao šta da radi s tim...
Sreća pa je glup pa je nazvao, inače ni ne bismo znali šta sve rade..
A samo primetimo kako nestaje sitnica po krupnica...

Куку људи, закључавате ли кућу и остало? :eek:
 
Pa jes' oce komsije da vrsljaju po tudjim stanovima, bilo da je vlasnik ziv ili mrtav, a vala i po tudjim zivotima......no to treba odhebati na vreme.
Mene ne bi bilo sramota da cak i u takvoj situaciji kazem ljudima da nista ne diraju, jer nemaju prava, pa neka je sramota i sto puta, po koje kakvim obicajima. Ti obicaji su smisljeni samo da bi se takvi omrsili.
 
Poslednja izmena:

Back
Top