Jel poznajete nekog sa tim sindromom u vasoj okolini? To je ono kad tip/devojka ne ume da funkcionise sa nekim ko je fin.. Pa mu.joj sve cudno i sumnjivo sto neko je dobar u toj vezi , ne pravi scene, veruje partneru. To su obicno ljudi koji vuku traume iz proslosti pa jednostavno ih to kochi negde a nisu ni svesni. Tema nije o mazohistima itd i drugim poremecajima.
Sta mislite da li je tu rec o strahu, traumama ili navici?
Poznajem.I ne mogu da razumem takve ljude...STvarno ne mogu da shvatim...Ja sve nesšto milsim da se oni negde duboko u svom malenom srdascetu, (
)jel te...boje da budu puno,puno voljeni,onako čisto i lepo,iskreno..to je neki strah od toga da se ne "oklizneš i ne padneš"...Ljudi se plaše emocija,i to jako,u poslednje vreme...svi samo nešto sumnjaju...kada spomeneš laž i prevare,to je kao dobar dan,a kada kažeš,jao neko je tako dobar,pa tako sladak i meden,dušica,odmah rade bibice u glavi,pa krece da se po glavici odmotava raznorazne misli,jer je danas ljudima teško da poveruju da postoji dobrota,neisjvarenost,ulazak u ljubavnu vezu čista srca i iz čiste ljubavi...
Ono što mene brine,je stvarno zbog čega ta dobrota njih brine?Možda samo ako je ta dobrota onako baš jaka da je možda umnogome i za nekoag prenaglašena,pa je to razlog možda?Ili samo nisu naviknuti uopšte na dobrotu,pa prosto ne umeju da je prepoznaju?Dakle,moraš najpre biti dobar čovek,da bi mogao da raspoznaš tu pojavu i adekvatno uzvratiš...jel kako kaže jedan pesnik,ko pelen nije gutao,taj ne zna šta je slad i ko tuzan nije bio,taj ne zna šta je radost...Umesto da im to bude radost,njima to postaje teret,a ne znam što...