Psihoterapija

Sta mislite o psihotherapiji? Koliko moze da pomogne u resavanju zhivotnih dilema!?

Zavisi od mnogo faktora: kvaliteta psihoterapeuta, same tehnike koju koristi, odnosa izmedju psihoterapeuta i pacijenta, volje pacijenta da pomogne samom sebi itd. Generalno, verujem da pomaze - ako ne trajno, onda privremeno. Problem se uglavnom javlja u tome sto u vecini slucajeva ustvari psihoterapija ne resava trajno problem vec samo privremeno ga odlaze. Isti taj problem moze da se javi za neko vreme u nekoj slicnoj zivotnoj situaciji.
Najbolji psihoterapeut si sama sebi. Ali....i za to treba znanje :D
 
Zavisi od mnogo faktora: kvaliteta psihoterapeuta, same tehnike koju koristi, odnosa izmedju psihoterapeuta i pacijenta, volje pacijenta da pomogne samom sebi itd. Generalno, verujem da pomaze - ako ne trajno, onda privremeno. Problem se uglavnom javlja u tome sto u vecini slucajeva ustvari psihoterapija ne resava trajno problem vec samo privremeno ga odlaze. Isti taj problem moze da se javi za neko vreme u nekoj slicnoj zivotnoj situaciji.
Najbolji psihoterapeut si sama sebi. Ali....i za to treba znanje :D

Jedna od najvećih zabluda laika :) (Ništa lično Vlado)
 
Jedna od najvećih zabluda laika :) (Ništa lično Vlado)

A mozda je upravo to najveca zabluda onih koji misle da je ono sto sam rekao zabluda laika :D

Ne shvatam nista licno jer ne govoris o meni :D Mozda shvatis jednog dana, mozda i ne.

Sve sto je vezano za psihu, tj. za delatnost koju proucavaju psihijatri - pocinje iz mozga.
Medicinari proucavaju uglavnom hardware (mozak, iz cega se sastoji, kako teku informacije....), psiholozi proucavaju software (zbog cega te informacije prolaze tim putem na taj nacin, kroz te sisteme, neuroni bla bla), pshijatri proucavaju i hardware i software i sve to sa ciljem kako bi se resio neki problem koji nastaje, tece, menja se i nestaje u mozgu. Zbog tog psihickog problema mogu nastati i neki telesni, zdravstveni problemi ali to nije ovde tema. Sta zelim reci? Pa posto sve krece iz mozga tj. iz uma, potrebno je da naucis kako mozes da posmatras sopstveni um. To je ustvari i ono sto radi pshijitar ali preko tvoje svesti. Svojim recima te navodi da pocnes da posmatras sopstveni um. Ali psihijatar nikada ne moze da aktivira tu svest i uputi je na pravi put na nacin kako mozes ti sam to da uradis.

Kao sto sam rekao: moras da naucis tehniku kojom se to postize da bi to mogao da uradis. A do tada, dobar je i psihijatar. Jedino kada je osoba vec dosla u neki dublji stadium psihicke bolesti, tada je psihijatar neophodan jer sam pacijent nije tada sposoban da sam posmatra svoj um. Ali, dokle god pacijent ne dodje u tu fazu, sigurno moze bolje da utice na sebe nego psihijatar.

Psihologija i psihijatrija su jos mlade nauke koje imaju jos mnogo da uce o funkcinisanju ljudskog uma. Pojedini ljudi su shvatili vaznost funkcinisanja ljudskog uma jos pre 3000 godina a mozda i vise i od tada su poceli da proucavaju ljudski um. Tada nisu imali sve ovo sto ima savremena nauka od tehnike pa su bili prinudjeni da posmatraju sopstveni um i tako da uce o njemu ali su definitivno jos tada otkrili ono sto danas tek pocinje da shvata savremena nauka.
 
Poslednja izmena:
A mozda je upravo to najveca zabluda onih koji misle da je ono sto sam rekao zabluda laika :D

Ne shvatam nista licno jer ne govoris o meni :D Mozda shvatis jednog dana, mozda i ne.

Sve sto je vezano za psihu, tj. za delatnost koju proucavaju psihijatri - pocinje iz mozga.
Medicinari proucavaju uglavnom hardware (mozak, iz cega se sastoji, kako teku informacije....), psiholozi proucavaju software (zbog cega te informacije prolaze tim putem na taj nacin, kroz te sisteme, neuroni bla bla), pshijatri proucavaju i hardware i software i sve to sa ciljem kako bi se resio neki problem koji nastaje, tece, menja se i nestaje u mozgu. Zbog tog psihickog problema mogu nastati i neki telesni, zdravstveni problemi ali to nije ovde tema. Sta zelim reci? Pa posto sve krece iz mozga tj. iz uma, potrebno je da naucis kako mozes da posmatras sopstveni um. To je ustvari i ono sto radi pshijitar ali preko tvoje svesti. Svojim recima te navodi da pocnes da posmatras sopstveni um. Ali psihijatar nikada ne moze da aktivira tu svest i uputi je na pravi put na nacin kako mozes ti sam to da uradis.

Kao sto sam rekao: moras da naucis tehniku kojom se to postize da bi to mogao da uradis. A do tada, dobar je i psihijatar. Jedino kada je osoba vec dosla u neki dublji stadium psihicke bolesti, tada je psihijatar neophodan jer sam pacijent nije tada sposoban da sam posmatra svoj um. Ali, dokle god pacijent ne dodje u tu fazu, sigurno moze bolje da utice na sebe nego psihijatar.

Psihologija i psihijatrija su jos mlade nauke koje imaju jos mnogo da uce o funkcinisanju ljudskog uma. Pojedini ljudi su shvatili vaznost funkcinisanja ljudskog uma jos pre 3000 godina a mozda i vise i od tada su poceli da proucavaju ljudski um. Tada nisu imali sve ovo sto ima savremena nauka od tehnike pa su bili prinudjeni da posmatraju sopstveni um i tako da uce o njemu ali su definitivno jos tada otkrili ono sto danas tek pocinje da shvata savremena nauka.

Slažem se ja da čovek može da pomogne sam sebi delimično, pogotovu ako je inteligentan, visoko introspektivan, optimističan, ali neće moći doveka tako. Uvek kada nam je teško imamo potrebu da se obratimo nekome (ne mora to da bude terapeut, neka bude prijatelj, rođak), da nekoga pitamo za savet ili ga bar pitamo ,,Ej, znaš ta se desilo jednom mom drugu, šta bi ti uradio u takvoj situaciji''? Uvek nam treba da neko malo proširi naše vidike i da nam ,,prodrma'' mapu po kojoj se krećemo, eventualno ukazujući nam na bolji pravac. :)
 
Poslednja izmena:

Mislim da treba da zatrazis strucnu pomoc, ukoliko ti je tesko. Zanemari strah i sve ostalo i pomozi sebi. Jer nista ne sme da ti bude prece nego ti sama sebi. A ukoliko te je strah sta ce okolina da prica, nemoj da se opterecujes oko toga. Narod uvek gleda tudj zivot i tudje probleme, a svoje ne vidi. Ili mu je lakse da zanemari svoje probleme i rastereti se na neki nacin. Sve u svemu, ako se ne osecas dobro zatrazi strucnu pomoc. Nema niceg strasnog u tome.
 
Sta mislite o psihotherapiji? Koliko moze da pomogne u resavanju zhivotnih dilema!?
Može da pomogne u onom dijelu u kom ćeš spoznati sebe,uzroke svojih problema i tako ti pomoći da ih drugačije/lakše nosiš,da prihvatiš taj dio tebe koji se aktivirao.
Psihoterapija kroz seanse je jedan mali ključ kojim se otključavaju vrata samospoznajnog,ponire u dubine i na taj način omogućava da nosimo sebe.Ona nije magija kojom će svi problemi nestati,ali može da nauči kako se s njima živi,kako da im se daje manja važnost.Vjeruj,najbolje što možeš učiniti za sebe,jeste da posjetiš psihoterapeuta.
 
Može da pomogne u onom dijelu u kom ćeš spoznati sebe,uzroke svojih problema i tako ti pomoći da ih drugačije/lakše nosiš,da prihvatiš taj dio tebe koji se aktivirao.
Psihoterapija kroz seanse je jedan mali ključ kojim se otključavaju vrata samospoznajnog,ponire u dubine i na taj način omogućava da nosimo sebe.Ona nije magija kojom će svi problemi nestati,ali može da nauči kako se s njima živi,kako da im se daje manja važnost.Vjeruj,najbolje što možeš učiniti za sebe,jeste da posjetiš psihoterapeuta.

Upravo tako.
Lekovi su uvek samo postapalica, nesto sto ce biohemijsku neravnotezu vratiti u normalu i time stvoriti osnovu za psihoterapiju iz koje ce proizaci odgovori, objasnjenja i nove sheme ponashanja, suocavanja sa realnoscu, odnosa sa drugim ljudima, suocavanja sa stresom itd.
Ona je neka vrsta skretnice, koja osobu sa psihickim problemima treba uspesno da skrene sa koloseka kojim se do tada kretala, na kolosek kojim ce se kretati lakse, prijatnije i uz manje frikcije
 
...psihoterapeuti pokusavaju da pomognu pacijentima da postanu svesni nesvesnih nagona koji uticu na njihovo ponasanje... psihoanaliza iziskuje vreme i skupa je pa se zato sve veci broj strucnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja okrece terapiji lekovima umesto terapiji usmerenoj na resavanje problema
 
Najgori su oni kojima je potrebna pomoc a nisu toga svesni. Za sve ostale ima nade.

Psihoterapija, verujem, moze da pomogne. Ali, vec je neko rekao da, psihoterapeuti malo vremena u smislu razgovora posvecuju pacijentima. Lakse im je da im prepisu lekove.

Samopomoc je moguca, ali se mora znati kako. A to "kako" dolazi u svoje vreme. Tu vrstu lecenja uglavnom mogu da primenjuju duboko verujuce osobe.
 
Najgori su oni kojima je potrebna pomoc a nisu toga svesni. Za sve ostale ima nade.

Psihoterapija, verujem, moze da pomogne. Ali, vec je neko rekao da, psihoterapeuti malo vremena u smislu razgovora posvecuju pacijentima. Lakse im je da im prepisu lekove.

Samopomoc je moguca, ali se mora znati kako. A to "kako" dolazi u svoje vreme. Tu vrstu lecenja uglavnom mogu da primenjuju duboko verujuce osobe.

Mala ispravka. Psihijatri uglavnom malo slušaju i uvek prepisuju lekove. Psihoterapeut ne mora nužno biti psihijatar, već može biti i psiholog (u najvećem broju slučajeva) , pedagog, sociolog a svi oni nemaju prava da prepisuju lekove.
 
Sta mislite o psihotherapiji? Koliko moze da pomogne u resavanju zhivotnih dilema!?

Ako pronađeš dobrog psihoterapeuta, moze mnogo da pomogne.

Naravno, uspeh psihoterapije u velikoj meri zavisi i od tebe.

Dakle, potrebno je dosta rada i truda, ali se u krajnjoj liniji isplati.

Bitno je da nađeš psihoterapeuta koji tebi odgovara, odnosno da uspeš sa njim da uspostaviš odgovarajući odnos.

Pozdrav!
 
...psihoterapeuti pokusavaju da pomognu pacijentima da postanu svesni nesvesnih nagona koji uticu na njihovo ponasanje... psihoanaliza iziskuje vreme i skupa je pa se zato sve veci broj strucnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja okrece terapiji lekovima umesto terapiji usmerenoj na resavanje problema

Psihoanaliza je samo jedan od pravaca u psihoterapiji. Sama analiza prilično dugo traje i ređe se primenjuje kod nas. Osim psihoanalize, postoje još mnoge vrste psihoterapije - geštalt psihoterapija, transakciona analiza, suportivna terapija, kognitivno-bihejvioralna, psihodrama, razni vidovi grupne psihoterapje, itd.

Ne bih savetovao da se previše čovek opterećuje time koja je vrsta psihoterapije u pitanju, već da na osnovu nekoliko razgovora sa psihoterapeutom (to može biti psiholog ili psihijatar), proceni da li mu ta osoba odgovara, kao neko ko treba da mu pomogne da resi svoje probleme.

Sto se tice lekova oni su često pomoćno sredstvo, ali nikako sami po sebi ne mogu dovesti do rešenja. Dakle, nekada su potrebni, a nekada ne, ali je ključna stvar razgovor.

Inače, psiholog koji je psihoterapeut ne može da ti prepiše lekove, dok psihijatar to može. Naravno, ne treba uvek ni bežati od lekova jer oni mogu biti dobro pomoćno sredstvo (uz razgovor), kako bi rešavanje problema bilo moguće.

Pozdrav!
 

Back
Top