Naime , sinoc mi je jedan prijatelj u suzama priznao neke stvari i ja ne znam kako da mu pomognem.Priznao mi je da nikada nije bio sa devojkom i da jednostavno vise ne moze da podnese kada ga drustvo pita jer navatao nesto za vikend i da li ima devojku.Rekao mi kada bi ga god neko pitao oko toga samo bi slagao , ima 24 godine i apsolvent je.Rekao mi je kada bi god pokusao da muva devojku uvek bi cuo neki izgovor kako nije dovoljno dobar, da je on samo drug , da joj se ne svidja i razne druge izgovore.Smuvao je pre par meseci jednu devojku, ali kada je trebalo da dodje do seksa priznao joj je da je jos uvek devica i da nikada nije bio sa devojkom, pri cemu mu se ta devojka pocela smejati i nazivati imenima. Od tada je depresivan i malo je smrsao. Jednostavno se povukao u sebe.Ne znam vise sta da napisem , jer sam jos uvek pod utiskom od sinoc , kako da mu pomognem??
Razgovorom.Teško je danas naći normalnu osobu,samo za razgovor,druženje,a kamoli za nešto više,kakva je veza...Ja ne vidim zbog čega da laže..pa,bolje je biti sam,nego biti samac udvoje,što će reći,biti sa bilo kim,samo da ovaj ili onaj ne bi rekao..ista je to stvar i sa onima koji su ne udati ili ne oženjeni,a vec imaju ovoliko ili toliko godina...ma,svako treba da živi kako to želi,i tako i treba,jedino da se tim načinom života niko ne ugrožava...Pa,šta fali ako nije nikada imo odnos sa devojkom?jel on milsi da je zbog toga manje vredan?Naravno da nije.Zbog čega bi to radio,ako nije bio spreman?A,Bože,kakva je i to devojka,kada tako kaže?To je zaista grozno što ga je na takav način ismejala,umesto da je okrenula onako na neku slatku šalu,da se i on opusti,da nekako to lakše "pregrmi",da kažem...Treba malo više da izlazi,da se opusti...da se kreće,ali onako neoptereceno,da izadje u grad,ali ne pod presijom,e,sad pošto -poto..nego,da brine bezbrižno što se kaze...Samim tim,što toliko nešto hoće,uvek se baš suprotno dešava...Treba samo polako i opušteno...svakoga čea neko baš za njega i to vredi čekati,a ne upuštati se u takve sumanute veze,sa ljudima koji će nas samo još više povredjivati...Glavu gore,i samo napred.Život je jedan i suviše kratak,da bi bili depresivni i tražili pažnju,tamo gde je nema..dakle,pravac u grad sa drugom,u kafić,bioskop,pozorište,na koncerte..osmeh na lice...Ono što je važno,je i imati predstavu šsta mi uopšte tražimo i imati jasne parametre po kojima traži cure.Dakle,imati jasan cilj,šta želi..Ljudi ce svakako pričati,kako god okreneš...Ti si neki zaista divan prijatelj,i kada on tebi tako može da se poveri a i kada ti tako brineš za njega...I kada se drug bude najmanje nadao,naici ce neka slatka i pametna cura,neko sličan njemu..ja verujem u to...
Ako ništa od navedenog ne pomogne da se oraspoloži i trgne iz učmalosti zbog jedne neuspele sitiacije,nije sramota ni popricati sa psihologom,što da ne..to su pametni ljudi,ljudi od struke...zbog toga i postoje,pa ce verovatno i on da da neko svoje mišljenje iz strucnog ugla,kako da prebrodi te broge,sa sto manje ožiljaka i trauma,a opet što bliže u susret nekoj novoj i lepoj ljubavi...ja mu želim puno sreće u tome,da nadje neku koja ce da ga voli najviše na svetu.