Kako saopstavate porodici vazne stvari

Ona Marge

Veoma poznat
Poruka
10.590
Postoje neka pitanja na koja clanovi porodice uporno traze odgovore i zele da saznaju kad, kako, gde, kada...i cesto...od kojih para.
Uglavnom ih iskuliramo, ali, ima nekih stvari koje zelimo da podelimo sa njima i koje su bitne u zivotu.
Takve informacije volimo da kazemo uz put, kao zezanje, ostavljajuci ih u dilemi da li je to istina ili jos jedna od nasih provokacija :hahaha: nasladjujuci se njihovim zbunjenim facama. I eto, sada, kada ja imam tinejdzera i bebu na putu, ja to isto dozivljavam od svog sina...tako mi i treba, tek sada pocinje da me pece savest sto sam tako postupala kada vidim kako je :sad2:.
Kako ste, na primer, saopstili njegovim i vasim roditeljima, da cekate bebu :zper:?
 
Hmmm...za prvo dete, njegova mama je znala i pre nego smo joj rekli...zena samo to cekala...Mojima smo rekli zajedno...tacnije prvo tati, a onda mami...na sta je ona rekla u panici: pa od cega cete ziveti... :D mm se uvredio...:mrgreen:
Za drugo smo rekli pojedinacno, ja svojima on svojima...ali ne smisljeno, nego sam ja imala smrtni slucaj u porodici, taman kad sam saznala da sam u drugom stanju, pa nije bilo ni prilike a ni vremena za slavlje...:(
Inace mi tesko padaju takve "obaveze", ali volim cist racun, a i ne znam da "palamudim" (nazalost)...pa onda uvek govorim istinu...:roll:
 
Za drugo smo rekli pojedinacno, ja svojima on svojima...ali ne smisljeno, nego sam ja imala smrtni slucaj u porodici, taman kad sam saznala da sam u drugom stanju, pa nije bilo ni prilike a ni vremena za slavlje...:(
Inace mi tesko padaju takve "obaveze", ali volim cist racun, a i ne znam da "palamudim" (nazalost)...pa onda uvek govorim istinu...:roll:
meni je ovako bilo za prvo... moji su razvedeni i umro mi je očuh; mama išla u bolnicu da sredi tu 'papirologiju', a ja uradila test.. nikad to neću zaboraviti.. ona se vraća, u crnini, isplakana.. a ja treba da joj kažem da sam trudna, još pri tome neplanirano. Mašem joj onim testom sa dve crtice, presrećna, ne mogu da skinem osmeh, a ona nema pojma šta joj pokazujem, a kamoli kako mogu da se smeškam...
On je rekao svojoj mami, ona se nije mnogo iznenadila.
tati sam zakazala 'sastanak', i on je otprilike znao o čemu se radi pre nego što sam mu rekla
Za drugo dete su svi znali da se već neko vreme trudimo da ga napravimo; pa je i javljanje telefonom bilo dovoljno.

za neke druge važne stvari, ja volim da kažem - treba da razgovaramo, da se nešto dogovorimo; sednemo, ja kažem šta imam i to je to... nikad 'usputno' ne obaveštavam o važnim stvarima, čak ni muža. I s njim kad hoću da se dogovorim oko nekih važnih (uglavnom finansijskih) momenata; kažem mu unapred, otarasim se deteta :lol: - ili ga ostavimo kod babe, ili čekam da on zaspi pa tek onda krećem u monolog.
 
Vazne stvari govorim samo najblizim clanovima, mojim i njegovim roditeljima. Kad moram nesto vazno da im saopstim, sednemo, ja kazem ono sto imam, iznesem cinjenice, ako treba ukratko obrazlozim i toliko, ne trazim od njih odobravanje mojih odluka ili dopustenje.

A to sto se tice bebe... Prvi put - uh, to se ne zaboravlja :D Tek sam zavrsila srednju, upisala faks, i kad sam saznala da sam trudna, moji su "poludeli", pogotovo mama. Ali ja sam donela odluku, rekla sam im da cu imati bebu i nastaviti faks i nekako su se slozili, a i nisu imali izbora jer sam bila jasna i nisam planirala da menjam odluku.
Kada sam drugi put ostala trudna, rekla sam im to na jednoj proslavi, i odusevili su se.
 
bar jedan problem neću imati - da im saopštim da čekam bebu... e sad pa generalno nema neke vaserijske stavri da saopštim često, za neke sitnije imam običaj da vrdam i zaplićem i kao pa možda u načelu u potencijalu ovo ono, keva me provali šta smeram... mada uglavnom ćutim... ako je nešto baš značajno prosto kažem tako i tako
 
Tesko:(Ja rekala mojima u trecem mesecu:rumenko:
Mislila sam ubice me jer nisam imala ni 18 god.:zper:
A onda sam to isto morala da kazem i njegovima jer dasa nije imao mooda da saopsti roditeljima da ce biti otac.A imao je 20 god:rtfm:
Njegovi se odusevili:lol:
Rodila sam sa 18 ipo. Ali duga je to prica.....
Sve za ljubav:whistling:
 
uh...ja uglavnom nikom nista ne govorim dok ne postane ocigledno ili kad me direktno pitaju jer su poceli da sumnjaju. prosto volim svoje stvari da zadrzavam za sebe. kada treba da putujem il idem negde,uvek kazem dan pre,pa bude frka i panika sa njihove strane :neutral: ako budem nastavila zivot van mog grada i zemlje, ne bi me cudilo da,ako budem imala decu,da im se jedan dan jednostavno pojavim sa detetom u rukama :) mada mislim da su se do sad vec navikli da nikom nista ne govorim sta smeram,tako da se verovatno ne bi ni sokirali za iznenadjenja tog tipa...inace saznali su za neke momke tek kad su im bila cudne moje promene u dnevnim obavezama,pa bude pitanje....el imas decka pa te zato nema :neutral: ja kazem imam....kolko dugo? itd...iance neke stvari ne delim ni sa kim, nema to veze sa bliskoscu,jer sta je moje moje je...a nisam taj tip koji se raduje iznejadjenjima,nit voli grupna sslavlja cega god,niti zelim da neko pravi feste od izvesnih dogadjaja u mom zivotu,niti galamu niti bilo sta...i onda cutim do bukvalno kraja,kada nema dalje :lol:
 
Kazem sve i kazem direktno bez najave, odlaganja i razmisljanja o posledicama.
Dve osobe su jedva ostale zive (bukvalno)

Slicno sam dozivela i ja, pa se pitam jesam li u pravu...
A poceli je tako sto samo se mm i ja vencali i roditeljima javnuli telefonom kada je sve bilo gotovo...reakcije su bile strasne...tipa "Sta te radili :eek:", onda je dosla prva trudnoca koju su ocekivali 2 godine jer smo mi jos studirali, i posle gomilu pitanja "Kad ce te ?" i "Zasto jos niste" kada su se malo oladili, i kada smo mi isplanirali, rekli smo im...bili su srecni...
A sada, njegovi su dosli na rucak i bili ubedjeni da ih zovemo da se pohvalimo da smo kupili kola jer nam je to bilo u planu. Kada su culi za trudnocu, ostali su bez daha, izbecili se sa sve zalogajima u ustima i bordo bojom u licu jer su poceli blago da se guse.
Bas zato sto im nismo dozvoljavali ni da pitaju takve stvari i sto je proslo 15 godina od prve trudnoce, mislim da nisu mogli doziveti veci sok, malo mi ih je bilo i zao.:roll:
 
Slicno sam dozivela i ja, pa se pitam jesam li u pravu...
A poceli je tako sto samo se mm i ja vencali i roditeljima javnuli telefonom kada je sve bilo gotovo...reakcije su bile strasne...tipa "Sta te radili :eek:", onda je dosla prva trudnoca koju su ocekivali 2 godine jer smo mi jos studirali, i posle gomilu pitanja "Kad ce te ?" i "Zasto jos niste" kada su se malo oladili, i kada smo mi isplanirali, rekli smo im...bili su srecni...
A sada, njegovi su dosli na rucak i bili ubedjeni da ih zovemo da se pohvalimo da smo kupili kola jer nam je to bilo u planu. Kada su culi za trudnocu, ostali su bez daha, izbecili se sa sve zalogajima u ustima i bordo bojom u licu jer su poceli blago da se guse.
Bas zato sto im nismo dozvoljavali ni da pitaju takve stvari i sto je proslo 15 godina od prve trudnoce, mislim da nisu mogli doziveti veci sok, malo mi ih je bilo i zao.:roll:
:zcepanje::zcepanje:
CESTITAM:zag:
Neka je sa srecom:vatromet::vatromet::vatromet:
 

Back
Top