Ne mogu se sloziti sa "kolegama". Kakva ce deca biti na tvom casu zavisi samo od tebe. I najgore odeljenje se moze drzati pod kontrolom i cas moze uspeti ako imas ono sto je potrebno a to je:
1. ljubav prema onome to sto radis (ako u ucionicu udjes kao u kavez sa lavovima izadji odmah-pojesce te)
2. moras da posedujes ogromno znanje, ne samo teorijsko iz predmeta, vec i pedagosko i psiholosko
3. ako nemas takta -propao si
4. ako posezes za kaznom kao merom -to je tvoj poraz
5. budi aktuelan,ponekad se nasali,budi iskren i dosledan,ponasaj se tako da im pomazes u ucenju, a ne da samo ispredajes a posle ocekujes da znaju, a ko ne zna 1
6. deca nisu nista losija od onog kakvi smo bili mi, mozda su malo vaspitno zapusteniji, ali to moze biti samo profesionalni izazov
6. npr. 18 jedinica na polugodistu je TVOJIH 18 jedinica, dakle ne znas da preneses znanje. Ako ne naucis pola odeljenja makar za 2 nemas moc predavaca i odustani.
Ovo pisem na osnovu desetogodisnjeg iskustva u radu i sa osnovcima i gimnazijalcima i nikada nisam imala problem u ucionici, u grupi sam "strozih" profesora, ali na mom casu nikome nije odsadno, vec nadjem zadatak i za najgoreg ucenika, da ne bi ostao uskracen za zadovoljstvo resavanja problema. U svakom slucaju moras imati ono "nesto" sa cim se najverovatnije covek rodi i sto se ne uci mrznjom i otporom prema deci (pa koliko oni mogu biti zli
) i naravno ne izdrzavas kaznu do zvona i ne cekas samo platu u toj skoli, ko tako radi, to deca osete i prolazi kako prolazi...u svakom slucaju ako nisi potkovan bitnim ljudskim osobinama u skoli ti nije mesto, jer deca imaju instinkt i prepoznaju foliranje koje kod njih ne prolazi. Mi profesori moramo biti mudri i zreli, jer ako dodje do konflikta to je samo zato sto neko nije izasao iz adolescencije i puberteta ili nije prevazisao neke svoje komplekse. Izlecis se pa radis za redovnu platu ne unistavas generacije - nije fer prema deci njih je ipak vise, a mi smo zamenjljivi.